Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Trg slobode 9

Poslovni broj: P-168/2024-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB 14828046348, po sutkinji toga suda Lidiji Krašek, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, zastupanog po punomoćnicima iz OD Smolek & Škrinjar d.o.o. iz Zagreba, odvjetniku Ladislavu Škrinjar, protiv tuženika IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Pokupec, odvjetniku iz Zagreba, radi stjecanja bez osnove , nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave na ročištu 8. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika stranaka, te objave presude 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženiku Hlevnjak IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, isplati iznos od 40.512,61 eur (četrdeset tisuća petsto dvanaest eura i šezdeset jedan cent sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. studenog 2019. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 01.01.2024. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženiku Hlevnjak IV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju Vodoopskrba i odvodnja d.o.o. Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB: 83416546499, nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 1.623,47 eur (tisuću šesto dvadeset i tri eura i četrdeset sedam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 12. studenog 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine , u roku od 15 dana.

III/ Odbija se dio tužbenog zahtjeva tužitelja da bi mu tuženik pored iznosa iz toč. I/ bio dužan isplatiti još i daljnji iznos od 33.549,60 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 5. studenog 2019. do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika u kojoj tužbi navodi da je tuženik bio zaposlen u trgovačkom društvu Zagrebački Holding d.o.o., Podružnica Vodoopskrba i odvodnja te mu je u ožujku 2013. Odlukom o izvanrednom otkazu otkazan ugovor o radu. Protiv navedene odluke je tuženik pokrenuo postupak radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu, a koji spor se vodio kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod br. Pr-8316/13. Pravomoćnom odlukom iz navedenog predmeta je Zagrebačkom Holdingu naloženo vratiti tuženika na njegovo radno mjesto. Tužitelj nadalje navodi da je tijekom tog parničnog postupka došlo do podjele društva Zagrebački Holding d.o.o. s razdvajanjem na više novih društva između kojih i na novo društvo ovdje tužitelja koje je društvo prije razdvajanja bilo podružnica Zagrebačkog Holdinga. Te promjene su unesene i u Sudski registar, a na tužitelja su preneseni i svi ugovori o radu ranije podružnice. Obzirom na to je tuženik vraćen na rad upravo kod tužitelja. Tužitelj također navodi da je tuženik po pravomoćnom dovršenju postupka o utvrđenju nedopuštenosti otkaza i vraćanja na rad pokrenuo protiv društva Zagrebački Holding i sudski postupak radi isplate zaostalih plaća i drugih materijalnih prava s osnove radnog odnosa, a to od dana izvanrednog otkaza do pravomoćne sudske presude o nedopuštenosti odluke o otkazu. Taj postupak se vodio kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod br. Pr-1838/17 te je i presuda iz tog predmeta postala pravomoćna. Tadašnji punomoćnik tuženika je po pravomoćnosti presude iz tog predmeta pozvao društvo Zagrebački Holding d.o.o. na isplatu po toj presudi prilažući zahtjevu i punomoć od strane tuženika za primitak navedenih isplata. Zagrebački Holding je i izvršio isplatu po presudi iz predmeta br. Pr- 1838/17 i to u nekoliko navrata pa je tako odvjetniku Romanu Biharu isplaćen iznos od 33.375,00 kn na ime parničnog troška kao i kamata na trošak u iznosu od 1.512,98 kn dana 19. rujna 2019. Nakon toga mu je dana 26. rujna 2019. isplaćen iznos od 361.044,04 kn na ime neisplaćenih plaća te pripadajuća kamata na taj iznos u visini od 61.642,21 kn kao i 17.674,87 kn na ime neisplaćenih materijalnih primanja sa pripadajućom kamatom u iznosu od 3.074,06 kn. Potom je tuženik dana 14. listopada 2019. došao izravno u društvo Zagrebački Holding te je zatražio dodatnu isplatu na ime razlike zateznih kamata, a to na isplaćene iznose tako da mu je dana 23. listopada 2019. isplaćena ta razlika i to u iznosu od 71.006,52 kn. Tom isplatom je društvo Zagrebački Holding d.o.o. isplatio po pravomoćnoj presudi br. Pr-1838/17-20 od 7. ožujka 2019. iznos od ukupno 549.329,68 kn. Međutim se tuženik po izvršenim isplatama od strane Zagrebačkog Holdinga obratio izravno tužitelju i to kako pravnoj službi tako i Odjelu obračuna plaća tražeći također isplatu po istoj pravomoćnoj presudi iako je znao da su mu iznosi po toj presudi već plaćeni. Dapače tuženik je u svojim traženjima naveo da će u slučaju ne plaćanja pokrenuti ovršni postupak protiv društva Zagrebački Holding. Obzirom na izvršenu podjelu društva Zagrebački Holding je pravna služba zbog izbjegavanja pokretanja ovršnog postupka naložila Službi računovodstva i financijskih poslova tužitelja isplatu po naprijed navedenoj pravomoćnoj sudskoj presudi. Stoga je tuženiku dana 4. studenog 2019. isplaćen iznos od 305.242,28 kn, a ujedno je uplaćeno nadležnim službama i iznos od 252.779,44 kn koji se odnosi na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, porez i prirez te ostala davanja vezana na isplatu plaća. Po toj uplati je u korespondenciji sa odgovarajućim službama društva Zagrebački Holding d.o.o. utvrđeno da je ustvari Zagrebački Holding već isplatio prije tražene iznose tuženiku tako da je tužitelj po svojoj pravnoj službi pozvao tuženika na povrat iznosa i to dana 21. studenog 2019. u ukupnoj visini od 558.021,72 kn. Tom zahtjevu se tuženik po svom tadašnjem punomoćniku usprotivio te i odbio povrat uplaćenih iznosa. Obzirom na to tužitelj temeljem čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima potražuje u ovom predmetu iznos od 558.021,72 kn, a smatrajući da je isplatom koju je tužitelj izvršio dio imovine tužitelja prešao u vlasništvo tuženika bez pravne osnove odluke suda odnosno druge nadležne vlasti ili temeljem zakona iako je u presudi kao obveznik naznačen Zagrebački Holding d.o.o. te je stoga i tuženik u obvezi vratiti tužitelju navedeni iznos. Prema tome je i podnio tužbu kojom traži od tuženika isplatu gore navedenog iznosa zajedno sa pripadajućom kamatom tekućom od 5. studenog 2019. kao i troškove ovog postupka. Podneskom od 26. kolovoza 2024. tužitelj je sredio tužbeni zahtjev na način da je tražio isplatu u eurima kao sadašnjoj valuti Republike Hrvatske te je po tom zahtjevu i sud donosio odluku u ovoj presudi.

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja. To iz razloga što prema navodima tužbe proizlazi da je ustvari tužitelj izvršio isplatu za drugu osobu tj. Zagrebački Holding, kako se protiv Zagrebačkog Holdinga ne bi pokretao ovršni postupak. Stoga tuženik i smatra da tužitelj prema odredbi iz čl. 1112. Zakona o obveznim odnosima nema pravo tražiti od tuženika povrat. Osim toga sporno je da li je tužitelj izvršio tu isplatu kao ispunjenje svoje obveze nakon podjele društva Zagrebački Holding jer u slučaju da je tražbina tuženika prema planu podjele prenesena na tužitelja tada bi on i bio u obvezi isplatiti tuženiku iznose koje mu je isplatio ustvari Zagrebački Holding, a koji bi eventualno mogao potraživati povrat od tuženika. Obzirom na to smatra da nije u obvezi isplatiti ništa tužitelju.

3. Ovdje se ističe da je u ovom predmetu već donesena jedna presuda pod br. 21 P-372/2020-19 od 7. svibnja 2021., a to po ovome sudu, Stalna služba u Ivancu, a kojom presudom je naloženo tuženiku isplatiti cjelokupni potraživani iznos tužitelju sa pripadajućom zateznom kamatom kao i trošak postupka. Međutim povodom žalbe stranaka navedena presuda je ukinuta Rješenjem Županijskog suda u Sisku br. Gž - 649/2021-3 od 11. travnja 2024. te je predmet vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

4. Tijekom dokaznog postupka sud je u ponovnom postupku saslušao tuženika u svrhu dokazivanja kao i svjedoke DV, UV i BV, a izvršio je i uvid u dokumentaciju tužitelja uz tužbu iz omotnice sa lista 4 spisa, u plan podjele TD Zagrebački Holding sa listova 19-57 spisa, u ispis e-mail poruka sa listova 58-59 spisa, u dopis i dokumentaciju TD Zagrebački Holding sa listova 72 -73 spisa te iz omotnice sa lista 74 spisa, u rekapitulaciju sa listova 84-85 spisa, čita se na suglasan prijedlog stranaka nalaz i mišljenje sudske vještakinje Jadranke Dejanović sa listova 96-103 spisa, u očitovanje sa listova 116-117 spisa, u e-mail poruku punom. tuženika punomoćnicima tužitelja sa listova 122-123 spisa, u plan podjele sa listova 175-255 spisa, u presliku presude sa potvrdom pravomoćnosti Općinskog radnog suda u Zagrebu br. 26 Pr-74/2020-24 od 27. svibnja 2021. sa listova 256-264 spisa, u presudu Županijskog suda u Zagrebu br. 28 Gž R-2226/2021-2 od 28. rujna 2021. sa listova 265-269 spisa, u presudu Vrhovnog suda RH br. Rev-1374/20210-2 od 4. travnja 2023. sa listova 270-275 spisa, u dopis Porezne uprave, Područni ured Varaždin tuženiku od 24. studenog 2021. sa lista 281 spisa, u IP obrasce tuženika sa listova 282-288 spisa, u podatke Regosa sa listova 289-292 spisa, u dopis Ureda za velike porezne obveznike sa lista 295 spisa, u podatke Porezne uprave, Ureda za velike prozne obveznike sa listova 296-297 spisa, te dokumentaciju iz omotnice s lista 298 spisa, u dopis Porezne uprave, Područni ured Varaždin, Ispostava Ivanec sa lista 299 spisa, u očitovanje vještakinje sa listova 302-303 spisa kao i u zapisnik od 12. listopada 2020. iz predmeta Općinskog građanskog suda u Zagrebu br. 26 Pr-74/2020-18 sa listova 315-317 spisa.

5. Na temelju tako provedenih dokaza ocjenjujući sve zajedno i svakog posebno, a to sukladno odredbi iz čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužba tužitelja djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

6. Iz provedenih dokaza sud je kao nesporno utvrdio slijedeće:

- da je tuženik bio do 2013. zaposlen u trgovačkom društvu Zagrebački Holding, Podružnica Vodoopskrba i odvodnja s tim da mu je radni odnos u tom društvu otkazan Odlukom o otkazu od 12. ožujka 2013.,

- da je tuženik protiv navedene odluke o otkazu pokrenuo i sudski postupak kod Općinskog radnog suda u Zagrebu koji se postupak vodio pod br. Pr - 8316/13 te je presudom u tom predmetu br. Pr-8316/13-48 od 24. siječnja 2017. utvrđena nedopuštenost navedene odluke o otkazu te je naloženo vraćanje na rad uz naknadu prouzročenog parničnog troška,

- da je nakon vraćanja na rad tužitelj pokrenuo protiv društva Zagrebački Holding i sudski postupak radi isplate plaća za razdoblje kada nije radio zbog nedopuštene odluke o otkazu te se taj postupak vodio također kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod br. Pr-1838/17 u kojem predmetu je presudom Pr-1838/17-20 od 7. ožujka 2019. društvu Zagrebački Holding presuđeno na isplatu neisplaćenih plaća ovdje tuženiku, a to od siječnja 2014. pa do zaključno siječnja 2017. kao i ostala materijalna davanja, a sve to sa pripadajućom zateznom kamatom na pojedinačne iznose kako je to specificirano u toj presudi time da je ta presuda gotovo u cijelosti potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-549/19-2 od 3. lipnja 2019.,

- da se tadašnji punomoćnik tuženika odvjetnik Roman Bihar obratio dopisom društvu Zagrebački Holding dana 28. kolovoza 2019. na isplatu po navedenoj presudi prilažući i punomoć tuženika za primitak te isplate,

- da je društvo Zagrebački Holding i izvršilo isplate odvjetniku Biharu i to dana 26. rujna 2019. u iznosu od 17.674,87 kn, zatim iznos od 3.074,06 kn, u iznosu od 361.044,04 kn, 61.642,21 kn, a dana 19. rujna 2019. isplate u iznosima od 33.375,00 kn te 1.512,98 kn i konačno dana 23. listopada 2019. ukupni iznos od 71.006,52 kn,

- da se tuženik obratio i tužitelju radi isplate iznosa određenih presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-1838/17-20 time da je u to vrijeme tužitelj bio uredno njihov zaposlenik,

- da je tužitelj dana 4. studenog 2019. izvršio isplatu po navedenoj presudi što se tiče plaća i materijalnih davanja sa pripadajućom kamatom te poreza i doprinosa s tim da je tuženiku toga dana isplaćeno na račun ukupno 305.242,28 kn, dok je preostali iznos od 252.779,44 kn isplaćen nadležnim službama i to kao doprinos MIO iznos od 71.596,51 kn, doprinos za MIO - IND.KAP.ŠT iznos od 23.865,46 kn, doprinos ZO Zagreb 70.823,19 kn, doprinos za zapošljavanje 7.954,99 kn, doprinos za zapošljavanje inv. osoba 159,23 kn, doprinos za ZO-ozljeda na radu 2.386,50 kn i konačno Općini Bednja na ime poreza i prireza iznos od 75.993,56 kn,

- da tuženik po pozivu tužitelja na povrat isplaćenih iznosa nije izvršio povrat,

- da je tužitelj tuženiku nakon odbijanja povrata dao otkaz ugovora o radu, a to Odlukom o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29. studenog 2019. protiv koje odluke je tuženik također pokrenuo sudski postupak kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod br. Pr-74/2020 time da je u tom predmetu Presudom i Rješenjem br. Pr-74/2020-24 od 27. svibnja 2021. odbijen sa postavljenim zahtjevom, a ta odluka je i potvrđena Presudom Županijskog suda u Zagrebu br. Gž R-2226/2021-2 od 28. rujna 2021.,

- da tuženik do danas nije vratio tužitelju ništa od isplaćenog dana 4. studenog 2019.,

- da je 30. listopada 2013. donesen plan podjele trgovačkog društva Zagrebački Holding d.o.o. kojim planom je to društvo podijeljeno na pet samostalnih trgovačkih društava i to zbog odvajanja četiri poslovne cjeline iz tog društva (podružnica) između kojih je jedno i ovdje tužitelj time da su tim planom na ovdje tužitelja prenesene i sve obveze prema zaposlenima iz bivše podružnice Vodoopskrba i odvodnja.

7. Sporno je između stranaka da li je tuženik u obvezi vratiti navedene iznose tužitelju ili ne.

8. Tužitelj potražuje isplatu navedenih iznosa od tuženika temeljem odredbe iz čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, 114/22 i 156/23 ~ dalje ZOO), a koja odredba propisuje da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Nesporno je između stranaka da je tužitelj izvršio isplatu dana 4. studenog 2019. temeljem pravomoćne sudske odluke kojom je doduše obvezan Zagrebački Holding d.o.o., a to na isplatu neisplaćenih plaća i drugih materijalnih davanja sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom za razdoblje kada tuženiku nisu bile isplaćivane plaće zbog odluke o izvanrednom otkazu, a koju odluku je tuženik uspješno osporio u predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-8316/13. Nadalje da mu je u novom predmetu Općinskog radnog suda u Zagrebu br. Pr-1838/17 dosuđen točno određeni iznos na ime plaća i drugih materijalnih davanja za vrijeme dok nije radio, a to znači od siječnja 2014. do zaključno siječnja 2017. sve sa pripadajućom zateznom kamatom, a na navedenu isplatu je također obvezan Zagrebački Holding. Upravo je Zagrebački Holding prema provedenim dokazima, a što je nedvojbeno između stranaka, isplatio tuženiku sva davanja iz predmeta Pr-1838/17 na zahtjev tadašnjeg punomoćnika tuženika odvjetnika Romana Bitara i to u mjesecu rujnu 2019. te 23. listopada 2019. u ukupnom iznosu od 549.329,68 kn što je i vidljivo iz dostavljenih podataka o uplati, ali i nalaza i mišljenja knjigovodstveno -financijske vještakinje (list 99 spisa). Iz navedenog slijedi nesporan zaključak da je Zagrebački Holding u cijelosti postupio po naprijed citiranoj odluci iz predmeta Pr-1838/17. No isto tako je i nesporno da je i sam tužitelj nakon toga po osobnom zahtjevu samog tuženika koji je nedvojbeno u to vrijeme bio upravo njegov zaposlenik kao i u vrijeme donošenja ranijih sudskih odluka također izvršio isplatu po presudi iz istog predmeta u ukupnom iznosu od 558.021,72 kn time da je izravno tuženiku na njegov račun isplaćen iznos od 305.242,28 kn koji predstavlja zbroj neto plaća i drugih materijalnih davanja sa pripadajućom zateznom kamatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, dok je preostali iznos od 252.779,44 kn isplaćen na ime poreza i doprinosa, a koji terete plaću radnika, a kako je to također naznačeno u nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijske vještakinje (list 103 spisa).

9. No činjenica jest da je tuženik osobno tražio od djelatnika pravne službe pa i Odjela za računovodstvo i isplatu plaća tužitelja ponovnu isplatu po presudi br. Pr- 1838/17 iako je istovremeno primio isplatu po toj istoj presudi i od Zagrebačkog Holdinga, a tamo čak i prigovorio na visinu isplaćene zatezne kamate. Tu sad treba imati u vidu i činjenicu podjelu društva Zagrebački Holding koja podjela se dogodila 2013., dakle u vrijeme kada je trajao postupak radi utvrđenja nedopustivosti odluke o izvanrednom otkazu o radu tuženika koju je dobio kao radnik društva Zagrebački Holding d.o.o., Podružnica Vodoopskrba i odvodnja i koji parnični postupak se vodio pod br. Pr-8316/13 kod Općinskog radnog suda u Zagrebu i u kojem postupku je tuženik uspio u cijelosti. Nema dvojbe da se tuženik nakon pravomoćnog dovršenja postupka Pr-8316/13 vratio upravo na radno mjesto na kojem je radio i prije prestanka rada po nedopuštenoj odluci o otkazu, ali imajući u vidu podjelu društva Zagrebački Holding vratio se ustvari na rad u novo trgovačko društvo tj. ovdje tužitelja Vodoopskrba i odvodnja. Obzirom na plan podjele trgovačkog društva Zagrebački Holding prema kojem planu su ustvari podružnice dotadašnjeg društva Zagrebački Holding postale samostalna trgovačka društva te da je nedvojbeno da su ta samostalna društva jednostavno zadržala radnike koji su do tada radili kod njih kada su još bile podružnice to je dakle ustvari upravo tužitelj preuzeo i vratio na radno mjesto tuženika, a samim tim obzirom na svoju obvezu preuzimanja obveza prema radnicima prema planu podjele je ustvari bio u obvezi platiti tuženiku plaće i ostala materijalna davanja prema presudi br. Pr-1838/17 iako je u tom predmetu kao obveznik naznačeno društvo Zagrebački Holding, a u kojem društvu je i radio tuženik prije pokretanja postupka Pr-8316/13 jer je u vrijeme pokretanja tog postupka Zagrebački Holding još uvijek bio cjelovito trgovačko društvo, a podijelilo se tek prema planu od 30. listopada 2013.

10. Nadalje tu moramo reći da je tuženik tijekom postupka tvrdio i da nije u obvezi vratiti primljene iznose tužitelju u smislu odredbe iz čl. 1112. st. 1. ZOO -a, a koja odredba propisuje da tko izvrši isplatu znajući da nije dužan platiti nema pravo zahtijevati vraćanje osim ako je zadržao pravo na povrat, ako je platio da bi izbjegao prisilu ili ako isplata duga zavisi od ispunjenja uvjeta. Iz provedenih dokaza proizlazi da je tužitelj platio dužne iznose pod prisilom tj. radi prijetnje tuženika da će pok renuti ovršni postupak protiv društva Zagrebački Holding, a koje društvo bi tada steklo pravo prema tužitelju potraživati isplaćene iznose tuženiku jer obzirom na plan podjele bi dužnu isplatu bio dužan izvršiti upravo tužitelj. Da je tuženik doista upotrijebio takvu prijetnju proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka s tim da iz iskaza istih svjedoka proizlazi i da je tuženik bio i uporan u traženju da tužitelj izvrši predmetnu isplatu do koje isplate je konačno došlo dana 4. studenog 2019. To sve unatoč činjenici što je tuženik po mišljenju suda bio itekako dobro upoznat sa činjenicom da mu je ista isplata po presudi već izvršena upravo od strane Zagrebačkog Holdinga. Obzirom na upornost koju je po mišljenju suda tuženik pokazao tražeći od djelatnika tužitelja isplatu prema navedenoj presudi sud smatra da je ustvari upravo tuženik želio na nedopušten način iskoristiti činjenicu podjele društva Zagrebački Holding pa i ostvariti dvostruku isplatu odnosno nepripadnu korist tom dvostrukom isplatom. Potpuno je neprihvatljivo odbijanje tuženika na povrat isplaćenih sredstava za koje odbijanje nema baš nikakvog opravdanja. S tim u vezi se napominje da sud nije ni prihvatio iskaz tuženika u ovom predmetu kao istinit i vjerodostojan smatrajući da taj iskaz tuženika ide samo na odugovlačenje povrata isplaćenih sredstava i opravdavanje samog tuženika što je primio taj iznos i što ga ne želi vratiti. Dapače iz ponašanja tuženika sud zaključuje da je ustvari tuženik postupao prijevarno prema tužitelju dovodeći ga u zabludu da upravo tužitelj mora postupiti po navedenoj presudi sve vezano na plan podjele društva Zagrebački Holding, a potpuno prešućujući činjenicu da je i društvo Zagrebački Holding već u cijelosti ispunilo obvezu iz naprijed citirane sudske odluke iz predmeta Pr - 1838/17.

11. Međutim je nesporno da je tuženiku isplaćen tek iznos od 305.242,28 kn (40.512,61 euro) dok je preostali iznos od 252.779,44 kn (33.549,60 eura) isplaćen nadležnim službama i tijelima jer se radilo ipak o isplati plaće tako da tuženiku svakako nije isplaćen cjelokupni iznos od 558.021,72 kn (74.062,21 euro). Obzirom na to sud smatra da tuženik nije u obvezi vratiti cjelokupni iznos koji je tužitelj isplatio dana 4. studenog 2019. već tek iznos koji je isplaćen njemu osobno tj. 40.512,61 euro. Naime upravo se taj iznos tada i povećala imovina tuženika. To prvenstveno iz razloga što treba imati ipak u vidu činjenicu da se u ovom slučaju radilo o isplati plaće koja plaća je doduše u presudi određena u bruto iznosu, ali se radniku ipak ne isplaćuje taj iznos već tek neto iznos dok se preostali iznos isplaćuje na ime poreza i doprinosa nadležnim tijelima. Stoga bez obzira što je tužitelj isplatio iznos od 74.062,21 euro po svim osnovama iz presude br. Pr-1838/17 ne znači da bi tuženik bio u obvezi vratiti taj cjelokupni iznos u smislu odredbe iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a već tek onaj iznos za koji se povećala njegova imovina, a to je upravo iznos koji je njemu isplaćen i to 40.512,61 euro. Naime nema dvojbe da za ovu isplatu nije bilo nikakve osnove već je do te isplate došlo isključivo traženjem samog tuženika i prijetnjom da će se u protivnom pokrenuti ovršni postupak, što je tužitelj potom i učinio imajući u vidu i podjelu ranijeg društva Zagrebački Holding prema kojoj podjeli je upravo tužitelj preuzeo tuženika u radni odnos, a samim time tumačeći taj plan podjele i obvezu plaćanja zaostalih plaća i ostalih davanja sa pripadajućim kamatama jer je tuženik i radio upravo kod tužitelja kada je još bio podružnica ranijeg društva Zagrebački Holding, a konačno je tuži telj i vratio tuženika na radno mjesto gdje je radio prije podjele . Preostali dio od 33.549,60 eura tuženik ipak nije u obvezi isplatiti jer taj iznos nije njemu isplaćen već bi to tužitelj trebao potraživati od službi kojima je i izvršena ta isplata, ali ne i od tuženika jer taj iznos nije prešao u njegovu imovinu pa stoga za taj iznos ne postoji osnova u smislu odredbe iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a (tako i VSRH u Rev-1427/2021 pa i ŽS Varaždin u Gž-1014/2021). Prema tome je sud obvezao tuženika na isplatu iznosa od 40.512,61 euro, ali to sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana 5. studenog 2019. sukladno odredbi iz čl. 1115. ZOO-a smatrajući da je tuženik od same isplate bio nepošteni stjecatelj pa je stoga i u obvezi isplatiti kamatu od dana stjecanja tj. 5. studenog 2019., a kako to i tužitelj potražuje ovom tužbom. Sama zatezna kamata je određena prema odredbi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a.

12. Činjenica jest doduše da je iz dokaznog postupka, a to naročito iskaza svjedoka utvrđeno da je tužitelj prilikom utvrđivanja visine pa i same isplate utvrdio pogrešnu stopu poreza koju bi trebao platiti na ime isplate tuženiku, a konačno ju je i platio po toj pogrešnoj stopi. No obzirom da sud smatra da tuženik ipak nije u obvezi u smislu odredbe iz čl. 1111. st. 1. ZOO-a vratiti poreze i doprinose na isplaćene mu neto iznose plaća i drugih materijalnih davanja to za konačnu odluku u ovom predmetu nije niti od biti.

13. Ovdje se ističe da je sud prihvatio kao istinite i vjerodostojne iskaze saslušanih svjedoka za koje smatra da su logično i uvjerljivo iskazivali o bitnim i relevantnim činjenicama za predmetnu isplatu, dok kao što je već naprijed rečeno nije prihvatio uopće iskaz tuženika. Sud je također u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje pa i sva dodatna očitovanja knjigovodstveno-financijske vještakinje Jadranke Dejanović smatrajući da je ista dala svoj nalaz i mišljenje temeljem svog stručnog znanja i iskustva i taj nalaz nije doveden u sumnju i tvrdnjama tuženika. Konačno nalaz i mišljenje je i utemeljeno na financijskoj dokumentaciji koja je dostavljena u spis od stranaka te porezne uprave i društva Zagrebački Holding, a koju dokumentaciju sada sud posebno ne obrazlaže u ovoj odluci jer je ista ustvari bila osnovom vještačkog nalaza koji je sud prihvatio u cijelosti. Što se tiče ostalih dokaza koje sud posebno ne obrazlaže se napominje da sud smatra iste irelevantne za ishod ovog postupka.

14. Obzirom na prednje je presuđeno kao u izreci.

15. Odluka o trošku temelji se na odredbama iz čl. 154. st. 2. ZPP-a. Naime tužitelj je u ovom predmetu uspio u omjeru 54,70%, a tuženik u omjeru od 45,30 % tako da je nastala razlika od 9,40 %. Sukladno prednjem je sud tužitelju priznao trošak sastava tužbe prema tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 138/2023-dalje OT) u iznosu od 1.116,00 eura, nadalje za zastupanja na ročištima 1. srpnja 2020., 17. rujna 2020., 7. travnja 2021., 12. rujna 2024., 7. svibnja 2025. i 8. listopada 2025. također u iznosu od 1.116,00 eura za svako ročište prema tbr. 9. toč. 1. OT, za sastav podnesaka sa očitovanjem na odgovor na tužbu (18. ožujka 2020.), te sa očitovanjem na nalaz i mišljenje i očitovanja vještaka (26. siječnja 2021., 2. ožujka 2021. i 24. ožujka 2025.) svaki puta u iznosu od 1.116,00 eura prema tbr. 8. toč. 1. OT, za sastav obrazloženih podnesaka od 3 . rujna 2020. i 26. kolovoza 2024. svaki puta u iznosu od 558,50 eura prema tbr. 8. toč. 3. OT, za sastav žalbe iznos od 100,00 eura prema tbr. 10. toč. 4. OT, PDV na gornje iznose prema tbr. 46. OT u iznosu od 3.094,25 eura, trošak sudskih pristojbi na tužbu i presudu svaki puta u iznosu od 663,61 euro, trošak pristojbe na žalbu u iznosu 74,32 eura te trošak knjigovodstveno-financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 eura, odnosno tužitelju je ukupno priznati trošak od 17.270,96 eura. Imajući u vidu odredbu iz čl. 154. st. 2. ZPP-a tuženik je ovom presudom obvezan na naknadu tužitelju gornjeg troška tek u omjeru 9,40% što daje iznos od 1.623,47 eura kako je to i naznačeno u izreci presude. Svi priznati troškovi su priznati sukladno odredbi iz čl. 155. ZPP-a i dosuđeni prema važećoj OT. Na dosuđene troškove je sud i dosudio zateznu kamatu sukladno odredbi iz čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Varaždinu 12. studenog 2025.

Sutkinja

Lidija Krašek

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi nadležnom Županijskom sudu putem ovog suda, pismeno u tri primjerka.

Ukoliko je stranka bila uredno obavještena o ročištu za objavu odluke, a istom ročištu nije pristupila tada će se dan objave odluke na e-oglasnoj ploči smatrati kao dan primitka pismenog otpravka presude.

U slučaju da stranka nije bila uredno obavještena o ročištu za objavu tada će joj se pismeni otpravak odluke dostaviti putem pošte te će se kao dan primitka uzeti dan kada joj je ista uručena od strane službenika pošte.

U razdoblju od 1. – 15. kolovoza rokovi za žalbu ne teku.

Dostaviti:

1. OD Smolek & Škrinjar d.o.o., Zagreb (za tužitelja)

2. Odvjetnik Damir Pokupec, Zagreb (za tuženika)