Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Pazinu

Stalna služba u Bujama-Buie

Buje, Istarska 1

Repubblica di Croazia

Tribunale Comunale di Pisino

Sezione distaccata di Buje-Buie

Buie, Via dell’ Istria 1

Poslovni broj P-1590/2019-58

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

R J E Š E N J E

Općinski sud u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, po sutkinji Margareti Vivoda, na temelju prijedloga više sudske savjetnice Kristine Rukavina Nazarević, u pravnoj stvari tužiteljice GŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marin Buvinić, odvjetnik u Umagu, protiv tuženika Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, koju zastupaju punomoćnici iz G i partneri j. t. d., odvjetničko društvo u Zagrebu, Radnička cesta 54, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 21 listopada 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja ZŽ, odvjetničkog vježbenika i zamjenice punomoćnika tuženika Meri Franičević-Gorjan, odvjetnice u Bujama, 12. studenoga 2025.

r i j e š i o j e

Dopušta se preinaka tužbe od 1. travnja 2025.

p r e s u d i o j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, da tužiteljici GŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 7.968,63 EUR (sedam tisuća devetsto šezdeset osam eura šezdeset tri centa) sa zateznom kamatom, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa od:

– 39,85 EUR od 05.04.2007. do isplate,

– 39,82 EUR od 05.06.2007. do isplate,

– 39,79 EUR od 05.07.2007. do isplate,

– 39,75 EUR od 03.08.2007. do isplate,

– 39,73 EUR od 05.09.2007. do isplate,

– 39,70 EUR od 05.10.2007. do isplate,

– 61,57 EUR od 05.11.2007. do isplate,

– 61,53 EUR od 05.12.2007. do isplate,

– 61,49 EUR od 04.01.2008. do isplate,

– 61,44 EUR od 04.02.2008. do isplate,

– 61,39 EUR od 05.03.2008. do isplate,

– 61,35 EUR od 05.05.2008. do isplate,

– 114,94 EUR od 05.06.2008. do isplate,

– 114,88 EUR od 05.06.2008. do isplate,

– 114,82 EUR od 04.07.2008. do isplate,

– 114,75 EUR od 04.08.2008. do isplate,

– 114,68 EUR od 05.09.2008. do isplate,

– 114,62 EUR od 03.10.2008. do isplate,

– 114,55 EUR od 05.11.2008. do isplate,

– 114,48 EUR od 05.12.2008. do isplate,

– 114,41 EUR od 05.01.2009. do isplate,

– 125,55 EUR od 05.02.2009. do isplate,

– 125,48 EUR od 05.03.2009. do isplate,

– 125,40 EUR od 06.04.2009. do isplate,

– 125,32 EUR od 05.05.2009. do isplate,

– 125,24 EUR od 05.06.2009. do isplate,

– 125,16 EUR od 06.07.2009. do isplate,

– 125,08 EUR od 06.08.2009. do isplate,

– 124,99 EUR od 07.09.2009. do isplate,

– 124,91 EUR od 05.10.2009. do isplate,

– 124,82 EUR od 05.11.2009. do isplate,

– 124,74 EUR od 07.12.2009. do isplate,

– 124,65 EUR od 05.01.2010. do isplate,

– 124,56 EUR od 05.02.2010. do isplate,

– 124,47 EUR od 05.03.2010. do isplate,

– 124,37 EUR od 06.04.2010. do isplate,

– 124,29 EUR od 05.05.2010. do isplate,

– 124,18 EUR od 07.06.2010. do isplate,

– 124,08 EUR od 06.09.2010. do isplate,

– 123,99 EUR od 05.10.2010. do isplate,

– 123,88 EUR od 10.11.2010. do isplate,

– 123,79 EUR od 06.12.2010. do isplate,

– 123,69 EUR od 06.12.2010. do isplate,

– 123,58 EUR od 05.01.2011. do isplate,

– 123,48 EUR od 05.02.2011. do isplate,

– 110,56 EUR od 05.03.2011. do isplate,

– 110,45 EUR od 05.04.2011. do isplate,

– 110,35 EUR od 05.05.2011. do isplate,

– 110,24 EUR od 05.06.2011. do isplate,

– 110,13 EUR od 05.07.2011. do isplate,

– 110,02 EUR od 27.07.2011. do isplate,

– 109,92 EUR od 29.08.2011. do isplate,

– 109,81 EUR od 29.08.2011. do isplate,

– 109,69 EUR od 05.10.2011. do isplate,

– 109,58 EUR od 05.11.2011. do isplate,

– 84,35 EUR od 05.11.2011. do isplate,

– 84,24 EUR od 05.12.2011. do isplate,

– 84,14 EUR od 05.12.2011. do isplate,

– 84,04 EUR od 05.01.2012. do isplate,

– 83,94 EUR od 06.02.2012. do isplate,

– 83,83 EUR od 05.03.2012. do isplate,

– 83,72 EUR od 05.04.2012. do isplate,

– 83,61 EUR od 05.05.2012. do isplate,

– 83,51 EUR od 05.06.2012. do isplate,

– 83,40 EUR od 06.07.2012. do isplate,

– 83,29 EUR od 06.08.2012. do isplate,

– 83,18 EUR od 05.09.2012. do isplate,

– 83,07 EUR od 05.10.2012. do isplate,

– 82,94 EUR od 06.11.2012. do isplate,

– 82,83 EUR od 07.12.2012. do isplate,

– 82,72 EUR od 10.01.2013. do isplate,

– 82,60 EUR od 08.03.2013. do isplate,

– 82,48 EUR od 11.03.2013. do isplate,

– 82,36 EUR od 11.04.2013. do isplate,

– 82,24 EUR od 20.05.2013. do isplate,

– 82,11 EUR od 10.07.2013. do isplate,

– 81,99 EUR od 10.07.2013. do isplate,

– 81,87 EUR od 06.08.2013. do isplate,

– 81,74 EUR od 23.09.2013. do isplate,

– 81,61 EUR od 14.10.2013. do isplate,

– 81,48 EUR od 06.12.2013. do isplate,

– 81,35 EUR od 17.12.2013. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d. d. Zagreb, Slavonska Avenija 6, OIB 14036333877, da tužiteljici GŽ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 8.671,72 EUR (osam tisuća šesto sedamdeset jedan euro sedamdeset dva centa), sa zateznom kamatom, po kamatnoj stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007., od 1. siječnja 2008. do 30. lipnja 2011. po kamatnoj stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po kamatnoj stopi od 12% godišnje, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sukladno Zakonu o obveznim odnosima, tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa od:

– 0,82 EUR od 07.06.2006. do isplate,

– 0,67 EUR od 04.09.2006. do isplate,

– 14,20 EUR od 05.11.2008. do isplate,

– 4,12 EUR od 05.12.2008. do isplate,

– 29,26 EUR od 05.01.2009. do isplate,

– 30,27 EUR od 05.02.2009. do isplate,

– 34,22 EUR od 05.03.2009. do isplate,

– 24,28 EUR od 06.04.2009. do isplate,

– 26,61 EUR od 05.05.2009. do isplate,

– 20,03 EUR od 05.06.2009. do isplate,

– 15,31 EUR od 06.07.2009. do isplate,

– 15,97 EUR od 06.08.2009. do isplate,

– 19,70 EUR od 07.09.2009. do isplate,

– 15,87 EUR od 05.10.2009. do isplate,

– 15,78 EUR od 05.11.2009. do isplate,

– 21,29 EUR od 07.12.2009. do isplate,

– 25,96 EUR od 05.01.2010. do isplate,

– 32,68 EUR od 05.02.2010. do isplate,

– 31,00 EUR od 05.03.2010. do isplate,

– 40,71 EUR od 06.04.2010. do isplate,

– 40,15 EUR od 05.05.2010. do isplate,

– 51,07 EUR od 07.06.2010. do isplate,

– 89,08 EUR od 06.09.2010. do isplate,

– 80,67 EUR od 05.10.2010. do isplate,

– 80,30 EUR od 10.11.2010. do isplate,

– 94,68 EUR od 06.12.2010. do isplate,

– 115,22 EUR od 05.01.2011. do isplate,

– 103,08 EUR od 05.02.2011. do isplate,

– 98,18 EUR od 05.03.2011. do isplate,

– 90,87 EUR od 05.04.2011. do isplate,

– 102,86 EUR od 05.05.2011. do isplate,

– 136,25 EUR od 05.06.2011. do isplate,

– 125,28 EUR od 05.07.2011. do isplate,

– 164,52 EUR od 27.07.2011. do isplate,

– 173,11 EUR od 29.08.2011. do isplate,

– 140,84 EUR od 05.10.2011. do isplate,

– 137,54 EUR od 05.11.2011. do isplate,

– 131,93 EUR od 05.11.2011. do isplate,

– 126,12 EUR od 05.12.2011. do isplate,

– 136,15 EUR od 05.01.2012. do isplate,

– 145,64 EUR od 06.02.2012. do isplate,

– 144,34 EUR od 05.03.2012. do isplate,

– 139,82 EUR od 05.04.2012. do isplate,

– 141,62 EUR od 05.05.2012. do isplate,

– 145,52 EUR od 05.06.2012. do isplate,

– 140,68 EUR od 06.07.2012. do isplate,

– 143,04 EUR od 06.08.2012. do isplate,

– 139,07 EUR od 05.09.2012. do isplate,

– 133,47 EUR od 05.10.2012. do isplate,

– 140,47 EUR od 06.11.2012. do isplate,

– 137,81 EUR od 07.12.2012. do isplate,

– 143,18 EUR od 10.01.2013. do isplate,

– 133,46 EUR od 08.03.2013. do isplate,

– 132,28 EUR od 11.03.2013. do isplate,

– 141,47 EUR od 11.04.2013. do isplate,

– 128,02 EUR od 20.05.2013. do isplate,

– 122,03 EUR od 10.07.2013. do isplate,

– 125,67 EUR od 06.08.2013. do isplate,

– 135,57 EUR od 23.09.2013. do isplate,

– 135,86 EUR od 14.10.2013. do isplate,

– 140,38 EUR od 06.12.2013. do isplate,

– 142,76 EUR od 17.12.2013. do isplate,

– 112,90 EUR od 08.01.2014. do isplate,

– 119,63 EUR od 07.02.2014. do isplate,

– 121,20 EUR od 07.03.2014. do isplate,

– 118,88 EUR od 07.04.2014. do isplate,

– 118,36 EUR od 07.05.2014. do isplate,

– 117,90 EUR od 07.07.2014. do isplate,

– 118,11 EUR od 09.07.2014. do isplate,

– 124,18 EUR od 10.09.2014. do isplate,

– 122,85 EUR od 15.09.2014. do isplate,

– 125,38 EUR od 16.10.2014. do isplate,

– 127,75 EUR od 11.11.2014. do isplate,

– 129,11 EUR od 15.12.2014. do isplate,

– 128,84 EUR od 09.02.2015. do isplate,

– 128,84 EUR od 09.03.2015. do isplate,

– 128,84 EUR od 09.04.2015. do isplate,

– 128,84 EUR od 11.05.2015. do isplate,

– 128,84 EUR od 08.07.2015. do isplate,

– 128,84 EUR od 13.07.2015. do isplate,

– 128,84 EUR od 07.08.2015. do isplate,

– 128,84 EUR od 08.09.2015. do isplate, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove postupka isplatom 5.099,54 EUR (pet tisuća devedeset devet eura pedeset četiri centa) sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. studenoga 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku 15 (petnaest) dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka u cijelosti.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika, radi isplate. Navela je da je sa tuženikom zaključila Ugovor o kreditu br. 356-41/2006 od 19. travnja 2006. potvrđen kod javnog bilježnika Željka Krajine u Umagu, za iznos od 110.000,00 CHF u protuvrijednosti domaće valute uz valutnu klauzulu vezanu uz valutu CHF. Tuženik je u predmetni Ugovor ugradio nepoštene ugovorne odredbe jer je bila ugovorena redovna kamatna stopa promjenjiva, na osnovi jednostrane odluke tuženika. O toj se odredbi nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužiteljica mogla utjecati na odredbe Ugovora o kreditu odnosno radilo se o adhezijskom tipu ugovora. Također, iznos kredita ugovoren je u valuti CHF, a koja odredba je ništetna jer tužiteljica kao potrošač nije u cijelosti bila informirana o svim parametrima suprotno načelu savjesnosti i poštenja, što je imalo za posljedicu znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Tužiteljica se pozvala na utvrđenja u presudama proizašlih povodom parnica za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i to pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenu presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. P- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. Slijedom navedenog, tužiteljica je predložila sudu donošenja presude kao u izreci.

2. Tuženik je u cijelosti osporio tužbu, po osnovu i visini te je istaknuo prigovor zastare potraživanja tužitelja. Tuženik smatra da tužiteljica nema pravni interes za podnošenje predmetne tužbe. Tužiteljica je s tuženikom zaključila Ugovor o konverziji kredita, čime je konačno i sporazumno riješeno pitanje vraćanja iznosa koji tužiteljica potražuje tužbom jer je tužiteljica provedenom konverzijom obeštećena za iznose koje potražuje tužbom. Ugovaranje valutne klauzule izričito je dozvoljeno na temelju zakona, čl. 2. i čl. 22. st. 1. Zakona o obveznim odnosima. Ugovaranjem valutne klauzule u ovom konkretnom slučaju tužiteljica i tuženik su dobrovoljno, prema procjeni vlastitih interesa pristali na rizik promjenjivosti tečaja. Navedeno je razvidno iz činjenice kako su se u ponudi tuženika istovremeno nudili krediti s valutnom klauzulom u različitim valutama, koji su isto tako sadržavali različite uvjete. Tužiteljica je imala pravo izbora između više različitih kreditnih proizvoda tuženika, detaljno je analizirala sve opcije i u konačnici podnjela zahtjev za odobrenje kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF. Tužiteljica nije bila ni na koji način prisiljena sklopiti ugovor o kreditu s takovom valutnom klauzulom. Valutna klauzula je odredba o predmetu ugovora, uočljiva je, jasna i razumljiva. Valutna klauzula ne predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu jer se o njoj između stranaka pojedinačno pregovaralo te ne uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Tuženik nije postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja jer tuženik nije mogao predvidjeti kretanje tečaja HRK/CHF. U odnosu na ugovornu odredbu o kamatnoj stopi, tuženik je istaknuo da ta odredba nije ništetna naprosto iz razloga što nije zabranjena odnosno nije protivna niti jednom prisilnom pravnom propisu te se radi o odredbi koja je sasvim uočljiva, jasna i razumljiva. O toj se odredbi pojedinačno pregovaralo jer je tužiteljica mogla odabrati između kredita s fiksnom i promjenjivom kamatnom stopom. Slijedom navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice uz obvezu da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

3. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P- 1590/2019-13 od 16. veljače 2022. određen je prekid postupka do donošenja odluke Suda Europske unije o tumačenju Direktive 93/13 po zahtjevu za prethodnu odluku Općinskog građanskog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj C-567/20 ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi za prekid postupka. Rješenjem Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama – Buie, posl. br. P-1590/2019-16 od 30. lipnja 2022. nastavljen je postupak.

4. Tužiteljica je u podnesku od 1. travnja 2025. precizirala tužbeni zahtjev na način da da ga je uskladila s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka sačinjenim u ovom postupku te od tuženika potražuje iznos od 7.968,63 eura i 8.671,72 eura, sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedinačne iznos od dospijeća pa do isplate, u roku od 15 dana. Tuženik se u podnesku od 15. travnja 2025. usprotivio preinaci tužbe odnosno povećanju tužbenog zahtjeva te je u odnosu na novi preinačeni dio tužbenog zahtjeva istaknuo prigovor zastare.

5. Budući da je tužiteljica podneskom od 1. travnja 2025. u biti izvršila usklađenje tužbenog zahtjeva sa nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke, ostvarile su se pretpostavke iz čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), stoga je sud dopustio preinaku tužbe i odlučio kao u izreci rješenja.

6. Radi utvrđenja relevantnih činjenica sud je u postupku proveo dokaze čitanjem Ugovora o kreditu broj: 356-41/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 19. travnja 2006. (str. 5 – 8 spisa), Zahtjeva za izdavanje dokumentacije po kreditu (str. 9 spisa), dopisa tuženika (str. 10 – 12 spisa), obavijesti o promjenama kamatnih stopa po kreditu (str. 19 – 20, 27 spisa), otplatnog plana za kredit (str. 21 – 26, 30 – 32 spisa), pregleda prometa za klijenta (str. 28 – 29, 40 – 82 spisa), popisa uplata za namirenje obveza po kreditu izvršenih u razdoblju od ugovaranja kredita do 30. rujna 2015. (str. 33 – 36 spisa), specifikacija uplata (str. 37 – 39 spisa), nalaza i mišljenja vještaka Goranke Šmer Maraš od 11. studenoga 2024. (str. 718 – 740 spisa) i očitovanja vještaka od 3. kolovoza 2025. (str. 777 – 778 spisa). Saslušana je tužiteljica.

7. Tužbeni zahtjev je osnovan.

8. Među strankama nije sporno da su tužiteljica, kao korisnica kredita, i tuženik, 19. travnja 2006. zaključili Ugovor o kreditu broj: 356-41/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, potvrđen kod javnog bilježnika Željka Krajine u Umagu pod br. OU-653/06 od 20. travnja 2006., a kojim je tužiteljici odobren stambeni kredit u iznosu 110.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF Hypo-Alpe-Adria-Bank d. d. važećem na dan korištenja kredita, u svrhu dovršenja kuće i refinanciranja kredita s kamatom od 3,88 % promjenjivom sukladno Odluci tuženika. Nije sporno da su tužiteljica i tuženik zaključili Aneks uz Ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR.

9. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te je li nastupila zastara potraživanja tužiteljice.

10. Tužiteljica ima pravni interes za podnošenje predmetne tužbe, neovisno o činjenici što je s tuženikom sklopila Aneks uz Ugovor o kreditu, čime se tužiteljica kao potrošač nije odrekala prava na utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF iz Ugovora o kreditu od 19. travnja 2006. jer ovaj sud smatra da sklapanje Aneksa uz Ugovor o kreditu ne može dovesti potrošača u nepovoljniji položaj od onih koji te dodatke nisu sklapali. Takav stav izražen je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019.

11. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. br. P-1401/12 od 4. srpnja 2013. te presudom i rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., pravomoćno je presuđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene ugovorne odredbe kojima su ugovorene redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, te valutna klauzula koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak. Utvrđeno je da su navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli nepoštene budući da se o njima nije pojedinačno pregovaralo te da su suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokovale značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, stoga se radi o ništetnim ugovornim odredbama. Ništetnost odredbi o promjenjivosti kamatne stope i valutnoj klauzuli ne znači i ništetnost cijelog ugovora o kreditu jer ugovor može opstati i bez tih odredbi pri čemu se visina stope kamate određuje prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi, a visina tečaja švicarskog franka prema tečaju na dan isplate ugovora o kreditu.

12. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl. br. broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio je utvrđenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske da je tuženik, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., u ugovorima o potrošačkom kreditiranju koristio nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

13. Navedene presude donijete su povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnijete na temelju čl. 502. a - 502.h Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11 i 25/13) i čl. 131. - 141.b Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09) te su subjektivne granice njezine pravomoćnosti proširene na sve fizičke i pravne osobe čije interese štiti udruga za zaštitu potrošača koja je podnijela tužbu.

14. U skladu s tim se tužiteljica, kao korisnica kredita, u ovoj parnici može pozivati na spomenuta utvrđenja iz tih presuda prema kojima su povrijeđeni njezini interesi time što je na osnovi nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi o jednostranoj promjenjivosti početno ugovorene kamatne stope i valutne klauzule koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak, vršila isplate većih anuiteta u odnosu na anuitete iz otplatnog plana sastavljenog u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu.

15. Tužiteljica je u svom iskazu navela da je su ona i suprug podigli kredit za izgradnju i dovršetak kuće, u toj kući žive i danas. Kuću koriste isključivo za osobne potrebe, u njoj ne obavljaju nikakvu poslovnu djelatnost. Kada su ona i suprug došli u banku tamo su im ponudili kredit u švicarskom franku, rekli su im da je to kredit sa najpovoljnijim uvjetima i da to svi uzimaju. U banci joj nisu objasnili rizike niti što je to valutna klauzula ili promjenjiva kamatna stopa, odnosno što sve na to utječe. Kredit se skidao u početku trajnim nalogom, a kasnije su prebacili na tekući račun i skidao se s plaće. Početna rata iznosila je nešto malo više od 2.000,00 kuna, a kasnije je narasla za nešto manje od duplog iznosa, a plaća joj je bila na knap od iznosa, nešto malo joj je ostajalo od plaće. Tužiteljica je zaključila sam ugovor o konverziji jer joj je to bilo previše za plaćati. Nakon konverzije rata je bila nešto niža. Krediti i danas otplaćuje. U banci joj nisu objasnili odredbe ugovora o kreditu niti na koji način će se mijenjati kamatna stopa. Predmetnu nekretninu za koju je podignut kredit nikada nije iznajmljivala. Prije ovog ugovora ranije je imali kredit koji je podignula za kupnju nekretnine u Bujama. Tužiteljica je pročitala ugovor prije sklapanja, ali joj je puno toga bilo nejasno.

16. Ugovor o kreditu broj: 356-41/2006 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine od 19. travnja 2006. predstavlja potrošački ugovor te je sklopljen u razdoblju na koje se odnose utvrđenja iz kolektivnog spora. Stoga se i na taj ugovor odnose presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl. br. P 1401/2012 od 4. srpnja 2013. te presuda i rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, posl. br. Pž- 6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

17. Protivno navodima tuženika, u pojedinačnim postupcima radi utvrđenja ništetnosti odredbi ugovora o kreditu s valutnom klauzulom koja je visinu obveze vezala uz tečaj kune za švicarski franak i promjenjivoj kamatnoj stopi koju su jednostrano mijenjali kreditori nije potrebno ponovno utvrđivati jesu li su sporne odredbe ugovora o kreditu ništetne s obzirom na to da na temelju čl. 502. c. ZPP-a i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14 i 110/15, dalje: ZZP/14) postoji vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. ZZP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Takav pravni stav zauzeo je u svojim odlukama Vrhovni sud Republike Hrvatske posl. br. Rev 3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. i posl. br. 18/2018 od 26. svibnja 2020.

18. Tužiteljica i tuženik sklopili su Aneks uz Ugovor o kreditu na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj 102/2015., dalje: ZID ZPK). Stav je ovoga suda da predmetna konverzija odnosno sklapanje Aneksa uz Ugovor o kreditu nije od značaja za predmetni tužbeni zahtjev tužitelja budući da se niti odredbama ZID ZPK-a, a niti sklopljenim Aneksom ne navodi, niti ugovara, način rješavanja ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditima s valutnom klauzulom u CHF ugovarala promjenjiva kamatna stopa, kao što se ne navodi, niti ugovara, na koji način bi se trebalo riješiti eventualna ništetnost odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli švicarskog fraka iz osnovnog ugovora, a niti je tužiteljica u trenutku konverzije znala da će ugovorna odredba koja se konvertira, odnosno mijenja, kasnije biti utvrđena ništetnom, a osim toga i tužba se temelji na tvrdnji kako učinci konverzije nisu u potpunosti anulirali posljedice onog što je do konverzije plaćeno temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi. Dakle, činjenica da su tužiteljica i tuženik sklopili Aneks uz Ugovor o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR ne znači da je time tužiteljici vraćen novčani iznos koji predstavlja razliku između plaćenih ugovornih kamata na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i početno ugovorenoj kamatnoj stopi.

19. Ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla pri čemu ništetan ugovor ne postaje valjan ni kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, u skladu s čl. 326. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15. i 29/18., dalje: ZOO), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a.

20. Vrhovni sud Republike Hrvatske je nakon provedenog oglednog postupka donio rješenje, broj Gos 1/2019-36, od 04. ožujka 2020., kojim je utvrđeno da Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi ZID ZPK-a ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

21. Vještak Goranka Šmer Maraš je u nalazu i mišljenju od 11. studenoga 2024. utvrdila da:

– preplata koja predstavlja pozitivnu razliku nastalu između plaćene kamate i kamate koju bi tužiteljica bila u obvezi platiti primjenom ugovorene kamatne stope prema početnom otplatnom planu, a primjenom tečaja kreditora na dan isplate kredita, do dana obračuna konverzije kredita 30. rujna 2015., ukupno iznosi 7.968,63 eura, kako je specificirano u stupcu 17 Tabele br. 4, – preplata kao pozitivna tečajna razlika između svakog plaćenog anuiteta obračunatog po tečaju kreditora na dan plaćanja i plaćenog anuiteta obračunatog po tečaju na dan isplate kredita do dana obračuna konverzije kredita 30. rujna 2015., ukupno iznosi 8.671,72 eura, kako je specificirano u stupcu 14 Tabele br. 5.,

– u odnosu na početni tečaj kredita, na dan 30. rujna 2015., razlika između kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice konvertiranog kredita s vk u EUR i kunske protuvrijednosti nedospjele glavnice kredita s vk u CHF obračunate po početnom tečaju iznosi 4.905,96 eura, koliko je viša kunska protuvrijednost konvertiranog kredita i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji.

22. Na osnovu nalaza i mišljenja vještaka financijske struke, tužitelj je specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 1. travnja 2025.

23. Tuženik je u podnesku od 22. svibnja 2025. osporio nalaz i mišljenje vještaka. Naveo je da u ovom predmetu ne postoji „preplata“ i da tužitelj nema pravo na nikakvo „obeštećenje“. Kao što proizlazi iz nalaza i mišljenja vještaka, svaka kunska uplata koju je tužitelj uplatio tuženiku ima svoj pravni temelj u Aneksu, koji je sklopljen na temelju Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Sud je pogrešno odredio zadatak vještaku financijsko knjigovodstvene struke jer ovako sačinjen nalaz i mišljenje polazi od nekakve hibridne konstrukcije prema kojoj se u ovom slučaju ima primijeniti kunski kredit u kojemu je kamatna stopa fiksirana na iznos početno ugovorene kamatne stope koja je vrijedila za ugovor o kreditu s valutnom klauzulom i promjenjivom kamatnom stopom. Općepoznato je, naime, da je kamatna stopa na kunske kredite veća nego na kredite s valutnom klauzulom i da je kredit s fiksnom kamatnom stopom (u startu) skuplji bankarski proizvod od kredita s promjenjivom kamatnom stopom. Iz navedenih razloga tuženik smatra da je u ovom slučaju eventualno moguće primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila na kunske kredite s fiksnom kamatnom stopom. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva sukladno ovako provedenom financijskom vještačenju, u neravnopravan bi položaj bili dovedeni korisnici ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u euru i korisnici kunskih ugovora o kreditu s fiksnom kamatnom stopom jer oni nisu imali priliku sklopiti ugovore o kreditu uz tako nisku kamatnu stopu, s obzirom na to da je tu visinu kamatne stope bilo moguće ostvariti isključivo sklapanjem ugovora o kreditu u valutnoj klauzuli CHF. Također, takvom presudom ne bi bio uspostavljen temeljni cilj potrošačkog zakonodavstva – uspostava stvarne ravnoteže između ugovornih strana. Naime, u slučaju ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli ugovor o kreditu zapravo je pretvoren u kunski kredit i stoga bi se stvarna ravnoteža uspostavila jedino primjenom kamatne stope koja je vrijedila upravo za takve kredite. Stoga je tuženik predložio dopunu vještačenja na način da vještak usporedi stvarni otplatni plan sa izračunom u kojemu bi primijenio kamatnu stopu koja je u vrijeme sklapanja Ugovora o kreditu vrijedila za kunske kredite.

24. Vještak se na primjedbe tuženika očitovao u podnesku od 3. kolovoza 2025.

25. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka Goranke Šmer Maraš od 11. studenoga 2024., jer je vještak u okviru zadanog zadatka svoj nalaz i mišljenje obrazložio na jasan i detaljan način te je na jasan i pregledan način prikazao obračun za cijelo razdoblje otplate kredita, sud nije pronašao nikakve nelogičnosti, proturječnosti niti pristranosti u izrađenom nalazu i mišljenju, a pisanim očitovanjem vještak je otklonio sve primjedbe tuženika.

26. U skladu s čl. 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

27. Kako su ugovorne odredbe Ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli ništetne, tuženik je dužan vratiti tužitelju utužene iznose koji predstavljaju razliku između plaćenih anuiteta i anuiteta koje bi bio obvezan platiti u slučaju da nije došlo do njihovog povećanja zbog toga što je banka povećala početno ugovorenu kamatnu stopu i što je dolazilo do rasta tečaja švicarskog franka prema početno ugovorenoj kamatnoj stopi i tečaju švicarskog franka na dan isplate ugovora o kreditu.

28. Tuženik je u skladu s čl. 1115. ZOO-a dužan tužiteljici naknaditi i zatezne kamate koje teku na iznose preplaćenih mjesečnih iznosa od dospijeća svakog pojedinog anuiteta, pa do isplate. Od 15. studenog 2004. do 31. prosinca 2007. visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s Uredbom o visini stope zatezne kamate (Narodne novine br. 91/04, 35/05) po stopi od 15 % godišnje. Od 1. siječnja 2008. do 31. srpnja 2015. godine visina zateznih kamata se izračunavala u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu. Eskontna stopa je do 30. lipnja 2011. godine iznosila 9 %, a od 1. srpnja 2011. godine 7 %. U ovom slučaju ta se stopa uvećava za pet postotnih poena pošto se ovdje ne radi o odnosu iz trgovačkog ugovora, a ni o ugovoru između trgovca i osobe javnog prava. Dana 1. kolovoza 2015. godine stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 78/15) kojim je u čl. 3. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05, 41/08) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim glede odnosa iz trgovačkih ugovora i ugovora između trgovca i osobe javnog prava gdje se ta stopa uvećava za pet postotnih poena. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 114/22. i 156/22.) čl. 2. izmijenjen čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08. i 78/15.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena. Stupanjem na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 155/2023) 30. prosinca 2023., čl. 1. izmijenjen je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 114/22. i 156/22.) na način da se stopa zateznih kamata određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za osam postotnih poena, a u ostalim odnosima za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

29. Prigovor zastare tuženika nije osnovan.

30. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO-a, kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

31. Kolektivni spor u kojem je utvrđena ništetnost ugovorenih odredbi promjenjivim kamatnim stopama jednostranom odlukom banke pravomoćno je okončan donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., a za ništetnost ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. Tužiteljica je tužbu podnijela sudu 7. lipnja 2019. Stoga, sud utvrđuje da do dana podnošenja tužbe u ovoj pravnoj stvari nije protekao opći zastarni rok od pet godina. Stoga nije nastupila zastara prava potraživanja tužiteljice po osnovi preplaćenih iznosa na temelju ništetnih ugovorenih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

32. Slijedom svega navedenog, naloženo je tuženiku da tužiteljici isplati iznos od 7.968,63 eura zbog promjene kamatne stope i iznos od 8.671,72 eura zbog povećanja tečaja švicarskog franka, sve uvećano za zakonske zatezne kamate kako je navedeno u izreci presude.

33. Obje stranke podnijele su zahtjeve za naknadu troškova postupka.

34. Na temelju čl. 154. st. 1. ZPP-a stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi parnične troškove. Na temelju čl. 155. st. 1. ZPP-a sud će prilikom odlučivanja o troškovima postupka stranci odrediti naknadu samo onih troškova koji su bili potrebni za vođenje postupka.

35. Tužiteljica je zatražila naknadu troškova za pribavu isprava 25 bodova, sastav tužbe 250 bodova, sastava podnesaka od 28. svibnja 2020., 5. siječnja 2022., 1. travnja 2025. po 250,00 bodova, za sastav podneska od 20. kolovoza 2025. 25 bodova, zastupanje na ročištima od 13. ožujka 2024., 13. lipnja 2024. i 21. listopada 2025. 250 bodova, odnosno ukupno 1.800 bodova uvećao za PDV te materijalne troškove naknade za izdavanje isprava 46,45 eura, za sudske pristojbe na tužbu 53,09 eura i predujam troškova financijskog vještačenja 500,00 eura, ukupno 5.099,54 eura.

36. U skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj 138/23., dalje: OT) i čl. 155. ZPP-a tužiteljici su priznati zatraženi troškovi zastupanja kod pribave isprava od tuženika u iznosu od 25 bodova (Tar. br. 36. OT), sastava tužbe u iznosu od 250 bodova (Tar. br. 7. t. 1. OT), sastava podnesaka od 28. svibnja 2020., 5. siječnja 2022., 1. travnja 2025. u visini od po 250 bodova (Tar. br. 8. t. 1. u vezi Tar. br. 7. t. 1. OT), sastav podneska od 20. kolovoza 2025. u iznosu od 25 bodova (Tar. br. 8. t. 4. u vezi Tar. br. 7. t. 1. OT), zastupanje na ročištima 13. ožujka 2024., 13. lipnja 2024. i 21. listopada 2025. u visini od po 250 bodova (Tar. br. 9. t. 1. u vezi s Tar. br. 7. t. 1. OT). S obzirom da vrijednost boda iznosi 2,00 eura prema Tar. br. 50. OT uz pripadajući iznos PDV-a prema Tar. br. 42. OT, tužiteljici pripada trošak zastupanja u visini od 4.500,00 eura. Tužiteljici su priznati troškovi na ime uplaćenog predujma za potrebe financijskog vještačenja u iznosu 500,00 eura, trošak plaćene sudske pristojbe na tužbu u iznosu 53,09 eura te trošak plaćene naknade za izdavanje isprava u iznosu od 46,45 eura.

37. Slijedom navedenog naloženo je tuženiku da tužiteljici naknadi troškove postupka u iznosu 5.099,54 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 12. studenoga 2025. do isplate po stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23.).

38. Tuženiku koji je izgubio parnicu ne pripada pravo na parnični trošak.

39. Slijedom navedenog, na temelju čl. 325. ZPP-a, odlučeno je kao u izreci presude.

U Bujama – Buie 12. studenoga 2025.

Sutkinja

Margareta Vivoda

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana objave presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke.

Dna:

1. Pun. tužiteljice,

2. Pun. tuženika.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte