REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3705/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr.sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Profine Croatia d.o.o., Velika Gorica, Vukomerička 3, OIB 82963724715 kojeg zastupa punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika 1. NŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. JŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marko Samaržija, odvjetnik u Zagrebu, radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1036/2022-4 od 25. ožujka 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru broj P-119/2022-34 od 4. studenoga 2022., na sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se tuženicima podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1036/2022-4 od 25. ožujka 2025., u odnosu na pravno pitanje:

„Mora li vjerovnikova tražbina za isplatu biti dospjela u trenutku podnošenja tužbe, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika?“

Obrazloženje

1.1. Tuženici su ponijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-1036/2022-4 od 25. ožujka 2025. kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Zlataru broj P- 119/2022-34 od 4. studenoga 2022. postavljajući tri pitanja, a koje drže važnim za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, koja glase:

„1. Mora li vjerovnikova tražbina za isplatu biti dospjela u trenutku podnošenja tužbe, kao jedna od općih pretpostavki za pobijanje dužnikovih pravnih radnji poduzetih na štetu vjerovnika?

2. Odgovara li jamac platac za tražbine vjerovnika koje, u trenutku sklapanja ugovora kojim preuzima ulogu jamca platca, nisu određene niti su odredive, kada je tim ugovorom za sve njegove izmjene i dopune propisana pisana forma uz potvrdu javnog bilježnika, te je ugovoreno da će se te tražbine određivati dogovorno, u slučaju kada nikakva pisana izmjena i dopuna uz potvrdu javnog bilježnika tog ugovora nije sačinjena niti postoji dogovor kojim bi se te tražbine odredile?

3. Oslobađa li jamca platca obveze, u smislu čl. 119. ZOO-a, okolnost da je vjerovnik bio na vrijeme upozoren o mogućnosti da će dužnik pasti u blokadu, te da još uvijek postoji osiguranje koje vjerovnik ima za naplatu svoje tražbine u vidu zadužnica i trgovačke robe na kojem postoji pravo pridržaj vlasništva iz kojih sredstava osiguranja vjerovnik je mogao naplatiti svoje potraživanje, ali to vjerovnik nije pravovremeno učinio.

1.2. Obrazlažući razloge važnosti navedenog pitanja tuženici navode kako u odnosu na prvo postavljeno pitanje pobijana odluka odstupa o prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske, dok je u odnosu na drugo i treće postavljeno pitanje riječ o pitanjima o kojima nema prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.

1.3. Tuženici su naveli i da im je donošenjem pobijane presude povrijeđeno temeljno pravo zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržano i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17- dalje EKLJP) – pravo na pravično suđenje.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3.1. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a i članka 387. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da je prvo postavljeno pravno pitanje važno u smislu odredaba članka. 385.a stavak 1. ZPP za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Riječ je, naime, o pravnom pitanju o kojem odluka drugostupanjskog suda odstupa od prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tom pitanju i objedinjenim pravnim shvaćanjem sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske Su-IV- 16/2021-11 od 24. svibnja 2021.

3.2. U odnosu na drugo i treće postavljeno pravno pitanje revizijski sud je ocijenio da nisu ispunjene zakonom propisane pretpostavke za dopuštenje revizije. Odgovor na drugo postavljeno pitanje ovisi o utvrđenim okolnostima svakog pojedinog slučaja pa je stoga to pitanje samo po sebi toliko specifično i vezano za konkretne i jedinstvene okolnosti ovog spora, da odgovor na njega ne može stvoriti načelno pravno shvaćanje koje bi imalo element univerzalnosti i moglo vrijediti i za neke buduće sporove. U odnosu na treće postavljeno pitanje pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse ovog suda (Rev-109/2015-2 od 25. rujna 2018. i dr.), a u razlozima navedenima u prijedlogu ovaj sud ne nalazi osnove za preispitivanje postojeće ustaljene sudske prakse.

4. S obzirom na sve izneseno, u skladu s odredbom čl. 389.b st. 3. ZPP, revizija je dopuštena zbog prvog postavljenog pravnog pitanja, dok se u odnosu na ostala postavljena pravna pitanja i povredu temeljnog ljudskog prava, uzima da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen, u smislu odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP.

Zagreb, 12. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

dr. sc. Ante Perkušić