Poslovni broj: Usž-1964/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprice Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice AF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Vuković & Lalić d.o.o., Split, Hrvatske mornarice 1D, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe BF, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Damir Batarelo, odvjetnik u Splitu, Trg Hrvatske bratske zajednice 2B/II, radi oglašavanja ništavim rješenja o izvedenom stanju, odlučujući o žalbi tužiteljice, protiv presude i rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1857/2024-8 od 25. veljače 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba te potvrđuje presuda i točka I. izreke rješenja Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: Us I-1857/2024-8 od 25. veljače 2025.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je, kao neosnovan, tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/23-26/203, URBROJ: 531-03-4-2- 24-2 od 24. lipnja 2024. Rješenjem, istog suda, odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova upravnog spora (točka I.). Točkom II. odbijen je prijedlog zainteresirane osobe za preotvaranjem glavne rasprave te je odbijen zahtjev zainteresirane osobe za naknadom troškova upravnog spora (točka III.).
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Grada Splita, Upravnog odjela za urbanizam i izgradnju, Odsjeka za pravne poslove urbanizma i izgradnje, KLASA: UP/I-361-03/23- 04/1, URBROJ: 2181-1-10-5/1-23-6 od 22. ožujka 2023., kojim je odbijen je prijedlog tužiteljice za oglašivanje ništavim rješenja o izvedenom stanju KLASA: UP/I-361- 03/13-04/04490, URBROJ: 2181/01-03-02/15-15-0007 od 23. veljače 2015. Potonjim rješenjem je, po zahtjevu zainteresirane osobe, ozakonjena završena zahtjevna stambena zgrada izgrađena na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
2. Tužiteljica je protiv pobijane presude prvostupanjskog suda izjavila žalbu pobijajući je svih zakonom predviđenih razloga. Tvrdi da prvostupanjski sud presudu temelji na utvrđenju kako u konkretnoj upravnoj stvari nije egzistentan razlog iz odredbe članka 128. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku, a koji stav je u cijelosti pogrešan, obzirom da sud suviše restriktivno tumači navedenu odredbu. Ukazuje na to da je sud na raspravi održanoj 5. veljače 2025. odbio dokazne prijedloge tužiteljice da se obavi očevid na licu mjesta te da se provede vještačenje po vještaku građevinske struke, a da su ti dokazi izvedeni utvrdilo bi se da je zainteresirana osoba na temelju nevjerodostojne projektne dokumentacije pokušala legalizirati građevinu koja nije njegova. Tvrdi da je u projektnoj dokumentaciji izvedenog stanja zainteresirana osoba prikazala nevjerodostojno stanje tj. drugačije nego je u stvarnosti. Pojašnjava da su u snimci izvedenog stanja kao dio zgrade zainteresirane osobe prikazane prostorije koje se u toj snimci nazivaju „Podrum 3“, a koje nikada nisu bile dio te zgrade, nego su dio zgrade izgrađene na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da, u taj dio, zainteresirana osoba nije nikad pristupila. Tvrdi da predmetni snimak lažno prikazuje da su prostorije „Podrum 3“ povezane sa zgradom zainteresirane osobe, odnosno prostorijama koje naziva „Podrum 2“ i to stepenicama koje ne postoje, odnosno da se radi o lažnoj dokumentaciji koja je sačinjena svjesno kako bi zainteresirana osoba sebi prisvojila nekretnine koje joj ne pripadaju.
2.1. Također, pogrešnim smatra zaključak suda da nije pravno nemoguće izvršiti pobijano rješenje, u smislu odredbe članka 128. stavka 1. točke 3. Zakona o općem upravnom postupku, navodeći da se isto ne izvršava. Nejasnim smatra na koji način rješenje o izvedenom stanju može stvoriti pravni učinak ozakonjenja kada je riječ o ozakonjenju nečega što je već ranije legalizirano. Neosnovanim smatra navođenje prvostupanjskog suda da je Visoki upravni sud Republike Hrvatske u citiranim presudama već zauzeo pravno stajalište da predmetnim rješenjem o izvedenom stanju nije ostvaren nijedan od razloga u smislu odredbe članka 128. stavka 1. obzirom da je mala vjerojatnost da su ti postupci pokrenuti radi istih razloga radi kojih tužiteljica traži da se ovdje utvrdi ništavost. Slijedom svega navedenog predlaže usvojiti žalbu, preinačiti presudu te usvojiti tužbeni zahtjev, podredno pobijanu presudu i točku I. izreke rješenja ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, uz obvezu tuženiku naknaditi troškove žalbenog postupka. Potražuje trošak sastava žalbe.
3. Tuženik i zainteresirana osoba, iako uredno pozvani, nisu dostavili odgovor na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima - "Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Naime, i po ocjeni ovoga Suda, osnovano prvostupanjski sud potvrđuje pravilnost rješenja tuženika i prvostupanjskog upravnog tijela kojim se utvrđuje da u konkretnom slučaju ne postoje razlozi iz odredbe članka 128. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09., 110/21., dalje: ZUP) kojom odredbom su taksativno navedeni razlozi zbog kojih se rješenje može oglasiti ništavim.
7. Tužiteljica u žalbi, tvrdeći da je razlog za oglašivanje ništavim rješenja o izvedenom stanju nevjerodostojna projektna dokumentacija, u suštini prigovara pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju u postupku koji je prethodio donošenju rješenja čije oglašivanje ništavim traži, smatrajući da ima mjesta primjeni odredbe članka 128. stavka 1. točka 3. ZUP-a. Navedenom odredbom je propisano da će se rješenje oglasiti ništavim ako njegovo izvršenje nije pravno ili stvarno moguće.
8. Međutim navedeni prigovor su pravilno otklonili prvostupanjski sud i tuženik, pojasnivši da eventualna nevjerodostojna dokumentacija nije razlog ništavosti rješenja, obzirom da se rješenje o izvedenom stanju, u suštini, niti ne izvršava (u smislu postupka prisilnog ostvarenja novčane ili nenovčane tražbine).
9. Naime, ništavost je najteži oblik nezakonitosti upravnog akta za koji se vežu najteže pravne posljedice, stoga su i razlozi za oglašivanjem rješenja ništavim restriktivno propisani prethodno navedenom odredbom članka 128. stavka 1. ZUP-a. Razlozi na kojima tužiteljica temelji žalbu (i tužbu) su mogli eventualno utjecati na zakonitost, ali ne na ništavost rješenja. Riječ je o razlozima koje je tužiteljica trebala isticati i koji su se trebali preispitivati prilikom korištenja redovnog pravnog lijeka protiv rješenja o izvedenom stanju, obzirom da, iz podataka spisa predmeta proizlazi da je ista sudjelovala u upravnom postupku u kojem je to rješenje ishođeno.
10. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predloženi dokaz (očevid na licu mjesta te provođenje vještačenja po vještaku građevinske struke), valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši suvišnim navedene dokazne prijedlog tužiteljice, jer, i po ocjeni ovoga Suda, imajući u vidu predmet ovog upravnog spora, to ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari.
11. Budući je odbijen tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, osporenom točkom I. rješenja, odlučio o zahtjevu tužiteljice za naknadu zatraženih troškova spora, budući da prema navedenoj odredbi stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.
12. Zaključno se napominje se da presuda Visokog upravnog suda poslovni broj: Usž-1992/20 od 7. siječnja 2021. nije o utjecaja, iako je riječ o istom predmetu spora. Naime, u tom predmetu su preispitivani eventualni razlozi za ništavost istog rješenja o izvedenom stanju, ali iz razloga propisanih odredbom članka 128. stavka 1. točka 4. i 6. ZUP-a i u kojem je pravomoćno odbijen zahtjev (tog) tužitelja za oglašivanje ništavog istog rješenja o izvedenom stanju.
13. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.
U Zagrebu, 12. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
