REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U

ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-347/2017-126

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Snježani Lukša u pravnoj stvari I-tužiteljice ČŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]-tužiteljice CŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku JŠ, odvjetnici iz [adresa] ( I i II. tužiteljice kao nasljednice iza pok. NŠ), protiv tuženika ŽŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Petri Smodlaka, odvjetnici iz Zagreba, Prilaz baruna Filipovića 23 A, radi utvrđenja ništetnosti ugovora i uspostave ranijeg zk. stanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 1. listopada 2025. u nazočnosti I tužiteljice osobno i punomoćnika II. tužiteljice JŠ, odvjetnice te tuženika osobno i pun tuženika Petre Smodlaka, odvjetnice, dana 12. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je Ugovor o kupoprodaji nekretnina potpisan između prednika tužiteljica NŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao prodavateljice s jedne strane i ŽŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao kupca s druge strane, na kojem je ovjeren potpis prodavateljice kod javnog bilježnika Sande Pandža, Zagreb, Kačićeva 9, pod poslovnim brojem OV-3189/13 dana 5. lipnja 2013. godine, a predmet kojeg ugovora je bila nekretnina upisana u katastarskoj općini: GRAD ZAGREB, broj poduloška: 51817/ zk. ul. br. [broj ZK uloška], stan na petom katu, koji se sastoji od jedne sobe i ostalih prostorija površine 24.22m2 u zgradi u [adresa], kućni broj 2/B, sagrađena na katastarskim česticama [katastarska čestica],po novoj izmjeri čestica br. 2274kat. općina Centar i odgovarajući suvlasnički dio, prema odredbama čl. 68 u vezi s čl.370. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima", ništetan.

II

Nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na temelju Ugovora o kupoprodaji nekretnina potpisanog između NŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao prodavateljice s jedne strane i tuženika ŽŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] kao kupca s druge strane, na kojem je ovjeren potpis prodavateljice kod javnog bilježnika Sande Pandža, Zagreb, Kačićeva 9, pod poslovnim brojem OV-3189/13 dana 5, lipnja 2013. godine u zk predmetu broj Z-28330/2013 i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u [broj poduloška]/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kakvo je bilo prije provedbe kupoprodajnog ugovora od 5. lipnja 2013. godine, tako da se briše pravo vlasništva na toj nekretnini s imena tuženika ŽŠ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj].

III Nalaže se tuženiku KŠ naknaditi tužiteljicama ČŠ i CŠ parnični trošak u iznosu od 2.500,00 eur te CŠ daljnji parnični trošak u iznosu od 2.187,50 eur, a ČŠ daljnji parnični trošak u iznosu od 105,00 eur i sve sa zakonskim zateznim kamatama na navedene parnične troškove od presuđenja tj. 12. studenoga 2025. do isplate po kamatnoj stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

Obrazloženje

1. Prednica tužiteljica sada pokojna NŠ ističe u tužbi da je potpisala kupoprodajni ugovor od 5.6.2013. kojim prodaje predmetnu nekretninu opisanu u izreci ove odluke, a da nije nikad postojala namjera stvarne prodaje niti je primila novac naznačen u ugovoru.

Nadalje, ističe da je tuženik prijatelj njezinog pokojnog supruga i da je nakon smrti njezinog supruga razgovarao sa njom samo o mogućnosti da sklope Ugovor o doživotnom uzdržavanju pa je ona potpisujući predmetni Ugovor bila u uvjerenju da potpisuje Ugovor o doživotnom uzdržavanju. Ističe da tuženik, iako ona završava u bolnici uopće o njoj ne brine i da je predao ugovor na uknjižbu i proveo ga u zemljišnim knjigama.

Smatra da je riječ o prividnom, fiktivnom ugovoru tako da je njegova ništetnost očita te je protivan prisilnim propisima, nemoralan i potpisan na prijevaran način. Ističe da cijena koja nije niti isplaćena jest iznos ispod ½ uobičajene vrijednosti pa bi u slučaju opstojnosti ovakvog ugovora bila prekomjerno oštećena.

Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom (ročište 1.10.2025. – list 537 – kao u tužbi odnosno ispravljeno u prilogu podneska 11.3.2025. – list 14-15 spisa kao i ispravka sa ročišta od 19.1.2021. sa time da kao tužitelje naznačuju ČŠ i CŠ – kao nasljednike iza pok. NŠ) I-tužiteljica ČŠ i II-tužiteljica CŠ (kao nasljednice iza pok. NŠ) traže utvrditi ništetnost ugovora, naložiti brisanje zk stanja nastalog na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnine i uspostavu zk stanja kako je bilo prije provedbe kupoprodajnog ugovora: tako da se briše vlasništvo tuženika koji nije niti stupio u posjed nekretnine odnosno predlažu prihvaćanje zahtjeva sadržaja citiranog kao u izreci - tč. I i II. izreke, a potražuju i naknadu parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

2. Tuženik (list 21-22 spisa) ističe da je dugi niz godina brinuo o NŠ te da je i nakon zaključenja predmetnog ugovora nastavio skrbiti o tužiteljici, plaćati režije kao i otkup predmetnog stana.Ističe da je do smrti u posjedu predmetnog stana bila NŠ o kojoj je tuženik skrbio i plaćao režije. Nadalje, ističe da su predmetni ugovor o kupoprodaji NŠ i tuženik zaključili 5.6.2013., a ugovoreni iznos kupoprodajne cijene da je tuženik tužiteljici platio u gotovini. Nadalje, navodi da je tuženik par dana prije isplate kupoprodajne cijene u svojoj poslovnoj banci podigao novac radi kupnje predmetnog stana i to: dana 24.05.2013. iznos od 20.000,00 kn u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d. te dana 27.05.2013. iznos od 65.000,00 kn također u Hrvatskoj poštanskoj banci d.d., koje iznose kao i iznos od 38.250,00 kn koji iznosi zajedno predstavljaju ukupnu cijenu stana od 123.250,00 kn je nakon zaključenja ugovora u gotovini predao NŠ. Tuženik ističe da je također u predmetni stan ugradio bojler u iznosu 3.543,61 kn koji iznos je plaćen u dvije rate. Nadalje, navodi da je tužiteljica vlastoručnom oporukom od 5.4.2014. sve što posjeduje ostavila upravo tuženiku i to upravo kao zahvalu za sve dobro i pomoć koju je isti pružio tužiteljici i njezinom suprugu za vrijeme trajanja njihovog života. Ističe da je tužiteljica bila potpuno svjesna da potpisuje ugovor o kupoprodaji koji je sastavio odvjetnik BŠ.

Ističe da čak i kada bi bilo točno da je tužiteljica mislila da potpisuje ugovor o doživotnom uzdržavanju, smatra kako su i spornim ugovorom postignuti isti učinci, s obzirom da je tuženik do smrti uzdržavao NŠ i isplatio joj je cijenu stana, plaćao režije, održavanje, otkup i slično.

Nastavno na tvrdnju NŠ o prekomjernom oštećenju, tuženik ponavlja kako je kupoprodajna cijena odraz vrijednosti predmetnog stana, činjenice da je tuženik preuzeo obvezu NŠ prema Fondu za naknadu oduzete imovine s naslova otkupa predmetnog stana, kao i odnosa tuženika prema NŠ, odnosno činjenice da ju je isti uzdržavao sve do njene smrti, plaćao režije, održavao stan i sl.. Međutim, i kada bi postojalo prekomjerno oštećenje, tuženik ističe kako je odredbom čl.375.Zakona obveznim odnosima propisano da u slučaju postojanja očitog nerazmjera činidbi, oštećena strana može zahtijevati poništaj ugovora ako za pravu vrijednost tada nije znala niti je morala znati, a to pravo na poništaj ugovora prestaje istekom godine dana od njegova sklapanja. Dakle, to pravo NŠ ako je i postojalo, a tuženik smatra da nije, prestalo je u lipnju 2014.godine, slijedom čega je NŠ prekludirana u traženju poništaja ugovora iz tog razloga. Tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti i naknaditi mu parnični trošak sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaz uvidom u ugovor o kupoprodaji nekretnina od 5.6.2013., prikaz k.p.u. podul. neslužbena kopija – broj podul. 51817/ zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], podatke JRO RH MUP, nalog za isplatu HPB (list 24 i 25 spisa), račune (list 26-32 spisa), univerzalne naloge za plaćanje platitelja ŽŠ (list 33-44 i 46), priznanice (list 45), suglasnost Fonda za naknadu oduzete od 11.7.2013., obavijest o stanju otplate na dan 31.12.2013., oporuku (list 49 spisa), rješenje o nasljeđivanju ovog suda O-6612/15-22 sa klauzulom pravomoćnosti i ovršnosti iza pok. NŠ, zapisnik O-6612/15-5 od 4.8.2015. ovog suda, rješenje CSS Zagreb (list 121) za CŠ, uputnicu za prehranu u pučkoj blagovaonici (list 133), rješenje CSS koji se odnosi na NŠ (list 124, 126- 127) kojim se samcu NŠ priznaje pravo na jednokratnu naknadu kao i uputnicu za prehranu u pučkoj blagovaonici od 6.10.2014. jer nema mogućnosti osigurati prehranu u okviru obitelji, odluku VSRH (list 148), brisovno očitovanje na predmetnoj nekretnini u vlasništvu ŽŠ, a Fond za naknadu oduzete imovine pristaje da se bez svakog njegovog daljnjeg odobrenja uknjiži brisanje založnog prava – hipoteke upisane na stanu (list 151-152), izvadak iz knjige položenih ugovora – povijesni prikaz (list 153 spisa) dopis HZMO sa potvrdom (list 155-158 spisa), rješenja Grada Zagreba od 6.7.2015., medicinsku dokumentaciju CŠ i NŠ, zdravstveni karton NŠ u preslici sa medicinskom dokumentacijom, daljnje uplatnice i priznanice te potvrde, odluku Gž- 2768/16 ŽS u Varaždinu kao primjer iz sudske prakse (list 398 spisa), Z-271/08 u ZK predmetu NŠ protiv Grada Zagreba sa prijedlogom za upis prava vlasništva i rješenjem Z-72971/08 radi uknjižbe prava vlasništva u ZK stvari predlagatelja NŠ na nekretnini [adresa], proveden je dokaz saslušanjem svjedoka EŠ, stranaka, svjedoka BŠ, MŠ, GŠ, ĐŠ i RŠ, izvršen je uvid u dopis ZK odjela sa prilogom (list 521-526 spisa), odnosno izvršen je uvid u cjelokupnu dokumentaciju priloženu spisu.

Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i u njihovoj međusobnoj povezanosti, sud je donio odluku kao u izreci.

Svako daljnje izvođenje dokaza bilo bi nepotrebno i protivno čl. 10 ZPP te vodilo daljnjem bespotrebnom odugovlačenju postupka i izazivanju nepotrebnih troškova.

Dakle, činjenično stanje na osnovi provedenih dokaza u potpunosti je utvrđeno te je I-tužiteljica na ročištu 1.10.2025. istakla da nema dokaznih prijedloga, a i tuženik je predložio zaključiti glavnu raspravu.

Grafološko vještačenje potpisa na Ugovoru je nepotrebno jer i sam prednik tužiteljica ne spori potpisivanje, već ističe da se radilo o fiktivnom ugovoru. Osim toga, ovjeren je od javnog bilježnika (list 524 spisa). Liječnička dokumentacija pok. NŠ dostavljena je za sudski spis, a vještačenje po vještaku građevinske struke na okolnost tržišne vrijednosti predmetne nekretnine je bespotrebno s obzirom na sve utvrđene okolnosti slučaja.

Bilo kakvo daljnje provođenje dokaza predloženo po II-tužiteljici (grafološko, građevinsko, psihijatrijsko vještačenje) vodilo bi daljnjem bespotrebnom odugovlačenju postupku i izazivanju nepotrebnih troškova te bilo suprotno čl. 10 ZPP.

U odnosu na preostale nasljednike pok. NŠ – IŠ i VŠ pravomoćno je odlučeno da se smatra da su oni povukli tužbu u ovom predmetu (list 460 spisa).

4. U ugovoru o kupoprodaji nekretnine (list 4) navodi se između ostalog da je sklopljen 5.6.2013. između NŠ i ŽŠ te iz tč. II da je kupoprodajna cijena ugovorena u iznosu od 123.250,00 kn. Nadalje se navodi da će kupac kupoprodajnu cijenu isplatiti u cijelosti u gotovini, na ruke.

U tč. III prodavatelj ovlašćuje kupca da bez bilo kakvog daljnjeg pitanja ili odobrenja, može u zemljišnim knjigama ili u drugim javnim očevidnicima ishoditi uknjižbu prava vlasništva kupljenih nekretnina iz toč. I. ovog ugovora na svoje ime. U tč. IV cit. Ugovora se navodi da prodavatelj jamči kupcu da su prodane nekretnine njegovo isključivo vlasništvo te da nisu opterećene nikakvim uknjižbama ni neuknjiženim teretima.

5. Iz prikaza k.p.u. poduloška – neslužbena kopija (list 6 spisa), broj podul. 51817/ ZK ul.: [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] vidljivo je da se tuženik upisao u 1/1 pod B vlasnički list.

6. Iz uplatnica u preslici (list 24 spisa) proizlazi da je HPB d.d. isplatio ŽŠ 20.000,00 kn 24.5.2013. (list 24) i 65.000,00 kn (list 25) dana 27.5.2013.

7. Iz suglasnosti Fonda za naknadu oduzete imovine od 11.7.2013. (list 47) vidljivo je da se daje suglasnost na Izjavu ŽŠ iz [adresa], od 21. lipnja 2013. godine o preuzimanju obročne otplate za stan koji se nalazi u [adresa], a koji je predmet Ugovora o kupoprodaji nekretnina od 5. lipnja 2013. godine sklopljenog između NŠ iz [adresa], kao prodavatelja, i ŽŠ iz [adresa], kao kupca, te Ugovora o prodaji stana broj SU-009791/97 od 8. prosinca 1997. godine i Aneksa ugovora o kupoprodaji stana broj SU-009791/97 od 19. prosinca 1997. godine, oba sklopljena između Grada Zagreba, prednika Fonda za naknadu oduzete imovine, kao prodavatelja i NŠ, kao kupca.

8. U oporuci (list 49) od 5.4.2014. se navodi da NŠ nakon smrti sve što posjeduje ostavlja u nasljeđe ŽŠ. Kao svjedoci se navode GŠ (kći tuženika) i ŠŠ.

U oporuci od 14.5.2015. (list 368) se navodi da NŠ u cijelosti opoziva oporuku koju je sačinila 5.4.2014., a kojom je svu svoju imovinu ostavila ŽŠ. Oporučni svjedoci PŠ i ĆŠ, odvjetnik koji je ujedno i sastavljač ove oporuke potvrđuju svojim vlastoručnim potpisima da je oporučiteljica NŠ čiji identitet su utvrdili uvidom u osobnu iskaznicu navedenu oporuku pred njima pročitala, izjavila da je to njena oporuka i u znak toga je pred njima vlastoručno potpisala te se oporuka sastoji od jedne stranice, na jednom listu papira.

9. Svjedok OŠ (ročište 26.3.2025. – list 478 spisa)

u svom iskazu navodi da je susjed tuženika ŽŠ u [adresa] u [adresa] i iz viđenja je poznavao NŠ koja je kako tvrdi jednom prilikom ako je to bila NŠ došla kući kod tuženika, a on je u to vrijeme kod tuženika u kupaoni mijenjao ventile i čuo je razgovor između te osobe po imenu NŠ, kćeri tuženika GŠ i tuženika, a shvatio je iz razgovora da je ta sada pokojna NŠ došla kod tuženika po neki novac u svoti od 50.000,00-60.000,00 kn u svrhu podmirenja nekih računa koje je ona trebala platiti, ali on ne zna na što su se odnosili ti računi. Nadalje, navodi da ne zna da li je ona preuzela taj novac. Ističe da nije upoznat sa time da bi tužiteljica sa tuženikom potpisala bilo kakav kupoprodajni ugovor u vezi nekretnine u [adresa] niti ima saznanja da bi tuženik ikada stupio u posjed tog stana. Ističe da nije vidio da bi tuženik dao bilo kakav novac NŠ. Ne sjeća se koje je to točno godine bilo kada je obavljao radove u kupaoni tuženika, ali sjeća se da je bilo proljeće. Kada je obavljao radove u kupaoni tuženika vrata kupaone nisu bila zatvorena, a vezana su dalje na dnevni boravak gdje su se nalazili tuženik, njegova kćer i ta osoba po imenu NŠ. Ističe da nikada nije vidio nikakvu primopredaju novca od strane tuženika NŠ ili nekoga od ukućana.

10. I tužiteljica ČŠ (list 482-483 – ročiše 22.4.2025.) u svom odlučnom, logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu navodi da je nakon majčine smrti tj. nakon smrti NŠ, a koja je umrla u mjesecu srpnju 2015. godine ona kao i ostala braća saznali su da je majka podnijela tužbu protiv tuženika ŽŠ radi utvrđenja ništavosti kupoprodajnog ugovora i uspostave ranijeg zk stanja, a radilo se o Ugovoru o kupoprodaji nekretnini u [adresa]. Nadalje, navodi da im za vrijeme života majka tj. NŠ nije rekla da je zaključila sa tuženikom ugovor o kupoprodaji navedene nekretnine niti da bi zaključila bilo kakav ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Nakon njezine smrti stan u [adresa] katu bio je zapečaćen i sud je pustio u taj stan kako bi se izvršio popis zatečenih stvari nju i njezinu sestru CŠ. Ostala braća tj. VŠ i Č nisu bili tome prisutni te su ona i njezina sestra CŠ proglašene "čuvaricom" toga stana. Ističe da nije nikada bila ranije u posjedu tog stana niti je imala ključeve tog stana, a isto tako i njezina ostala braća i sestra u trenutku smrti majke. Naime tek nakon smrti majke njezina sestra CŠ je preuzela ključeve predmetnog stana i ostala je živjeti u tom stanu tako da i praktički danas u tom stanu stanuje. Ključeve stana imali su u vrijeme kada su još kao djeca živjeli s majkom i očuhom u tom stanu. ističe da je odselila u đački dom u Palmotićevoj ulici kao maloljetna osoba, a njezina sestra CŠ je odselila nešto kasnije, a brat VŠ bio je u udomiteljskoj obitelji kao dijete dok je Č bio kod bake i djeda. VŠ, CŠ i ona imaju iste roditelje dok je Č njihov polubrat po majci. Ističe da je njihov biološki otac umro osamdesetih godina, a očuh je napravio suicid 3.1.2013. i njegov prijatelj bio je ŽŠ što su saznali kasnije tj. nakon majčine smrti, a to su saznali od očuhove sestre ZŠ i nekih osoba s kojima je majka bila u kontaktu i okružena. Smatra da kupoprodajnu cijenu tuženik nije isplatio jer im o tome majka nije ništa govorila, a sigurno bi oni kao djeca pronašli boljeg kupca za višlju cijenu. Majka je bila naočigled bolesna i bila je psihički nestabilna i depresivna. Nema saznanja da bi tuženik ŽŠ plaćao otkup stana. Ističe da je naknadno vidjela u dokumentaciji da je ŽŠ isplatio predmetni stan [adresa] i to je vidjela iz brisovnog očitovanja. Smatra da je to činio zato što se uknjižio kao vlasnik nekretnine u zemljišnim knjigama. Nema nikakvih saznanja da bi pokojna majka dala bilo kakvu suglasnost Fondu za naknadu oduzete imovine da tuženik preuzima obročnu otplatu za stan. Nakon smrti majke saznala je da je 2014. napisala oporuku na ŽŠ, a 2015. na njezinu sestru CŠ, a što je čudno ukoliko je prodala stan da bi pisala oporuku. Majka tj. NŠ živjela je sama u tom stanu do svoje smrti i nikada tuženik nije živio u tom stanu niti bio u posjedu toga stana. Majka je imala tešku dioptriju i imala uznapredovanu očnu mrenu u to vrijeme sklapanja ugovora. Nadalje, navodi da svi nasljednici iza pokojne majke NŠ nisu vidjeli nikakav dokaz o isplati kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu od strane tuženika ŽŠ njihovoj majci NŠ. Ističe da zna da se ŽŠ upisao na predmetnu nekretninu u zk vrlo brzo nakon što je očuh izvršio samoubojstvo tj. 4 mjeseca nakon njegove smrti. Sa majkom tj. NŠ telefonski je kontaktirala i povremeno posjećivala i zna da je i u svibnju i u lipnju 2013. bila psihički nestabilna te je uvijek bila pod prismotrom psihijatra. Nadalje, navodi da nikad nije primijetila da bi se njeno imovinsko stanje poboljšalo u smislu da bi ona primila kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu. Štoviše tražila je socijalnu pomoć u to vrijeme kao i za pučku kuhinju, a ponekad joj je i ona kupila neke namirnice, kućne potrepštine i davala joj novac kada je to mogla. Ističe da je majka bila uvjerena da je ona vlasnica nekretnine jer kada je tražila pomoć od Grada Zagreba i pučke kuhinje navodila je da je ona vlasnica nekretnine tj. predmetnog stana. 2015. godine ona je sestri oporučno ostavila stan pa se očito smatrala vlasnicom stana. Ističe da je sa majkom kontaktirala 2-3 mjeseca nakon smrti očuha, a koji je umro u siječnju 2013. godine. Ističe da je očuh imao nekakav stan u [adresa], a da li je taj stan prodan prije smrti očuha ne zna. Ističe da iza majke postoji ovrha za neplaćeni dug u razdoblju od siječnja do lipnja 2011., a to je sve saznala 8. travnja 2025. kada je poslala upit HRT-u. Na to je bila ponukana time što se tijekom ovog postupka spominjala ovrha. Tijekom 2013. više je bila telefonskim putem u kontaktu s majkom nego što bi je posjećivala. Telefonom ju je otprilike zvala svaka 2 tjedna. Iako su sestra i ona proglašene čuvaricom stana nakon smrti njihove majke, ona osobno nije nikada više ušla u taj stan nakon što ih je sud pustio u taj stan radi popisa stvari. Tuženik tada nije prisustvovao popisu stvari niti je bio pozvan od strane suda. U proljeće 2015. godine je zadnji put posjetila svoju majku i ona nije govorila niti je ikada spomenula da bi uopće željela prodati stan. Oduvijek je bila protivnik Doma umirovljenika, a ovaj stan joj je bio jedina nekretnina. Ističe da je u razdoblju od 2013.-2015. majka bila uglavnom pokretna osoba no imala je i nekih problema sa koljenom pa se u nekim razdobljima teško kretala. Nije bila vezana za krevet.

11. II-tužiteljica CŠ (list 484-485 spisa – roč. 22.4.2025.) u svom odlučnom, logički povezanom i stoga uvjerljivom iskazu u cijelosti iskazuje identično kao njezina sestra. Nadalje, napominje da je u predmetni stan u [adresa] ušla nakon što je majka umrla i sud nju i sestru proglasio "čuvaricom" stana tako da je ona i sada u posjedu stana dok sestra nema ključ. Njoj majka također nije rekla da bi ona sklopila ugovor o kupoprodaji toga stana niti ima bilo kakvih saznanja da bi njoj bila isplaćena kupoprodajna cijena. Nikakvih saznanja vezano za otkup predmetnoga stana nema osim iz dokumentacije. Nadalje, navodi da je radila sezonski na Krku i Rijeci tako da se sa majkom čula telefonom najčešće kada je to mogla no majka je bila u lošem psihičkom stanju nakon smrti očuha. Nadalje, II tužiteljica navodi da je ona (II tužiteljica) naknadno saznala da je on umro i naknadno je saznala da je počinio suicid. Majka nikada nije govorila da bi prodala stan ili da bi željela nekome prodati stan, a vjeruje da bi oni kao djeca pronašli kupca za veću svotu novaca. Ističe da je ona imala nisku mirovinu i primala je pomoć od grada i povremeno jednokratnu pomoć od socijalnog rada i njezino materijalno stanje u razdoblju od 2013.-2015. bilo je loše tako da je dobila i pomoć za pučku kuhinju i medicinsku pomoć osobe koja je jedan puta tjedno čistila stan no ona ne zna ime i prezime te osobe jer se sve odvijalo preko centra za socijalnu skrb. Majka se uvijek držala tako kao da je ona vlasnica stana i zato je 2015. napisala oporuku u kojoj ona njoj ostavlja predmetni stan. Ističe da joj je majka rekla da ima jednu tužbu protiv tuženika, ali ništa nije konkretno govorila o čemu se točno radi i sve je to saznala nakon njezine smrti konkretno o čemu se radi. Nikada joj nije spomenula da bi sklopila bilo kakav ugovor s nekime o kupoprodaji ili ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju jedino je znala za pomoć koju je primala od grada i socijalnu pomoć i tu je pomoć primala do svoje smrti, a na kraju zadnjih mjesec dana prije smrti hranu su joj donosili kući iz pučke kuhinje tj. dovozili joj hranu. Ističe da je čula od nekih ljudi koji su se družili s njezinom majkom da je tuženik ŽŠ podmirio dugovanja majke da ne bi došlo do ovrhe i da je to učinio za vrijeme njezinog života, a da li je to istina ili nije ona ne zna. Nakon smrti majke saznala je da je tuženik bio prijatelj očuha. Poslije majčine smrti saznala je da se majka bojala tuženika i da ju je on tukao pa je zaključila da one modrice na njoj koje je vidjela, a za koje nije htjela reći kako su nastale su moguće nastale iz razloga što ju je tukao tuženik. Nakon njezine smrti saznala je da je ona željela promijeniti bravu. Prije smrti majke nije imala ključeve stana jer joj je ona otvarala stan, a nakon smrti majke nakon što ih je sutkinja Ljerka Ivasić pustila u stan dobila je ključeve stana. U listopadu 2015. se uselila u taj stan nakon što se vratila sa sezonskog posla i promijenila je vrata. Nadalje, ističe da tuženik podmiruje režijske troškove za predmetni stan, ali ona smatra da on nije vlasnik stana. Majka je umrla u stanu i u stan je ušla policija i vatrogasci nakon njezine smrti te su zaplijenili sve što je bilo na stolu i što su smatrali da je vrijedno i to se nije smjelo dirati do ostavine. Novca nije bilo. Nema saznanja da bi majka imala bilo kakav novac osim svoje mirovine 1.400,00 kn i 450,00 kn pomoći od grada. Nadalje, navodi da je ona sezonski radila u vrijeme kada je očuh umro i zato je majka prespavala kod ZŠ, sestre očuha, nakon smrti očuha. Kada je komunicirala s majkom pitala ju je kako se ona osjeća i nije joj pričala o nekretnini.

12. Tuženik ŽŠ (list 485-487 spisa) u svom iskazu navodi da su se NŠ i FŠ družili sa njim 20-ak godina jer su nekada bili susjedi na Trešnjevci. FŠ(suprug NŠ) 2012. bio je predstavnik stanara u [adresa] i gubio je tu poziciju da bude predstavnik kuće, a od te pozicije imao je prihod kojeg je dobivao u visini mirovine oko 2.000,00 kn. U isto vrijeme došlo mu je zbog neplaćanja HTV pristojbe kroz razdoblje od 15 godina ovrha od odvjetničkog ureda Hanžeković na stan u [adresa] u [adresa] tj. NŠ nije plaćala tu pristojbu, a bila je vlasnica stana u [adresa] u [adresa]. To je rezultiralo time da je on napravio suicid i zbog te ovrhe započeo je sudski postupak izvan Zagreba i to pred sudom u Križevcima jer je tamo bio delegiran predmet iz Zagreba. Sjeća se da je **.**.2013. NŠ došlo do njega i njegove supruge kući da potraži TŠ jer da ne zna gdje se nalazi pa je mislila da se nalazi kod njega jer su bili prijatelji. Nadalje, navodi da ga je tražio po gostionicama koje su radile u to vrijeme u Zagrebu, ali ga nije našao već ga je našao kako je skočio kroz prozor u [adresa] i pozvao je policiju, a NŠ bila je u šoku. Nju je kasnije vodio na sud u Križevce zbog te ovrhe u vezi HTV pristojbe jer su bili dobri prijatelji i taj spor u vezi pristojbe ponovno je prebačen u Zagreb nakon jednog održanog ročišta i on je angažirao odvjetnika BŠ koji je uspio sa prigovorom zastare za dio tog potraživanja, a to je sve trajalo do 2014. godine. Inače odvjetnik BŠ sastavio je kupoprodajni ugovor od 5.6.2013. jer su bili kod njega NŠ i on zbog tih ovrha i usputno je napravio taj ugovor kojeg su išli ovjeriti zajedno NŠ i on kod javnog bilježnika Sande Pandža u Kačićevoj ulici u Zagrebu. Ističe da je inače on sam 20.000,00 kn dao NŠ za troškove pokopa muža, a sestra ZŠ(sestra TŠ) tražila je također novac jer je dozvolila ukop u grob na Miroševcu. Počeo je voditi brigu o NŠ na način da joj je nosio obroke i svaki dan odlazio u pučku kuhinju po ručak za nju. Ona je bila bolesna na šećer i imala je problema sa tlakom i završila je u bolnici 2014. godine tj. godinu dana otprilike nakon sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnine. Nijedno njezino dijete zadnjih pet godina prije smrti muža nije dolazilo kod nje jer je on svaki dan bio kod nje i nikada nije susreo nijedno njezino dijete. Nadalje, ističe da je ona imala više djece sa raznim muževima i sve ih je dala na posvojenje. Stan kojeg je naslijedila od pokojnog TŠ prodala je nakon njegove smrti, a stan je dobila putem ostavinskog postupka i radilo o "jednom sobičku" od 9m2. Što se tiče kupoprodajne cijene iz ugovora o kupoprodaji nekretnine od 5.6.2013. ističe da je on njoj dao na ruke 20.000,00 kn u kunama za troškove pokopa iza smrti TŠ, a zatim joj je dao na ruke 60.000,00 kn u kunama 5.6.2013. na dan sklapanja kupoprodajnog ugovora i otprilike 20-ak dana kasnije iznos od 45.000,00 kn u kunama. Ona mu nije potpisivala primitak toga novca jer su bili prijatelji i novac joj je isplatio na povjerenje. Nitko nije prisustvovao isplati kupoprodajne cijene između NŠ i njega već samo njih dvoje i sve je bilo na povjerenje te pojašnjava da je on kod nje u kući u [adresa] isplatio joj 20.000,00 kn za troškove pokopa, a 60.000,00 kn i 45.000,00 kn isplatio joj je u Primorskoj 7/1. Ona je došla kod njega i on joj je isplatio taj novac. Ističe da mu je jedan dio od tog novca pozajmila kćer GŠ, tj. svotu od 45.000,00 kn, na način da mu je taj novac predala na ruke, a ne putem računa jer je ona vlasnica 30 tobacca. Nema nikakvu štedno kreditnu zadrugu. Ističe da kada je davao 60.000,00 kn NŠ bila je prisutna njegova supruga RŠ, njegov sin ĐŠ i njegova kćer GŠ i OŠ, a kada je predavao svotu od 45.000,00 kn onda je bila prisutna GŠ, njegova supruga i on te naravno NŠ. Nadalje, ističe da je platio porez na promet nekretnina vezano za predmetni kupoprodajni ugovor dva puta zbog niske cijene u ugovoru. U srpnju 2013. se upisao kao vlasnik u zk, a jednom prilikom ga kao vlasnika predstavila i NŠ predstavniku zgrade kada je bio sastanak stanara i tada je bilo prisutno 6-7 stanara. Rekla je da ubuduće njega zovu na sastanak jer je on sada vlasnik i plaća čišćenje stubišta. Nakon što se upisao kao vlasnik stana preuzeo je i obvezu svih komunalnih davanja i ostavio ju je da živi u stanu. Misli da je u srpnju 2013. otkupio stan od grada i to odjednom no ne sjeća se točno svote. NŠ dala mu je usmenu dozvolu da on preuzme obročnu otplatu stana. Ne zna što je ona imala još od imovine, ali zna da je vodila sudski postupak vezano za zaplijenjeno zlato koje je zaplijenjeno 2008. godina od policije zbog sumnje da ga je ukrao FŠ. Misli da je ona oporuku sačinila na njega misleći da on naslijedi to zlato, a svjedoci oporuke bile su njegove kćeri GŠ i ŠŠ. Ne sjeća se koji iznos je platio na ime otplate stana. Ne zna zašto je NŠ podnijela tužbu protiv njega radi utvrđenja ništetnosti ugovora o kupoprodaji predmetne nekretnine i uspostave ranijeg zk stanja. Ističe da osim ovog postupka nije vodio nikakve druge sudske postupke s njom niti sa kojom drugom osobom. Kod odvjetnika BŠ razgovarali su o tome koliki je otprilike dug ovrhe zbog neplaćanja HTV pristojbe i on je procijenio da bi to mogao biti dug oko 120.000,00 kn pa su zato u ugovor o kupoprodaji nekretnine naveli kao cijenu iznos od 123.250,00 kn, a da nije bilo tog ugovora onda bi napravili ugovor o doživotnom ili dosmrtnom uzdržavanju. Misli da je taj dug za HTV pristojbu u konačnici iznosio od oko 160.000,00 kn jer je odvjetnik BŠ uspio u prigovoru zastare jer bi u protivnom NŠ ovrhom bio oduzet stan i bila bi bez stana. Nadalje, navodi da mu nikada u razdoblju od 2013. pa nadalje NŠ nije napomenula da bi se čula telefonom sa svojom djecom. Za čišćenje stana NŠ angažirao je UŠ i on je snosio troškove čišćenja stana prije sklapanja predmetnog ugovora o kupoprodaji nekretnina. Sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnine NŠ je predložila iz razloga duga prema HTV-u. Isplata nije išla na njezin račun jer nije željela izgubiti socijalnu pomoć. Do 2015. nije vidio nikada ranije kćeri tužiteljice. NŠ je duže vrijeme bila šećerni bolesnik i koliko zna nije imala psihičkih problema i koliko on zna nije se liječila u Jankomiru. Nakon smrti NŠ nije preuzeo posjed stana jer je stan bio zapečaćen i naišao je kada su skidali državni pečat CŠ i SŠ pa je pozvao policiju. Još uvijek nije u posjedu stana iako plaća režije. NŠ rekla mu je da je ZŠ traži novac za ukop TŠ. To je podmirila novcem od prodaje stana TŠ u [adresa] u [adresa], a iznos koji je on njoj dao 20.000,00 kn je bio za "prvu pomoć" da može pokopati supruga jer je bila bez novaca. Na sprovodu NŠ nije bio niti je snosio troškove pokopa NŠ. Nadalje, ističe da je 2013. gotovo svakodnevno dolazio kod NŠ i 2014. godine obično u razdoblju od 16-17 sati. Dolazio je kod nje jer je dva puta slomila nogu i to jednom u srpnju 2013., a drugi puta krajem 2013. Svakodnevno joj je odlazio u trgovinu po kruh i po ručak. Dolazio ju je posjećivati jer je vodio brigu o njoj. Ona je mogla hodati, ali teže jer je bila jaka žena. Nadalje, navodi da je NŠ po kupoprodajnu cijenu došla kod njega kući i to u dva navrata. Preko puta njezinog stana nalazi se gostiona u kojoj je radila prijateljica NŠ pa je i to bio razlog zbog kojeg je ona dolazila k njemu kući jer je tamo dolazila na kavu. Ona nije bila toliko nepokretna da nije mogla hodati. Ističe da je u srpnju 2013. godine CŠ uzela novac od kupoprodaje NŠ i otišla uživati na more, te se ispravlja i ističe da je to bilo 2015. godine.

13. Svjedok BŠ (list 537 spisa – ročište 1.10.2025.) u svom iskazu navodi da se ne sjeća ničega vezano za predmetni Ugovor o kupoprodaji nekretnina sklopljen između NŠ kao prodavatelja i ŽŠ kao kupca, sklopljenog 5.6.2013. pa čak niti da li je on sastavljao taj ugovor niti što je bila svrha tog ugovora. Nikakvu isplatu nije vidio između stranka. Jedino se sjeća da je davao iskaz pred ovim sudom kod sutkinje Crnić vezano za spor između istih stranaka vjerojatno no niti toga se više ne sjeća. Sjeća se ovdje prisutnog tuženika ŽŠ tj. njegov lik mu je ostao u sjećanju, a poznaje i njegovog zeta misli DŠ, a nevezano za ovaj slučaj. Naime, on je vodio neku firmu pa je poslovno obavljao neke poslove za njega. Sjeća se da je ŽŠ dolazio u njegov odvjetnički ured, no ne sjeća se u vezi čega jer su mnoge stranke dolazile u njegov ured za odvjetničke usluge. Ističe da je u cijeloj odvjetničkoj karijeri možda jedan ili dva puta koliko se sjeća nešto predavao ZK odjelu. Ističe da se inače bavio kaznenim i građanskim stvarima. Rijetko kada bi bilo da je nešto pisao ručno i ako je nešto pisao ručno onda je to bilo nešto hitno i iznimno kada nije bio u prilici otipkati na stroju ili računalu.

Iskaz svjedoka BŠ logički je povezan i životno uvjerljiv pa ga stoga sud prihvaća.

14. Svjedok MŠ (list 538-539 spisa – ročište 1.10.2025.) šogorica pok. NŠ u svom iskazu navodi da je ona sestra pokojnog supruga TŠ NŠ, a FŠ nije otac tužiteljica već očuh. Kada je suprug NŠ tj. njezin brat umro ona je znala više puta doći kod šogorice NŠ kako bi otišla platiti račune za režije stana u [adresa] u [adresa] njezinim novcima jer je ona bila mentalno smušena odnosno bolesna. Ističe da ne zna da li je imala kakvu dijagnozu, ali je bila vrlo naivna i s njome se moglo manipulirati. Poslije smrti brata više puta dolazila kod nje u [adresa], kako bi platila račune režijske i sjeća se jednom prilikom 2013. godine nakon smrti njezina brata koji je umro 2013. godine da je došla kod NŠ kako bi platila njezine režije i tamo je zatekla ŽŠ, a NŠ dala joj je račune da ide platiti i uočila je da nedostaje jedan račun i to račun od pričuve. Upitala ju je zašto nedostaje taj račun, a ona joj je odgovorila da će od sada pričuvu plaćati ŽŠ. Upitala ju je jesu li možda sklopili kakav ugovor o doživotnom uzdržavanju i ona joj je odgovorila riječju "da". Nije ništa dalje pitala, a i sama je imala bolesnog supruga tako da nije po tom pitanju više ništa poduzimala. Nakon smrti brata bila je zadovoljna kada joj je NŠ rekla da ŽŠ brine o svemu oko nje. Često se čula telefonom sa NŠ i ona joj je rekla da njezine kćeri nazivaju i brinu kako je. Međutim, jednom prilikom 2014. ona ju je nazvala u plaču i jedva je govorila pa ju je pitala što se dogodilo. Odgovorila joj je da se sjetila njezina brata TŠ pa se ražalostila. Rekla joj je da će sve biti u redu. Međutim nekoliko dana kasnije kada je došla kod NŠ ona joj je rekla da ju je ŽŠ istukao i pokazala joj plavice po trbuhu od ozljeda, a tada je zatekla i osobu iz Centra za socijalnu skrb kojoj se NŠ također požalila na te ozljede koje joj je nanio ŽŠ. Nadalje, navodi da NŠ nikada joj nije rekla da bi sa ŽŠ sklopila ugovor o kupoprodaji nekretnina. Ona je živjela do svoje smrti u stanu u [adresa]. Nadalje, svjedok MŠ navodi da kada je njoj suprug umro u lipnju 2014. došla je u stan NŠ i pitala ju znajući da je ona prodala stan koji je glasio na njezinog brata u [adresa] i da ima novce da li bi joj za slučaj potrebe povodom ostavinske rasprave mogla pozajmiti novac, a sve je to slušao ŽŠ koji je sjedio u njezinom stanu te joj je ona odgovorila da joj može pozajmiti novac za slučaj potrebe. Sutradan joj je telefonom rekla da ne može pozajmiti novac jer se taj novac nalazi na vezanoj štednji. Kasnije joj je rekla da joj zapravo ŽŠ nije dozvolio da joj pozajmi novac i da joj je rekao da se ona nije dužna brinuti o njoj. Stoga se snašla na drugi način i nije pozajmila novac od nje, a niti je bilo mnogo novaca koji joj je trebao za troškove povodom ostavinske rasprave. Prije joj je rekla da joj je ŽŠ pomogao prodati stan njezina brata u [adresa] i da je stan prodan prijatelju ŽŠ - tako je ona njoj rekla no ona ne zna kome je stan prodan. Ističe da joj je NŠ rekla da su novci od prodaje stana njezina brata na čuvanju kod njezine prijateljice, a to je bilo prije nego što je ŽŠ istukao NŠ i zato je ona mislila da će joj NŠ moći pozajmiti novac ako joj bude trebao. Nadalje, navodi da je jednom prilikom NŠ rekla telefonom da je ŽŠ doveo svoju majku kako bi bila kod nje, ali ona nije pitala što to znači samo ju je savjetovala da to nije dobro jer je ona bolesna mentalno i ne može podnositi dugo boraviti u istom prostoru sa drugom osobom. Ističe da je nju bilo teško podnositi i svatko je prema njoj trebao imati razumijevanja, a ona je bila i dosta naivna i svatko je mogao s njome manipulirati. U vezi imovinskog stanja NŠ nakon smrti supruga ističe da nije uočila nikakvu promjenu niti se ona tužila na imovinsko stanje i bila je na neki način zadovoljna i sretna jer ima ŽŠ i prijateljicu. Rekla je da ta prijateljica stanuje u [adresa] u [adresa] i da moguće ima neku radionu blizu stana tuženika tj ŽŠ no nije sigurna je li se radilo o radioni ili nečemu drugome jer se ne sjeća. Nije pitala zašto je novac od kupoprodaje stana u [adresa] kod te prijateljice, a to nije pitala kako ona ne bi pomislila da je ona želi iskoristiti. Kada nije dolazila kod NŠ ne zna tko je onda pomagao i odlazio plaćati njezine režije. Često ju je zamolila da joj ona ode platiti režije pa je ona to i učinila. Otprilike 3-4 puta godišnje 2014. godine dolazila je preuzeti račune kako bi ih platila njezinim novcem i uvijek je plaćala račune njezinim novcem. Ističe da joj je jednom prilikom NŠ telefonom rekla da je pala preko kade i da se udarila no ne zna u koji dio tijela, no poslije joj je rekla da je lagala i da ju je zapravo istukao tuženik i da joj je on rekao da njoj ne smije pozajmiti novac. Nadalje navodi da je ispričala istinu i misli da se radilo o 2014. godini jer je 2013. sve bilo u redu sa tuženikom. Za ozljedu na trbuhu NŠ joj je rekla da se obratila liječniku i da ju je istukao tuženik.

Svjedokinja MŠ je iskazivala odlučno, logički povezano i stoga uvjerljivo o neposrednim saznanjima i onome što joj je pok. NŠ ispričala (što ne znači da se opisano nanošenje ozljeda i tako dogodilo).

15. Svjedok GŠ (list 540 – ročište 1.10.2025.) kći tuženika u svom iskazu navodi da je BŠ bio njezin odvjetnik vezano za poslovanje kioscima pa je ona ocu tj. tuženiku ga preporučila za sklapanje ugovora o kupoprodaji nekretnine. NŠ htjela je pokloniti njezinim roditeljima svoj stan u [adresa] no ne zna o kojem kućnom broju se radilo pa su njezini roditelji odlučili kupiti tu nekretninu od nje. Ističe da je ocu pozajmila 45.000,00 kn u gotovini i donijela u [adresa] u stan njezinih roditelja, a tamo je bila prisutna i NŠ kojoj je otac predao taj novac pred njom i NŠ i tuženik bili su sjedili u dnevnom boravku, a ona je također sjedila za stolom u dnevnom boravku dok je otac NŠ predao novac, a njezina majka je u tom trenutku bila u kuhinji. Nadalje, navodi da ne zna točno koliko je bila kupoprodajna cijena ukupno ugovorena, a misli oko 100.000,00 kn i ne zna kada je saznala da je ukupno dogovorena cijena iznosila oko 100.000,00 kn i ne zna zašto nije isplaćena u cijelosti tada kupoprodajna cijena već je tuženik u gotovini NŠ predao 45.000,00 kn. Ističe da je otišla kući i ne zna što se dalje događalo. Ima saznanja da tuženik godinama plaća režijske troškove za stan u [adresa] u [adresa]. Ističe kako misli da je i prije ovih 45.000,00 kn NŠ primila novac od tuženika iz razloga jer je pitala NŠ zašto ne može novac primiti na račun nego u gotovini, a ona joj je odgovorila da je to zato što je ona socijalni slučaj i da bi tako izgubila mogućnost prehrane u Pučkoj kuhinji i imala je nekakvu ovrhu koju je pokrenuo HRT zbog neplaćanja računa. Isplata od 45.000,00 kn bila je 2013. godine otprilike no ne zna točno u kojem mjesecu. U to vrijeme NŠ bila je pokretna. Nadalje, navodi da su njezini roditelji često u svoj stan dovodili NŠ na ručak pa je zato ona i taj puta bila u [adresa] gdje su stanovali njezini roditelji kada je donijela tih 45.000,00 kn. NŠ koliko je njoj poznato nije bila duševni bolesnik. Bila je pismena. Misli da je nosila naočale no nije sigurna u to. Nadalje, navodi da kada je ona donijela novac od 45.000,00 kn tuženik i NŠ su sjedili za okruglim stolom i ona je ocu predala taj novac, a on je taj novac proslijedio odmah NŠ no ona ga nije brojala. Na njezin upit hoće li novac prebrojati ona je odgovorila da ako ga je ona prebrojila da je onda to u redu. Ističe da je otišla iz stana ranije i da ona nije vidjela kuda je NŠ stavila taj novac i što je bilo sa novcem. Sjeća se da je ona tražila od njezinog oca da joj riješi ovrhu koju je pokrenuo HRT no ne sjeća se je li i tom prilikom bilo riječi o ovrsi no znam da svaki puta kada bi ona nju vidjela pričala joj je kako ima ovrhu. Ističe da je baš upotrijebila riječ ovrha svaki puta kada je o tome govorila.

Navodi svjedoka GŠ o predaji 45.000,00 kn eventualno na ime plaćanja po predmetnom kupoprodajnom ugovoru ostali su samo nedokazane tvrdnje, nepotkrijepljene drugim valjanim dokazima i nisu uvjerljive niti logične. Nije životno uvjerljivo niti logično da za isplatu kupoprodajne cijene nekretnine tuženik ne bi zatražio u pismenom obliku potvrdu pokojne NŠ neovisno o njezinoj mogućnosti gubitka prehrane u Pučkoj kuhinji i što je socijalni slučaj jer je upravo njegova obveza po predmetnom kupoprodajnom ugovoru tč. II Ugovora isplata cijene u cijelosti ( i ne obročno) u gotovini, na ruke.

16. Svjedok ĐŠ (list 541 spisa) sin tuženika u svom iskazu navodi da se oženio 2002. godine i nije živio sa roditeljima u [adresa] u [adresa], ali mu je otac rekao 2013. da kupuje stan od NŠ koju ju je on (svjedok) upoznao u [adresa] i koju je vidio možda dvaput u životu. Ističe da su majka, otac i on jednom prilikom u [adresa] u [adresa] bili prisutni kada je otac dao NŠ neku svotu novca u svrhu kupnje stana u [adresa] u [adresa] no ne zna o kojoj se svoti radilo i ne sjeća se jesu li sjedili za stolom ili stajali no on je vidio da je otac NŠ dao novac. Ne sjeća se je li tom prilikom NŠ išta govorila. Misli da je ugovorena kupoprodajna cijena stana ukupno bila 120.000,00 do 130.000,00 kn jer mu je to otac rekao tada kada je kupovao stan tj. 2013. godine. Otac mu je rekao da nije cijelu svotu isplatio odmah nego da je par puta isplaćivao i da je isplatio ugovorenu cijenu. Nadalje, navodi da je bio prisutan samo jedanputa kada je otac davao novac NŠ no ne zna o kojoj se svoti radilo, a bili su prisutni on i njegovi roditelji te NŠ no njegova sestra nije bila tada prisutna. Ističe da je NŠ bila polupokretna, a koliko zna nije bolovala od mentalnih bolesti. Zna da je imala slomljenu nogu i da su njezini roditelji svakodnevno odlazili kod nje i nosili joj lijekove, hranu i plaćali račune svojim novcem jer se otac brinuo o NŠ. To je bilo 2013. i sve do smrti NŠ koja misli da je umrla 2015. Ili 2016. Ne zna je li bila pismena. U lipnju 2013. pri isplati kojoj je prisustvovao, ističe da je prisustvovao zato jer je bio rođendan njegove majke koja je rođena 5.6.

Svjedok ĐŠ govori o isplati samo dijela novca i ne zna o kojoj se svoti radi. O svrsi isplata crpi saznanja od tuženika. Ne sjeća se je li tom prilikom NŠ išta govorila.

To što mu je otac rekao da je isplatio ugovorenu cijenu ne znači da ju je uistinu isplatio.

17. Svjedok RŠ (list 541-542 spisa – ročište 1.10.2025.) supruga tuženika u svojem iskazu navodi da joj je poznato da je ugovor o kupoprodaji nekretnina od 5.6.2013. njezin suprug ŽŠ sklopio sa NŠ no ona nije prisustvovala sklapanju tog ugovora jer su njih dvoje otišli kod odvjetnika BŠ. NŠ nudila im je stan kako bi je dohranili, ali tuženik i ona nisu na to željeli pristati, već su željeli kupiti stan u [adresa] na 5 katu no ne zna kućni broj jer je zaboravila. Nadalje, navodi da je kupoprodajna cijena bila ugovorena u iznosu od 123.000,00 kn u gotovini na ruke, ali ne zna da li je u toj svoti bio obuhvaćen i otkup stana no zna da je njezin suprug postavio zahtjev za otkup stana u [adresa] no ne zna da li u svoje ime nakon sklapanja kupoprodajnog ugovora ili u ime NŠ. Ističe da na njezin rođendan 5.6.2013. vidjela je predaju novca od 60.000,00 kn NŠ, a koji novac joj je predao njezin suprug u gotovini na ruke i to je bilo u sobi u [adresa] u [adresa] i bili su prisutni njezin suprug, njezin sin ĐŠ, NŠ i ona. Bio je prisutan i jedan susjed koji je popravljao slavinu i nije vidio predaju novca. Svrha predaje tog novca bila je kupnja stana. Nadalje, navodi da je to jedini put kada je bila prisutna. Kada je jednom prilikom njezina kćer bila prisutna predaji novca jer je tuženiku kćer pozajmila novac, ističe da je ona bila u kuhinji u stanu u [adresa] u [adresa]. Nadalje, navodi da su se inače gotovo svakodnevno družili sa NŠ koja je trebala društvo pa su se međusobno posjećivali i što god je ona trebala suprug i ja ona su obavljali za nju, npr, išli su u nabavku namirnica, pučku kuhinju za nju i po lijekove u ljekarnu. Bila je pokretna, ali joj se nije dalo odlaziti u nabavu jer se mogla osloniti na njih. Brigu o njoj vodili su do kad tu brigu nije preuzela njezina kćer C pred njezinu smrt. Misli da je umrla 2014. Ili 2015. godine no nije sigurna. Ne zna iz kojeg razloga je podnijela tužbu protiv njezina supruga. Nadalje, navodi da je NŠ bolovala od šećerne bolesti i ne zna da bi bolovala od mentalnih bolesti. Nosila je naočale. Bila je pismena, a to misli jer joj se čini da je vidjela da se u banci potpisala. Ne zna da li se znala samo potpisati ili je znala i pisati. Ističe da joj je poznato da je ona prodala jedan stan u [adresa], ali ne zna detalje oko te prodaje.

Dakle, svjedok RŠ također govori o isplati samo dijela novca, a većinu saznanja crpi iz iskazivanja tuženika.

Dakle, vjerodostojnih dokaza o isplati kupoprodajne cijene nekretnine po cit. ugovoru nema.

18. Analizirajući sve provedene dokaze za istaći je da tuženik nije dokazao da je sada pok. NŠ uistinu isplatio kupoprodajnu cijenu navedenu u predmetnom ugovoru o kupoprodaji nekretnina, a koju se cijenu obvezao isplatiti u cijelosti u gotovini, na ruke u ugovoru o kupoprodajni nekretnine od 5.6.2013. Svi navodi o isplati na koju se obvezao tim ugovorom ostali su samo nedokazane tvrdnje, nepotkrijepljene valjanom dokumentacijom.

To što je on preuzeo temeljem Suglasnosti Fonda za naknadu oduzete imovine (list 47) otplatu duga i obroka cijene predmetnog stana nije predmet cit. kupoprodajnog ugovora niti ima utjecaj na tužbeni zahtjev.

Iz uputnice za prehranu u Pučkoj blagovaonici (list 125) od 6.10.2014. vidljivo je da NŠ nema mogućnosti osigurati prehranu u okviru obitelji, a iz rješenja CSS vidljivo je da su joj putem nadležnog CSS isplaćivane i jednokratne naknade zbog nedostatka novčanih sredstava za podmirenje osnovnih životnih potreba. Iz ugovora o kupoprodaji nekretnina – list 4 spisa – tč. III može se zaključiti da je tuženik ovlašten odmah u ZK ishoditi uknjižbu prava vlasništva (dakle i prije isplate cijene jer će istu tek isplatiti prema tč. II no nije navedeno točno kada će to biti) Očito tu cijenu prilikom sklapanja ugovora nije isplatio jer će isplata tek naknadno uslijediti "Kupac će kupoprodajnu cijenu isplatiti u gotovini na ruke". Nije definirano kada točno. Dakle, iz ugovora ne proizlazi da je isplata izvršena potpisom Ugovora. To što je tuženik podigao prije navodne isplate cijene novac u svoj poslovnoj banci ne znači da ga je isplatio sada pokojnoj NŠ i to u svrhu kupoprodaje nekretnine.

Moguće je NŠ imala namjeru tuženiku na neki način ostaviti svoju imovinu no predmetni ugovor o kupoprodaji nekretnina je ništetan. Iz priložene dokumentacije proizlazi da je pok. NŠ bila u nepovoljnoj situaciji i nužno trebala pomoć. Nepovoljne okolnosti na strani pok. NŠ su starija životna dob, teško materijalno stanje i iznimno niska mirovina, prehrana u Pučkoj kuhinji, (osoba je u tretmanu CSS), ovisnost o pomoći, lakomislenost, loše zdravstveno stanje kako proizlazi iz priložene medicinske dokumentacije te i faza žalovanja zbog samoubojstva supruga te je NŠ doista potpisala ugovor kako tvrdi u tužbi u uvjerenju da potpisuje Ugovor koji će joj osigurati uzdržavanje.

Svjedok OŠ ističe da nikada nije vidio nikakvu primopredaju novca od strane tuženika NŠ ili nekoga od ukućana.

Iz iskaza tuženika proizlazi da svota navedena u ugovoru o kupoprodaji nekretnina jest iznos eventualnog duga ovrhe zbog neplaćanja HTV pristojbe kako je taj dug otprilike procijenio odvjetnik BŠ.

To što mu NŠ nije nikada spomenula da se čula telefonom sa svojom djecom ne znači da se uistinu nije čula telefonom sa svojom djecom, već nije osjećala potrebu da njemu o tome govori.

Svjedok – odvjetnik BŠ također ističe da on nikakvu isplatu između stranaka predmetnog kupoprodajnog ugovora nije vidio te se niti ne sjeća ničega vezano za predmetni ugovor pa čak niti je li ga on sastavljao kao odvjetnik. Svjedokinji MŠ pok. NŠ također nije navela da je sklopila kupoprodajni ugovor sa tuženikom.

Svjedok GŠ ističe da nije vidjela kuda je NŠ stavila novac (45.000,00 kn) i što je bilo s novcem, a često joj je pričala o ovrsi. Svjedoci ĐŠ (sin tuženika) i RŠ (supruga tuženika) govore o isplati dijela novca- no ti su navodi samo nedokazane tvrdnje, nepotkrijepljene drugim valjanim, vjerodostojnim dokazima pa ih stoga sud ne prihvaća jer svoju odluku ne može utemeljiti na nepouzdanim dokazima i nedokazanim tvrdnjama.

Dakle, sud vjeruje da je prednica tužiteljica potpisala taj ugovor, ali u stanju nužde, opterećena eventualnim dugovanjem, ali joj namjera nije bila stvarna prodaja nekretnine.

Analizirajući sve provedene dokaze sud zaključuje da se radi o prividnom ugovoru, fiktivnom te da njoj cijena po tom Ugovoru nije isplaćena no moguće je primila novac od tuženika po drugim osnovama( za podmirenje svojih dugovanja…).

19. Na odnos među strankama primjenjuju se odredbe Zakona o obveznim odnosima (dalje: ZOO – NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18,126/21,114/22, 156/22 i 155/23) kojima je reguliran ugovor o kupoprodaji te kojim je reguliran prividni ugovor. Sukladno čl.376 ZOO-a ugovorom o kupoprodaji prodavatelj se obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu. Čl.438 ZOO-a propisano je da je kupac dužan platiti cijenu u vrijeme i na mjestu određenom u Ugovoru. Člankom 4. ZOO-a propisano je da se u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja. Čl.285. ZOO-a je propisano da prividni ugovor nema učinak među ugovornim stranama, ali ta činjenica ne ograničava krug osoba ovlaštenih za isticanje ništetnosti sukladno čl.327.st.1 ZOO-a i posljedica prividnosti je da takav ugovor ne proizvodi pravne učinke.

Sud je utvrdio ništetnost ugovora o kupoprodaji nekretnine temeljem prividnosti i stanja nužde te naložio brisanje upisa vlasništva u zemljišnim knjigama( čl. 322 ZOO).

Ugovor o kupoprodaji bio je samo formalno potpisan, a stvarna volja prednika tužiteljica bila je drugačija te se radi o prividnom pravnom poslu koji nema učinak među strankama. Prodavateljica je bila u teškoj situaciji.

Ugovor koji je protivan prisilnim propisima, moralu društva ili sklopljen bez stvarne volje je ništetan. Posljedica je da se strane vraćaju u prijašnje stanje, a upis u zemljišne knjige se briše.

Sud odlučuje u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva (čl. 2 Zakona o parničnom postupku –ZPP).

Dakle,nije bilo stvarne volje NŠ za prodaju, a nije niti dokazano plaćanje kupoprodajne cijene i prodavatelj je bio u zabludi i stanju nužde. Na strani tuženika očito nije bilo volje za sklapanje ugovora o doživotnom uzdržavanju, a na strani prednika tužiteljica nije bilo stvarne volje za prodajom nekretnine.

Prema tome, nije bilo zajedničke volje stranaka za kupoprodajom nekretnine. Kako predmetni prividni ugovor nema učinka među strankama, valjalo je posljedično prihvatiti zahtjev radi brisanja zemljišnoknjižnog stanja do kojeg je došlo provedbom tog ugovora i uspostaviti ranije zemljišnoknjižno stanje.

Iz svih navedenih razloga odlučeno je kao u izreci.

20. Kamatna stopa dosuđena je po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a kamate na parnični trošak sukladno odredbi čl. 30 Ovršnog zakona.

21. Parnični trošak dosuđen je primjenom čl.154 st.1 ZPP jer su tužiteljice u potpunosti uspjele u sporu pa je stoga tuženik odbijen sa zahtjevom za naknadom parničnog troška sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate. Tužiteljicama ČŠ i CŠ je priznat samo potrebni trošak

(VPS 123.250,00 kn/16.358,09 EUR) i to:

- za sastav tužbe po Tbr 7/1 – 250 bodova

- zastupanja na ročištu 19.1.2021. po Tbr 9/1 – 250 bodova

- zastupanja na ročištu 26.3.2025. po Tbr 9/1 – 250 bodova

- zastupanja na ročištu 22.4.2025. po Tbr 9/1 – 250 bodova

- PDV 25% - 500,00 eur ili ukupni parnični trošak u iznosu od 2.500,00 eur te je priznat II-tužiteljici CŠ daljnji trošak i to za zastupanje po odvjetnici na ročištu 15.5.2018. po Tbr 9/1 – 250 bodova, trošak sastava žalbe od 13.6.2018. protiv rješenja kojim se ne dopušta preinaka tužbe po Tbr 10/4 – 125 bodova, trošak zastupanja na ročištu 1.10.2025. po Tbr 9/1 – 250 bodova, PDV 25% (437,50 eur) odnosno daljnji parnični trošak II-tužiteljici CŠ u iznosu od 2.187,50 eur, a I-tužiteljici ČŠ daljnji parnični trošak za sudsku pristojbu za presudu (vrijednost predmeta spora 16.358,09 eur) po Tbr 2 t1 TSP u svezi čl. 7 tč. 3 ZSP tj. ½ sudske pristojbe zbog e- komunikacije u iznosu od 105,00 eur.

(CŠ oslobođena je od plaćanja sudskih pristojbi kao korisnik socijalne skrbi.

Trošak zastupanja na ročištu 3.12.2015. nije priznat jer je na tom ročištu samo utvrđen prekid postupka, a odvjetniku koji je zastupao prednika tužiteljica punomoć je prestala po sili zakona – smrću NŠ koja je umrla **.**.2015. (čl. 101 st. 1 ZPP – list 51 spisa), podnesak 4.8.2017. ne pripada ovome parničnom spisu već ovršnom Ovr-6236/17 prema službenoj bilješci pisarnice).

22. Trošak ročišta za objavu i uručenje presude nije priznat jer se ne smatra neophodnim troškom, a s obzirom da se presuda može preuzeti i u zgradi suda na dan objave, a ne samo na ročištu povodom objave presude.

23. Sve je dosuđeno primjenom čl. 155 ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Zagrebu,12. studenoga 2025.

Sutkinja:

Snježana Lukša

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana računajući od dana primitka prijepisa ove presude. Žalba se predaje putem ovog suda na Županijski sud u 4 istovjetna primjerka.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi (čl. 73 Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku-Narodne novine 25/13).

DNA:

I-tužiteljici izravno

pun. II-tužiteljice – odvj. JŠ

pun. tuženika – odvj. Petri Smodlaka