REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: U-zpz-17/2024-6
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u upravnom sporu tužitelja ČV, [adresa], protiv tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, Pula, Riva 8, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Pule, Pula, Forum 1, radi ovrhe komunalne naknade, odlučujući o zahtjevu Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj GZ-DO- 149/2023-7 od 22. svibnja 2024. za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3051/22-3 od 18. listopada 2023., kojom je poništena presuda Upravnog suda u Rijeci poslovni broj Us I-229/2022-10 od 2. lipnja 2022., u sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,
p r e s u d i o j e:
Zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude odbija se kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Visokog Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-3051/22-3 od 18. listopada 2023. poništena je presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj UsI-229/22-10 od 2. lipnja 2022. (točka I. izreke presude), poništeno je rješenje Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-363-03/21-01/88 URBROJ: 2163/1-18-09/3-21-02 od 28. listopada 2022. (točka II. izreke presude) te je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Pule, Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu, Odsjeka za izgradnju, održavanje i promet, Pododsjeka za komunalne djelatnosti KLASA: UP/I-363-05/21-02/00059 URBROJ: 2168/21-03-03-03-0394-21-1 od 17. lipnja 2021. (točka III. izreke presude).
2. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:
„I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Istarske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju, Odsjeka za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-363-03/21-01/88, URBROJ: 2163/1- 18-09/3-21-02 od 28. listopada 2021., kao i radi poništenja rješenja Grada Pule-Pola, Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu, Odsjeka za izgradnju, održavanje i promet, Pododsjeka za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I- 363-05/21-02/00059, URBROJ: 2168/01-03-03-03-0394-21-1 od 17. lipnja 2021. te vraćanja predmeta prvostupanjskom tijelu na ponovan postupak.
II. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi nadoknadi trošak upravnog spora u visini cijene povratne autobusne karte na relaciji Pula-Rijeka-Pula u iznosu od 216,00 (dvjesto i šesnaest) kuna u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne presude ovog Suda.“.
3. Poništenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Pule-Pola, Upravnog odjela za prostorno uređenje, komunalni sustav i imovinu, Odsjeka za izgradnju, održavanje i promet, Pododsjeka za komunalne djelatnosti, KLASA: UP/I-363-05/21-02/00059, URBROJ: 2168/01-03-03-03-0394-21-1 od 17. lipnja 2021., a kojim rješenjem je utvrđeno da je u odnosu na tužitelja nastupila zastara prava na naplatu duga komunalne naknade na temelju ovršne isprave rješenja o utvrđivanju obveze plaćanja komunalne naknade Grada Pule, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo i gospodarenje stanovima i poslovnim prostorima KLASA: UP/I-363-03/02-02/1228, URBROJ: 2168/01-03-02-02-1 od 27. ožujka 2002., rješenja o utvrđivanju obveze plaćanja komunalne naknade Grada Pule, Upravnog odjela za izgradnju i komunalni sustav KLASA: UP/I-363-03/04-02/00789, URBROJ: 2168/01- 03-05-04-0001 od 23. siječnja 2004., rješenja o utvrđivanju obveze plaćanja komunalne naknade Grada Pule-Pola, Upravnog odjela za komunalni sustav i imovinu KLASA: UP/I-363-03/10-02/00447, URBROJ: 2168/01-04-02-10-0001 od 20. siječnja 2010. u ukupnom iznosu od 90.403,60 kn.
4. Protiv presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje: DORH) podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude (dalje: zahtjev) zbog pogrešne primjene materijalnog prava te je predložilo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti zahtjev i preinačiti presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske i odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
5. Tužitelj nije podnio odgovor na zahtjev.
6. Zahtjev nije osnovan.
7. Predmet postupka je utvrđenje zastare prava na naplatu duga komunalne naknade u razdoblju od 15. rujna 2003. do 15. lipnja 2012.
8. Postupajući na temelju odredbe čl. 78. st. 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine br. 20/10, 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21, dalje: ZUS) Vrhovni sud Republike Hrvatske ispitao je pobijanu presudu samo u granicama predmetnog zahtjeva.
9. Prema odredbi čl. 78. st. 2. ZUS zahtjev može podnijeti DORH u roku od šest mjeseci od dana dostave pravomoćne sudske presude strankama.
10. Predmetnim zahtjevom osporava se stajalište iz drugostupanjske presude prema kojem „komunalna naknada predstavlja povremeno potraživanje kod kojeg se na rok zastare primjenjuje članak 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje ZOO), prema kojem povremena potraživanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja – potraživanja. To stoga jer naprijed citirana odredba članka 100. stavka 3. ZKG-a upućuje na primjenu poreznih propisa samo u odnosu na postupak i način prisilne naplate komunalne naknade, ali ne i roka zastare radi naplate utvrđene tražbine komunalne naknade.“.
11. U postupku koji je prethodio podnošenju zahtjeva utvrđeno je:
- da je rješenjima o utvrđivanju obveze plaćanja komunalne naknade Grada Pule od 27. ožujka 2002., 23. siječnja 2004. i 20. siječnja 2010. tužitelju utvrđena obveza plaćanja komunalne naknade za stambeni prostor na adresi [adresa],
- da tužitelj kao obveznik plaćanja komunalne naknade nije podmirio dugovanja s osnova dospjelog duga komunalne naknade s pripadajućim zateznim kamatama,
- da je tužitelj podnio prigovor zastare na naplatu duga po osnovi komunalne naknade,
- da je prvostupanjsko upravno tijelo, primjenjujući na pitanje zastare odredbe Općeg poreznog zakona, utvrdilo da je nastupila zastara prava na naplatu duga komunalne naknade u odnosu na potraživanje u razdoblju od 15. rujna 2003. do 15. lipnja 2012.,
- da je drugostupanjskim upravnim rješenjem odbijena žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko upravno rješenje.
12. Na temelju gore utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski upravni sud naveo je u obrazloženju svoje odluke da „nisu osnovani niti navodi tužitelja iz tužbe da se na nastup zastare primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima, jer je upravo odredbom članka 100. stavka 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu propisano da se rješenje o komunalnoj naknadi donosi i ovršava u postupku i na način propisan zakonom kojim se uređuje opći odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, dakle Općim poreznim zakonom ako Zakonom o komunalnom gospodarstvu nije propisano drugačije pa se na nastup zastare i prava na naplatu duga komunalne naknade primjenjuju odredbe OPZ-a.“ Zato je prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja i potvrdio nižestupanjska upravna rješenja te naložio tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi trošak upravnog spora.
13. Visoki upravni sud Republike Hrvatske ocijenio je da je gore navedeno pravno shvaćanje iz prvostupanjske presude pogrešno s obzirom na to da „komunalna naknada predstavlja povremeno potraživanje kod kojeg se na rok zastare primjenjuje članak 226. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18. dalje ZOO), prema kojem povremena potraživanja zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja – potraživanja. To stoga jer naprijed citirana odredba članka 100. stavka 3. ZKG-a upućuje na primjenu poreznih propisa samo u odnosu na postupak i način prisilne naplate komunalne naknade, ali ne i roka zastare radi naplate utvrđene tražbine komunalne naknade.“.
14. U zahtjevu za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude osporava se pravilnost navedenog pravnog shvaćanja isticanjem prigovora pogrešne primjene materijalnog prava.
15. Prigovor pogrešne primjene materijalnog prava, kojim se osporava pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi, DORH obrazlaže navodeći da je „pogrešno primijenjen zakon kad je pitanje zastare ocjenjivano na temelju odredbe čl. 226. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 76/12 i 133/13 - dalje: ZOO), umjesto prema odredbama Općeg poreznog zakona („Narodne novine“, broj 115/16, 106/18 i 121/19, dalje: OPZ).“.
16. Osnovan je prigovor DORH-a da se u predmetnom slučaju na pitanje zastare nije mogla primijeniti odredba čl. 226. st. 1. ZOO, već odredbe čl. 108. i čl. 109. OPZ, međutim i pravilnom primjenom materijalnog prava pitanje nastupa zastare bilo bi riješeno kao u drugostupanjskoj presudi. Naime, odredbom čl. 23. st. 5. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 26/03, 82/04, 110/04, 178/04, 178/04, 153/09, 49/11, 84/11 i 90/11, dalje: ZKG), kao i odredbom čl. 100. st. 3. Zakona o komunalnom gospodarstvu (Narodne novine br. 68/18, 110/18 i 32/20, dalje: ZKG/18), u bitnom je propisano da izvršno rješenje o komunalnoj naknadi izvršava upravno tijelo iz stavka 2. toga članka u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak, odnosno dobit.
17. Suprotno shvaćanju drugostupanjskog suda, po shvaćanju ovog suda, odredbama čl. 23. st. 5. ZKG i 100. st. 3. ZKG/18, primjena poreznih propisa nije ograničena samo na postupak i način prisilne naplate komunalne naknade, već i na odredbe o zastarijevanju te tražbine kao javnog davanja (tako i ovaj sud u odlukama poslovni broj Rev-2369/2017 od 8. siječnja 2020. i U-zpz-3/2023-7 od 18. srpnja 2023.).
18. S obzirom na odredbu čl. 1. OPZ, kojom je propisano da taj zakon „uređuje odnos između poreznih obveznika i poreznih tijela koja primjenjuju propise o porezima i drugim javnim davanjima, ako posebnim zakonima o pojedinim vrstama poreza i drugim javnim davanjima nije uređeno drukčije i predstavlja zajedničku osnovu poreznog sustava“ i na činjenicu da komunalna naknada predstavlja javno davanje, OPZ kao poseban propis, između ostalog uređuje odnose između ovlaštenika i obveznika javnog davanja te ga kao posebni propis u cjelini valja i primijeniti. Prema odredbi čl. 108. st. 1. OPZ pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći, a prema st. 4. tog članka, zastara prava na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe počinje teći istekom godine u kojoj je porezni obveznik sam utvrdio poreznu obvezu ili istekom godine u kojoj je postalo izvršno rješenje kojim je porezno tijelo utvrdilo poreznu obvezu i kamate odnosno istekom godine u kojoj je porezna obveza dospjela. Slijedom navedenog, i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je utvrditi da je nastupila zastara prava na naplatu duga komunalne naknade na temelju ovršne isprave-rješenja o utvrđivanju obveze plaćanja komunalne naknade Grada Pule od 27. ožujka 2002., 23. siječnja 2004. i 20. siječnja 2010., što je utvrđeno u prvostupanjskom upravnom rješenju koje je drugostupanjski sud potvrdio u točki III. izreke presude.
19. Slijedom navedenog, predmetni zahtjev DORH-a odbijen je kao neosnovan te je na temelju odredbe čl. 78. st. 3. ZUS riješeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 12. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
