REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4748/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o., iz Slavonskog Broda, protiv tuženika KŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Vuković, odvjetnik u Križevcima, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-600/2024-3 od 18. ožujka 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-53/2023- 8 od 15. svibnja 2024., u sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.
Obrazloženje
1. Protiv presude Županijskog suda u Šibeniku poslovni broj Gž-600/2024-3 od 18. ožujka 2025. kojom je u stavku I. izreke odbijena žalba tuženika kao neosnovana i potvrđena je presuda zbog ogluhe Općinskog suda u Požegi poslovni broj Pn-53/2023- 8 od 15. svibnja 2024., dok je u stavku II. izreke odbijen zahtjev tuženika za naknadu troškova nastalih u povodu pravnog lijeka, tuženik je u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) podnio prijedlog za dopuštenje revizije naznačivši dva pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. U opravdanju razloga važnosti postavljenih pitanja poziva se na presudu Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž 34/2016 i Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž 5998/18 uz tvrdnju da je shvaćanje nižestupanjskih sudova protivno shvaćanju u navedenim odlukama. Predlaže dopustiti podnošenje revizije.
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja nemaju značaj pitanja važnih za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Postavljenim pitanjem predlagatelj ukazuje na eventualnu pogrešnu primjenu odredaba parničnog postupka počinjene pred nižestupanjskim sudovima, a što samo po sebi nije razlog za dopuštenje revizije, onda je u smislu odredbe čl. 382. ZPP, jer je u slučaju postojanja takve povrede u konkretnom slučaju – osobito u situaciji kad takva eventualno počinjena bitna povreda nije posljedica izraženog pravnog shvaćanja suda u pobijanoj odluci koji bi bilo nepodudarno sa shvaćanjem revizijskog suda njezine posljedice ne premašuju doseg ovog konkretnog slučaja, čime nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse niti za razvoj prava kroz sudsku praksu, a što je osnovni smisao ovog postupka koji se vodi povodom navedene revizije, pa tako ni nemaju važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni niti za razvoj prava kroz sudsku praksu.
6. Pogrešno je i predlagateljevo shvaćanje da odluke na koje se kao razlog važnosti postavljenih pitanja poziva u opravdanju postavljenih pitanja usporedive s pobijanom drugostupanjskom presudom u smislu da bi se radilo o pravnim pitanjima u kojima ona odstupa od prakse revizijskog suda ili bi se radilo o neujednačenoj praksi viših sudova. Naime, u svakom od tih predmeta na koje se pozivaju tužitelji odluka o tužbenom zahtjevu obrazložena je specifičnim činjeničnim okolnostima, kojima se ne može usporediti činjenična situacija u predmetnom slučaju. Naime, iz utvrđenja nižestupanjskih sudova proizlazi da su postojali uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe, da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti sa dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su opće poznate što znači da je tužitelj iznio tvrdnje na kojima temelji zahtjev, a da ne mora dokazati tu činjenicu. Da bi presuda na temelju ogluhe bila donesena, dovoljno je da predloženi dokaz nije u suprotnosti sa činjeničnim tvrdnjama (tako i ovaj sud u Revd-353/24 od 24. siječnja 2024.). Stoga te odluke ne daju značaj važnosti postavljenim pitanjima niti je pozivanjem na navedene odluke tuženik opravdao značaj važnosti postavljenih pitanja.
7. S obzirom na izloženo, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP odbiti prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pitanja i riješiti kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 12. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
