Poslovni broj: Usž-158/2024-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RAS, [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, radi tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1419/2023-5 od 29. rujna 2023., na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1419/2023-5 od 29. rujna 2023.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II 141-06/22-01/03074126509, urbroj: 341-99-05/3-22-4700 od 27. listopada 2022. i rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinskog osiguranje, Područnog ureda u Puli- Pola klasa: UP/I 141-06/22-01/03074126509, urbroj: 341-13-05/3-22-8041 od 4. srpnja 2022.

2. Rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja od 4. srpnja 2022. Tim rješenjem odlučeno je o zahtjevu tužiteljice za ponovno utvrđenje tjelesnog oštećenja, te je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 90 %, od čega 60 % na donje ekstremitete i određeno da će se ranije priznata novčana naknada zbog tjelesnog oštećenja 8. stupnja isplaćivati i dalje u utvrđenom iznosu.

3. Tužiteljica je podnijela žalbu kojom izražava nezadovoljstvo postupanjem upravnih tijela i sudova tijekom godina, u bitnom navodeći da želi priznanje svih prava koja joj pripadaju od nesreće na poslu 11. lipnja 1989., kao i pravo na invalidsku mirovinu kao posljedicu nesreće na poslu i pravo na rehabilitaciju.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava žalbene navode iz razloga iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja i u odgovoru na tužbu. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, sukladno odredbi članka 73. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 20/10., 143/12, 152/14, 94/16, 29/17 i 110/21), na temelju odredbe članka 169. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24.), ovaj Sud nalazi da se presuda prvostupanjskog suda ne može ocijeniti nezakonitom.

7. Prvostupanjski sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te je pravilno odbio tužbeni zahtjev, jer tužiteljica tužbenim navodima nije dovela u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 61. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21.) i Uredbe o metodologiji vještačenja ("Narodne novine", broj: 67/17. i 56/18., dalje: Uredbe). Ovo stoga što je prvostupanjsko rješenje od 4. srpnja 2022. doneseno na temelju nalaza i mišljenja Zavoda za medicinsko vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda Rijeka, klasa:

141-06/22-01/3643, urbroj: 426-04-05-01/2-22-5 od 3. lipnja 2022., kojim je utvrđeno postojanje ranijeg tjelesnog oštećenja (40 % - uzrok bolest, nastalo 9. veljače 2015., 10 % - uzrok bolest, nastalo 9. veljače 2015., 30% - uzrok bolest nastalo 4. kolovoza 2009., 30 % ozljeda na radu priznata 3. lipnja 2009. i 30% uzrok bolest nastalo 27. lipnja 1994.-sukladno članku 71. Uredbe prema Listi oštećenja organizma-List I. mijenja se u poglavlje XII-B-13b i sada iznosi 50% ). Navedeni nalaz potvrđen je nalazom i mišljenjem vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, Središnjeg ureda, klasa: 141-06/22-01/3643, urbroj: 426-04-03/33-22-9 od 2. rujna 2022. pribavljenim u žalbenom postupku.

8. Prvostupanjski sud je pravilno o tužbenom zahtjevu odlučio na temelju činjenica utvrđenih u upravnom postupku (članak 33. stavak 2. ZUS-a), te u cijelosti prihvatio nalaze i mišljenja vijeća vještaka oba stupnja, koja su suglasna u pogledu postojanja tjelesnog oštećenja, a koje činjenice tužiteljica nije osporila, odnosno nije predlagala provođenje dokaza vještačenjem po vještaku odgovarajuće medicinske struke, koji nalaz bi eventualno doveo u sumnju nalaze pribavljene u upravnom postupku.

9. Žalbene navode tužiteljice u pogledu ranijeg priznavanja prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, odnosno da joj to pravo treba priznati od trenutka kada je zadobila ozljedu na radu (11. lipnja 1989.), pravilno je otklonio tuženik. S obzirom na to da je pravomoćnim rješenjem prvostupanjskog upravnog tijela od 27. rujna 2018. utvrđeno da kod tužiteljice postoji tjelesno oštećenje od 80%, od čega na donje ekstremitete 60 %, a tjelesno oštećenje kao posljedica ozljede na radu iznosi 30%, u odnosu na koje joj se počevši od 1. svibnja 2013. priznaje pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, to nije postojala pravna osnova da se tužiteljici prizna pravo na isplatu od dana nastanka ozljede na radu.

10. S obzirom na to da tužiteljica u žalbi ne iznosi prigovore kojima bi dovela u sumnju pravilnost prvostupanjske presude, odnosno navode koji bi bili od utjecaja na donošenje drugačije odluke, to nije bilo osnove za usvajanje žalbe.

11. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić