Poslovni broj: Usž-3616/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice LN, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Petar Car, odvjetnik u Zagrebu, Ilica 158, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5402/2024-9 od 24. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5402/2024-9 od 24. lipnja 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2013, urbroj: 251-02-01/001- 23-3 od 27. lipnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22- 013/3484, urbroj: 251-09-22-1/003-23-2 od 28. ožujka 2023., te donošenja odluke kojom se dopušta obnova postupka.
2. Rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja prvostupanjskog upravnog tijela od 17. svibnja 2023.
3. Tužiteljica je izjavila žalbu iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je došlo do povrede pravila sudskog postupka jer sud nije u dovoljnoj mjeri obrazložio presudu u pogledu pravno relevantnim navoda iz tužbe. Umjesto analize i ocjene konkretnih tvrdnji o diskriminaciji, povredi načela pravne sigurnosti i retroaktivnom djelovanju izmijenjene gradske odluke, sud se ograničio na preuzimanje obrazaca ranijih odluka, ne navodeći obrazloženje u svezi specifičnosti konkretnog predmeta. Ističe da sud nije otklonio niti prigovor da su osporavana rješenja donesena bez vođenja posebnog upravnog postupka, što je u suprotnosti s odredbama Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da je postupanjem javnopravnih tijela i suda povrijeđeno načelo zakonitosti i zaštite stečenih prava. Navodi da sud nije proveo predložene dokaze, niti se očitovao o prijedlogu za pribavljanje podataka koji bi pokazali konkretne učinke odluke na financijski i socijalni položaj korisnika. Smatra da je navedenim postupanjem povrijeđeno pravo na pravično suđenje, jer nije osigurana jednaka procesna pozicija stranaka u postupku. Navodi da je sud propustio utvrditi relevantne činjenice odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari. Nisu utvrđeni ni ključni elementi koji se odnose na diferencijaciju prava po dobi djeteta, prema kojoj djeca mlađa od sedam godina i dalje ostvaruju prava, dok starijoj djeci ta prava prestaju. Ističe da sud nije utvrdio postoji li objektivno opravdanje za navedeno razlikovanje, kao ni postojanje razmjernog učinka u odnosu na ciljeve koji je ta mjera trebala ostvariti, odnosno postojanje javnog interesa koji bi opravdao ukidanje predmetne novčane pomoći. Smatra da je presuda donesena na temelju pogrešne primjene materijalnog prava. Naposljetku navodi da sud nije primijenio ni ustavne norme koje zabranjuju diskriminaciju i jamče jednakost svih građana pred zakonom. Predlaže usvojiti žalbu i donijeti odluku kojom se usvaja tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno poništiti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno postupanje.
4. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu upravnog suda sukladno odredbi članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj 36/24. – dalje u tekstu: ZUS), ovaj Sud nalazi da se ista ne može ocijeniti nezakonitom. Suprotno žalbenim navodima, obrazloženje pobijane presude sadrži valjane razloge o činjenicama relevantnim za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari, te su pravilno otklonjeni prigovori tužiteljice, koje ponavlja i u žalbi.
7. Prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden je sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, te je, primjenom izrijekom navedenih odredbi Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba", 25/22. - dalje: Odluka/22.), osnovano ocijenio zakonitim rješenje tuženika, pri čemu je za takvu svoju odluku naveo jasne i dostatno obrazložene razloge koje, zbog nepotrebnog ponavljanja, prihvaća i ovaj Sud. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno ukazao i na odluku ovog Suda poslovni broj Usoz- 143/2022-91 od 27. veljače 2023., kojom je ocijenjena zakonitom Odluka/22 te su otklonjeni prigovori koje tužiteljica iznosi u tužbi i žalbi, a koju presudu je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavnopravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenoga 2023.).
8. Na drukčiji zaključak ne ukazuju ni žalbeni navodi, kojima tužiteljica u bitnom ponavlja prigovore istaknute u tužbi, tražeći u stvari drukčiju ocjenu utvrđenog činjeničnog stanja te dajući pritom svoje tumačenje primijenjenog materijalnog i postupovnog prava, što nije od utjecaja na rješavanje ove stvari. Ovo osobito imajući u vidu da je pravilnost stajališta zauzetih u osporenoj presudi ovaj Sud već potvrdio u nizu ovosudnih presuda (primjerice presuda poslovni broj Usž-1855/2025-2 od 20. svibnja 2025., Usž-1128/2025-4 od 4. lipnja 2025., Usž-4416/2024-2 od 12. ožujka 2025. i dr.), u kojima je detaljnije odgovoreno, pored ostalih, i na istovrsne žalbene prigovore pa se tužiteljica s tim u vezi upućuje na sadržaj navedenih presuda.
9. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi, kao ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje je tužiteljica predložila nepotrebnim budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika, na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega, i po ocjeni ovog Suda izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.
10. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja (načelo jednakosti oružja), a na koje tužiteljica upire u žalbi. Naime, zahtjevi načela pravičnog postupka ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega je odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti isključivo na sudu te ne ovisi o volji stranaka. Pritom se napominje da ni ustavne ni konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranaka da izlože činjenice, podupru ih svojih dokazima na način da ni jednu od stranaka ne stavljaju u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Kako je tužiteljica tijekom upravnog spora imala mogućnost, koju je iskoristila, izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, to joj je omogućeno sudjelovanje u upravnom sporu.
11. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud nije našao osnove osporenu presudu, uz obrazloženje kakvo je njome dano, ocijeniti nezakonitom pa je žalbu valjalo odbiti.
12. Slijedom navedenog, valjalo je pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke.
U Zagrebu, 12. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
