Poslovni broj: Usž-2890/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda, dr. sc. Sanje Otočan, predsjednice vijeća, Mire Kovačić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice JI, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Morisa Mikić, odvjetnica u Donjem Miholjcu, Trg Ante Starčevića 11, protiv tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, radi statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1215/2024-6 od 17. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1215/2024-6 od 17. travnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za poništenje rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-562-05/24-03/121, URBROJ: 522-4/1-1-2-24-2 od 10. rujna 2024. (točka I. izreke) i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
2. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Osječko-baranjske županije, Upravnog odjela za zdravstvo, socijalnu skrb i hrvatske branitelje, KLASA: UP/I-563-05/22-06/43, URBROJ: 2158-18/34-24-24 od 26. srpnja 2024. kojim je odbijen zahtjev tužiteljice za priznanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata s osnove ranjavanja i bolesti psihe.
3. Tužiteljica žalbom pobija presudu zbog bitne povrede odredaba upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 126. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, 36/24. - dalje: ZUS). Smatra da se bitna povreda odredba upravnog spora ogleda u nepravilnoj primjeni članka 7. i članka 119. ZUS-a, a što je utjecalo na donošenje zakonite i pravilne odluke. Ističe da je pobijanom presudom potvrđeno da je prelaskom granice Republike Hrvatske prestala biti pod zaštitom svoje države i postala je građanin drugog reda koji ne može ostvariti prava jer ni sa čime nije dokazano da je ranjena na području Bosne i Hercegovine. Navodi da se njezino ranjavanje nije dogodilo negdje duboko na teritoriju Bosne i Hercegovine niti je u tom trenutku tamo bila ili živjela, već je dokazano da je prešla na teritorij Bosne i Hercegovine uz samu granicu, na područje koje je usko vezano i blisko teritoriju Republike Hrvatske. Pri tome napominje da nije niti došla do cilja, već se žurno vraćala na teritorij Republike Hrvatske jer je bila ranjena. Smatra da se presuda temelji na pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju i da je sud iz provedenih dokaza izveo pogrešne zaključke pogrešno primijenivši mjerodavno materijalno pravo. Predlaže poništiti prvostupanjsku presudu i usvojiti tužbeni zahtjev, podredno vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući presudu Upravnog suda u granicama žalbenih razloga, u skladu s člankom 134. stavkom 1. ZUS-a, Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanima.
7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja prvostupanjski sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza te, imajući na umu relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pri tome na sve tužbene navode (članak 119. stavak 5. ZUS-a).
8. Upravni postupak pokrenut je zahtjevom tužiteljice od 21. rujna 2022. za priznanje statusa civilnog invalida iz Domovinskog rata po osnovi rane ili ozljede tijela zadobivene u ratnim događajima i operacijama te bolesti (PTSP) nakon ranjavanja, uz koji je dostavila i medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na predmetno oštećenje organizma.
9. Tužiteljica je u izjavi od 10. siječnja 2023. navela da je do ranjavanja došlo prilikom pokušaja odnošenja osobnih stvari iz obiteljske kuće u [adresa] kod [adresa] (Bosna i Hercegovina). U povijesti bolesti Kirurške klinike Kliničke bolnice Sestre Milosrdnice (nedatirane) navedeno je da je tužiteljica „primljena u tu ustanovu nakon ranjavanja u [adresa] i operacije u Slavonskom Brodu“.
10. Iako je tijekom postupka utvrđeno oštećenje organizma tužiteljice od 20 % s osnove ranjavanja, javnopravna tijela su u tom dijelu odbila njezin zahtjev imajući na umu da je Zakonom o civilnim stradalnicima iz Domovinskog rata („Narodne novine“, 84/21. – dalje: Zakon) ostvarenje prava propisano za civilne stradalnike koji su oštećenje organizma zadobili na području Republike Hrvatske u razdoblju od 17. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996. S obzirom na to da prema dokazima u spisu predmeta proizlazi da je tužiteljica ranjena na teritoriju Bosne i Hercegovine, zaključeno je da njezino ranjavanje nije povezano s događajima za vrijeme Domovinskog rata na području Republike Hrvatske. U odnosu na zahtjev za priznanje prava s osnove bolesti psihe utvrđeno je da se ista ne može dovesti u vezu s okolnostima iz članka 9. stavka 2. Zakona.
11. Suprotno navodima tužiteljice, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke tuženika, kao i činjenice koje je sam utvrdio u sporu na temelju priloženih dokaza i navoda tužiteljice iznesenih tijekom postupka. Sud je odbio tužbeni zahtjev ocjenjujući pravilnim zaključak tuženika da se odredbe Zakona odnose na civilne osobe koje su stradale u Domovinskom ratu na području međunarodno priznatih granica Republike Hrvatske. Za svoju odluku dao je dostatno i razumno obrazloženje koje ovaj Sud prihvaća u cijelosti.
12. Budući da je tužiteljica ranjena izvan područja Republike Hrvatske, ispunjenje ostalih uvjeta propisanih mjerodavnim odredbama Zakona ne dovodi do drugačijeg rješavanja ove upravne stvari, pa niti žalbeni prigovori tužiteljice da kao hrvatska državljanka ne uživa zaštitu države nisu od utjecaja na zakonitost osporenih rješenja i pobijane presude.
13. Neosnovano tužiteljica u žalbi ističe da je povrijeđen članak 7. ZUS-a jer je pobijana presuda donesena nakon usmene i javne rasprave održane 20. ožujka 2025., na koju je tužiteljica osobno pristupila s opunomoćenicom.
14. Ovaj Sud otklanja žalbene navode o postojanju bitne povrede odredaba upravnog spora iz razloga nedostatnog obrazloženja presude jer presuda sadrži sve propisane elemente iz članka 119. ZUS-a te dostatno obrazloženje svih odlučnih činjenica za otklanjanje bilo kakve sumnje u arbitrarnu i samovoljnu primjenu mjerodavnog prava.
15. Imajući na umu navedeno, tužiteljica razlozima navedenima u žalbi nije dovela u sumnju zakonitost pobijane presude koja je donesena na temelju pravilno utvrđenih činjenica te uz pravilnu primjenu materijalnog prava, dok povrede odredaba upravnog spora ovaj Sud nije našao.
16. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela s tužbenim zahtjevom, to je u skladu s člankom 147. stavkom 1. ZUS-a prvostupanjski sud pravilno odbio njezin zahtjev za naknadu troškova upravnog spora.
17. Trebalo je stoga, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u izreci presude.
U Zagrebu 12. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
dr. sc. Sanja Otočan
