Poslovni broj: Usž-3985/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5293/2024-2 od 15. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje preuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5293/2024-2 od 15. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23-014/6, urbroj: 251-02-01/001-23-5 od 28. srpnja 2023. i rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/931, urbroj: 251-09-22-1/004-23-6 od 16. svibnja 2023., te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog postupka i spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice izjavljen protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 16. svibnja 2023., kojim je zamijenjen dio rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I- 551-06/16-013/866, urbroj: 251-10-01-16-4 od 10. studenog 2016., na temelju članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje: Odluka/22.), te je o iznosu pripadajuće novčane pomoći i prestanku iste odlučeno sukladno članku 3. i 4. Odluke/22. na način kako je to detaljno navedeno u izreci prvostupanjskog rješenja.
3. Tužiteljica je protiv pobijane presude podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih Zakonom o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS). U žalbi ponavlja tužbene navode da je Odluka/22. proizvoljno i nezakonito primijenjena na pravo koje je stekla na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 16/16. i 19/16. – dalje: Odluka/16.) a ne temeljem Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21. – dalje: Odluka/18.), kao i tužbene navode vezane za neovlašteno postupanje prvostupanjskog upravnog tijela po službenoj dužnosti, nadležnost tuženika za odlučivanje o prigovoru, nedostatak potpisa ovlaštene službene osobe na drugostupanjskom rješenju, povredu ustavnih i konvencijskih prava (poštivanje obiteljskog i privatnog života), diskriminaciju po dobi, prava vlasništva, te karakter roka iz članka 6. Odluke /22. Pri tome se poziva na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske koje smatra mjerodavnim u odnosu na pravnu prirodu rokova, kao i na sudsku praksu ovoga Suda i Europskog suda za ljudska prava te suda Europske unije. Smatra da sud nije dostatno razmotrio sve navode tužbe, te da presuda nije utemeljena na pravu već na moći autoriteta i da nije obrazložena u skladu s člankom 119. stavkom 5. ZUS-a. Osporava zaključke i pravno shvaćanje suda izneseno u presudi, smatrajući ga arbitrarnim. Smatra da je sud povrijedio pravo na pravično suđenje jer je propustio provesti test razmjernosti, već je bez ikakvog individualiziranja, pozivajući se na test razmjernosti koji je ovaj Sud proveo u objektivnom upravnom sporu, u kojem ona nije sudjelovala, mehanički implicirajući stavove sadržane u presudama poslovni broj: Usoz-143/2022-91 od 27. veljače 2023. i Usoz-8/2022-68 od 5. srpnja 2022., čime je propustio primijeniti načelo zakonitosti i pogrešno primijenio materijalno pravo. Iscrpno iznosi svoje mišljenje i stajališta kojima osporava pravno stajalište suda glede primjene materijalnih i postupovnih propisa odlučnih za rješavanje predmetne upravne stvari. Nadalje navodi da je sud nezakonito odbio dokazne prijedloge, uključujući i njeno saslušanje, imajući u vidu da joj ni u upravnom postupku nije omogućeno izjašnjavanje sukladno članku 30. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), te da nije proveden ispitni postupak prema članku 51. toga Zakona. Predlaže da ovaj Sud poništi pobijanu presudu i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da sam riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev te obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora sukladno ranije dostavljenom troškovniku i članku 147. stavku 1. ZUS-a. Potražuje trošak za sastav žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.
4. Tuženik nije dostavio Sudu odgovor na žalbu tužiteljice.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud nalazi da ne postoje žalbeni razlozi zbog kojih se presuda žalbom pobija niti razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
7. Prema stanju spisa i obrazloženju presude razvidno je da je sud činjenično stanje relevantno za donošenje odluke utvrdio uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, nakon izvršenog uvida u spis tuženika dostavljen sudu uz odgovor na tužbu, te podatke i isprave priložene u tijeku upravnog spora, kao i nakon održane usmene rasprave na kojoj je strankama dana mogućnost izjašnjavanja o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski je sud svoju odluku potpuno i jasno obrazložio sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a. Obrazloženje presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja, te se ista zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, koje je sukladno pravnom shvaćanju i dosljednoj praksi ovoga Suda. Prvostupanjski je sud pri tome detaljno i valjano odgovorio na sve prigovore iz tužbe, koje tužiteljica sada djelomično ponavlja u ovoj žalbi, te ovaj Sud ne nalazi potrebnim ponovno ocjenjivati iste prigovore, ponavljajući razloge koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud naveli u svojim odlukama, a koje u cijelosti prihvaća i ovaj Sud.
8. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje je trebalo utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje je tužiteljica predložila nepotrebnim, budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti osporenog rješenja tuženika na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega i po ocjeni ovoga Suda izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.
9. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze. Pri tome se napominje da ni Ustavne ni Konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka, izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava predstavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice i podupre ih svojim dokazima, na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Tužiteljica je i tijekom upravnog postupka, kao i upravnog spora imala mogućnost izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, koju je iskoristila.
10. U odnosu na žalbeni navod da je sud propustio provesti test razmjernosti, ovaj Sud je već izrazio stajalište u ranije donesenim pravomoćnim presudama ocijenivši legitimnim cilj koji je donositelj želio postići donošenjem općeg akta, kojem se na drugačiji način uređuju uvjeti za dodjelu novčane pomoći za roditelja odgojitelja, te se prvostupanjski sud osnovano pozvao na pravna shvaćanja iznesena u presudama ovoga Suda poslovni broj: Usoz-8/2022 te Usoz-143/2022, u kojoj presudi je Odluka/22. ocijenjena zakonitom, a koju je Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio ustavno pravno osnovanom (odluka i rješenje poslovni broj: U-III-1744/2023 i dr. od 14. studenog 2023.).
11. S obzirom na navedeno, navodi žalbe nisu osnovani niti od utjecaja na donošenje drukčije odluke. Stoga je na temelju odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao u točki I. izreke ove presude.
12. Zahtjev tužiteljice za naknadu troška za sastav žalbe valjalo je odbiti na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II. Izreke).
U Zagrebu, 12. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
