Poslovni broj: Usž-2415/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MG iz [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Alan Hranilović, odvjetnik u Zagrebu, Trg Mažuranić 4, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Margaretska 3, Zagreb, radi prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnove ozljede na radu, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točaka I. i II. presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1427/2023-12 od 16. svibnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuju se točke I. i II. presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: Us I-1427/2023-12 od 16. svibnja 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-1427/2023-12 od 16. svibnja 2024. Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije KLASA: UP/II- 502-03/23- 01/32, URBROJ: 338-01-06-05-23-02 od 16. veljače 2023. i rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb KLASA: UP/I-502-03/22- 02/4272, URBROJ: 338-21-02-02-22-4 od 1. prosinca 2022. (točka I. izreke presude), odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke presude), opunomoćeniku tužitelja Alanu Hraniloviću, odvjetniku iz Zagreba, Trg Mažuranića 4, priznato pravo na naknadu troška delegacije predmeta u iznosu od 437,50 eura (četiristo trideset sedam eura i pedeset centi) te je naloženo Republici Hrvatskoj da iz sredstava Državnog proračuna na račun opunomoćenika tužitelja isplati navedeni iznos, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o trošku delegacije (točka III. izreke presude).
2. Rješenjem tuženika KLASA: UP/II-502-03/23-01/32, URBROJ: 338-01-06-05- 23-02, od 16. veljače 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-03/22-02/4272, URBROJ: 338-21-02-02-22-4 od 1. prosinca 2022., kojim se u točki I. izreke tužitelju ozljeda nastala 13. listopada 2022. za vrijeme radnog odnosa kod poslodavca Ministarstva pravosuđa, Uprave za zatvorski sustav i probaciju, Zatvor u Zagrebu, Zagreb, dr. L. Naletilića 1, šifra prema MKB-u: S 82.4 Prijelom samo lisne kosti (fibule) ne priznaje ozljedom na radu, te se, u svezi navedene ozljede ne priznaju ni prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja za slučaj ozljede na radu.
3. Odluke javnopravnih tijela zasnivaju se, u bitnome, na utvrđenju da je tužitelj ozljedu doživio na redovitom putu do mjesta rada, no ozljeda je nastala unutar privatnog dvorišta obiteljske kuće, prije nego je stupio na javnu površinu, čime nisu ispunjeni uvjeti iz članka 66. točke 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“, 80/13, 137/13 i 98/19, dalje: Zakon) da se zadobivena ozljeda prizna ozljedom na radu.
4. Tužitelj pobija presudu u točkama I. i II. izreke, zbog bitne povrede sudskog postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima „Narodne novine“ 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21, dalje: ZUS) koji se primjenjuje temeljem odredbe članka 169. stavak 2. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ 36/24). U žalbi ponavlja navode iz tužbe navodeći u bitnome da je pogrešan stav suda prvog stupnja da zadobivena ozljeda nije ozljeda na radu jer ju je zadobio unutar dvorišta vlastite nekretnine, na kojoj nekretnini nitko osim tužitelja nema utjecaja na njegovu sigurnost. Smatra da je takvim stavom suda kažnjen u odnosu na osobu koja stanuje u stanu i koja već od izlaska iz stana na stubište ili iz haustora automatski ostvaruje zaštitu. Postavlja pitanje kakav bi stav suda bio da je na tužitelja, na istom mjestu (staza kroz dvorište i na samom rubu izlaska na ulicu) prilikom odlaska na posao iz zraka pao npr. dio aviona ili neki predmet iz zraka ili da ga je pogodio zalutali metak. Nadalje, smatra da se presuda ne može ispitati jer je prvostupanjski sud citirao odredbu članka 66. stavka 1. točke 3. Zakona, no, iz obrazloženja presude nije vidljivo priznaje li sud da je ozljeda nastala/zadobivena u smislu tog članka ili je i to sporno (osim mjesta nastanka) pa se na navedeni način presuda ne da ispitati. Prihvaća stav da ozljeda mora nastati na mjestu gdje bi sigurnost osobe mogla biti ugrožena od strane vanjskih činilaca, na koji se prvostupanjski sud poziva, no taj stav treba tumačiti na način da je osiguranik osiguran već izlaskom iz stana (koji je zatvoren i zaštićen), jer već tada je ugrožen od vanjskih činilaca, a odlučno je da se desilo na redovitom putu do mjesta rada. Smatra da mu je trebalo dosuditi i trošak upravnog spora te predlaže da Sud usvoji žalbu i poništi pobijanu presudu. Traži trošak žalbenog postupka.
5. Tuženik se protivi razlozima žalbe i ostaje pri svim svojim navodima iz drugostupanjskog rješenja i odgovora na tužbu. Predlaže odbiti žalbu.
6. Žalba nije osnovana.
7. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama razloga iznesenih u žalbi, u skladu s člankom 73. stavkom 1. ZUS-a, Sud nije utvrdio osnovanim žalbeni razlog zbog kojeg tužitelj pobija presudu, a ne postoje ni razlozi na koje sud pazi po službenoj dužnosti.
8. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava . U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz provedenih dokaza u upravnom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS.
9. U prosuđivanju izvedenih dokaza, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku, a sve imajući na umu da činjenična utvrđenja (ozljeda je nastala uslijed iskoraka na neravninu popločene dvorišne staze) nisu sporna. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji ujedno otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezultat arbitrarnog postupanja dok se pravno shvaćanje izraženo u pobijanoj presudi zasniva na pravilnom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog prava.
10. Naime, i ovaj Sud smatra da odredba članka 66. točke 3. Zakona (koja propisuje da se ozljedom na radu prema ovome Zakonu smatra ozljeda koju osigurana osoba zadobije na redovitom putu od stana do mjesta rada i obratno te na putu poduzetom radi stupanja na posao koji joj je osiguran, odnosno na posao na osnovi kojeg je osigurana u obveznom zdravstvenom osiguranju) odnosi na redoviti put do mjesta rada koji je javna površina te su od osiguranja izuzeti prostori koji su dio privatnog mjesta stanovanja (u tom smislu to su stan i stubište stambene zgrade ili kuća i privatno dvorište kuće, prije prelaska na javnu površinu). Ovakav stav izražen je u ustaljenoj sudskoj praksi, ne samo u presudi Visokog upravnog suda poslovni broj Usž- 2516/2017-2 od 6. rujna 2017. na koju se pravilno pozvao i sud prvog stupnja, već i u nizu drugih, recentnijih presuda (primjerice presude poslovni broj Usž-1305/2023-2 od 10. svibnja 2023. ili poslovni broj Usž-1048/22-2 od 6. prosinca 2022.)
11. Slijedom izloženog, na temelju odredbe članka 74. stavka 1. i članka 79. stavka 4. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.
U Zagrebu 12. studenog 2025.
Predsjednica vijeća:
Gordana Marušić – Babić
