REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Usž-3153/2025-2
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Gordane Marušić-Babić, predsjednice vijeća, Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RL, [adresa], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik u Zagrebu, Kordunska 1, protiv tuženika Ministarstva demografije i useljeništva Republike Hrvatske (ranije Središnji državni ured za demografiju i mlade) Zagreb, Ulica Grada Vukovara 23, radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3653/2023-9 od 28. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3653/2023-9 od 28. svibnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška sastava žalbe.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-034-03/23-03/9, urbroj: 519-02-1/2-23-1 od 13. srpnja 2023., te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Navedenim rješenjem tuženika odbačena je žalba tužiteljice izjavljena zbog šutnje uprave Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, kao nedopuštena.
3. Tužiteljica podnosi žalbu zbog bitnih povreda pravila upravnog spora, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da tuženik nije postupio u skladu s presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3864/2022-5 od 28. travnja 2023., kojom mu je naloženo da odluči o žalbi radi šutnje uprave. Smatra da je trebalo donijeti meritornu odluku (odbijanjem ili usvajanjem žalbe), a odbacivanjem žalbe spriječeno je bilo kakvo raspravljanje. Navodi da u ranijoj presudi prvostupanjski sud nije doveo u pitanje činjenicu da je pravni lijek trebao biti prigovor. Smatra da se bitna povreda odredaba upravnog spora ogleda u činjenici da je sud prema odredbama Zakona o upravnim sporovima obvezan odlučivati u granicama tužbe te paziti na razloge ništavosti pojedinačne odluke po službenoj dužnosti, ali ne i na stvarnu nadležnost tuženika koji je postupao po pravnom lijeku. Ističe da i u slučaju propusta državnih tijela, rizik za propust mora snositi država, a ne stranka. Nastavno na navedeno smatra pogrešnim obrazloženje prvostupanjskog suda u svezi primjene članka 156. u vezi s člankom 122. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima, jer je u ovom slučaju izjavljena žalba drugostupanjskom tijelu radi nepostupanja prvostupanjskog tijela. Smatra da neovisno o tome što odredba članka 137. stavka 3. Zakona o općem upravnom postupku propisuje da stranka izvršnost može dokazivati i drugim sredstvima, to ne znači da javnopravno tijelo nije u obvezi izdati potvrdu izvršnosti i pravomoćnosti. Ističe da joj se ograničeno pravo vlasništva u smislu članka 1. Protokola 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (“Narodne novine-Međunarodni ugovori”, broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17) jer joj je onemogućeno donošenje meritorne odluke o zahtjevu i izdavanje potvrde izvršnosti. U svezi naprijed navedenog poziva se na presude Europskog suda za ljudska prava Gashi protiv Hrvatske, Hasani protiv Hrvatske i Čakarević protiv Hrvatske. Navodi da ne prihvaća stajalište prvostupanjskog suda prema kojem je sud ocijenio neosnovanim navod tužbe kojim je rješenje tuženika osporavala zbog nadležnosti tajnice da postupa kao službena osoba, te ističe da osporeno rješenje nema potpis, o čemu se prvostupanjski sud nije izjasnio. S obzirom na nezakonitost odluke o meritumu, smatra da je pogrešna i odluka prvostupanjskog suda o troškovima spora. Predlaže da Sud žalbu uvaži i poništi prvostupanjsku presudu te da joj dosudi trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura, uvećano za zakonsku zateznu kamatu.
4. Tuženik je dostavio odgovor na žalbu kojim se detaljno očitovao o svim žalbenim navodima. Predlaže da Sud žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (“Narodne novine”, broj: 36/24, dalje: ZUS) ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno da navodi žalbe nisu od utjecaja na donošenje drukčije odluke.
7. Člankom 2. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", 47/09. i 110/21, dalje: ZUP) propisano je da se upravnom stvari smatra svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
8. Prema članku 137. stavku 3. ZUP-a rješenje kojeg se izvršenje traži treba sadržavati potvrdu izvršnosti, a ako tijelo koje je izvršno rješenje donijelo ne izda potvrdu u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva stranka može izvršnost rješenja dokazivati i drugim sredstvima.
9. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je osporeno rješenje tuženika doneseno u izvršenju presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: UsI- 3864/2022-5 od 28. travnja 2023., kojom je tuženiku naloženo da u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude donese odluku o žalbi tužiteljice podnesenoj zbog šutnje uprave. Protiv ove presude žalba nije bila dopuštena u smislu odredbe članka 66.a Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21.).
10. Kako se u konkretnom slučaju zahtjev tužiteljice podnesen prvostupanjskom tijelu odnosi na izdavanje klauzule pravomoćnosti i izvršnosti na rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, klasa: UP/I-551-06/16- 013/295, urbroj: 251-10-01-16-3 od 13. listopada 2016., tuženik je ocijenio da izdavanje potvrde izvršnosti nije upravna stvar prema članku 2. ZUP-a, te se ne može primijeniti odredba članka 105. stavka 2. u svezi s odredbom članka 12. stavka 1. ZUP- a u dijelu u kojem je propisano da stranka može izjaviti žalbu i kad rješenje nije doneseno u zakonom propisanom roku.
11. Prema ocjeni ovoga Suda, prvostupanjski sud je pravilno osporeno rješenje tuženika, kojim je žalba tužiteljice odbačena, ocijenio zakonitim, jer izdavanje potvrde pravomoćnosti i izvršnosti nije upravna stvar, prema članku 2. ZUP-a, te stranka izvršnost rješenja može dokazivati i drugim sredstvima na temelju članka 137. stavka 3. ZUP-a. U konkretnom slučaju ne radi o situaciji u kojoj se vezano za podneseni zahtjev donosi rješenje u upravnom postupku. Budući da javnopravno tijelo prvog stupnja po podnesenom zahtjevu nije ni trebalo donijeti rješenje, to je pravilno odbačena njezina žalba zbog šutnje uprave. Pri tom je prvostupanjski sud ukazao tužiteljici na pravilno postupanje radi zaštite svojih prava, te suprotno žalbenim navodima nije povrijedio zakon na njezinu štetu. Stoga se prigovori izneseni u tom pravcu ocjenjuju neosnovanim.
12. Prigovori kojima tužiteljica osporava ovlast državne tajnice i rukopis tj. potpis na rješenju tuženika nisu osnovani. Naime, državna tajnica je u vrijeme donošenja osporenog rješenja bila čelnik toga tijela i kao takva ovlaštena potpisati rješenje. Čitkost potpisivanja akta, kraj činjenice da je ime, prezime i titula potpisnika navedena u aktu, a potpis je potvrđen službenim pečatom tuženika, nije niti može biti od utjecaja na pravilnost i zakonitost rješenja tuženika.
13. Ovaj Sud prihvaća i ostale navode iz obrazloženja pobijane presude u kojem je odgovoreno da se ne radi o situaciji iz članka 156. ZUP-a, te da nisu ispunjeni uvjeti za zaštitu od drugih oblika postupanja javnopravnih tijela, te izjavljivanje i postupanje po prigovoru.
14. Slijedom navedenog, niti ostali žalbeni navodi tužiteljice nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku.
15. Stoga je na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno kao pod točkom I. izreke presude, dok je o zahtjevu za naknadnu troškova za sastav žalbe primjenom odredbe članka 147. stavka 1. i čl. 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao pod točkom II. izreke.
U Zagrebu 12. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
