Poslovni broj: Usž-3955/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice RK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Karlo Novosel, odvjetnik iz Zagreba, Radnička cesta 32, protiv tuženika Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB: 61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1590/2023-10 od 15. srpnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us l-1590/2023-10 od 15. srpnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke II. izreke rješenja tuženika, KLASA: UP/II-551-06/23-014/267, URBROJ: 251-02-01/001-23-3 od 13. ožujka 2023. (točka I. izreke) te je odbijen zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).
1.1. Rješenjem tuženika poništeno je prvostupanjsko rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, KLASA: UP/I-551-06/22-013/1513, URBROJ: 251-09-22-1/007-22-02 od 30. studenoga 2022. i predmet je vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak (točka I. izreke) i prvostupanjskom tijelu je naloženo da naknaditi tužiteljici trošak u iznosu od 155,54 eura, u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti tog rješenja, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbijen (točka II. izreke).
2. Protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu zbog svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud počinio povrede pravila sudskog postupka jer suprotno članku 89. stavku 3. Zakona o upravnim sporovima između ročišta održanih 7. i 15. srpnja 2025. nije proteklo petnaest dana. Prvostupanjski sud na ročištu za objavu presude nije ukratko obrazložio odluku. Tužiteljica dalje navodi da joj nije dostavljen odgovor na tužbu tuženika na očitovanje. Prvostupanjski sud nije odlučio o njezinom prijedlogu za uvid u spis predmeta. Ističe da iz pobijanog upravnog akta ne proizlazi o kojem je njezinom prigovoru odlučivano. Navedeno stoga jer je podnijela prigovor, kako na temelju Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja, tako i na temelju članka 122. Zakona o općem upravnom postupku. Smatra da iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da sud u obrazloženju preispituje rješenje tuženika i u dijelu u kojem je isto postalo pravomoćno, tj. u dijelu dosuđenog iznosa troška. U prilog svojoj tvrdnji da joj pripada pravo na trošak, poziva se na odluku ovog Suda, broj: Usž-959/2024 od 14. siječnja 2025. Predlaže usvojiti žalbu, poništiti pobijanu presudu te predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak žalbenog postupka.
3. Tuženik, uredno pozvan, nije odgovorio na žalbu.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga u smislu članka 134. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS) Sud nalazi da ne postoji žalbena osnova zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.
6. Tužiteljica je na ročištu za raspravu 7. srpnja 2025. primila na znanje datum i sat održavanja ročišta za objavu presude, 15. srpnja 2025. Ovdje nije riječ o pozivu za ročište iz članka 89. stavka 3. ZUS-a već o određivanju datuma objave presude sukladno članku 121. stavcima 1. i 4. ZUS-a.
7. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice da joj nije omogućeno očitovati se na dostavljeni spis predmeta tuženika, prvostupanjski sud je, sukladno članku 6. stavku 1. ZUS-a, tužiteljici dostavio odgovor na tužbu tuženika na očitovanje. Tužiteljica se na odgovor tuženika na tužbu očitovala podneskom od 6. lipnja 2025. Također, tužiteljica je mogla, na temelju članka 113. ZUS-a, izvršiti uvid u spis tuženika tijekom trajanja spora.
7.1. Uvidom u zapisnik o objavi presude od 15. srpnja 2025. utvrđeno je da je na ročište pristupila odvjetnička vježbenica opunomoćenika tužiteljice koja je uredno potpisala zapisnik o objavi presude (javna isprava) bez primjedbi pa su navodi žalbe u dijelu da sudac nije ukratko obrazložio presudu (članak 121. stavak 3. ZUS-a) u suprotnosti sa sadržajem zapisnika i kao takvi nisu osnovani.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je povodom prigovora tužiteljice, točkom I. izreke rješenja tuženika od 13. ožujka 2023., poništeno prvostupanjsko rješenje od 30. studenoga 2022. kojim se djelomično zamjenjuje rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obrazovanje, kulturu i sport, KLASA: UP/I-551-06/16- 013/1016, URBROJ: 251-10-01-17-2 od 4. srpnja 2017., na temelju članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja („Službeni glasnik Grada Zagreba“, 25/22.; dalje: Odluka/22) te je predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Točkom II. izreke tog rješenja naloženo je prvostupanjskom tijelu da naknadi tužiteljici trošak u iznosu od 155,54 eura, dok je u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadom troška odbijen. Stoga, nije osnovan žalbeni prigovor tužiteljice da iz obrazloženja presude nije vidljivo o kojem se prigovoru radi.
9. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv odbijajućeg dijela točke II. izreke rješenja tuženika od 13. ožujka 2023. kojim je u preostalom dijelu zahtjev za naknadom troška odbijen. Prvostupanjski sud je pobijanom presudom osporeni dio točke II. izreke rješenja tuženika ocijenio zakonitim uz obrazloženje da rješenje tuženika kojim se prvostupanjsko rješenje poništava i upravni postupak vraća u prethodnu fazu nije konačno rješenje o upravnoj stvari.
10. Neosnovano prigovara tužiteljica da su tumačenja prvostupanjskog suda u pogledu primjene članka 161. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, 49/07. i 110/21.; dalje: ZUP) protivni ustaljenoj sudskoj praksi. Naime, u činjenično i pravno istovjetnim predmetima novčane pomoći roditeljima odgojiteljima, u kojima je također odlučivano o nedosuđenom dijelu troškova upravnog postupka, ovaj je Sud zauzeo pravno shvaćanje da nije bilo mjesta odlučivanju o troškovima postupka u situaciji kada je tuženik poništio prvostupanjsko rješenje i predmet vratio prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Naime, takvim rješenjem tuženika postupak nije okončan niti je uopće poznato hoće li za stranku biti povoljno okončan, zbog čega se takva odluka tuženika, u dijelu određenja troškova postupka, ne može smatrati konačnim rješenjem o upravnoj stvari. Stoga, iako u takvim situacijama nije bilo potrebno priznavati troškove postupka, sud nije mogao po službenoj dužnosti na štetu tužiteljice poništiti točku II. izreke rješenja tuženika u dijelu u kojem je priznato pravo na naknadu troškova postupka (isto tako u presudama ovog Suda, poslovni broj: Usž-1310/2024-2 od 2. svibnja 2024. i Usž-2064/2024-2 od 5. rujna 2024.).
11. Slijedom navedenog, prvostupanjski sud je pravilno potvrdio odbijajući dio točke II. izreke rješenja tuženika koji se odnosi na preostali dio zahtjeva tužiteljice za naknadu troškova postupka.
12. Nije osnovana tvrdnja tužiteljice da je prvostupanjski sud preispitivao upravni akt u dijelu u kojem nije osporavan tužbom. Upravo suprotno, iz izreke i obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je sud preispitivao točku II. izreke rješenja tuženika u dijelu u kojem je tužiteljica odbijena sa zahtjevom za naknadu nedosuđenih troškova postupka, dakle u dijelu koji je tužbom izričito osporavan.
13. Budući da žalbeni navodi tužiteljice ne predstavljaju pravno relevantne prigovore koji bi utjecali na drugačije rješenje ove upravne stvari, trebalo je, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I. izreke. Odluka o troškovima žalbenog dijela upravnog spora (točka II. izreke) temelji se na članku 147. stavku 1. istog Zakona.
U Zagrebu 12. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Mira Kovačić
