Poslovni broj: Usž-4011/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
ZAGREB
Frankopanska 16
U IME REPUBLIKE HRVATSKE
RJE Š ENJE
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda , Gordane Marušić-Babić , predsjednice vijeća , Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković , članice vijeća , te više sudske savjetnice Glorjane Čičak , zapisničarke , u upravnom sporu tužiteljice GR, [adresa], [adresa], protiv tuženika Državnog inspektorata , Zagreb , Šubićeva 29 , radi šutnje uprave, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-1046/2025- 4 od 18. kolovoza 2025. , na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.
rije š io je
Žalba se odbija i potvrđuje rješenje Upravnog suda u Rijeci , poslovni broj: Us I-1046/2025-4 od 18. kolovoza 2025.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda odbačena je tužba pozivom na odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS)
2. Protiv navedenog rješenja tužitelj je podnio žalbu kojom osporava pravilnost prvostupanjskog rješenja navodeći da je pogrešno ocijenjeno postojanje procesnih pretpostavki za vođenje spora. Navodi da predstavka upućena tuženiku nije bila općenita već usmjerena na nepravilnosti rada zaposlenika Hrvatskog zavoda za socijalni rad , koje je postupanje imalo posljedice na zaštitu prava i dobrobiti njezine djece . Smatra se da se radi o pitanju zakonitosti postupanja javnopravnog tijela u području u kojem ima pravo na učinkovitu zaštitu i pravni lijek koji je obuhvaćen odredbom članka 3. točke 3. Zakona o upravnim sporovima . Postupanje prvostupanjskog suda smatra arbitrarnim, jer se sud ograničio na formalno tumačenje, bez razmatranja svrhe i pravne prirode predstavke, što je u suprotnosti s načelom vladavine prava. Smatra se da su joj na navedeni način potvrđena prava zajamčena člankom 6. i 13. Konvencije. Predlaže da ovaj Sud prilikom donošenja odluke uzme u obzir ustavna jamstva na pravni lijek i djelotvornu zaštitu, te je ocijenjeno da li je isključenje sudskog nadzora u ovom slučaju u skladu s načelom pravne sigurnosti i zaštite prava građana. Slijedom navedenog predlaže poništiti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu radi donošenja meritorne odluke.
3. Žalba nije osnovana.
4. Rješenjem prvostupanjskog upravnog suda odbačena je tužba uz obrazloženje da je tužiteljica podnijela tužbu radi šutnje uprave u odnosu na predstavku koju je uputila tuženiku radi provedbe nadzora u svezi s postupanjem zaposlenice Hrvatskog zavoda za socijalni rad, koje traženje ne ulazi u segment upravne djelatnosti koji podliježe upravnosudskom nadzoru, zbog čega pred upravnim sudom niti nema mogućnosti sudske zaštite u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
5. Prema stanju spisa predmeta proizlazi da je tuženik zaprimljenu predstavku tužiteljice, kojom predlaže pokretanje nadzora i poduzimanje radnji u svezi djelatnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, proslijedio na nadležno postupanje Ministarstvu pravosuđa, uprave i digitalne transformacije i Ministarstvu rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, te o poduzetim radnjama obavijestio tužiteljicu.
6. Odredbom članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a propisano je da će sud rješenjem odbaciti tužbu jer ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora ako utvrdi da je tužba podnesena u stvari koja ne može biti predmet upravnog spora.
7. Suprotno žalbenim navodima, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora te odbacio tužbu pozivom na citiranu odredbu članka 46. stavka 1. točke 7. ZUS-a, jer se u konkretnom slučaju ne radi o propuštanju javnopravnog tijela da u propisanom roku donese odluku o zahtjevu stranke iz razloga što tuženik o konkretnom zahtjevu ne rješava u upravnom postupku. Pri tome je pravilno prvostupanjski sud ukazao i na potrebu razlikovanja inspekcijskog nadzora i poslova koje obavlja Državni inspektorat sukladno Zakonu o Državnom inspektoratu i upravnog nadzora propisanog odredbama članka 28., 29. i 30. Zakona o sustavu državne uprave („Narodne novine“, broj 115/18, 117/21 i 67/23). Naime, Državni inspektorat nije nadležan provoditi upravni nadzor nad tijelima državne uprave, a upravni nadzor nad zakonitosti i pravilnosti rada te postupanje prema građanima i drugim strankama sukladno članku 282. stavku 1. Zakona o socijalnoj skrbi („Narodne novine“, broj 18/22, 46/22, 119/22, 71/23, 156/23 i 61/25) provodi Ministarstvo rada, mirovinskog sustava, obitelji i socijalne politike, kojem je tuženik i proslijedio predstavku na nadležno postupanje.
8. Imajući u vidu naprijed navedeno, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim žalbene navode tužiteljice prema kojima nije imala pravo na učinkovitu zaštitu i pravni lijek, zbog čega su joj povrijeđena prava zajamčena člankom 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Naime, prema stajalištu Europskog suda za ljudska prava, izraženom u nizu odluka, pravo na pristup sudu nije apsolutno. Ono je podvrgnuto ograničenjima koja reguliraju države, koje u tom pitanju ima izvjesnu slobodu procjene. Odredbama ZUS-a jasno je propisana nadležnost, sastav suda i pravila postupka na temelju kojih upravni sudovi odlučuju o zakonitosti odluka javnopravnih tijela kojima je odlučeno o pravima, obvezama i pravnim interesima fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka te o zakonitosti postupanja javnopravnih tijela iz područja upravnog prava. Tuženik je predstavku tužiteljice proslijedio na nadležno postupanje radi provedbe nadzora u svrhu zaštite njezinih prava. Stoga su navodi o nedostatku djelotvorne zaštite i ostvarenja pravne sigurnosti neosnovani.
9. S obzirom na to da tužiteljica u žalbi ne iznosi činjenice kojima bi dovela u sumnju pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. u svezi odredbe članka 128. stavkom 4. ZUS-a odlučeno je kao u izreci.
U Zagrebu, 12. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Gordana Marušić-Babić
