Poslovni broj: Usž-2913/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

ZAGREB

Frankopanska 16

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Gordane Marušić-Babić , predsjednice vijeća , Snježane Horvat-Paliska i Radmile Bolanča Vuković , članice vijeća , uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak kao zapisničarke , u upravnom sporu tužitelja AC, [adresa], [adresa], [adresa]. [adresa], kojeg zastupa opunomoćenik Kristijan Horvat , odvjetnik u Čakovcu , Luje Bezeredija 17 , protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Središnje službe , Zagreb , Antuna Mihanovića 3 , radi tjelesnog oštećenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-671/2025-7 od 2. lipnja 2025. , na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.

pretpostavljam da je

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu , poslovni broj: Us I-671/2025-7 od 2. lipnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje točke III. izreke rješenja tuženika , klasa: UP/II 141-06/25-01/03458450692 , urbroj: 341-99-05/3-25-000295 od 15. siječnja 2025. , te je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

2. Navedenom točkom III. izreke rješenja tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje , Područne službe u Varaždinu , klasa: UP/I 141-06/22-01/03458450692 , urbroj: 341-20-05/3-22-8394 od 8. ožujka 2022. Tim rješenjem tužitelja je utvrđeno postojanje tjelesnog oštećenja od 50%, od čega 40% na donje ekstremitete (točka I. i II. izreke), te je odbijen zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja (točka III. izreke).

3. Tužitelj podnosi žalbu protiv presude iz svih zakonom propisanih razloga. Navodi da je prvostupanjska presuda nezakonita jer se temelji na pogrešnom zaključku suda da nije pretrpio ozljedu na radu. Ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio na koji način je navedeno utvrdio, s obzirom da je odbio dokazni prijedlog za pribavljanje očitovanja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Smatra pogrešnim utvrđenje suda da nije u zakonom propisanom roku podnio prijavu ozljede na radu. U prilog navedenom uz žalbu dostavlja očitovanje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje od 5. lipnja 2025., iz kojeg proizlazi da se pred tim tijelom vodi postupak radi priznavanja ozljede na radu. Navodi da je utvrđeno tjelesno oštećenje zadobio prilikom obavljanja poslova za svog poslodavca (prometna nesreća u Njemačkoj), o čemu u spisu prileže dokazi. Smatra da se pregledom dostavljene dokumentacije nedvojbeno može utvrditi da je tjelesno oštećenje nastalo kao posljedica ozljede na radu. Ističe da sud o navedenom pravnom pitanju, koje čini samostalnu pravnu cjelinu, nije odlučio niti je prekinuo postupak do donošenja odluke o istom. Smatra da relevantna činjenica za donošenje odluke u predmetnoj upravnoj stvari nije utvrđena, te da mu je arbitrarnim postupanjem suda povrijeđeno pravo zajamčeno člankom 29. Ustava Republike Hrvatske. Poziva se na odluku Europskog suda za ljudska prava Perić protiv Hrvatske broj: 34499/04 i odluku Kaufman protiv Belgije broj: 10938/84. Predlaže usvojiti žalbu te donijeti odluku kojom će se u cijelosti usvojiti tužbeni zahtjev, podredno poništiti prvostupanjsku odluku i predmet vratiti na ponovno odlučivanje. Potražuje trošak sastava žalbe.

4. Tuženik u odgovoru na žalbu u cijelosti osporava navode tužitelja, iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja i odgovoru na tužbu. Predlaže odbiti žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući presudu prvostupanjskog suda, kao i postupak koji je prethodio, u granicama žalbenih razloga sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – dalje: ZUS), Sud žalbene razloge ocjenjuje neosnovanim.

7. Prvostupanjski sud je presudu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela te je pravilno odbio tužbeni zahtjev kojim je tužitelj pobijao rješenje u dijelu u kojem mu je odbijen zahtjev za priznavanje prava na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, jer tužitelj svojim tužbenim navodima nije doveo u sumnju pravilnost primjene odredbe članka 61. stavka 2. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19. i 84/21., dalje: ZOMO). Pri tom prvostupanjski sud obrazlaže da je u upravnom postupku pravilno ocijenjeno da tužitelju ne pripada pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja, s obzirom na to da spisu predmeta ne prileži dokaz iz kojeg bi proizlazilo da je tužitelju odlukom nadležnog tijela priznata ozljeda na radu.

8. Prema odredbi članka 61. stavka 2. ZOMO-a pravo na naknadu zbog tjelesnog oštećenja stječe osiguranik kod kojeg tjelesno oštećenje od najmanje 30% nastane kao posljedica ozljede na radu ili profesionalne bolesti.

9. Iz sadržaja spisa predmeta proizlazi da je prvostupanjskim upravnim rješenjem tužitelju utvrđeno ukupno tjelesno oštećenje 50% (oštećenje pleksusa brachijalisa 40% i bolest motoričkih neurona 40%) od čega se 40% odnosi na donje ekstremitete, sukladno nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom Središnjeg ureda klasa: 141-06/22- 01/1489, urbroj: 426-04-01/5-22-6 od 26. kolovoza 2022.

10. Imajući u vidu naprijed navedeno, kao i činjenicu da tužitelj u tijeku postupka nije dostavio dokaze iz kojih bi proizlazilo da su predmetna oštećenja priznata kao ozljeda na radu u postupku pred nadležnim tijelom, pravilno je o zahtjevu odlučeno na temelju dokumentacije priložene spisu predmeta.

11. Suprotno žalbenim prigovorima, ozljeda na radu utvrđuje se kao uzrok tjelesnog oštećenja, ako nadležno tijelo nastalu ozljedu prizna kao ozljedu na radu, a navedeno ne predstavlja razlog zbog kojeg sud mora prekinuti upravni spor (članak 105. stavak 1. ZUS-a), niti je prekid spora tužitelj predlagao do njegovog okončanja. Stoga navode u tom pravcu istaknute tek u žalbi, ovaj Sud ocjenjuje neosnovanim.

12. S obzirom na to da tužitelj u žalbi ne iznosi razloge kojima bi doveo u pitanje zakonitost presude prvostupanjskog suda, kao ni navode koji bi doveli do drugačije odluke u predmetnoj upravnoj stvari, to nije bilo osnove za usvajanje žalbe.

13. Slijedom iznijetog, primjenom odredbe članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točki I. izreke, dok je o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova upravnog spora primjenom odredbe članka 147. i 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno kao u točki II. izreke.

U Zagrebu , 12. studenog 2025.

Predsjednica vijeća

Gordana Marušić-Babić