REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-2939/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Vanja Buntić, odvjetnica iz Odvjetničkog društva Šuster, Kobaš, Buntić d.o.o. iz Pule, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kojeg zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Kožul i Petrinović d.o.o. iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-979/2024-2 od 11. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P-387/2021-36 od 20. ožujka 2024., na sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbija u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Prijedlog tuženika za dopuštenje revizije se odbacuje u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnog prava zajamčenog Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1.1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Puli-Pola poslovni broj Gž-979/2024-2 od 11. rujna 2024. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Bujama-Buie poslovni broj P- 387/2021-36 od 20. ožujka 2024.

1.2. U prijedlogu postavlja pitanja koja glase:

„(i) Pripada li potrošaču kao posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe potrošačkog ugovora o kreditu denominiranog u CHF/denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF i to odredbe o valutnoj klauzuli, isplata razlike između iznosa kamate izračunatog po prosječnoj kamatnoj stopi za kredite u kunama i iznosa kamate izračunate po stopi određenoj odlukom banke ili isplata razlike između iznosa koji je potrošač platio i iznosa izračunatog na temelju početno ugovorene kamatne stope?

(ii.) Je li tužba tužitelja Potrošač - Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača (''Udruga Potrošač''), podnesena Trgovačkom sudu u Zagrebu, pod poslovnim brojem P-1401/12 od 4. travnja 2012.g., radnja vjerovnika poduzeta protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, u smislu odredbe čl. 241.18Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005)?

(iii.) Od kada nastaje obveza plaćanja zateznih kamata na iznos stečenog bez osnove kao posljedice utvrđene ništetnosti dijela ugovorne odredbe potrošačkog ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF?

(iv.) Je li ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku kada sud usvoji povećani tužbeni zahtjev, povećan nakon zaključenja prethodnog postupka, jer je provedenim vještačenjem utvrđena visina novčanog zahtjeva na temelju kojeg je tužbeni zahtjev povećan?

odnosno

Je li ostvarena bitna povreda parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku kada sud usvoji povećani tužbeni zahtjev, povećan nakon zaključenja prethodnog postupka iz razloga svrsishodnosti, bez prethodnog utvrđivanja mogućnosti tužitelja da bez svoje krivnje tužbeni zahtjev preinači do zaključenja prethodnog postupka?

(v.) Je li počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. Zakona o parničnom postupku (Narodne Novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019) kad sud nije dostavio tuženiku priloge uz nalaz i mišljenje vještaka u kojima je prikazan sam izračun vještaka iz njegova nalaza i mišljenja?

(vi) Treba li individualni restitucijski zahtjev potrošača koji je posljedica utvrđene ništetnosti dijela odredbe o valutnoj klauzuli sadržane u ugovoru o kreditu denominiranom u CHF/denominiranom u kunama s valutnom klauzulom u CHF, meritorno odbiti kao neosnovan ako je potrošač pravozaštitni zahtjev podnio u odnosu na iznose koji su dospjeli prije 4. travnja 2007., a tužena banka istaknula prigovor zastare, u svjetlu primjene sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske iz odluke Rev-2245/2017 od 20. ožujka 2018. te smisla odredbe čl. 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991, 73/1991, 3/1994, 111/1993, 107/1995, 7/1996, 91/1996, 112/1999, 88/2001, 35/2005) (ranije čl. 371. Zakona o obveznim odnosima)?“.

2. Pored pitanja, tuženik kao razlog za podnošenje revizije navodi i to da su mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku povrijeđena ljudska prava i temeljne slobode zajamčene Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 - dalje: Ustav), i to ustavno pravo na jednakost svih pred zakonom iz čl. 14. st. 2. Ustava, ustavno pravno na djelotvoran pravni lijek iz čl. 18. st. 1. Ustava te ustavno pravo na pravično suđenje, odnosno pravo na pristup sudu zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava, kao i pravo zajamčeno odredbom čl. 6. i 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“, broj 18/97, 6/99-pročišćeni tekst, 8/99-ispravak, 14/02, 1/06 i 13/17 - dalje: Konvencija).

3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

4. Postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Navedeno stoga što pobijana presuda u odnosu na prvo, drugo i treće postavljena pitanja ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovoga suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18-2 od 19. ožujka 2019. i dr., a nije riječ o pitanjima u odnosu na koja bi bilo potrebno preispitivati ustaljenu sudsku praksu. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje predlagatelja se upućuje na pravno shvaćanje izraženo u odluci ovog suda Rev-1114/2023-2 od 4. lipnja 2024.

6. Nadalje, u petom pitanju predlagatelj osporava nalaz i mišljenje vještaka ističući da mu sud nije dostavio priloge uz nalaz i mišljenje, a što je suprotno činjeničnim utvrđenjima u postupku jer iz odluke drugostupanjskog suda proizlazi: „…Nije počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a time što prvostupanjski sud nije tuženiku dostavio zapisnik s ročišta na kojem je saslušan vještak, radi otklanjanja tuženikovih prigovora na nalaz i mišljenje, radi njegova očitovanja, nego je nakon saslušanja zaključio glavnu raspravu te donio pobijanu presudu. Naime, podneskom od 20. veljače 2024. tuženik je izvijestio prvostupanjski sud da iz razloga ekonomičnosti neće pristupiti na ročište određeno za 22. veljače 2024. u 13:15 sati, očitovao se na dopunu nalaza i mišljenja vještaka od 5. studenog 2023., predložio da sud sasluša vještaka na okolnosti istaknutih prigovora tuženika te predložio, ako za to budu ispunjene pretpostavke, održati ročište u njegovoj odsutnosti uz uvažavanje navoda istaknutih u tom podnesku, te zamolio dostavu zapisnika s ročišta zajedno s dokumentacijom koju bi na ročištu eventualno dostavila tužiteljica. Nadalje, ukoliko bi tužiteljica istaknula nove činjenice i dokazne prijedloge ili bi to eventualno učinila na ročištu, tuženik u podnesku navodi da „moli sud da odgodi pripremno ročište kako bi se prije zaključenja prethodnog postupka tuženik na iste mogao očitovati“ (iako je prethodni postupak zaključen 1. prosinca 2021.). U podnesku je također naveo da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ostaje kod odgovora na tužbu i ostalih navoda iznesenih tijekom postupka, te predložio da se u nastavku postupka provede dokaz saslušanjem javnog bilježnika Snježane Nazarević i dopuna financijsko-knjigovodstvenog vještačenja prvenstveno sukladno istaknutim financijskim prigovorima, a dodatno primjenom kamatne stope koja je vrijedila za ugovore o kreditu u kunama na dan sklapanja predmetnih ugovora o kreditu. Konačno, tuženik navodi da, ukoliko sud na ročištu od 22. veljače 2024. zaključi raspravljanje, predlaže donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija te obvezati tužiteljicu da naknadi tuženiku trošak postupka.“. Dakle, ovako postavljeno pitanje nije važno za odluku u sporu. Odluke na koje se poziva predlagatelj donesene su u drugim činjeničnim utvrđenjima (odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-5157/04 od 14. ožujka 2007. i Pž-6944/11 od 22. veljače 2012.).

7. Konačno, u odnosu na šesto postavljeno pitanje u prijedlogu za dopuštenje revizije revizijski je sud ocijenio da ono nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer je riječ o pitanju u pogledu kojeg pobijana odluka ne odstupa od ustaljene prakse revizijskog suda i zauzetih pravnih shvaćanja u odlukama ovog suda broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019., Rev-2245/17 od 20. ožujka 2018. i Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019., a nije riječ niti o pitanju u odnosu na koje bi bilo potrebno preispitati ustaljenu sudsku praksu (tako i u odluci ovoga suda poslovni broj Revd-2976/22 od 31. kolovoza 2022.).

8. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. ZPP-a, riješeno je kao u izreci pod t. I. ovog rješenja.

9. Postupajući po odredbi čl. 385.a ZPP-a, revizijski sud je ocijenio da u prijedlogu za dopuštenje revizije, kao i prilozima koje je tuženik dostavio uz prijedlog u smislu odredbe čl. 387. st. 3. ZPP-a, tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ovog Zakona. Naime, ovaj sud ocjenjuje da je u postupku pred nižim sudovima tuženiku bilo omogućeno da se izjasni o zahtjevima i navodima tužiteljice, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojim presudama niži sudovi su odgovorili na sve odlučujuće navode tuženika. Njihove presude su detaljno obrazložene, te se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima. Stoga ništa ne upućuje na zaključak da tuženik nije imao pravično suđenje, čime tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava bilo povrijeđeno kakvo temeljno pravo u smislu postojanja pretpostavki iz odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP-a.

10. Slijedom navedenog valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.a st. 4. ZPP-a, odlučiti kao u izreci pod t. II. ovog rješenja.

Zagreb, 12. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić