REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1031/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, Marine Paulić članice vijeća, mr.sc. Senije Ledić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŽRN iz [adresa]., OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Mirko Kovač, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući reviziji tuženice protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 388/2021-2 od 26. studenoga 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena (u dijelu odluke o troškovima postupka) presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4493/2018-44 od 18. siječnja 2021. u sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e :

Ukidaju se presuda Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž R- 388/2021-2 od 26. studenoga 2024. i presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-4493/2018-44 od 18. siječnja 2021., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

O trošku revizijskog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici na ime neisplaćene razlike plaće i dodataka na plaću iznos od 19.644.60 kn sa pripadajućim zateznim kamatama od dospijeća svakog mjesečno iznosa do isplate i u visini kako je to utvrđeno točkom I. izreke, te je naloženo tuženici naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 14.500,00 kn sa zateznim kamatama od 18. siječnja 2021. do isplate (točka II. izreke), dok je odbijen zahtjev za isplatu preostalih parničnih troškova od 625,00 kuna (točka III izreke) te je odbijen zahtjev tuženice za naknadom parničnog troška od 625,00 kuna (točka IV izreke).

2. Drugostupanjskom presudom u točki I. izreke potvrđena je prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu u točkama I., II. i III. izreke, dok je u točki II. izreke preinačena prvostupanjska presuda u dijelu pod toč. III izreke te je naloženo tuženici da tužiteljici naknadi daljnji trošak od 82,95 Eura sa zateznim kamatama od 26. studenoga 2024. do isplate.

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-1051/2025-2 od 2. srpnja 2025., dopustio je tuženici podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:

„Kod obračuna prekovremenih sati, trebaju li se uzeti u obzir slobodni dani koji su utvrđeni evidencijom o radu i zamolbama za korištenje slobodnih dana s osnova prekovremenih sati bez obzira na činjenicu što poslodavac nije donio rješenje o korištenju istih?“

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tuženica je protiv navedene presude podnijela reviziju pozivom na odredbu čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena. Predlaže da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da ukine prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu ili samo drugostupanjsku presudu i predmet vrati na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.

5. U odgovoru na reviziju tužiteljica ističe da razlozi revizije nisu osnovani te je predlaže odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je osnovana.

7. Predmet spora je zahtjevi tužiteljice kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike naknade plaće za manje isplaćenu plaću i to s osnova ostvarenog prekovremenog rada, rada na terenu, subotom, nedjeljom, noću i blagdanom za razdoblje od 19. travnja 2013. do 19. travnja 2018.

8. Prema sadržaju pitanja zbog kojeg je revizija dopuštena proizlazi da je sporan način utvrđivanja nesporno 34 iskorištena slobodna dana (za koje tuženica nije donosila rješenje) u situaciji kada su ti podaci različito iskazani u obračunskim listama za obračun plaće i u evidenciji rada tužene.

9. Tužena tijekom postupka i u reviziji ističe da je tužiteljica iskoristila 34 slobodna radna dana za ostvarene sate rada u utuženom razdoblju što je vidljivo iz Evidencije o korištenju radnog vremena koja je potpisana od strane pročelnika i zavedena pod klasom i urudžbenim brojem u informacijskom sustavu Carinske uprave te je jedini relevantni pokazatelj stvarnog rada službenika o radnim satima u pojedinom radnom mjesecu.

10. Prema odredbi čl. 4. st. 1. i 2. Zakona o radu ("Narodne novine", broj 149/09, 61/11, 82/12 i 73/13 - dalje: ZR), poslodavac je dužan voditi evidenciju o radnicima koji su kod njega zaposleni, a koja mora sadržavati podatke o radnicima i o radnom vremenu, a prema odredbi čl. 131. st. 4. ZR-u, u slučaju spora u vezi s radnim vremenom, ako poslodavac ne vodi evidenciju iz čl. 4. st. 1. ovoga Zakona na propisani način, teret dokazivanja radnog vremena leži na poslodavcu.

11. U skladu sa iznijetim tuženica nadalje smatra da je dokazala da je tužiteljica koristila slobodne dane a da obračunske liste nemaju snagu neoborive pretpostavke (kako to navodi sud prvog stupnja) i da razlozi zbog kojih je sud prihvatio podatke iz obračunskih lista a ne iz obračunskih lista su nerazumljivi i proturječni zbog čega je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP- a.

12. Nadalje, tuženica ističe da tužiteljica na kojoj je teret dokaza spornih činjenica u ovom postupku, imajući u vidu da je tužena postupala u skladu s odredbama čl. 4. st. 1. i 2. ZR/9, odnosno čl. 5. st. 1. i 2. ZR/14 i vodila evidenciju radnog vremena trebala dokazati da je slobodne dane dobila po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi preraspodjele radnog vremena za odrađeni prekovremeni rad (čl. 219. i 221.a ZPP- a).

13. Prema odredbi čl. 221.a ZPP-a ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8. ZPP) ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja, a prema čl. 8. ZPP-a koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

14. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno da je tužiteljica prema evidencijama radnog vremena koristila slobodne dane po osnovi prekovremenog rada, pa kraj takve evidencije sudovi su dužni pažljivo razmotriti sadržaj zakonskih odredbi, poslovnu praksu i običaje koji su prevladavali u mjerodavno vrijeme te ocijeniti sadržaj i narav te evidencije, odnosno utvrditi kakva je ta evidencija bila i kakva je trebala biti, te zavisno od toga prosuditi o kvaliteti evidencije radnog vremena, koju je vodila tuženica, a u kojoj su bilježeni kako prekovremeni sati tako i slobodni dani koji su tužiteljici odobravani. Pri tomu je nužno imati u vidu jesu li tužiteljici davane na uvid tako vođene evidencije radnog vremena, je li potpisivala i je li na tu evidenciju tužiteljica iznosila primjedbe, te je li nakon prijema obračuna plaće kroz utuženo razdoblje imala primjedbu na (ne)obračunate prekovremene sate rada, kao i je li tužiteljica eventualno u upravnom postupku, prije podnošenja tužbe osporavala evidencije o svom radu na terenu podnoseći pisani prigovor, neovisno o tome što se to pitanje može rješavati, kao prethodno pitanje i u ovoj parnici, a sve to posebno imajući u vidu protek vremena nakon kojeg se osporava točnost predmetne evidencije radnog vremena. Ovo stoga, jer je na tužiteljici teret dokaza da je slobodne dane koristila po drugoj osnovi od one za koju u evidencijama radnog vremena, ako već navodi da su relevantni podaci iz obračunskih lista. To je ujedno odgovor na postavljeno pitanje.

15. Tuženica kao poslodavac mora dokazati da su tužiteljici odobreni slobodni dani, a to što ne postoje rješenja o preraspodjeli radnog vremena ne znači da se ostvareni slobodni dani koji su odobreni i iskorišteni za rad koji se smatra prekovremenim radom ne trebaju umanjiti za slobodne dane koji su po toj osnovi nesporno iskorišteni, jer uz naprijed navedena utvrđenja, i evidencijom radnog vremena tuženica može dokazati da su tužiteljici i za prekovremeni rad odobreni slobodni dani. Suprotno tome, sud ne prihvaća podatke iz evidencije radnog vremena već iz obračunskih lista, ne obrazlažući pri tom zašto prihvaća obračunske liste a ne evidenciju radnog vremena.

16. Budući je tužiteljica tužbeni zahtjev temelji na tvrdnji o pogrešno obračunatom prekovremenom radu, odnosno pogrešno vođenoj evidenciji radnog vremena, pogrešno su nižestupanjski sudovi s obzirom na navedeno primijenili materijalno pravo kada su u navedenim okolnostima tužbeni zahtjev tužiteljice ocijenili osnovanim u cijelosti.

17. Slijedom iznesenog, budući da zbog pogrešnog pravnog pristupa u ocjeni dokaza sudovi osnovanost tužbenog zahtjeva nisu u dovoljnoj mjeri raspravili, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a ukinuti nižestupanjske presude i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

18. Odluka o troškovima postupka u povodu revizije ostavlja se za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

Zagreb, 12. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil