REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1538/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB 52634238587, koju zastupa zakonski zastupnik Županijsko državno odvjetništvo u Zagrebu protiv tuženice ZŠ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Pavao Krmpotić, odvjetnik u Zagrebu, Šubićeva 34, radi pobijanja pravne radnje stečajnog dužnika, odlučujući o reviziji tuženice protiv presude Visokoga trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-3580/2023-2 od 21. studenoga 2023., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1010/23-10 od 22. rujna 2023., u sjednici održanoj 12. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e :

Revizija tuženice se odbija.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom je presudom u točki I. izreke utvrđeno je da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi stečajnog dužnika ĆŠ, vlasnika obrta [obrt] [adresa], Ugovor o darovanju sklopljen 12. listopada 2009. između ĆŠ kao darovatelja i ZŠ kao primateljice dara. Predmetnim je ugovorom darovatelj darovao primateljici dara suvlasnički udio veličine ½ dijela nekretnine zk. č. 11815, [adresa] površine 1286 m2, šuma [adresa] površine 1167 m2 i kuća Z površine 119 m2, ukupne površine 1286 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a zadržao za sebe i svoju suprugu CŠ, pravo doživotnog plodouživanja i stanovanja, u odnosu na ½ darovanog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine koja činu posebnu imovinu ĆŠ. Nadalje je u točki II. izreke odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev kojim je traženo utvrditi da je navedeni ugovor o darovanju bez učinka prema stečajnoj masi u odnosu na drugu polovicu suvlasničkog dijela ovih nekretnina te je točkom III. izreke presude naloženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru izvršiti brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist ZŠ u odnosu na ½ suvlasničkog udjela na ovim nekretninama, dok je točkom IV. izreke odbijen takav tužbeni zahtjev u odnosu na drugu polovicu suvlasničkog djela na ovim nekretninama. Točkom IV. izreke prvostupanjske presude određeno je da svaka strana snosi svoj trošak.

2. Presudom suda drugog stupnja odbijene su žalbe tužiteljice i tuženice kao neosnovane te je potvrđena prvostupanjska presuda.

3. Ovaj je sud rješenjem broj Revd-2038/2024-3 od 3. rujna 2024. dopustio tužitelju podnošenje revizije protiv predmetne drugostupanjske presude radi pravnog pitanja:

"Jesu li vjerovnici obveza koje su nastale iz poslovanja samog obrta mogli svoja potraživanja ostvarivati iz dijela imovine obrtnika koja nije unesena u imovinu obrta, a sve u režimu egzistiranja kasnije ukinute odredbe članka 20. Zakona o obrtu?".

4. Postupajući po dopuštenju revizijskog suda, tuženica podnosi reviziju protiv navedene drugostupanjske presude pobijajući je u dijelu kojim je pravomoćno prihvaćen tužbeni zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi stečajnog dužnika ĆŠ, vlasnika obrta [obrt], [adresa], Ugovor o darovanju sklopljen 12. listopada 2009. između ĆŠ kao darovatelja i ZŠ kao primateljice dara (točka I. izreke presude), te je naloženo zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Zadru, brisanje uknjižbe prava vlasništva u korist ZŠ u odnosu na ½ suvlasničkog udjela na ovim nekretninama, pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). Revizija se podnosi zbog materijalnopravnog pitanja zbog kojeg je dopuštena, a revidentica predlaže prihvatiti reviziju i pobijanu presudu preinačiti odbijanjem prihvaćenog zahtjeva kao neosnovanog te tužiteljicu obvezati na naknadu troškova.

5. Tužiteljica nije odgovorila na reviziju tuženice.

6. Revizija tuženice nije osnovana.

7. U povodu revizije iz članka 382. ZPP revizijski sud, u skladu s odredbom članka 391. stavka 3. ZPP, ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena. U reviziji stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava.

8. U ovoj su pravnoj stvari nižestupanjski sudovi odluku o djelomičnom prihvaćanju tužbenog zahtjeva kojim je traženo utvrđenje da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi stečajnog dužnika ĆŠ, vlasnika obrta [obrt], Ugovor o darovanju sklopljen 12. listopada 2009. između ĆŠ kao darovatelja i ZŠ kao primateljice dara, donijeli cijeneći značaj odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-I-2771/2008 od 17. ožujka 2010., u odnosu na odredbu članka 20. stavak 1. Zakona o obrtu ("Narodne novine" broj 77/93, 90/96, 102/98, 64/01, 71/01, 49/03, 68/07 i 79/07 – dalje: Zakon o obrtu), kojom je bilo određeno da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom imovinom unesenom u obrt radi obavljanja obrta, a koja je ocijenjena protustavnom, na način da se ova odredba ne može primijeniti te da ĆŠ odgovara za obveze obrta cjelokupnom svojom imovinom, u koju imovinu ulazi i ½ suvlasničkog dijela predmetne nekretnine kojim je, kao svojom posebnom imovinom, ĆŠ raspolagao pobijanim Ugovorom o darovanju.

8.1. U revizijskom je stadiju postupka sporno pravno pitanje opsega odgovornosti obrtnika, s aspekta primjene odredbe članka 20. stavka 1. Zakona o obrtu, a s obzirom na istaknuti prigovor tuženice da u vrijeme kada je sklopljen Ugovor o darovanju predmetna nekretnina nije bila imovina kojom je ĆŠ, vlasnik obrta [obrt], odgovarao za obveze koje su proistekle iz obavljanja djelatnosti obrta, pa da time nije mogla činiti stečajnu masu, jer se stečaj vodio nad GŠ, kao vlasnikom obrta, u vezi s obvezama koje su nastale djelovanjem obrta, kao i s obzirom na činjenicu ukidanja ove odredbe Zakona o obrtu odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-I-2771/2008 od 17. ožujka 2010.

9. Odredba članka 20. stavak 1. Zakona o obrtu, kojom je bilo određeno da za obveze koje nastaju u obavljanju obrta obrtnik odgovara cjelokupnom unesenom imovinom koja je potrebna za obavljanje obrta, ukinuta je odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj U-I-2771/2008 od 17. ožujka 2010., te je istom određeno da stupa na snagu 15. srpnja 2010.

10. Navedena odredba ukinuta je s obrazloženjem da je protuustavna, jer je protivno obvezi države da svim poduzetnicima osigura jednak pravni položaj na tržištu, u skladu s odredbom članka 49. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH), dovela u pitanje jednakost pravnog položaja na tržištu trgovaca pojedinaca u odnosu na obrtnike. Ustavni je sud nadalje ocijenio da nesuglasnost članka 20. stavka 1. Zakona o obrtu s člankom 49. stavkom 2. Ustava RH proizlazi i iz činjenice da obrtnici, jednako kao i trgovačka društva, jesu gospodarski subjekti, nositelji poduzetničkih aktivnosti i djeluju na tržištu, neovisno o tome što su prvi fizičke osobe, a drugi imaju pravnu osobnost, i neovisno o tome što djelatnost ne obavljaju na temelju istih propisa, pa da polazeći od načela jedinstvenosti imovine, na kojem je utemeljen sustav odgovornosti za obveze koje nastaju u poslovanju poduzetnika na tržištu, nema ustavnopravno utemeljenog razloga da trgovačka društva odgovaraju cjelokupnom imovinom (društva), a obrtnici samo (neutvrdivim) dijelom svoje imovine.

11. Odredbom je članka 58. stavak 5. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 99/99, 29/02, 49/02 – dalje: Ustavni zakon) propisano da se u postupcima u kojima o pravnoj stvari, do dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda kojom se ukida zakon, odnosno poništava ili ukida drugi propis ili pojedina njihova odredba, nije pravomoćno odlučeno, a taj se zakon, odnosno drugi propis neposredno primjenjuje u toj pravnoj stvari, ukinuti zakon, odnosno poništeni ili ukinuti drugi propis ili njihova ukinuta ili poništena odredba - neće primjenjivati od dana stupanja na snagu odluke Ustavnog suda.

12. S obzirom na citiranu odredbu članka 58. stavka 5. Ustavnog zakona, nižestupanjski sudovi nisu primijenili ukinutu odredbu članka 20. stavka 1. Zakona o obrtu, iako je ista odredba bila na snazi u vrijeme sklapanja pobijanog Ugovora o darovanju, već su pravno pitanje opsega odgovornosti obrtnika, u konkretnom slučaju ĆŠ kao vlasnika obrta [obrt], cijenili uzimajući u obzir činjenicu da od 15. srpnja 2010., kada je stupila na snagu navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, obrtnik odgovara za obveze koje su nastale djelovanjem obrta svom svojom imovinom.

13. Tuženica i kao revidentica ustraje u tvrdnji iznošenoj tijekom postupka da su nižestupanjski sudovi pogrešno primijenili odredbe Zakona o obrtu koji je bio na snazi u vrijeme poduzimanja pobijane pravne radnje te da su isto tako pogrešno primijenili i odredbe Ustavnog zakona u dijelu kojim isti propisuje način postupanja u slučaju ukidanja zakona odnosno pojedinih odredaba zakona, u vezi s odgovornošću obrtnika za obveze nastale djelovanjem obrta.

14. Suprotno revizijskim navodima tuženice, pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda je pravilno jer je utemeljeno na pravilnoj primjeni odredaba Ustavnog zakona te Zakona o obrtu.

15. Sukladno odredbi članka 116. Ustava RH uloga Vrhovnog suda Republike Hrvatske je osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Citirana odredba članka 20. stavak 1. Zakona o obrtu ukinuta je upravo radi osiguranja jednakog pravnog položaja svim poduzetnicima, dakle radi ostvarenja ustavnog jamstva jednakosti poduzetnika na tržištu, što je dužnost države sukladno odredbi članka 49. stavak 2. Ustava RH.

16. Polazeći od obveze propisane odredbom članka 30. stavak 1. Ustavnog zakona, prema kojoj je svatko obvezatan i dužan poštovati odluke i rješenja Ustavnog suda, ovaj sud je cijenio (i) sadržaj odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-

III/3731/2022 od 9. srpnja 2024., koja je odluka donesena u činjenično i pravno podudarnoj pravnoj stvari, a na koju tuženica ukazuje u reviziji.

16.1. Prema ocjeni revizijskog suda, navedena odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske predstavlja ustrajanje u primjeni ukinute odredbe članka 20. stavka 1. Zakona o obrtu koje je suprotno odredbi članka 58. stavak 5. Ustavnog zakona, u dijelu kojim "Ustavni sud primjećuje da je sporni Ugovor o darovanju sklopljen i (uknjižbom u zemljišnim knjigama vlasništva podnositelja) proizveo pravne učinke prije nego što je 15. srpnja 2010. stupila na snagu Odluka Ustavnog suda, kojom je ukinut članak 20. stavak 1. ZoObr:77/93-79/07 i prije nego što je nad stečajnim dužnikom 12. listopada 2012. otvoren stečajni postupak"….slijedom čega "Ustavni sud ocjenjuje da u okolnostima konkretnog slučaja miješanje u podnositeljevo pravo vlasništva nije utemeljeno na zakonu".

16.2. Takvo je postupanje u protivnosti s ustavnom vrednotom jednakosti svih pred zakonom zajamčenoj odredbom članka 14. stavak 2. Ustava Republike Hrvatske, zaštita koje vrednote je povjerena upravo Vrhovnom sudu Republike Hrvatske.

16.3. U tom smislu ovom je sudu neprihvatljivo stajalište Ustavnog suda Republike Hrvatske izneseno u citiranoj odluci U-III/3731/2022 od 9. srpnja 2024., kojim je Ustavni sud Republike Hrvatske u činjenično i pravno podudarnim okolnostima ocijenio da je došlo do miješanja u podnositeljevo pravo vlasništva, kvalificirajući ga kao miješanje koje nije utemeljeno na zakonu. Nasuprot tome, ocjena je ovog suda kako je u konkretnom slučaju miješanje u pravo vlasništva tuženice utemeljeno na zakonu i ima legitiman cilj, jer je sukladno odredbama Zakona o obrtu, a koji je Zakon intervencijom samog Ustavnog suda Republike Hrvatske usklađen na način da udovoljava ustavnom jamstvu jednakosti svih (poduzetnika) pred zakonom. Vezano za ukidanje odredaba zakona od strane Ustavnog suda, valja imati na umu da su ukinute zakonske odredbe bile protivne Ustavu i prije njihovog ukidanja, tj. prije objave odluke o ukidanju u "Narodnim novinama" (ovakvo pravno stajalište Ustavni sud izražava primjerice u odlukama broj: U-III-731/1994 i U-I-52/1995.).

17. Slijedom navedenog, od 15. srpnja 2010., a kada je stupila na snagu Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-2771/2008 od 17. ožujka 2010., obrtnik odgovara za obveze koje su nastale poslovanjem obrta svom svojom imovinom, a ne samo onom koja je bila unesena u obrt. Stoga isti odgovara i imovinom kojom je raspolagao, a za koje raspolaganje se utvrdi da je bez pravnog učinka prema stečajnoj masi stečajnog dužnika – obrtnika, iako se ne radi o imovini unesenoj u obrt, a što je ujedno i odgovor na dopušteno revizijsko pitanje.

18. U opisanim okolnostima nije ostvaren revizijski razlog pogrešne primjene materijalnog prava na koji naznačenim pitanjem ukazuje tuženica, odnosno nije ostvaren razlog zbog kojeg je revizija podnesena. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 391. stavka 6. ZPP reviziju tuženice odbiti i presuditi kao u izreci.

Zagreb, 12. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća

Ivan Vučemil