REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1107/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ED, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Alen Pešušić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika AWT International d.o.o., OIB: 57159149897, Zagreb, Slavonska avenija bb, kojeg zastupa punomoćnik Darko Terek, odvjetnik u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1014/2024-2 od 14. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-1929/2016-118 od 13. studenoga 2024., ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pr-1929/2016-119 od 13. studenoga 2024., u sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e :

Odbija se revizija tužitelja.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za isplatu iznosa 14.940,87 eur sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačno dospjele iznose pobliže opisane u izreci presude, kao i zahtjev za naknadu parničnog troška.

2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba tužitelja i potvrđena je prvostupanjska presuda.

3. Ovaj sud rješenjem poslovni broj Revd-2706/2025-2 od 20. kolovoza 2025., tužitelju dopustio podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-1014/2024-2 od 14. siječnja 2025. u odnosu na povredu temeljnih prava na pošteno suđenje i u njemu sadržanog prava na obrazloženu sudsku odluku.

4. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju čl. 382. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da mu je zbog počinjena bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava pred drugostupanjskim sudom, povrijeđeno temeljno pravo na pošteno suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku. Predlaže ovom sudu preinači pobijanu drugostupanjsku presudu na način da se prihvati tužbeni zahtjev, uz naknadu troškova postupka, uključujući i revizijske troškove, podredno predlaže ukinuti drugostupanjsku presudu i predmet vratiti tome sudu na ponovno suđenje.

5. U odgovoru na reviziju tuženik je osporio sve revizijske navode te predložio reviziju odbiti kao neosnovanu.

6. Revizija je neosnovana.

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP ovaj sud ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo iz razloga zbog kojeg je dopuštena.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 14.940,87 eur na ime izgubljene zarade (razlike između potencijalne bruto plaće i ostvarene plaće, odnosno ostvarene mirovine te na ime 50% iznosa potencijalne dnevnice) za razdoblje od kolovoza 2013. do travnja 2016., a za koju štetu smatra da mu je odgovoran tuženik, kao bivši poslodavac kod kojeg je pretrpio ozljedu na radu, zbog koje je u konačnici umirovljen.

9. Prvostupanjski je sud, polazeći od utvrđenja da se tužitelj nakon štetnog događaja zaposlio kod drugog poslodavca, ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, zaključivši da tuženik nije dužan tužitelju naknaditi štetu koja predstavlja razliku između potencijalne plaće i isplaćene invalidske mirovine, jer za navedeno ne postoji neprekinuta uzročno- posljedična veza između štetnog događaja i tužiteljevog umirovljenja. Naime taj sud smatra da je ponovnim zaposlenjem tužitelja kod drugog poslodavca, uzročno- posljedična veza između štetnog događaja i tužiteljevog umirovljenja prekinuta, čime je i prestala tuženikova odgovornost za posljedice štetnog događaja.

10. Drugostupanjski sud, razmatrajući žalbu tužitelja je ocijenio da je prvostupanjski sud pravilno odbio tužbeni zahtjev, ali zaključuje da je zahtjev trebalo odbiti iz drugih razloga pa navodi: "Naime, iako između tužiteljevog umirovljenja i štetnog događaja postoji uzročno-posljedična veza (što je utvrđeno medicinskim vještačenjem po vještaku medicine rada), s obzirom da je tužitelj nakon štetnog događaja i umirovljenja radio većinu spornog razdoblja i pri tome primao takvu plaću da nema razlike u odnosu na plaću koju bi primao kao KV radnik, a uvažavajući i općepoznatu činjenicu da na tržištu rada postoji nedostatak radne snage zbog koje se već dugi niz godina zapošljava veliki broj stranih radnika, pa i za poslove vozača vozila B kategorije za koje poslove je tužitelj sklapao ugovore o radu na određeno vrijeme, ovaj sud smatra da je tužitelj primjenom čl. 346. st. 4. i 5. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/05 i dr.) bio dužan poduzeti radnje kako bi štetu smanjio te raditi i u spornom razdoblju. Kako to nije činio, nema pravo niti na naknadu izgubljene zarade u obliku razlike u plaći niti pravo na naknadu izgubljene dnevnice."

11. Revizijski je sud dopustio reviziju tužitelju s obzirom da je ocijenio kako je tužitelj u određenom stupnju vjerojatnosti učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka, sadržanih u čl. 338. st. 4., čl. 375. st. 1. i čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP, povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pošteno suđenje, zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 85/10 - službeni pročišćeni tekst i 5/14 - dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija), a koje obuhvaća i pravo na obrazloženu sudsku odluku, odnosno iznošenje dostatnih i neproizvoljnih razloga o neosnovanosti tužbenog zahtjeva te o zaključku da tužitelj nije poduzeo mjere da smanji štetu jer nije radio cijelo razdoblje, već samo dio razdoblja.

12. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, kao i sadržaja temeljnog prava zbog kojeg je dopuštena revizija u ovom predmetu, potrebno je napomenuti da je pravo na pošteno suđenje jedno od temeljnih prava zajamčenih čl. 29. st. 1. Ustava, odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije.

12.1. Sastavni element tog prava je i pravo na obrazloženu sudsku odluku, koje podrazumijeva obvezu suda da iznese razloge za svoju odluku. Iako to ne znači dužnost pružanja detaljnog odgovora na svaki navod stranke, obveza je suda da iznese dostatne razloge o ključnim elementima spora, odnosno onima koji su od odlučnog značaja za njegov ishod, a koje stranke ističu u svojim podnescima i tvrdnjama tijekom postupka. Mjera u kojoj se ova dužnost primjenjuje ovisi o prirodi odluke koju sud donosi te okolnostima svakog predmeta (tako: presuda Europskog suda za ljudska prava od 24. lipnja 2022., toč. 91., Zayidov protiv Azerbajdžana (br. 2), zahtjev br. 5386/10; presuda Europskog suda za ljudska prava od 22. rujna 2022., toč. 17., Cvetković protiv Hrvatske, zahtjev br. 28539/16).

13. Odredbom čl. 338. st. 4 ZPP je propisano:

„U obrazloženju sud će sumarno izložiti zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile. Sud će posebno navesti i obrazložiti koje je od tih činjenica utvrđivao, zašto i kako ih je utvrdio, a ako ih je utvrdio dokazivanjem, koje je dokaze izvodio i zašto te kako ih je ocijenio, koje je odredbe materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevima stranaka, a izjasnit će se, ako je to potrebno, i o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima o kojima nije dao svoje razloge u odlukama koje je već donio tijekom postupka.“

13.1. Odredba članka 354. st. 1. ZPP glasi:

"Bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako sud u tijeku postupka nije primijenio ili je nepravilno primijenio koju odredbu ovog Zakona, a to je bilo ili je moglo biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne presude."

13.2. Odredba članka 375. st. 1. ZPP glasi:

"U obrazloženju presude odnosno rješenja drugostupanjski sud treba ocijeniti žalbene navode koji su od odlučnog značenja i označiti razloge koje je uzeo u obzir po službenoj dužnosti."

13.3. Odredba članka 354. st. 2. ZPP glasi:

"Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji (...) 11) ako presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito ako je izreka presude nerazumljiva, ako proturječi sama sebi ili razlozima presude, ili ako presuda nema uopće razloga, ili u njoj nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, ili su ti razlozi nejasni ili proturječni, ili ako o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.".

14. Nadalje bitno je naglasiti da je Ustavni sud Republike Hrvatske, o mjerilu relevantnosti kod obrazlaganja sudskih odluka zauzeo stajalište u brojnim odlukama, te je tako u točki 69. odluke broj: U-III- 3360/2014 od 6. lipnja 2016. ("Narodne novine", broj 64/16) naveo:

"S druge strane u praksi ESLJP-a razlozi navedeni u pisanom obrazloženju odluke u pravilu će se smatrati relevantnima ako jasno upućuju na to da sudovi u konkretnom slučaju nisu vršili svoje procjene na nerazuman način, da nisu učinili neku drugu očitu pogrešku u prosudbi, pogrešno procijenili postojanje nekog važnog čimbenika ili pak propustili razmotriti sve relevantne čimbenike odnosno propustili uzeti u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su objektivno mjerodavni za donošenje odluke, da nisu odbili provesti dokaze koji bi mogli dovesti do drugačije odluke i pri tome nisu zanemarili dokaze koje je sudu prezentirao okrivljenik, i sl. Ukratko, razlozi navedeni u pisanom obrazloženju odluke moraju obuhvatiti sve važne aspekte razmatranog slučaja koji su mogli utjecati na konačnu odluku suda (mjerilo relevantnosti).

Zaključno, stajalište je Ustavnog suda da sve dok u sudskoj odluci koja se osporava ustavnom tužbom nisu navedeni dostatni i relevantni razlozi kojima se sud vodio u donošenju svoje odluke, a koji mogu dovesti do uvjerenja da je taj sud stvarno ispitao slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka, ne može se smatrati da ta odluka zadovoljava opće zahtjeve koji proizlaze iz Ustavom zajamčenog prava na pravično suđenje."

15. Pravo na pošteno suđenje, prema navedenom, nesumnjivo podrazumijeva i pravo na obrazloženu sudsku odluku, odnosno iznošenje dostatnih i neproizvoljnih razloga o zaključcima suda te o ocjeni osnovanosti tužbenog zahtjeva.

16. Drugostupanjski sud je potvrdivši prvostupanjsku presudu i prihvativši pravna utvrđenja tog suda također ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim, ali uz zaključak da tužitelj nije poduzeo mjere da smanji štetu. Za takav zaključak je taj sud dao razloge u činjenicama koje su utvrđene pred prvostupanjskim sudom, da je tužitelj nakon štetnog događaja i umirovljenja radio većinu spornog razdoblja i pri tome primao takvu plaću da nema razlike u odnosu na plaću koju bi primao kao KV radnik, a pri tome je uzeo u obzir i općepoznatu činjenicu da na tržištu rada postoji nedostatak radne snage zbog koje se već dugi niz godina zapošljava veliki broj stranih radnika, pa tako i za poslove vozača vozila B kategorije za koje poslove je tužitelj sklapao ugovore o radu na određeno vrijeme. Vodeći se navedenim razlozima zaključio je da je tužitelj primjenom odredbe čl. 346. st. 4. i st. 5. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05 i dr. - dalje: ZOO), bio dužan poduzeti radnje kako bi štetu smanjio te raditi i u spornom razdoblju, a što nije, stoga je ocijenio da nema pravo na naknadu izgubljene zarade u obliku razlike u plaći, niti pravo na naknadu izgubljene dnevnice.

17. Naime, odredbom čl. 346. st. 4. i 5. ZOO je propisano:

"4) Strana koja se poziva na povredu ugovora dužna je poduzeti sve razumne mjere da bi se smanjila šteta izazvana tom povredom, inače druga strana može zahtijevati smanjenje naknade.

(5) Odredbe ovoga članka na odgovarajući se način primjenjuju i na neispunjenje obveza koje nisu nastale iz ugovora, ako za pojedine od njih nije ovim Zakonom nešto drugo predviđeno."

17.1. Iz navedene zakonske odredbe jasno proizlazi da opseg naknade u situaciji popravljanja štete ovisi jesu li od strane oštećenog poduzete sve razumne mjere da bi se smanjila šteta.

18. Imajući u vidu sve navedeno te temeljito ocjenjujući razloge u reviziji u stupnju izvjesnosti, zaključak je ovog revizijskog suda da su u pobijanoj presudi navedeni dostatni i relevantni razlozi kojima se sud vodio u donošenju svoje odluke, a koji mogu dovesti do uvjerenja da je taj sud stvarno ispitao slučaj i odgovorio na sve bitne navode stranaka te se stoga ne može smatrati da pobijana odluka ne zadovoljava opće zahtjeve koji proizlaze iz Ustavom zajamčenog prava na pravično suđenje.

19. Drugostupanjski sud nije povrijedio odredbu čl. 338. st. 4 ZPP jer je u obrazloženju izložio zahtjeve stranaka, činjenice koje su iznijele i dokaze koje su predložile, naveo je i obrazložio koje su odlučne činjenice za ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva, kao i koju je odredbu materijalnog prava primijenio odlučujući o zahtjevu tužitelja te se izjasnilo o stavovima stranaka o pravnoj osnovi spora te o njihovim prijedlozima i prigovorima.

19.1. Drugostupanjski sud nije povrijedio ni odredbu čl. 375. st. 1. ZPP jer je u obrazloženju presude ocijenio žalbene navode koji su od odlučnog značenja i naveo dostatne razloge za takvu ocjenu.

19.2. Nadalje taj sud nije počinio ni apsolutno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP , jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka presude nije nerazumljiva, ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, a u njoj su navedeni razlozi odlučnim činjenicama. Navedeni razlozi su jasni i neproturječni, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

20. Na temelju svega navedenog, ocjena je ovoga suda da obrazloženje odluke drugostupanjskog suda nije arbitrarno, pa stoga tužitelju nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje, zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava i čl. 6. st. 1. Konvencije.

21. S obzirom na navedeno je na temelju čl. 391. st. 6. ZPP odlučio kao izreci.

Zagreb, 12. studenoga 2025.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil