REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-1943/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Marine Paulić članice vijeća, Darka Milkovića člana vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NŽ, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Filip Miličić, odvjetnik u Vukovaru, Kardinala A. Stepinca 48, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, OIB 14036333877, sa sjedištem u Zagrebu, Slavonska avenija 6, kojeg zastupaju punomoćnici – odvjetnici iz ŠAVORIĆ & PARTNERI odvjetničko društvo d.o.o., sa sjedištem u Zagrebu, Ilica 1a, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-258/2024-3 od 10. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-64/2021-13 od 30. siječnja 2023., u sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
Dopušta se tuženiku revizija protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-258/2024-3 od 10. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-64/2021-13 od 30. siječnja 2023. zbog pravnog pitanja:
Ima li tužitelj kao korisnik kredita pravni interes i pravnu osnovu isticati prema tuženoj banci deklaratorni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, iako je u postupku konverzije predmetnog ugovora o kreditu, sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, tužena banka ispunila sve obveze propisane tim Zakonom, a tužbeni zahtjev tužitelja ne proizlazi iz općeg obveznog uređenja neovisnog o posebnom zakonskom uređenju Zakona o potrošačkom kreditiranju?
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi poslovni broj Gž-258/2024-3 od 10. siječnja 2025., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Vukovaru poslovni broj P-64/2021-13 od 30. siječnja 2023. Prijedlog je podnesen zbog pravnih pitanja za koja podnositelj navodi da su važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu.
2. Pitanja koja je tuženik naznačio u prijedlogu glase:
"1) Ima li tužitelj kao korisnik kredita pravni interes i pravnu osnovu isticati prema tuženoj banci deklaratorni zahtjev kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbi ugovora o kreditu kojima su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, iako je u postupku konverzije predmetnog ugovora o kreditu, sukladno odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju, tužena banka ispunila sve obveze propisane tim Zakonom, a tužbeni zahtjev tužitelja ne proizlazi iz općeg obveznog uređenja neovisnog o posebnom zakonskom uređenju Zakona o potrošačkom kreditiranju;
2) Je li sud u postupku pokrenutom temeljem članka 138.a ZZP/09 beziznimno vezan za utvrđenja iz parnice za zaštitu kolektivnih interesa unatoč drukčijem činjeničnom stanju utvrđenom u pojedinačnom postupku;
3) Je li sud prilikom utvrđivanja ništetnosti odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli dužan provesti test nepoštenja, odnosno dati obrazloženje vezano za kontrolu nepoštenosti u smislu postojanja okolnosti za izuzeće od kontrole, sukladno odredbama članka 81. stavak 5. i članka 84. ZZP/03;
4) Je li sud ovlašten tumačiti ugovor suprotno zajedničkoj namjeri ugovornih strana odnosno suprotno odredbi članka 319. stavka 2. ZOO-a te na taj način drukčije pravno kvalificirati ugovor?".
3. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog tuženika.
4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavka 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 i 146/25 - dalje: ZPP), revizijski sud ocjenjuje prvonaznačeno pravno pitanje važnim u smislu spomenute zakonske odredbe.
4.1. Naime, o spornom pravnom pitanju vezanom za pravne učinke sporazuma o konverziji Vrhovni je sud Republike Hrvatske zauzeo pravno shvaćanje prihvaćeno na 7. sjednici Građanskog odjela održanoj 13. i 20. prosinca 2022. (pravno shvaćanje broj Su-IV-33/2022-21) koje glasi:
„Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“. Tim je pravnim shvaćanjem praksa najvišeg suda o tom pitanju ujednačena čemu u prilog govore odluke broj Rev-586/2019-14 od 21. prosinca 2022., Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., Rev-9/2025-2 od 15. srpnja 2025. i Rev-832/23-3 od 7. listopada 2025. koje su utemeljene upravo na tom pravnom shvaćanju.
4.2. Dodatno valja istaći da je u odlukama broj Rev-925/2023-2 od 8. travnja 2025., Rev-9/2025-2 od 15. srpnja 2025. i Rev-832/2023-3 od 7. listopada 2025. detaljno obrazloženo zbog kojih razloga je mehanizam ujednačavanja neujednačene prakse revizijskog suda putem odjelne sjednice o spornom pravnom pitanju, a u okolnostima konkretnog slučaja, u skladu s vrijednosnim okvirom vladavine prava koji izvire iz članka 19. stavka 1. podstavka 2. Ugovora o Europskoj uniji (Službeni list Europske unije, 202/15 od 7. lipnja 2016.) te su ujedno dani razlozi za odstupanje od drugačijih pravnih shvaćanja izraženih prije ujednačenja prakse revizijskog suda o spornom pitanju u odlukama broj Rev-1096/2022-2 od 8. studenoga 2022. i Rev-637/2019-2 od 15. studenoga 2022.
5. Prvonaznačeno pitanje sadržajno problematizira prava tužitelja, nakon provedene konverzije Ugovora o kreditu, na isticanje prema tuženoj banci zahtjeva s osnove utvrđenja ništetnim odredaba ugovora o kreditu kojima su ugovorene promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula, pri čemu tuženik (banka) polazi od tvrdnje da je ispunio sve obveze propisane odredbama Zakona o potrošačkom kreditiranju.
5.1. Pobijana je presuda u dijelu koji naznačenim pitanjem osporava tuženik utemeljena, u bitnom, na pravnom shvaćanju da sklopljeni dodatak ugovoru kojim je provedena konverzija kredita iz valute CHF u valutu EUR nije od utjecaja na pravo tužitelja zahtijevati od tuženika stečeno bez osnove zbog promjene ništetnih odredbi o načinu promjene kamatne stope i valutnoj klauzuli u CHF te da činjenica što je tužitelj iskoristio pravo na sklapanje ugovora o konverziji nema karakter ponašanja iz kojeg se sigurnošću može zaključiti da se odrekao prava na restituciju.
6. Iz navedenog proizlazi da pravno shvaćanje na kojem je utemeljena pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda slijedom čega su ostvarene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda dopuštenjem revizije tuženiku na temelju odredbe članka 385.a stavka 1. podstavka 1. u vezi s člankom 387. stavkom 2. točka 3. ZPP radi čega je riješeno kao u izreci ovog rješenja (članak 389.b stavak 3. ZPP).
7. U odnosu na ostala naznačena pitanja smatra se da je prijedlog povučen (članak 389.b. stavak 3. ZPP).
Zagreb, 12. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
