REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-1671/2025-70

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog sutkinji Ivani Galić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Pavičić & Partneri d.o.o., Zagreb, protiv tuženika Jadran d.d., 51260 Crikvenica, Bana Jelačića 16, OIB: 56994999963, zastupanog po punomoćniku Nenadu Nedeljkoviću, odvjetniku iz Rijeke, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnici KČ, dipl. iur., zaposlenici umješača, po gen. pun. F996/13, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 08. listopada 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja VČ, odvjetničkog vježbenika, zamjenice punomoćnika tuženika Ksenije Čerin, odvjetnice i u odsutnosti uredno pozvanog umješača, dana 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

''Nalaže se tuženiku Jadran d.d., Ulica bana Jelačića 16, 51260 Crikvenica, OIB: 56994999963, platiti tužitelju FČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.300,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13.06.2018. god., pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana.''

II Nalaže se tužitelju FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Jadran d.d., Bana Jelačića 16, 51260 Crikvenica, OIB: 56994999963 parnični trošak ovog postupka u iznosu od 1.750,00 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi od 13.06.2018. tužitelj navodi da je dana 09.08.2010. na Strossmayerovom šetalištu doživio nezgodu prilikom pada zbog čega je zadobio teške tjelesne ozljede. Nezgoda se dogodila na parkiralištu hotela "Zagreb" na način da je tužitelj pao zbog lanca koji je bio postavljen preko šetališta, a kojim je bio ograđen dio prilaza na parkiralište hotela. Hotel "Zagreb" je u vrijeme predmetnog događaja bio u vlasništvu tuženika. Tužitelj je u nezgodi zadobio ozljede opisane u priloženoj medicinskoj dokumentaciji, zbog čega je protiv tuženika vođen postupak za naknadu štete kod Trgovačkog suda u Rijeci pod posl.br. P-2165/11, a u kojem postupku je prvostupanjska presuda donesena dana 17.04.2014., a koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda u Rijeci dana 05.02.2018. odlukom posl.br. Pž-5813/14. Iz priložene medicinske dokumentacije tužitelja razvidno je da je kod tužitelja od donošenja prvostupanjske presude do danas, došlo do bitnog pogoršanja zdravstvenog stanja, što je izravna posljedica predmetnog štetnog događaja. Obzirom na pogoršanje zdravstvenog stanja, tužitelj u tužbi potražuje naknadu štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te za tuđu pomoć i njegu u ukupnom iznosu od 86.000,00 kn. Tužitelj smatra ovaj iznos pravičnom naknadom, imajući u vidu slijedeće činjenice: pretrpljene fizičke bolove, za koje potražuje iznos od 14.000,00 kn; pretrpljeni strah, za koji potražuje iznos od 12.000,00 kn; duševne boli zbog smanjenih životnih aktivnosti, za koje potražuje iznos od 55.000,00 kn i za tuđu pomoć i njegu, za koju potražuje iznos od 5.000,00 kn. Stoga, tužitelj u tužbi predlaže donošenje presude kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 86.000,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Na ročištu od 27.01.2021. tužitelj je naveo da sukladno iskazu vještaka s tog ročišta uređuje tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 86.000,00 kn od tuženika potražuje iznos od 55.100,00 kn, dok u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen. Dakle, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tužitelj od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 55.100,00 kn sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te naknadu parničnog troška također sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. U odgovoru na tužbu od 01.08.2018. tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti. Tuženik ne osporava štetni događaj i štetu. Dodaje da se predmetna nezgoda zbila dana 09.08.2010., kada je tužitelj pao preko lanca, kojim je bio ograđen dio prilaza na parkiralištu hotela u vlasništvu tuženika. Tom prilikom tužitelj je zadobio određene ozljede, od čega se liječio i po dovršetku liječenja utvrđena je šteta koja je dosuđena presudom Trgovačkog suda u Rijeci pod posl.br. P-2165/11-51 od 17.04.2014.g. Kako je predmetna presuda postala pravomoćna i ovršna, tuženik je temeljem te sudske odluke izvršio plaćanje glavnice i troškova u iznosu od 140.940,70 kn (101.000,00 kn + 17.160,00 kn + parnični trošak 21.557,70 kn + trošak 1.203,00 kn), te obračunatih zateznih kamata u iznosu od 63.084,76 kn, odnosno sveukupno u iznosu od 204.025,46 kn. Tuženik osporava osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja. Vezano uz ozljede koje je tužitelj zadobio u predmetnom štetnom događaju tuženiku je plaćena naknada neimovinske štete s osnova povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, te tuđe pomoći i njege, po kvalifikatornim osnovama kako je navedeno u obrazloženju citirane presude. Tuženik osporava da bi kod tužitelja nakon pravomoćnosti presude iz prethodnog stavka, odnosno nalaza i ocjena sudskih vještaka na temelju kojih je donijeta odluka u tom predmetu, došlo do takvog pogoršanja zdravstvenog stanja kao posljedice upravo predmetnog štetnog događaja, koje bi opravdavalo daljnje zahtjeve tužitelja. Stoga tuženik osporava osnovanost daljnjih zahtjeva tužitelja. Tuženik u svakom slučaju zahtjeve tužitelja, osporava kao prekomjerne postavljene i neprimjerene ozljedama koje je zadobio, odnosno eventualno daljnjim tegobama, i to po svim osnovama potraživanja, kao i u ukupnom iznosu. Slijedom navedenog, tuženik smatra da je tužbeni zahtjev neosnovan, te predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev kao neutemeljen, te ujedno obveže tužitelja da tuženiku naknadi prouzročeni parnični trošak.

4. U podnesku od 09.11.2018. tuženik opetovano ističe da ne osporava štetni događaj od 09.08.2010., kada je tužitelj pao preko lanca, kojim je bio ograđen dio prilaza na parkiralištu hotela u vlasništvu tuženika i odgovornost za štetu. Po dovršetku liječenja i tužbe koju je tužitelj podnio 2011. utvrđena je šteta koja je dosuđena presudom Trgovačkog suda u Rijeci pod posl.br. P-2165/11-51 od 17.04.2014. Kako je predmetna presuda postala pravomoćna i ovršna, to više nema razloga da tuženik u ovom novom parničnom postupku osporava sam štetni događaj i svoju odgovornost za nastanak tog štetnog događaja. Međutim, tuženik osporava da bi kod tužitelja nakon pravomoćnosti presude iz prethodnog stavka, odnosno nalaza i ocjena sudskih vještaka na temelju kojih je donijeta odluka u tom predmetu, došlo do takvog pogoršanja zdravstvenog stanja kao posljedice upravo predmetnog štetnog događaja, koje bi opravdavalo daljnje zahtjeve tužitelja. Stoga, tuženik osporava osnovanost daljnjih zahtjeva tužitelja. Tuženik ističe da zahtjeve tužitelja, osporava kao prekomjerne i neprimjerene ozljedama koje je zadobio, odnosno eventualno daljnjim tegobama, i to po svim osnovama potraživanja, kao i u ukupnom iznosu.

5. Na ročištu od 25.04.2022. tuženik je istaknuo prigovor zastare, jer je tužba podnesena 13.06.2018., a iz nalaza vještaka proizlazi da je pogoršanje zdravstvenog stanja postalo izvjesno dana 21.03.2014. kada je predviđen novi operacijski zahvat, a pogoršanje zdravlja je zasigurno nastupilo dana 16.04.2014. kada je obavljen operacijski zahvat.

6. Tuženik je u odgovoru na tužbu predložio da se kao umješača na strani tuženika pozove trgovačko društvo Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, navodeći da je kod tog osiguratelja tuženik imao policu osiguranja od odgovornosti prema trećima, pa da se eventualno utvrđena šteta može naplatiti i od osiguratelja, pa da je osiguratelju od interesa da aktivno sudjeluje u ovom parničnom postupku radi naknade štete.

7. Na prijedlog tuženika, sud je rješenjem od 21.09.2018. (list 161 spisa) obavijestio Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba o ovoj parnici, a Croatia osiguranje d.d. iz Zagreba je podneskom od 24.08.2018. (list 160 spisa) obavijestila sud o tome da sukladno čl. 208. ZPP-a umješač prihvaća miješanje na strani tuženika, budući kao osiguravatelj ima pravni interes za uspjeh u parnici. Slijedom svega navedenog, umješač se priklanja svim navodima tuženika, te predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu sudskih troškova.

8. Sud je rješenjem od 24.10.2018. (list 164 spisa) dopustio Croatia osiguranju d.d. Zagreb sudjelovanje u ovoj parnici kao umješač na strani tuženika. Naime, iz Police osiguranja br. [broj police osiguranja] (list 158 spisa) proizlazi da je na dan nastanka štetnog događaja 09.08.2010.g. ovdje tuženik bio osiguran od odgovornosti prema trećima kod Croatia osiguranja d.d. Zagreb, pa stoga i primjenom odredbe čl. 921. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) sud je utvrdio da Croatia osiguranje d.d. Zagreb ima opravdan pravni interes da tuženik uspije u ovom sporu. Stoga, sud je primjenom odredbe čl. 206. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) dopustio Croatia osiguranju d.d. Zagreb sudjelovanje u ovoj parnici kao umješač na strani tuženika.

9. Na ročištu od 27.01.2021. stranke i umješač suglasno su naveli da nije sporno da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali ukućani besplatno, a da cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznosi 20,00 kn. Na istom ročištu, a na kojem je tužitelj naveo da uređuje tužbeni zahtjev na način da umjesto iznosa od 86.000,00 kn od tuženika potražuje iznos od 55.100,00 kn, dok u ostalom dijelu tužbeni zahtjev ostaje neizmijenjen, tuženik i umješač naveli su da se protive zahtjevu tužitelja s naslova zatezne kamate, a kako je određena u tužbenom zahtjevu, budući da su vještaci naveli da liječenje tužitelja nije okončano. Tužitelj se usprotivio gornjim navodima tuženika i umješača iz razloga što je tužiteljevo zdravstveno stanje takvo da ono vjerojatno nikada neće biti završeno obzirom na težinu povrede. Međutim, smatra da je u ovom postupku odlučno da su vještaci u odnosu na sve kvalifikatorne okolnosti, kao i u odnosu na tuđu pomoć i njegu izjavili da su odluku donijeli na temelju cjelokupne dokumentacije u spisu, a koja je tuženiku nesporno dostavljena u tužbi, pa je onda jedino pravilno da se tužitelju kamata na cjelokupni iznos naknade i sudi od tužbe. Tužitelj napominje da je kod tužitelja od ranije utvrđeno postojanje trajnih posljedica od 40%, što nije sporno i što proizlazi iz nalaza vještaka dr. TČ i dr. Makarića, pa sud prilikom dosuđivanja naknade treba uzeti u obzir orijentacijske kriterije u dijelu trajnih posljedica između 40% i 50%, jer je kod tužitelja sada nakon pogoršanja zdravstvenog stanja zaostalo ukupno 48% trajnih posljedica. Tuženik i umješač su se usprotivili preinaci tužbenog zahtjeva, te sud predložili tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti, tuženik je zatražio naknadu parničnog troška, dok umješač naknadu parničnog troška nije tražio.

10. Na ročištu od 25.04.2022. umješač se pridružio svim navodima tuženika, a osobito istaknutom prigovoru zastare.

11. Tužitelj, na ročištu od 25.04.2022., a očitujući se na istaknuti prigovor zastare, navodi da prigovor zastare osporava jer iz pisanog nalaza i mišljenja i iz usmenog iskaza vještaka proizlazi da je liječenje tužitelja trajalo od 2014. do 2017. godine, te da je opseg trajnih posljedica bilo moguće utvrditi tek po završetku odnosno stabilizaciji zdravstvenog stanja, s tim da su vještaci iskazali da liječenje tužitelja vjerojatno nikada neće biti završeno, ali je prema medicinskoj dokumentaciji u spisu kao i prema nalazu vještaka ono stabilizirano tijekom 2017. godine. Dakle, rok zastare ne može početi teći od datuma kada je tužitelju indiciran operativni zahvat, a u svezi kojeg je nastalo pogoršanje, već tek onda kada je liječenje stabilizirano, odnosno završeno.

12. Tužitelj u podnesku od 10.09.2025., a nakon donošenja rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28.05.2025. posl.br. Rev-405/2025-2, navodi da potvrđuje primitak rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske, posl. br. Rev-405/2025-2 od 28.05.2025. kojim su ukinute presude Županijskog suda u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici posl. br. Gž-1590/2022-3 od 14.02.2023. i Općinskog građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-3193/21-48 od 25.05.2022. te se predmet vratio na ponovno suđenje ovom sudu. U predmetnoj odluci Vrhovni sud Republike Hrvatske jasno izražava pravno shvaćanje u odnosu na pitanje tijeka subjektivnog i objektivnog zastarnog roka, a koje shvaćanje je istovjetno shvaćanju tužitelja. Nedvojbeno proizlazi kako su ovaj sud i drugostupanjski sud neosnovano odbili tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja, s obzirom da je istaknuti prigovor zastare u cijelosti neosnovan, točnije u trenutku pokretanja predmetnog parničnog postupka nije nastupila zastara potraživanja naknade štete uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja s obzirom da subjektivni rok počinje teći od trenutka kada je tužitelj saznao za štetu (završetak liječenja, odnosno stabilizacija zdravstvenog stanja), dok pak objektivni rok počinje teći od trenutka kada su nastale štetne posljedice. Slijedom navedenog, a u skladu s dugogodišnjim i ujednačenim shvaćanjem revizijskog suda valja tuženikov prigovor zastare otkloniti te zahtjev tužitelja usvojiti kao osnovan.

13. Nadalje, tužitelj uređuje tužbu i tužbeni zahtjev, a sve uzimajući u obzir odlučnu činjenicu- povećanje stope inflacije, kao i porasta troškova života, a koje okolnosti su po svojoj naravi odlučne za odmjeravanje pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti, a koji stav je izražen i u recentnim odlukama koje se u nastavku (u dijelu) navode: Županijskog suda u Zagrebu, posl. br. Gž-3137/2024, od 25. 07. 2024. god., Županijski sud u Dubrovniku, posl. br. Gž-580/2023-2 od 13.11.2024. god. i Županijski sud u Zagrebu, posl. br. Gž-4246/2024-2 od 15.10.2024. god. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske u skladu s čl. 116., st. 1. Ustava Republike Hrvatske kao najviši sud osigurava jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni, zbog čega je, među ostalim, utvrdio i Orijentacijske kriterije za utvrđivanje visine pravične naknade za nematerijalnu štetu. Predmetni kriteriji predstavljaju orijentir sudovima prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade s ciljem da se oštećenicima omogući postavljanje realnih zahtjeva i zauzimanje legitimnih očekivanja o tome s kojim zahtjevom mogu uspjeti. Općepoznata je okolnost kako je Vrhovni sud Republike Hrvatske na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 05. 03. 2020. god. i 15. 06. 2020. god. (dalje u tekstu: Orijentacijski kriteriji) izmijenio kriterije na način da je dotadašnje iznose povisio za 50%. U obrazloženju predmetnog pravnog shvaćanja Vrhovni sud Republike Hrvatske je naveo kako su odlučne okolnosti za izmjenu kriterija bili podaci Državnog zavoda za statistiku o porastu stope inflacije, promjena potrošačkih cijena te povećanja prosječne mjesečno neto isplaćene plaće. Iz navedenog shvaćanja proizlazi kako su sudovi prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade, odnosno prilikom primjene Orijentacijskih kriterija dužni uzeti u obzir ne samo postojeće kriterije, već iste korigirati uzimajući u obzir i (porast) stope inflacije, (povećanje) prosječne mjesečno neto isplaćene plaće, kao i općenito (porast) troškova života, jer je tek tada odmjerena i dosuđena naknada po svojim karakteristikama i pravična, odnosno dosuđena sa svrhom i ciljem donošenja Orijentacijskih kriterija. O zahtjevu za naknadu štete na ime pretrpljene neimovinske štete se odlučuje prema stanju na dan prvostupanjskog presuđenja, dok je pak oštećenik ovlašten svoj zahtjev uskladiti s tim stanjem, odnosno svim odlučnim okolnostima za odmjeravanje visine naknade, pa tako i s okolnostima promjene cijena, porasta stope inflacije, itd. Orijentacijski kriteriji ne predstavljaju apsolutno zadanu kategoriju, već orijentir sudovima, čija je pak dužnost navedene kriteriji primijeniti na način da odmjere visinu pravične naknade sukladno stanju u trenutku presuđenja, odnosno uzimajući u obzir inflatorna kretanja, porast cijena i troškova života, posebice u dugotrajnim parničnim postupcima, kao što je ovaj. Vrhovni sud Republike Hrvatske je zauzimanjem predmetnog pravnog shvaćanja precizirao odlučne okolnosti kojima se vodio pri izmjeni Orijentacijskih kriterija, stoga je nužno da i sudovi prilikom odmjeravanja pravične naknade uzmu iste te okolnosti u obzir, odnosno promjenu u odnosu na 2020. god. kada su kriteriji doneseni, posebice jer je riječ o značajnim promjenama koje kao takve uvelike utječu na visinu i pravičnost same naknade. Cilj i svrha pravične novčane naknade za povredu prava osobnosti je smanjenje štetnih posljedica za oštećenika, odnosno (novčana) satisfakcija istog. Posebni ekonomski uvjeti kao ovi (značajan porast stope inflacije) nedvojbeno predstavljaju okolnosti koje sudovi trebaju i moraju uzeti u obzir prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade, jer u suprotnom ne bi došlo do ispunjavanja svrhe Orijentacijskih kriterija, pa tako ni do svrhe instituta naknade štete za povredu prava osobnosti. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 2020. god. nesporno zauzeo shvaćanje kako inflatorna kretanja utječu na (rast) Orijentacijske kriterije, stoga je logično i nedvojbeno kako inflatorna kretanja valja uzeti u obzir i nakon 2020. god. Ne uzimanjem u obzir navedenih odlučnih okolnosti dovelo bi do automatske primjene Orijentacijskih kriterija kao matematičke formule, a o nezakonitosti čega je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo dugogodišnji i ujednačen stav. Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske u niz odluka zauzeo shvaćanje kako je pitanje visine pravične novčane naknade faktično pitanje te kao takvo treba biti utvrđivano u svakom konkretnom slučaju, uz primjenu Orijentacijskih kriterija te valorizirajući sve relevantne okolnosti toga slučaja, jer u suprotnom, ta naknada ne bi imala karakter pravične, što pak posljedično dovodi do pogrešne primijene materijalnog prava, točnije čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima. Nedvojbeno je da je jedna od tih “relevantnih” okolnosti i okolnost značajnog porasta stope inflacije, jer ista utječe na kupovnu moć oštećenika, odnosno predstavlja realnu vrijednost novca te posljedično rezultira stvarnom satisfakcijom istog, pa tako i pravilnom primjenom materijalnih odredbi. Upravo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske prilikom donošenja Orijentacijskih kriterija, s ciljem otklanjanja potrebe čestog usklađivanja s promjenama vrijednosti novca, utvrdio da je iznose na ime neimovinske štete potrebno uskladiti s daljnjim padom vrijednosti novca iskazanog kroz stopu inflacije, a takav mehanizam otklanjanja negativnih posljedica gubitka vrijednosti novca pravna teorija i praksa uvažava i kroz termin „kompenzacijske kamate“. Dodjela navedenih kamata odražava ideju da, kad se šteta izračuna na temelju podataka koji se odnose na razdoblje u kojem je nastao štetni događaj, njenu novčanu vrijednost treba uskladiti prilikom donošenja odluke u sudskom postupku.

14. Tužitelj dodaje da su Orijentacijski kriteriji posljednji put mijenjani u lipnju 2020. (Su-IV-47/2020-5) kada su povišeni za 50%, uz obrazloženje Vrhovnog suda da su za izmjenu korišteni podaci Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. god. pa sukladno navedenom tužitelji predlažu uzeti u obzir i stopu inflacije koja je slijedila nakon 2020. god. Tužitelj ističe da je pri određivanju/dosudi naknade štete potrebno uzeti u obzir promjenu vrijednosti valute uzrokovanu inflacijom, što jasno potvrđuje i odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U- III/7796/2014 od 11. veljače 2016. god. Kako je vidljivo iz javno dostupnih podataka, točnije kalkulatora inflacije Državnog zavoda za statistiku te grafikona godišnjih i prosječnih godišnjih stopa inflacije, stopa inflacije za razdoblje od lipnja 2020. god. do lipnja 2025. god. iznosi 30,7 %. Nedvojbeno su Orijentacijski kriteriji bili utvrđeni u skladu sa životnim okolnostima koje su vrijedile u vrijeme donošenja istih, a s obzirom na to da je od donošenja Orijentacijskih kriterija proteklo pet godina, iste bi trebalo primjenjivati imajući u vidu trenutne životne okolnosti. Povećanje troškova života zbog promjene vrijednosti valute, odnosno inflacije od 30,7 % s trendom uzlaznog kretanja, upravo predstavlja takve okolnosti, koje sud treba uzeti u obzir pri donošenju odluke o visini pravične novčane naknade neimovinske štete tako da iznose naknade neimovinske štete uskladi sa stopom umanjenja vrijednosti novca iskazanog kroz stopu inflacije. Sudovi su dužni visinu naknade odmjeriti prema uvjetima u trenutku donošenja prvostupanjske odluke, slijedom navedenog, a uzimajući u obzir trenutačne inflantorne stope, sud je dužan odmjeriti visinu naknade uzimajući u obzir i ekonomske promjene u odnosu na 2020. god., jer će u suprotnom pogrešno primijeniti materijalno pravo.

15. Nastavno, tužitelj uređuje tužbeni zahtjev na način da u skladu s čl. 1100. i 1095. Zakona o obveznim odnosima te u skladu s povećanjem stope inflacije od 30,7 % potražuje: zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje iznos od 7.400,00 EUR, za tuđu pomoć i njegu za 180 sata (po cijeni jednog sata tuđe pomoći u iznosu od 5,00 EUR) iznos od 900,00 EUR, odnosno ukupno 8.300,00 EUR. Tužitelj potražuje zakonske zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku (tuđa pomoć i njega) štetu od dana podnošenja tužbe, odnosno od 13.06.2018. god. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže donošenje slijedeće presude: ''Nalaže se tuženiku Jadran d.d., Ulica bana Jelačića 16, 51260 Crikvenica, OIB: 56994999963, platiti tužitelju FČ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 8.300,00 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13.06.2018. god., pa do isplate, kao i nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka, također sa zakonskim zateznim kamatama, a koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa do isplate, a sve u roku 15 dana.''

16. Iako se tuženik na ročištu od 08.10.2025. usprotivio preinaci tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 10.09.2025., sud je na istom ročištu zatraženu preinaku dopustio primjenom odredbe čl. 190. st. 2. ZPP-a, a jer je to svrsishodno za konačno rješenje spornog odnosa među strankama i jer tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka, a imajući u vidu notorni porast stope inflacije, povećanje potrošačkih cijena te povećanje prosječne mjesečno neto isplaćene plaće u razdoblju nakon održavanja pripremnog ročišta dana 24.10.2018. i nakon ročišta od dana 27.01.2021. (na kojemu je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev, a kojem povlačenju se tuženik i umješač nisu protivili), a na koje okolnosti tužitelj nije mogao utjecati niti je za iste mogao znati u vrijeme održavanja pripremnog ročišta dana 24.10.2018. i nakon ročišta od dana 27.01.2021. (i ovo je notorno). Osim toga, tužitelj zatraženom preinakom nije promijenio identitet svog tužbenog zahtjeva koji je u slučaju generičkog zahtjeva kao što je ovaj, određen činjeničnom osnovom, već tužitelj u preinačenom zahtjevu temeljem iste činjenične osnove zahtijeva isplatu višeg iznosa od onog koji je zahtijevao na ročištu od dana 27.01.2021., čime on nije promijenio istovjetnost zahtjeva, nego je riječ o istom zahtjevu o kojem parnica već teče od podnošenja tužbe i glede kojeg tužitelj ne može uspješno pokrenuti tužbom drugi parnični postupak, jer bi se to protivilo zabrani dvostruke litispendencije.

17. Tuženik na ročištu od 08.10.2025., a u odnosu na preinačeni tužbeni zahtjev kao u podnesku tužitelja od 10.09.2025., navodi da ostaje kod ranije danog odgovora na tužbu i svih do tada iznesenih navoda. Predlaže tužbeni zahtjev odbiti, traži trošak prema troškovniku koji je dostavljen uz podnesak od 23.09.2025.

18. Umješač se nije očitovao na zatraženu preinaku tužbenog zahtjeva kao u podnesku tužitelja od 10.09.2025., a niti se očitovao na preinačeni tužbeni zahtjev.

19. Sud je tijekom postupka proveo sve dokaze preložene po strankama, te je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 5 - 126 spisa), presudu i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-2165/11 od 17.04.2014.g. (list 127 - 139 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-5813/14 od 05.02.2018.g. (list 140 - 146 spisa), ispis plaćanja (list 157 spisa), Policu osiguranja br. [broj police osiguranja] (list 158 spisa) i u spis Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-2165/11 (koji prileži ovom spisu). Sud je proveo medicinsko vještačenje u ovom predmetu po stalnim sudskim vještacima dr. TČ, spec. kirurgu i dr. Gordanu Makariću, spec. psihijatru od 29.04.2020.g. (list 190 - 196 spisa), te je vještake dr. TČ i dr. Makarića saslušao na ročištu od 27.01.2021.g. (list 217 spisa). Sud napominje da su stranke na ročištu na kojemu je zaključena glavna rasprava (od 08.10.2025.) navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga.

20. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz pojedinačno, kao i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, a temeljem odredbe čl. 8. ZPP-a, te primjenjujući materijalno pravo na tako utvrđeno činjenično stanje, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev postavljen u podnesku od 10.09.2025. neosnovan.

21. Uvidom u Policu osiguranja br. [broj police osiguranja] (list 158 spisa) sud je utvrdio da je tuženik na dan nastanka štetnog događaja 09.08.2010. bio osiguran od odgovornosti prema trećima kod Croatia osiguranja d.d. Zagreb.

22. Uvidom u presudu i rješenje Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-2165/11 od 17.04.2014. (list 127 - 139 spisa), presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-5813/14 od 05.02.2018. (list 140 - 146 spisa), ispis plaćanja (list 157 spisa) i u spis Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-2165/11 (koji prileži ovom spisu), a isto među strankama i nije sporno, sud je utvrdio:

- da je tužitelj dana 09.08.2010. pao preko lanca kojim je bio ograđen dio prilaza na parkiralištu hotela u vlasništvu tuženika i ozlijedio se,

-da je tužitelj dana 25.03.2011. podnio Trgovačkom sudu u Rijeci tužbu protiv ovdje tuženika u kojoj zahtjeva naknadu štete koju je pretrpio u štetnom događaju od 09.08.2010., tako da prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od tuženika zahtjeva naknadu s naslova pretrpljenih fizičkih bolova iznos od 12.000,00 kn, s naslova pretrpljenog straha iznos od 12.000,00 kn, s naslova duševnih boli zbog smanjenih životnih aktivnosti iznos od 90.000,00 kn, s naslova duševnih boli zbog naruženosti iznos od 22.000,00 kn i za tuđu pomoć i njegu iznos od 17.160,00 kn, odnosno od tuženika zahtjeva isplatu iznosa od 153.160,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama i uz naknadu troškova postupka,

-da je presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-2165/11 od 17.04.2014. (list 127 - 139 spisa), a koja odluka je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-5813/14 od 05.02.2018. (list 140 - 146 spisa), tuženiku naloženo isplatiti tužitelju iznos od 118.160,00 kn sa zateznim kamatama tekućim na iznos od 101.000,00 kn od 20.04.2013. do isplate i na iznos od 17.160,00 kn tekućim od 17.04.2014. do isplate, te mu naknaditi parnični trošak u iznosu od 21.577,70 kn sa zateznim kamatama tekućim od 17.04.2014. do isplate, dok je tužitelj odbijen s dijelom zahtjeva kojim zahtjeva isplatu iznosa od 35.000,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 30.01.2013. do isplate, kao i s dijelom zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos od 101.000,00 kn tekuće od 30.01.2013. do 19.04.2013., te zatezne kamate na iznos od 17.160,00 kn tekuće od 02.04.2013. do dana 17.04.2014., te je utvrđeno da je tužba djelomično povučena za iznos od 73.840,00 kn, pa je tako prvostupanjska presuda postala pravomoćna dana 05.02.2018.

- da je glavna rasprava u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-2165/11 zaključena 07.03.2014., a presuda i rješenje kojim je okončan prvostupanjski postupak u tom predmetu su doneseni i objavljeni dana 17.04.2014.,

- da je tuženik isplatio tužitelju cjelokupni dosuđeni iznos naknade po presudi i rješenju Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-2165/11 od 17.04.2014. (list 127 - 139 spisa), a koja odluka je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-5813/14 od 05.02.2018. (list 140 - 146 spisa).

23. Dakle, pravomoćnom presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-2165/11 od 17.04.2014. (list 127 - 139 spisa) tužitelju je dosuđena naknada neimovinske štete s naslova pretrpljenih fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenih životnih aktivnosti i duševnih bolova zbog naruženja, te naknada imovinske štete s naslova tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 118.160,00 kn.

24. Na okolnost utvrđenja činjenice da li je kod tužitelja došlo do bitnog pogoršanja zdravstvenog stanja od donošenja gore citirane prvostupanjske presude od 17.04.2014. (kako to tvrdi tužitelj), ili nije (kako to tvrde tuženik i umješač) sud je izvršio uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja (list 5 - 126 spisa), te je sud proveo medicinsko vještačenje u ovom predmetu po stalnim sudskim vještacima dr. TČ, spec. kirurgu i dr. Gordanu Makariću, spec. psihijatru od 29.04.2020. (list 190 - 196 spisa), te je vještake dr. TČ i dr. Makarića saslušao na ročištu od 27.01.2021. (list 217 spisa).

25. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 29.04.2020. (list 190 - 196 spisa) liječnici vještaci dr. TČ, spec. kirurg i dr. Gordan Makarić, spec. psihijatar u bitnome navode da su izvršili uvid u medicinsku dokumentaciju tužitelja koja prileži ovom spisu i spisu Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-2165/11, da su izvršili uvid u nalaz i mišljenje vještaka dr. Andrakovića i dr. K i njihovo usmeno očitovanje u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-2165/11, da su pregledali tužitelja i izvršili uvid u njegov zdravstveni karton sa zapisima od 1997. do 09.05.2016. Mišljenje je vještaka da je tužitelj u navedenom štetnom događaju zadobio prijelom lijeve bedrene kosti koji je nakon štetnog događaja operacijski liječen, te da je kod tužitelja je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja u odnosu na njegovo zdravstveno stanje kakvo je bilo opisano u presudi Trgovačkog suda u Rijeci pod posl.br. P-2165/11-51 od 17.04.2014.g. Vještaci nadalje navode: Trajanje i intenzitet bolova - jakog intenziteta trajnog karaktera bili su sumarno 3 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 8 dana. Bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali su sumarno tijekom 45 dana. Povremeni bolovi iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Trajanje i intenzitet straha - tzv. primarni strah (tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne ugroženosti i istovremenog ozljeđivanja) nije ga bilo. Sekundarni strah (tj. strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućnih posljedica i mogućih komplikacija) oscilirajućeg jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 3 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 5 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 6 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, u situacijama koje ga podsjećaju na štetni događaj. Smanjenje životnih aktivnosti- kod tužitelja je došlo s kirurškog aspekta do daljnjeg pogoršanja od 5% koje se očituje u daljnjim bolovima u području lijevog kuka koljena, te ograničenoj pokretljivosti lijevog kuka, jače izraženoj nego pri kliničkom pregledu vještaka dr. Andrakovića. Pogoršanje mogu cijeniti samo uspoređujući nalaz vještaka dr. Andrakovića prilikom kliničkog pregleda te nakon uvida u njihovo usmeno očitovanje od 23.05.2013. kada su korigirali nalaz i mišljenje uzimajući u obzir novi operacijski zahvat vađenja alanteze. Kada se prati medicinska dokumentacija nakon njihovog usmenog očitovanja vidljivo je kako se tužitelj i dalje nastavio liječiti kontinuirano radi tegoba u području lijevog kuka.

26. Datum pogoršanja vještaci mogu smatrati nakon kontrola traumatologa 21.03.2014.g. kada je predviđen novi operacijski zahvat koji je učinjen 16.04.2014., dakle i prije nego što je donesena presuda Trgovačkog suda u Rijeci.

27. S psihijatrijskog stanovišta došlo je do pogoršanja u vidu produbljivanja simptomatike psihičkog poremećaja i razvoja PTSP-a, te se pogoršanje cijeni s daljnjih 5%. Objedinjeno ukupno realno pogoršanje iznosi 8%. Tuđa pomoć i njega - nakon predmetnog štetnog događaja tužitelju je bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od sumarno 45 dana po dva sata dnevno, te još 90 dana po 1 sat dnevno za uobičajene kućanske poslove, pomoć pri odlasku na tržnicu, trgovinu i slično. Naruženje - nema pogoršanja jer se radi o naruženju srednjeg stupnja koje su ocijenili vještaci dr. Andraković i dr. K.

28. U odnosu da datum pogoršanja, vještaci navode da pogoršanje mogu cijeniti samo uspoređujući nalaz dr. Andrakovića prilikom kliničkog pregleda te nakon uvida u njihovo usmeno očitovanje od 23.05.2013., kada su korigirali nalaz i mišljenje uzimajući u obzir novi operacijski zahvat vađenja alanteze. Kada se prati medicinska dokumentacija nakon njihovog usmenog očitovanja vidljivo je kako se tužitelj i dalje nastavio liječiti kontinuirano radi tegoba u području lijevog kuka. Kao datum pogoršanja vještaci smatraju nakon kontrola traumatologa - 21.03.2014., kada je predviđen novi operacijski zahvat koji je učinjen 16.04.2014., dakle i prije nego što je donesena presuda Trgovačkog suda u Rijeci. Radi toga zahvata tužitelj je trpio određene bolove, strah, bila mu je potrebna tuđa pomoć, a to je ocijenjeno u njihovom nalazu i mišljenju.

29. Tuženik i umješač nisu imali primjedbi na provedeno medicinsko vještačenje, dok je tužitelj u podnesku od 17.07.2020. naveo da su se vještaci propustili očitovati kojeg datuma je tužitelj mogao spoznati opseg zaostalih trajnih posljedica koje su nesporno zaostale nakon pogoršanja zdravstvenog stanja, to jest kada je njegovo zdravstveno stanje stabilizirano, jer je notorno da to ne može biti 16.04.2014., odnosno dan kada je tužitelj operiran, te prije nego je uopće započeo s provođenjem fizikalne terapije. Predlaže se i da se vještaci očituju od kojeg datuma je uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega, obzirom su u nalazu (očito omaškom) naveli da je tužitelju ista bila potrebna nakon štetnog događaja što nije sporno, međutim, isto nije bilo predmet ovog vještačenja.

30. Radi usmenog obrazlaganja svog nalaza i mišljenja, te radi očitovanja na primjedbe tužitelja sud je vještake dr. TČ i dr. Makarića saslušao na ročištu od 27.01.2021. (list 217 spisa) te je dr. TČ tom prilikom izjavio: ''Ja sam uz poziv za ročište primio podnesak tužitelja od 17.07.2020., te se na isti očitujem kako slijedi: U pisanom nalazu i mišljenu navedeno je kada se može smatrati da je došlo do pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja, a uzimajući u obzir ranije preglede koje su učinjene kod vještaka dr. Andrakovića i njegovog usmenog očitovanja od 23.05.2013. U našem pisanom nalazu i mišljenju naveli smo kada se može smatrati da je došlo do pogoršanja, a to je kontrola traumatologa od 21.03.2014. kada je postavljena indikacija za novi operacijski zahvat, a u ranijoj dokumentaciji koju su imali na uvid prethodni vještaci nema podataka da je potrebno učiniti reviziju u području velikog grebena bedrene kosti. U našem pisanom nalazu i mišljenju razdvojili smo nalaze koje su imali na uvid prethodni vještaci u odnosu na nalaze koje smo imali mi pri izradi našeg nalaza i mišljenja, a vezana za pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja. Činjenica je da se tužitelj i dalje nastavio liječiti i tijekom 2015., 2016., 2017. i na pregledu koji je učinjen 11.02.2020. kada je došao na pregled sa majkom navedeno je da se za sada nije odlučio za atroskopiju lijevog kuka.'' Vještak dr. Makarić je naveo: ''Ja sam slušao iskaz mog kolege dr. TČ i u cijelosti sam suglasan s njegovim iskazom.'' Na posebna pitanja pun. tužitelja, vještak dr. TČ je odgovorio: ''Na pitanje kada ste mogli na temelju med. dokumentacije u spisu utvrditi da je kod tužitelja zdravstveno stanje stabilizirano u dovoljnoj mjeri da se može utvrditi opseg zaostalih trajnih posljedica nakon pogoršanja zdravstvenog stanja, odgovaram da liječenje i dalje traje, da ono nije završeno, a posebno uzimajući u obzir kompletnu med. dokumentaciju nakon 21.03.2014. vidljivo je kako stanje u stvari nije stabilizirano. Tako je 2016. navedeno kako indicirana artroskopska rekonstrukcija kuka, pa 2017. da čeka operacijski zahvat, dakle u svakom slučaju liječenje još nije završeno. Na pitanje da li smo opseg trajnih posljedica, bolova i straha procijenili na temelju postojeće medicinske dokumentacije, a nakon pregleda vještaka dr. Andrakovića i K i našeg kliničkog pregleda, odgovaram da jesmo. Tuđa pomoć mu je bila potrebna nakon operacijskog zahvata koji je bio 16.04.2014.'' Vještak dr. Makarić je naveo: ''Ja sam slušao iskaz i odgovore mog kolege dr. TČ i u cijelosti sam suglasan s njegovim iskazom i odgovorima.''

31. Nakon saslušanja vještaka, tužitelj nije više imao pitanja za vještaka, niti primjedbi na provedeno medicinsko vještačenje, a i sud isto prihvaća u cijelosti, jer je provedeno stručno, savjesno, objektivno, na temelju brižljivog pregleda cjelokupne raspoložive medicinske dokumentacije tužitelja koja prileži spisu, te na temelju pregleda tužitelja kod vještaka, te je dodatno i usmeno obrazloženo, čime su vještaci u cijelosti precizno i argumentirano odgovorili na pitanja tužitelja.

32. Na temelju ovako provedenih i ocijenjenih dokaza, a osobito provođenje medicinskog vještačenja u ovom predmetu sud je utvrdio da je tužitelj saznao da je došlo do pogoršanja njegova zdravstvena stanja dana 21.03.2014., nakon kontrola traumatologa, kada je predviđen novi operacijski zahvat koji je i učinjen 16.04.2014. Nadalje, sud je utvrdio da je tužitelj za postojanje i opseg štete koju je pretrpio pogoršanjem svog zdravstvenog stanja saznao kako slijedi:

- tužitelj je za opseg trajnog smanjenja životnih aktivnosti objedinjeno s kirurškog i psihijatrijskog stanovišta od 8% saznao najkasnije dan nakon učinjenog operacijskog zahvata od 16.04.2014., tj. dana 17.04.2014.,

- tužitelj je za postojanje i opseg pretrpljenih fizičkih bolova saznao nakon što je iste prestao trpjeti, a to je bilo 56 dana (a trpio je bolove 3 dana jakog intenziteta + 8 dana srednjeg intenziteta + 45 dana slabijeg intenziteta) nakon operacijskog zahvata, tj. dana 12.06.2014.,

- tužitelj je za postojanje i opseg pretrpljenog straha saznao nakon što je isti prestao trpjeti, a to je bilo 50 dana (a strah je trpio 3 dana jačeg intenziteta, 5 dana i 6 tjedana, tj. 42 dana manjeg intenziteta) nakon operacijskog zahvata, tj. dana 06.06.2014.,

- tužitelj je za postojanje i opseg potrebne tuđe pomoći i njege saznao nakon što mu je ista prestala bila potrebna, a to je 135 dana (a tuđa pomoć mu je bila potrebna 45 dana po 2 sata dnevno i 90 dana po 1 sat dnevno) nakon operacijskog zahvata, tj. dana 30.08.2014.

33. Dakle, tužitelj je saznao da je došlo do pogoršanja njegova zdravstvena stanja dana 21.03.2014., a do dana 30.08.2014. saznao je za postojanje i opseg sve neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed pogoršanja njegova zdravstvena stanja, s tim da je liječenje i oporavak tužitelja trajao do 30.08.2014. (kada je prestala potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom, a do kojeg dana je tužitelj prestao trpjeti strah i fizičke bolove i saznao za opseg trajnog smanjenja životnih aktivnosti).

34. Kako je sud utvrdio da je glavna rasprava u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-2165/11 zaključena dana 07.03.2014., tj. prije nego što je tužitelj dana 21.03.2014. saznao da je došlo do pogoršanja njegova zdravstvena stanja i prije nego što je tužitelj do dana 30.08.2014. saznao je za postojanje i opseg sve neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed pogoršanja njegova zdravstvena stanja, to sud smatra da tužitelj do donošenja presude i rješenja u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-2165/11 (dana 17.04.2014.) nije mogao istaknuti ovu činjenicu u tom postupku. Stoga, a suprotno stavu tuženika i umješača, sud je utvrdio da presudom i rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-2165/11 od 17.04.2014. nije tužitelju dosuđena naknada štete koju je pretrpio uslijed pogoršanja njegova zdravstvena stanja, odnosno sud je utvrdio da je do bitnog pogoršanja tužiteljeva zdravstvenog stanja došlo nakon što je tužitelj ovu činjenicu mogao istaknuti u postupku Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-2165/11.

35. No, osnovan je prigovor zastare koji su istaknuli tuženik i umješač.

36. Naime, a kako je to navedeno i u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 28.05.2025. posl.br. Rev-405/2025-2, odredbom čl. 230. st. 1. i 2. ZOO-a, posebno je uređeno zastarjevanje tražbina za naknadu štete nastale građanskim deliktom, za koji su predviđeni dva roka zastarijevanja, subjektivni i objektivni. Početak subjektivnog roka od tri godine ovisan je o činjenici kada je oštećenik doznao za osobu koja je štetu počinila, ali i o činjenici kada je doznao za štetu. Pritome je odlučan trenutak - saznanja, oštećenika za navedene činjenice, dakle kada je oštećenik za njih doznao, a ne pretpostavka o tome da je mogao doznati. Saznanje za štetu obuhvaća i doznavanja opsega i visine štete, a što znači relevantne činjenice iz kojega oštećenik može zaključiti o opsegu štete, a to može biti i trenutak kada je oštećeniku nakon operacije liječenje okončano te se njegovo zdravlje stabiliziralo na način da je oštećenik saznao za postojanje i opseg raznih vidova imovinske i neimovinske štete. Objektivni rok od pet godina povezan je sa objektivnom činjenicom nastanka štete i koje vrijeme se ne mora podudarati s vremenom u kojem je štetna radnja počinjena. Stoga, ovaj rok počinje teći od trenutka kada su nastale štetne posljedice, a ne od šetnog događaja. Dakle, subjektivni rok za potraživanje naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje nastalo uslijed pogoršanja zdravstvenog stanja oštećenika počinje teći od trenutka kada je oštećenik saznao za nastalu štetu pri čemu se kao trenutak saznanja za štetu može uzeti završetak liječenja i stabilizacije oštećenikovog zdravstvenog stanja, dok objektivni zastarni rok za potraživanje naknade štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje nastale uslijed pogoršanja zdravstvenoga stanja počinje teći od trenutka kada su nastale štetne posljedice.

37. Imajući u vidu:

- da je u ovom slučaju riječ o potraživanju s naslova naknade štete,

- da su tuženik i umješač su istakli prigovor zastare,

- da je tužitelj je saznao dana 21.03.2014. da je došlo do pogoršanja njegova zdravstvena stanja, nakon kontrole traumatologa, kada je predviđen novi operacijski zahvat koji je i učinjen 16.04.2014.,

- da je tužitelj do dana 30.08.2014. (do kada je trajalo liječenje tužitelja) saznao za postojanje i opseg sve neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed pogoršanja njegova zdravstvena stanja, kao i za osobu štetnika (tj. osobu koja je štetu počinila),

- da je tužitelj tužbu u ovom premetu podnio dana 13.06.2018.,

to je sud utvrdio da se u ovom slučaju za procjenu da li jest ili nije zastarjelo predmetno potraživanje tužitelja primjenjuje odredba čl. 230. st. 1. ZOO-a, tj. primjenjuje se subjektivni zastarni rok, a sve stoga jer su tužitelju do dana 30.08.2014. (do kada je trajalo liječenje tužitelja zbog pogoršanja tužiteljeva zdravstvena stanja, odnosno do kada je tužitelj saznao za postojanje i opseg sve neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed pogoršanja njegova zdravstvena stanja, kao i za osobu štetnika) bili poznati svi potrebni podaci za podnošenje tužbe za naknadu štete protiv štetnika, pa stoga u ovom slučaju nema mjesta primjeni odredbe čl. 230. st. 2. ZOO-a, odnosno nema mjesta primjeni objektivnog zastarnog roka.

38. Kako je tužitelj do dana 30.08.2014. (do kada je trajalo liječenje tužitelja zbog pogoršanja tužiteljeva zdravstvena stanja) saznao da je došlo do pogoršanja njegova zdravstvena stanja, kao i za postojanje i opseg sve neimovinske i imovinske štete koju je pretrpio uslijed pogoršanja njegova zdravstvena stanja, kao i za osobu štetnika, a tuženik i umješač su istakli prigovor zastare, to je sud primjenom odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a utvrdio da je tužiteljeva tražbina naknade štete iz ovog predmeta zastarjela istekom tri godine računajući od dana 30.08.2014., odnosno do dana 31.08.2017. Stoga, a kako je tužitelj tužbu u ovom premetu podnio dana 13.06.2018., dakle nakon proteka subjektivnog zastarnog roka iz čl. 203. st. 1. ZOO-a, a tuženik i umješač su istakli prigovor zastare, to je sud primjenom odredbe čl. 230. st. 1. ZOO-a utvrdio da je tužiteljeva tražbina iz ovog predmeta u zastari. Slijedom iznesenog, a primjenom odredbe čl. 214. st. 1. ZOO-a, odnosno jer nema mjesta primjeni odredbi čl. 1045. st. 1. i 3., čl. 1046., čl. 1063., čl. 1064., čl. 1100. u vezi s čl. 19. st. 2. i čl. 1093. st. 2. ZOO-a u korist tužitelja a na teret tuženika, sud je utvrdio da je neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja postavljen u podnesku od 10.09.2025., te je isti odbio u cijelosti, odlučivši kao u izreci ove presude u točci I, s tim da tužitelju koji je ovaj spor izgubio u cijelosti, a primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a ne pripada niti pravo na naknadu parničnog troška, pa je sud odbio i ovaj dio zahtjeva tužitelja.

39. Neosnovano tvrdi tužitelj da nema zastare jer njegovo liječenje nije dovršeno, odnosno da njegovo stanje nije stabilizirano. Naime, točno je da su liječnici vještaci u svom iskazu naveli da se tužitelj i dalje nastavio liječiti i tijekom 2015., 2016., 2017. i na pregledu koji je učinjen 11.02.2020., da njegovo liječenje i dalje traje, da ono nije završeno, te da njegovo zdravstveno stanje nije stabilizirano. No, tužitelj u ovom postupku potražuje naknadu zbog točno određene štete koju je pretrpio uslijed pogoršanja njegova zdravstvena stanja koje je nastupilo nakon donošenja odluke u predmetu Trgovačkog suda u Rijeci posl.br. P-2165/11, a do podnošenja tužbe u ovom predmetu, a za koje pogoršanje je tužitelj je saznao dana 21.03.2014. nakon kontrole traumatologa, kada je predviđen novi operacijski zahvat koji je i učinjen 16.04.2014., te je stoga, a primjenom odredbe čl. 2. st. 1. i čl. 7. st. 1. ZPP-a raspravljanje u ovom postupku ograničeno samo na tu štetu, a sud je provođenjem medicinskog vještačenja u ovom predmetu utvrdio postojanje i opseg upravo te štete, kako i trenutak kada je tužitelj saznao za postojanje i opseg te štete, kao i za štetnika.

40. Tužitelj, koji je izgubio ovaj spor u cijelosti, dužan je tuženiku temeljem odredbi čl. 154. st. 1., čl. 155. i 164. st. 1.- 4. ZPP-a naknaditi prouzročeni parnični trošak ovog postupka. Tuženiku je priznat kao potreban i dosuđen trošak zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, koji je odmjeren je sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika Hrvatske odvjetničke komore, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu od 8.300,00 EUR. Trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku priznat kao potreban i dosuđen tuženiku se sastoji od troška sastava odgovora na tužbu od 31.07.2018. i podnesaka od 08.11.2018. i 18.06.2020. (Tbr. 8/1), te zastupanja na ročištima od 24.10.2018., 27.01.2021., 25.04.2022. i 08.10.2025. (Tbr. 9/1) od po 100 bodova za svaku radnju, što ukupno iznosi 700 bodova. Uz vrijednost jednog boda s paušalom od 2,00 EUR, to ukupno iznosi 1.400,00. EUR. Uz PDV od 25% u iznosu od 350,00 EUR, to iznosi 1.750,00 EUR. Stoga, sud je odlučio kao u izreci ove presude u točci II glede naknade parničnog troška tuženiku.

41. Primjenom odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a, a jer te radnje nije smatrao potrebnim za vođenje ovog postupka, sud tuženiku nije dosudio naknadu:

- za sastav podneska od 30.12.2019., kao i za sastav odgovora na žalbu od 01.04.2021. i 20.06.2022., jer u tim podnescima tuženik ponavlja ranije iznesene navode, kao i

- za sudske pristojbe na odgovor na žalbu u iznosu od 59,73 EUR, a jer tužitelj u odgovorima na žalbu od 01.04.2021. i 20.06.2022. ponavlja ranije iznesene navode.

U Zagrebu, dana 12. studenog 2025. godine

Sutkinja

Ivana Galić

Uputa o pravu na podnošenje pravnog lijeka:

Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana računajući od dana objave iste, odnosno u slučaju iz čl. 335 st. 11. ZPP-a od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, za županijski sud, pisanim podneskom u 5 primjerka.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. Umješaču