REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SESVETAMA

Industrijska cesta 15, Sesvete

Poslovni broj: Povrv-503/2025-79

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Sesvetama po sucu pojedincu Andrei Herendić u pravnoj stvari tužitelja Erste&Steiermärkische bank d.d. iz Rijeke, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, kojeg zastupa punomoćnik Dora Hanžeković Žuža, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Hanžeković i Partneri, protiv 1. tuženika ŽI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Sanja Matovina-Lulić, odvjetnik i 2. tužene HI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Ana Čopor, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Ana Čopor i Sara Lacko, radi isplate 919,37 EUR, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. rujna 2025., u prisutnosti zz punomoćnika tužitelja, punomoćnika 1. tuženika i u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika 2. tuženika, 12. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi donesenog od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek posl. br. Ovrv-7947/11 od 22. travnja 2011. održava se na snazi u dijelu gdje je ovršenicima, sada tuženima ŽI i HI naloženo da ovrhovoditelju, sada tužitelju Erste&Steiermärkische bank d.d. isplati iznos od 677,82 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanjem za 5% poena, a od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 % poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

II Ukida se djelomično platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Ilinke Lisonek posl. br. Ovrv-7947/11 od 22. travnja 2011. u dijelu gdje je ovršenicima, sada tuženima ŽI i HI naložen platež iznosa od 241,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, te troškova ovršnog postupka u iznosu od 282,35 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama na navedeni iznos, te se u tom dijelu tužbeni zahtjev odbija.

III Nalaže se tuženima da tužitelju nadoknade parnični trošak u iznosu od 1.984,36 EUR, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. studenoga 2025. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Na prijedlog ovrhovoditelja javni bilježnik Ilinka Lisonek je 22. travnja 2011. donio rješenje o ovrsi pod brojem Ovrv-7947/11 u kojem je tada ovršenicima i to 1. ovršenici ĐI iz [adresa], 2. ovršeniku ŽI iz [adresa]. ovršenici HI iz [adresa] (ranije Kikićeva 22), naloženo isplatiti tužitelju, kao ovrhovoditelju, tražbinu s naslova glavnice u iznosu od tadašnjih 6.927,06 HRK sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 22. travnja 2011. do isplate, te je naloženo namiriti troškove ovršnog postupka u iznosu od tadašnjih 2.127,35 HRK, a određena je i ovrha tog potraživanja protiv ovršenika.

2. Protiv navedenog javnobilježničkog rješenja o ovrsi 2. ovršenik ŽI (ovdje 1. tuženik) i 3. ovršenica HI (ovdje 2. tužena) su pravodobno uložili prigovor pa je spis dostavljen Općinskom sudu u Velikoj Gorici, koji je rješenjem poslovnog broja Povrv-578/2011 od 26. siječnja 2012. u odnosu na 2. ovršenika ŽI, te rješenjem istog poslovnog broja od 17. travnja 2014. u odnosu na 3. ovršenicu HI, javnobilježničko rješenje stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, a postupak je nastavljen kao parnični postupak povodom prigovora protiv platnog naloga u sporu male vrijednosti.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi 1. tuženi ŽI osporava potraživanje tužitelja u cijelosti u bitnome navodeći da ovrhovoditelj (sada tužitelj) uz izvod iz poslovnih knjiga nije priložio drugu dokumentaciju iz koje bi bila razvidna osnova i visina njegova potraživanja (ugovor, obračun kamata i sl.). Drugotužena HI osporila je utuženo potraživanje tužitelja prvenstveno navodeći da je tražbina po predmetnom kreditu podmirena u cijelosti. Podredno ističe prigovor zastare potraživanja tužitelja. Navodi da je u prijedlogu za ovrhu utužena samo zatezna kamata iz čega proizlazi da je cijela glavnica i redovna kamata otplaćena, te je pitanje na koje kašnjenje u plaćanje, odnosno kojih anuiteta se odnosi utužena zakonska zatezna kamata. Prigovara visini potraživanja. Ističe da se radi o tražbini s valutnom klauzulom pa smatra da je tužitelj mogao zaračunati zateznu kamatu samo u visini kamatne stope na štednju po viđenju za EUR kod tužitelja u predmetnom razdoblju. Ističe da je Ugovor o kreditu potpisan 2002. godine, te smatra da se na istoga primjenjuju odredbe starog Zakona o obveznim odnosima koje ne predviđaju istu kamatnu stopu neovisno o tome je li tražbina u kunama ili u stranoj valuti. Stoga smatra da se radi o pravnom pitanju koja se stopa zatezne kamate primjenjuje na dospjele neplaćene anuitete s valutnom klauzulom po predmetnom kreditu.

4. Tijekom postupka tužitelj ističe da se utuženo potraživanje odnosi na dospjelo nepodmireno dugovanje tuženika temeljem Ugovora o kreditu broj 51401653- 2040106716 od 24. rujna 2002., zaključenog između tužitelja kao davatelja kredita i ĐI kao korisnika, HI kao sudužnika, te ŽI kao jamca-platca. Ističe da je predmetnim Ugovorom banka stavila na raspolaganje iznos od 15.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju banke. Kako niti jedna od ranije navedenih osoba nije uredno izvršavala svoje obveze iz zaključenog Ugovora o kreditu, pa niti nakon upućivanja pisanih poziva za plaćanje, da je cjelokupno preostalo potraživanje tužitelja dospjelo na naplatu 29. ožujka 2011. Navodi da je visina utuženog potraživanja te dinamika vraćanja kredita vidljiva iz Specifikacije prometa po kreditu 2040106716. Stoga predlaže da sud održi na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnike Ilinke Lisonek poslovnog broja Ovrv-7947/11 od 22. travnja 2011. u cijelosti, uz naknadu troškova postupka.

5. U dokaznom postupku izvršen je uvid u izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 6. travnja 2011. (list 3), presliku specifikacije prometa po kreditu 2040106716 za period 25. rujna 2002.-6. travnja 2011. (listovi 24-30), presliku Ugovora o kreditu (list 41-43), presliku poziva na plaćanje – otkaz Ugovora o kreditu uz povratnice i omotnice za 1. tuženika, 2. tuženu i ĐI (list 44-51), izvod iz poslovnih knjiga od 10. kolovoza 2015. (list 86), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financije mr. sc. ZI iz Ručević vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja (list 110-122), očitovanje i dopunu nalaza i mišljenja istog vještaka (list 209-223), očitovanje istog vještaka (list 243), drugo dodatno financijsko vještačenje i očitovanje na prigovore istog vještaka (list 244-246). Ovdje valja napomenuti da su svi navedeni dokaz provedeni sukladno uputi Županijskog suda u Dubrovniku iz rješenja istog suda posl. br. Gž- 123/2022-2 od 30. ožujka 2022.

6. Temeljem ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižne ocjene svakog dokaza ponaosob i svih dokaza zajedno, sud nalazi tužbeni zahtjev djelomično osnovanim.

7. Predmet ovog postupka odnosi se na nepodmireno dugovanje 1. i 2. tuženika temeljem Ugovora o kreditu broj 51401653-2040106716 od 24. rujna 2002., a koje se, prema naznaci u Izvodu iz poslovnih knjiga (list 3 spisa), a u koje je sud izvršio uvid, odnosi na zatezne kamate u iznosu od 6.927,06 HRK, što iznosi 919,38 EUR sukladno sada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj temeljem Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (NN 57/22, 88/22, dalje u tekstu: ZUE), te na zateznu kamatu na navedeni iznos.

8. Između stranaka je nesporno da je 24. rujna 2002. zaključen Ugovor o kreditu broj 51401653-2040106716, između tužitelja kao davatelja kredita i ĐI kao korisnika kredita, HI kao sudužnika, te ŽI kao jamca-platca, a u koji je sud izvršio uvid (list 41-43). Uvidom u navedeni Ugovor utvrđeno je da se radi o gotovinskom kreditu na rok otplate od 72 mjesečna anuiteta, a anuitet iznosi 274,12 EUR, te da kredit dospijeva na naplatu svakog prvog u mjesecu. Ugovoreno je da dospjeli dug i dospjela kamata se smatraju uredno podmirenim, ako se uplate u roku deset dana od dana dospijeća, a ugovoreno je i da će se povrat obveza iz navedenog Ugovora i to iznos kredita, pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenje u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi obračunati po srednjem tečaju banke za EUR na dan odobrenja žiro-računa banke. Ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja u trenutku ugovaranja iznosi 9,50 % godišnje te se kamata obračunava primjenom direktne metode. Također je ugovoreno da na sva dospjela, a nenaplaćena novčana potraživanja, kao i na iznos kredita koji se koristi protivno navedenom Ugovoru banka će korisniku kredita zaračunati kamatu u visini od 15 % godišnje. Također je ugovoreno da sudužnik i jamci platci odgovaraju banci za ispunjenje svih tražbina iz navedenog Ugovora solidarno s korisnikom kredita i to pod istim uvjetima i na isti način kao i korisnik kredita.

9. Također je nesporno da je predmetni Ugovor o kreditu otkazan glavnom dužniku ĐI **.**.2011., što je ista zaprimila 31. ožujka 2011., te 1. tuženiku kao jamcu platcu i 2. tuženoj kao sudužniku istog dana 29. ožujka 2011., a isti nisu zaprimili navedeni otkaz Ugovora o kreditu s obzirom da su pošiljke vraćene uz napomenu "obaviješten nije podigao pošiljku" što je se razvidno iz preslike poziva na plaćanje – otkaz Ugovora o kreditu uz povratnice i omotnice za 1. tuženika, 2. tuženu i ĐI (list 44-51) u koje je sud izvršio uvid.

10. Između stranaka je sporno da li je dugovanje po predmetnom kreditu u cijelosti podmireno, sporna je osnova i visina potraživanja tužitelja, te da li je potraživanje tužitelja u zastari.

11. Da bi utvrdio koliko su tuženici još dužni tužitelju nakon otkaza ugovora o kreditu sud je proveo financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku za knjigovodstvo, računovodstvo i financije mr. sc. ZI iz Ručević vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja (list 110-122), te izvršio uvid u navedeni nalaz i mišljenje i dostavljenu dokumentaciju u spisu i to presliku specifikacije prometa po kreditu 2040106716 za period 25. rujna 2002.-6. travnja 2011. (listovi 24-30), te izvod iz poslovnih knjiga tužitelja od 6. travnja 2011. (list 3) i izvod iz poslovnih knjiga od 10. kolovoza 2015. (list 86).

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka proizlaze utvrđenja suda vezano za predmetni Ugovor o kreditu s time da vještak navodi da je prvi anuitet dospio na naplatu 1. studenoga 2002., a posljednji 1. listopada 2008. Vještak navodi da je u Tabeli 1 (list 112-113) sačinio Otplatni plan uz prikaz anuiteta (glavnica i kamate) prema uvjetima iz predmetnog Ugovora. Navodi da je u Tabeli 1 razvidno da je po isteku predmetnog Ugovora o kreditu obveza korisnika kredita bila banci isplatiti iznos kunske protuvrijednosti od 19.736,63 EUR na ime preuzete glavnice i pripadajućih ugovornih kamata. Vještak navodi da iako anuiteti nisu redovito podmirivani, kredit je redovito istekao, u smislu da ostatak glavnice nije dospio na naplatu prije dospijeća posljednjeg anuiteta. Vještak navodi da je u Tabeli 2 (list 114-121) sačinio izračun zateznih kamata uz unošenje svih uplata. Navodi da prilikom izračuna zateznih kamata, s obzirom da se radi o potraživanju s ugovorenom valutnom klauzulom, visina stope zateznih kamata do 31. prosinca 2005. je određena sudskom praksom s obzirom da tada nije bilo propisa koji je to uređivao, te je bila izjednačena sa stopom kamata koje su na štednju po viđenju u odgovarajućoj stranoj valuti plaćale banke u mjestu ispunjenja. Ističe da je odredbom čl. 277. st. 3. tada važećeg Zakona o obveznim odnosima utvrđeno da ako je stopa ugovorenih kamata viša od stope zateznih kamata tada ona teče i poslije dužnikovog zakašnjenja. Vještak navodi da kako stopu zateznih kamata stranke nisu mogle ugovoriti, a stopa ugovornih kamata (9,50 %) je bila veća od stope zateznih kamata (štednja po viđenju), da je zaključno do 31. prosinca 2005. kao stopu zateznih kamata primijenio stopu ugovornih kamata od 9,50 % godišnje. Kako se od 1. siječnja 2006. izjednačavaju sve stope zakonskih zateznih kamata bez obzira na valutu ugovaranja navodi da je sukladno Uredbi o visini stope zatezne kamate (NN 72/02) i Zakonu o obveznim odnosima (NN 35/05 i 41/08) primijenio godišnje stope zakonskih zateznih kamata i to 15 % od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007., te 14 % od 1. siječnja 2008. do konca izračuna. Ističe da je kao metodu obračuna zateznih kamata prvo koristio zakonom propisanu složenu metodu s komfornim kamatnjakom zaključno do 19. srpnja 2004., a od 20. srpnja 2007. pa nadalje jednostavnu metodu s proporcionalnim kamatnjakom. Navodi da su od primljenih uplata prvo podmirivane dospjele nenaplaćene zatezne kamate, a tek je potom umanjivana osnovica. Vještak navodi da je u prvom dijelu Tabele 2 dao izračun zateznih kamata do dana redovitog isteka kredita (1. listopada 2008.), kada je preostalo potraživanje tužitelja po predmetnom Ugovoru o kreditu iznosilo rekapitulirano kako slijedi: interkalarne kamate 19,79 EUR, dospjeli anuiteti 19.736,64 EUR, zatezne kamate 2.573,11 EUR, odnosno ukupno potraživanje 22.329,72 EUR uz uplate od 15.347,51 EUR, pa preostalo potraživanje iznosi 6.982,21 EUR. Navodi da je u nastavku Tabele 2 dao izračun potraživanja tužitelja do zadnje evidentirane uplate (27. prosinca 2010.), s kojim danom je potraživanje tužitelja po predmetnom Ugovoru o kreditu iznosilo rekapitulirano kako slijedi: interkalarne kamate 19,79 EUR, dospjeli anuiteti 19.736,64 EUR, zatezne kamate 3.895,69 EUR, odnosno ukupno potraživanje 23.652,12 EUR uz uplate od 21.513,07 EUR, pa preostalo potraživanje tužitelja iznosi 2.139,05 EUR. Stoga vještak zaključno navodi da je s danom zadnje evidentirane uplate (27. prosinca 2010.) preostalo dospjelo potraživanje tužitelja po predmetnom Ugovoru o kreditu iznosilo 2.139,05 EUR, te se u cijelosti odnosilo na visinu dospjelog nepodmirenog osnovnog duga, te se na navedeni iznos glavnog duga od 2.139,05 EUR (sve plativo u kunama po srednjem tečaju kreditora za EUR na dan uplate) obračunavaju daljnje zatezne kamate počevši od 28. prosinca 2010. do konačne isplate. Vještak navodi da u potraživanje nije uvrstio troškove opomena u ukupnom iznosu od 54,78 EUR.

13. Na ovakav nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financije mr. sc. ZI iz Ručević vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja bilo je prigovora stranaka, pa je vještak sačinio očitovanje i dopunu nalaza i mišljenja (list 209-223), u koji je sud izvršio uvid. U istome je vještak u Tabeli 3 sačinio izračun zateznih kamata uvažavajući metodu uračunavanja tužitelja, a koja je prema Specifikaciji prometa provođena na sljedeći način. Navodi da je do 12. siječnja 2004. davatelj kredita, ovdje tužitelj, sačinio izračun zateznih kamata kako na glavni dug, tako i na redovne i zatezne kamate (složeni kamatni račun uz primjenu komfornog kamatnjaka), tako i na dospjele nenaplaćene troškove opomena. Do tog dana, od primljenih uplata, u skladu sa Zakonom o obveznim odnosima, podmirivani su prvo troškovi, zatim zatezne kamate, i na posljetku glavni dug (anuiteti sastavljeni od glavnice i redovnih kamata). Od 12. siječnja 2004., pa sve do 31. svibnja 2010., iako je sačinjen izračun zateznih kamata, iste nisu podmirivane od prispjelih uplata, već su iskazane u zbirnom iznosu na dan 31. svibnja 2010. Stoga je vještak, uvažavajući metodu uračunavanja na istovjetan način kako ju je primjenjivao (vještak navodi tuženik, a očito se misli na tužitelja) na gore opisani način, u čitavom razdoblju izračuna sačinio izračun zateznih kamata (u stupcu 'm' Tabele 3 nalaza), međutim, iste od 12. siječnja 2004. pa do 31. svibnja 2010. nisu podmirivane od pristiglih uplata. Vještak navodi da je prema detaljnom pojašnjenju u osnovnom nalazu zaključno do 31. prosinca 2005. kao stopu zateznih kamata primijenio stopu ugovornih kamata od 9,50% godišnje, a 15,00% godišnje od 1. siječnja 2006. do 31. prosinca 2007., te 14,00% godišnje od 1. siječnja 2008. do konca izračuna. Ističe da iako je u osnovnom nalazu sačinio izračun zateznih kamata do dana zadnje evidentirane uplate (27. prosinca 2010.), međutim kako je tuženik u specifikaciji prometa po kreditu zatezne kamate iskazao u iznosu koji je sačinjen do zaključno 31. svibnja 2010., on je postupio na istovjetan način, te je stanje duga koje se odnosi na zatezne kamate iskazao na dan 6. travnja 2011. u visini iskazanoj u osnovnom nalazu i mišljenju na dan 27. prosinca 2010. Ističe da prema prikazu danom u Tabeli 3 predmetnog dodatnog nalaza, proizlazi da u skladu sa svime iznesenim, potraživanje tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu na dan 6. travnja 2011. iznosi ukupno 677,82 EUR, rekapitulirano kako slijedi: interkalarna kamata 19,79 EUR, dospjeli anuiteti 19.736,64 EUR, zatezne kamate 2.434,46 EUR, odnosno ukupno potraživanje 22.190,89 EUR uz uplate od 21.513,07 EUR, pa preostalo potraživanje iznosi 677,82 EUR. Stoga vještak daje konačno mišljenje da na temelju utvrđenja i izračuna iz osnovnog i dodatnog nalaza, u skladu s dokumentacijom koja je priložena spisu predmeta, a prema izmjenama u skladu s prigovorima i prijedlozima stranaka, mišljenja je kako je s danom izvatka iz poslovnih knjiga tužitelja (6. travnja 2011.), preostalo dospjelo potraživanje tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu iznosilo 677,82 EUR, a u cijelosti se odnosilo na dospjele nepodmirene zatezne kamate. U navedenom iznosu nisu uključeni troškovi opomena u ukupnom iznosu od 54,78 EUR.

14. Na ovakvu dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financije mr. sc. ZI iz Ručević vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja bilo je prigovora stranaka, pa je vještak sačinio očitovanje (list 243) u koje je sud izvršio uvid. Iz navedenog očitovanja proizlazi da se vještak očituje na prigovor tužitelja, s time da u istome na dva mjesta pogrešno navodi da se očituje na prigovor tuženika od 7. lipnja 2023., međutim kako je navedeni podnesak od 7. lipnja 2023. sudu dostavio tužitelj po punomoćniku očito je da se radi o prigovorima tužitelja. Na navedene prigovore vještak ističe kako je element izračuna zateznih kamata vrlo detaljno obrazložio u pisanom nalazu i mišljenju izrađenom u ovom predmetu prije cca 7,5 godina, pa ponavlja: u konkretnom slučaju, radi se o potraživanju s ugovorenom valutnom klauzulom, te je za takva potraživanja visina stope zateznih kamata do 31. prosinca 2005. bila određena sudskom praksom (jer tada nije bilo propisa koji je to uređivao) i bila je izjednačena sa stopom kamata koje su na štednju po viđenju u odgovarajućoj stranoj valuti plaćale banke u mjestu ispunjenja, a odredbom čl. 277. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 53/1991 i dr.) bilo je propisano da ako je stopa ugovorenih kamata viša od stope zateznih kamata, tada ona teče i poslije dužnikova zakašnjenja. Stoga vještak navodi da kako je stopa ugovorenih kamata (9,50 %) bila veća od stope kamata koje su na štednju po viđenju u odgovarajućoj stranoj valuti plaćale banke u mjestu ispunjenja, upravo ta stopa primjenjuje se kao stopa zateznih kamata, pa u cijelosti ostaje kod utvrđenja i izračuna iz nalaza, kao i kod danog mišljenja.

15. Također, na dopunu nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financije mr. sc. ZI iz Ručević vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, navedenu pod točkom 13. obrazloženja, bilo je i prigovora 2. tužene, pa je vještak sačinio drugo dodatno financijsko vještačenje i očitovanje na prigovore (list 244-246) u koje je sud izvršio uvid. Vezano za pravna shvaćanja 2. tužene u pogledu valute ugovora, načela monetarnog nominalizma i drugoga vještak smatra da se radi o pravnim pitanjima o kojima će odlučiti sud i o kojima se vještak nema što očitovati. Navodi da nije sporno da se u pravnoj situaciji u kojoj je glavnica zaštićena valutnom klauzulom zatezne kamate mogu obračunavati samo po stopi koja se plaća na devizne štedne uloge po viđenju u valuti koja je služila kao valuta ugovora, te ističe da je isto naveo u danom nalazu i mišljenju. Vještak upozorava da je već naveo da je odredba čl. 277. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN br. 53/91 i dr.) važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora propisivala da ako je stopa ugovornih kamata viša od stope zateznih kamata, tada se ona obračunava i poslije dužnikova zakašnjenja. Kako je stopa ugovornih kamata bila veća od stope zateznih kamata, navodi da je u skladu sa zakonom primijenio upravo stopu ugovornih kao stopu zateznih kamata. Vještak navodi da se nema što očitovati vezano za 3. ovršenika. Vezano za pitanja, koliki je dug na ime dospjelih zateznih kamata na 6 (šest) anuiteta koji su dospjeli od 1. svibnja 2008. do 1. listopada 2008. sa stanjem na dan izvatka iz poslovnih knjiga od 6. travnja 2011., te jesu li te zatezne kamate podmirene ili ne, s obzirom da je bilo uplata i nakon 6. travnja 2011. vještak je sačinio nove izračune u dvije inačice, jedna je primjenom zakonskih odredbi o visini stope zateznih kamata (Tabela 4a), a druga je prema primjeni kamatne stope na štednju po viđenju kao stope zateznih kamata (Tabela 4b). Vještak je također naveo da iz cjelokupne pregledane dokumentacije (otplatni plan, Pregled prometa po partiji kredita 2040106716 i dr.) proizlazi kako je visina stope redovnih kamata za cijelo razdoblje kredita (do dospijeća posljednjeg ugovorenog anuiteta) bila upravo 9,50 % godišnje. Vještak ističe kako se u svojoj praksi susretao i s kreditima u kojima se kamatna stopa mijenjala u razdoblju otplate kredita, kao i s kreditima u kojima se (iako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa) ista nije mijenjala. Dakle, ne može se govoriti o beziznimnim promjenama kamatnih stopa protekom vremena. Na pitanje zbog čega je od 1. siječnja 2006. primjenjivana zakonom propisana stopa zateznih kamata (prvo 15 % godišnje, nakon toga 14 % godišnje-u očitovanju vještaka je navedeno 114 %, međutim sud smatra da se radi o omašci u pisanju s obzirom da je jasno već u osnovnom nalazu navedeno da se radi o 14 %), a do tog dana je primjenjivana stopa redovnih kamata od 9,50 % godišnje kao stopa zateznih kamata vještak navodi da je već nekoliko puta zorno, jednostavno i lako razumljivo obrazložio, te navodi da se odgovor na pitanje krije se u zakonu (kojeg je vještak primjenjivao). Ističe da je supra u ovom očitovanju navedeno da je primjena stope redovnih kamata kao stope zateznih kamata u skladu s odredbom članka 277. stavka 2. ZOO/1991, međutim počevši od 1. siječnja 2006., Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr.) izjednačuje stopu zateznih kamata bez obzira na valutu obveze (čl. 29. ZOO/05), pa se stoga zakonom propisana stopa zateznih kamata primjenjuje na sve obvezne odnose, tako i na predmetni kredit. Navodi da je iz prometa po predmetnom kreditu vidljivo, a i iz nalaza i mišljenja vještaka, da kredit nije otkazan, već je tražbina dospjela dospijećem svakog pojedinog anuiteta, i konačno dospijećem posljednjeg anuiteta 1. listopada 2008. Nakon dospijeća ukupne preostale tražbine nastavljene su uplate po osnovi podmirenja predmetne obveze, tako da je zadnja uplata evidentirana 27. prosinca 2010. Vještak smatra da je pravno pitanje predstavljaju li te uplate priznanje tražbine i ima li to ikakvog utjecaja na zastaru, a o čemu će odlučiti sud. Na pitanje da li bi mogao sačiniti nalaz i mišljenje da je na raspolaganju imao isključivo dokumentaciju koja je spisu bila priložena do 1. siječnja 2016., kao i bez dokumentacije koju je pribavljao od stranaka vještak ističe kako mu je za odgovaranje na postavljene zadatke bila potrebna i dokumentacija koju je pribavljao u postupku vještačenja, za koje pribavljanje vještak ima izričito zakonsko ovlaštenje iz čl. 259. st. 2. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91 i dr.). Vještak navodi da se nema što očitovati o pravnim shvaćanjima stranaka. Stoga vještak u cijelosti ostaje kod utvrđenja i izračuna iz pisanog nalaza i mišljenja izrađenog u ovom predmetu, kao i prvog dodatnog pisanog nalaza i mišljenja. U skladu s utvrđenjima iz ovog drugog dodatnog nalaza, pod pretpostavkom da se promatraju samo anuiteti dospjeli od 1. svibnja 2008. do 1. listopada 2008., vještak je mišljenja da su ti anuiteti i pripadajuće zatezne kamate podmireni zaključno s uplatom 3. listopada 2008.

16. Nakon zadnjeg očitovanja i dopune vještaka više nije bilo prigovora stranaka, pa je sud prihvatio u cijelosti nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka za knjigovodstvo, računovodstvo i financije mr. sc. ZI iz Ručević vještačenja d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja s obzirom da je isti sačinio nalaz i mišljenje temeljem dokumentacije u spisu.

17. Glavni dužnik ĐI s obzirom da nije plaćala predmetni kredit u rokovima određenim ugovorom o kreditu, je dospjela u zakašnjenje (čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, NN 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96 i 112/99, dalje ZOO/91, koji je vrijedio u vrijeme sklapanja kredita 24. rujna 2002.). Međutim, iako anuiteti nisu redovito podmirivani, kredit je redovito istekao, u smislu da ostatak glavnice nije dospio na naplatu prije dospijeća posljednjeg anuiteta dakle 1. listopada 2008. Stoga nije bitno da je navedeni Ugovor o kreditu otkazan istoj 29. ožujka 2011., što je ista zaprimila 31. ožujka 2011. jer se ustvari ne radi o otkazu kredita u skladu sa Zakonom. Naime čl. 1067. st. 1. ZOO/91 propisuje da ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka ako je kredit korišten u suprotnosti s njegovom namjenom, dok st. 2. istog članka propisuje da ugovor o kreditu banka može otkazati prije isteka ugovorenog roka i u slučaju insolventnosti korisnika čak i kad nije utvrđena sudskom odlukom, u slučaju prestanka pravne osobe ili smrti korisnika, ako bi u tim slučajevima davalac kredita došao u bitno nepovoljniji položaj. Međutim navedeno ovdje nije slučaj jer je Ugovor o kreditu otkazan, kako je već rečeno, 29. ožujka 2011. pa se ustvari radi o pozivu tužitelja kao vjerovnika, ĐI kao dužniku, a također i 1. tuženiku kao jamcu platcu i 2. tuženoj kao sudužniku, s obzirom da su navedeni poziv na plaćanje-otkaz Ugovora o kreditu upućeni i 1. i 2. tuženiku, kako je već navedeno u točci 9. obrazloženja ove presude. Naime, ĐI, je već dospjela u zakašnjenje nakon 1. listopada 2008. kada je dospio zadnji anuitet predmetnog kredita jer anuitete kredita nije plaćala u rokovima određenim Ugovorom o kreditu.

18. Stoga je po pozivu tužitelja ostatak duga vezano za zatezne kamate dospio na naplatu u cijelosti 1. travnja 2011. Tužitelj navedeni iznos ima pravo potraživati i od 2. tužene HI kao sudužnika temeljem čl. 414. st. 1. ZOO/91 koji propisuje da svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjena, ali kada jedan dužnik ispuni obvezu, ona prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Također tužitelj navedeni iznos ima pravo potraživati i od 1. tuženika kao jamca platca temeljem čl. 1004. st. 3. ZOO/91 koji propisuje da ako se jamac obvezao kao jamac platac, odgovara vjerovniku kao glavni dužnik za cijelu obvezu i vjerovnik može zahtijevati njezino ispunjenje bilo od glavnog dužnika, bilo od jamca ili od obojice u isto vrijeme (solidarno jamstvo), a što je ovdje slučaj.

19. Imajući u vidu utvrđenja vještaka iz očitovanja i dopune nalaza i mišljenja (list 209-223), da dospjelo potraživanje tužitelja po predmetnom Ugovoru o kreditu iznosi 677,82 EUR i u cijelosti se odnosi na dospjele nepodmirene zatezne kamate, to je onda osnovano potraživanje tužitelja u navedenom iznosu prema 1. tuženiku temeljem čl. 1004. st. 3. ZOO/91, te prema 2. tuženoj temeljem čl. 414. st. 1. ZOO/91. Neosnovano je potraživanje daljnjeg iznosa od 241,56 EUR.

20. Ovdje valja reći da je 2. tužena izjavila prigovor zastare, čemu se pridružio 1. tuženik. Članak 372. st. 1. ZOO/91 propisuje da potraživanja povremenih davanja koja dospijevaju godišnje ili u kraćim vremenskim razmacima (povremena potraživanja), pa bilo da se radi o sporednim povremenim potraživanjima, kao što je potraživanje kamata, bilo da se radi o takvim povremenim potraživanjima u kojima se iscrpljuje samo pravo, kao što je potraživanje uzdržavanja, zastarijevaju za tri godine od dospjelosti svakog pojedinog davanja. Kako se u ovom slučaju radi upravo o potraživanju vezanom za nepodmirene zatezne kamate u ovom slučaju treba primijeniti trogodišnji rok zastare. Međutim, sud smatra da se u ovom slučaju ne može gledati dospijeće kamata samo za zadnjih šest mjeseci Ugovora o kreditu, odnosno od 1. svibnja 2008. do 3. listopada 2008., a prema drugom dodatnom financijskom vještačenju i očitovanju na prigovore i prijedloge 2. tužene, te izračunu vještaka u Tabelama 4a i 4b (list 244-248), već se treba gledati sveukupno dugovanje tuženika. Naime, čl. 313. ZOO/91 propisuje da ako dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove, uračunavanje se vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica. Međutim, vještak je u svom očitovanju i dopuni nalaza i mišljenja (list 209-223) u Tabeli 3 izvršio izračun zateznih kamata uz uračunavanje svih uplata uvažavajući metodu uračunavanja tužitelja odnosno da je tužitelj prvo priznavao uplatu glavnice, a tek na kraju uračunavao uplate kamata i dobio iznos od ranije navedenih 677,82 EUR nepodmirenih zateznih kamata, za razliku od osnovnog nalaza i mišljenja (list 110-122) u Tabeli 2 gdje je vještak izvršio izračun uz uračunavanje sukladno čl. 313. ZOO/91, a što je u ovom slučaju nepovoljnije za tuženike jer je tu vještak izračunao da nepodmireno potraživanje tužitelja iznosi 2.193,05 EUR glavnog duga.

21. Kada se gleda ranije navedeni trogodišnji rok zastare temeljem čl. 372. st. 1. ZOO/91, s obzirom da je ovršni prijedlog predan javnom bilježniku Ilinki Lisonek 22. travnja 2011., to bi u zastari bila sva potraživanja dospjela prije 22. travnja 2008. odnosno prema Tabeli 3 prije 1. svibnja 2008. Ovdje valja reći da na dan 1. svibnja 2008. potraživanje tužitelja što se tiče dospjelih neplaćenih kamata je iznosilo 1.748,06 EUR, te taj iznos nije u zastari. Nakon toga datuma do zaključno 27. prosinca 2010. podmireno je ukupno 1.055,15 EUR s osnove zateznih kamata, odnosno ostalo je nepodmirenih 692,91 EUR s osnove zateznih kamata. Kada se gleda ukupno dugovanje odnosno svi dospjeli anuiteti i zatezne kamate, odnosno ukupnost potraživanja tužitelja s osnove anuiteta (glavnice) i potraživanje s osnove zateznih kamata u ukupnom iznosu od 22.190,89 EUR, te ukupne uplate s osnove predmetnog kredita od 21.513,07 EUR, dobije se iznos neplaćenih zateznih kamata od 677,82 EUR, pa imajući u vidu navedeno sud smatra da je neosnovan prigovor zastare tuženih.

22. Na navedeni iznos od 677,82 EUR tužitelj ima pravo i na zatezne kamate temeljem čl. 279. st. 3. ZOO/91 koji propisuje da na povremena dospjela novčana davanja teče zatezna kamata od dana kada je sudu podnesen zahtjev za njegovu isplatu. Kako je već ranije rečeno prijedlog za ovrhu je podnesen javnom bilježniku 22. travnja 2011., to onda tužitelj ima pravo i na zatezne kamate od navedenoga dana na iznos od 677,82 EUR. Kako je već ranije rečeno neosnovano je potraživanje tužitelja za iznos od 241,56 EUR. Imajući u vidu navedeno sud je na temelju čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP) odlučio kao pod točkom I i II izreke presude.

23. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka, za napomenuti je kako o zahtjevu za naknadu troškova postupka u smislu odredbe čl. 164. st. 4. ZPP-a sud odlučuje u presudi ili rješenju kojim se završava postupak pred tim sudom. U konkretnom slučaju donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika postupak nije završen, već je on završen tek donošenjem presude.

24. Nadalje, imajući u vidu da je povodom prigovora tužene protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave rješenjem ovoga suda rješenje javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, cjelokupni postupak ima se smatrati jedinstvenim parničnim postupkom koji je započeo podnošenjem tužbe za izdavanje platnog naloga, pa se o troškovima cijelog postupka odlučuje jedinstvenom odlukom (bez razlučivanja troškova ovršnog postupka od troškova parničnog postupka). Zbog navedenog, sud je ukinuo platni nalog iz rješenja o ovrsi u dijelu kojim je odlučeno o troškovima ovršnog postupka sa zateznim kamatama od donošenja rješenja o ovrsi do isplate (točka II. izreke), te je o troškovima cijelog postupka odlučio ovom odlukom.

25. O troškovima parničnog postupka sud je odlučio primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a te su tuženici dužni tužitelju platiti parnični trošak u iznosu od 1.984,36 EUR. S time da je sud najprije ocijenio postotak uspjeha stranaka u parnici, te budući da su tuženici u konkretnom slučaju tijekom cijelog postupka osporavali osnovanost i visinu tužbenog zahtjeva. Uspjeh tužitelja je 100 % u odnosu na osnovanost tužbenog zahtjeva, a 74 % u odnosu na visinu tužbenog zahtjeva, od kojeg iznosa je onda oduzeo postotak tuženika koji je uspio u manjoj mjeri od 26 %, pa se dobije postotak od 48 %. Kada se zbroji uspjeh osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva to onda konačni uspjeh tužitelja gledajući osnov i visinu tužbenog zahtjeva iznosi 74 %.

26. Trošak tužitelja se sastoji od troškova zastupanja tužitelja po punomoćniku – odvjetniku a u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23, dalje Tarifa). S time da sukladno Tbr. 52. st. 1. Tarife odvjetnik primjenjuje Tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, dok st. 2. istog Tbr. propisuje da se vrijednost boda obračunava prema vrijednosti boda u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade, dok st. 3. Tarife propisuje da kada sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje Tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Međutim, tužitelj je za sve radnje do 3. studenoga 2021. tražio prema troškovniku predanom 3. studenoga 2021. gdje je trošak isti zatražio još u tada važećoj valuti HRK, a kako sud ne može prekoračiti potraživanje tužitelja, to je trošak izračunao sukladno potraživanju u kunama koje je onda obračunao u važeću valutu EUR sukladno ZUE.

27. Tužitelju je sud za radnje do 3. studenoga 2021. priznao trošak sastav prijedloga za ovrhu, sastav podneska od 25. srpnja 2012., te pristup na ročišta od 14. lipnja 2012., 29. listopada 2014., 5. prosinca 2019. i 3. studeni 2021. po 75 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1., Tbr. 9. t. 1. i Tbr. 11. t. 1. Tarife, te pristup na ročište od 27. ožujka 2013. po 18,75 bodova temeljem Tbr. 9. t. 5. Tarife, odnosno ukupno 468,75 bodova. Kako je tužitelj zatražio trošak uz vrijednost boda od 10,00 HRK, to je sud sukladno ZUE prebacio navedeni iznos u sada važeću valutu EUR te isti iznosi 1,33 EUR za 1 bod. Trošak je priznat u navedenom iznosu od 1,33 EUR za 1 bod, prema traženju tužitelja, a u skladu sa Tbr. 54 Tarife, kako sud ne može prekoračiti potraživanje tužitelja, kako je već rečeno, pa onda trošak tužitelja za sve navedene radnje do 3. studenoga 2021. iznosi 623,45 EUR.

28. Tužitelju je sud za daljnje radnje nakon 3. studenoga 2021. priznao trošak sastava žalbe po 93,75 bodova temeljem Tbr. 10. t. 1. Tarife, te sastav podneska od 7. lipnja 2023., te pristup na ročišta od 24. listopada 2022. i 29. rujna 2025. po 75 bodova temeljem Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. Tarife, odnosno ukupno 318,75 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 EUR temeljem Tbr. 54 Tarife iznosi 637,50 EUR.

29. Dakle, ukupni trošak tužitelja iznosi 1.260,95 EUR (623,45+637,50), uz 25% PDV-a temeljem Tbr. 46 Tarife u iznosu od 315,24 EUR ukupno iznosi 1.576,19 EUR. Kako je tužitelj uspio u ovom postupku s oko 74 % svojeg zahtjeva, to onda trošak tužitelja iznosi 1.166,38 EUR. Tužitelju je priznat i trošak neophodnog financijskog vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, te 238,90 EUR, te trošak sudskog dostavljača u iznosu od 16,82 EUR, te trošak pristojbe na presudu u iznosu od 39,82 EUR (s obzirom da sudska pristojba na prvu presudu koja je donesena u ovom postupku 3. prosinca 2021. nije plaćena), te trošak sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 79,64 EUR. Dakle ukupno 1.939,73 EUR. S time da tužitelju kao nužan trošak u trošak postupka nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje presude od 3. prosinca 2021., s obzirom da na isto nije pristupio, a također nije priznat trošak pristupa na ročište za objavu i uručenje ove presude od 12. studenoga 2025., imajući na umu da se presuda ističe na web stranici e-Oglasna ploča. Sud je priznao tužitelju pravo na trošak javnobilježničke nagrade u sada važećoj valuti EUR sukladno ZUE u iznosu od 33,18 EUR uvećan za PDV od tada važećih 23% u iznosu od 11,45 EUR, što ukupno iznosi 1.984,36 EUR.

30. Sud nije priznao tužitelju sljedeći trošak zatražen u ovršnom prijedlogu u zatraženim iznosima u tada važećoj valuti HRK i to materijalni trošak u iznosu od 50,00 HRK, te trošak dostave u iznosu od 33,90 HRK, te PDV na navedeni trošak u iznosu od 7,80 HRK, koji ničime nije dokazao, te troškove koje nisu niti nastali i to pribava klauzule pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 250,00 HRK te PDV na navedeni trošak u iznosu od 57,50 HRK, sastav prijedloga radi dostave rješenja o ovrsi sudionicima u provođenju ovrhe u iznosu od 375,00 HRK, te PDV na navedeni trošak u iznosu od 86,25 HRK, te klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti u iznosu od 30,00 HRK, te PDV na navedeni trošak u iznosu od 6,90 HRK, odnosno ukupno 897,35 HRK, što sukladno ZUE iznosi 119,10 EUR.

31. Na sveukupni iznos parničnih troškova dosuđena je i zakonska zatezna kamata prema naprijed navedenoj kamatnoj stopi, a u skladu sa čl. 30 st. 3 Ovršnog zakona (112/12, 25/13, 93/14 i 55/16).

U Sesvetama 12. studenoga 2025.

S U D A C

Andrea Herendić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se predaje putem ovog suda a za nadležni županijski sud, pismeno u 3 (tri) primjerka.

Presuda ili rješenje kojim se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.

U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ili rješenja ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. tužitelju po pun. na znak: ESB 11729k

2. 1. tuženiku po pun.

3. 2. tuženoj po pun.