1

                            Broj: P-805/2019-73

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U BJELOVARU

STALNA SLUŽBA U GAREŠNICI

Garešnica, Vladimira Nazora 22

 

 

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

 

R J E Š E N J E

 

Općinski sud u Bjelovaru, Stalna služba u Garešnici, po sucu toga suda Jarmilki Kučera-Slivar kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja S. B. iz M. M. 29, OIB: …., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. D. i dr., odvjetnici iz G., protiv tuženika Z. banke d.d., Z., OIB: …, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva P. & P. j.t.d., odvjetnicima iz Z., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave dana 11. siječnja 2024. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja N. P., odvjetnice iz G. i zamjenika punomoćnika tužitelja L. B., odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu P. & P. j.t.d. Z., a sukladno odredbi članka 335. Zakona o parničnom postupku (u daljnjem tekstu ZPP), dana 09. veljače 2024. godine,

 

p r e s u d i o  j e

 

I               Utvrđuje se da je ništetna odredba čl. 1. Ugovora o namjenskom kreditu, broj ugovora …, zaključenog između tužitelja i tuženika 15. studenog 2006. godine u dijelu koji glasi "u kunskoj protuvrijednosti od … CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita" te se utvrđuje da je ništetna odredba čl. 2. st. 1. navedenog ugovora u dijelu koji glasi "promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d."

              II               Nalaže se tuženiku Z. B. d.d. Z., OIB … da tužitelju  S. B. iz M. M. 29, M. M., OIB … na ime razlike redovnih kamata obračunatih po  Ugovoru o namjenskom kreditu, broj ugovora: …, zaključenog između tužitelja i tuženika dana 15. studenog 2006. godine i iznosa redovnih kamata obračunatih i   plaćenih  od  strane  tužitelja  prema naknadnim odlukama tužene o promjeni kamatnih stopa u razdoblju od 1. studenog 2007. godine do 31. siječnja 2014. godine isplati ukupan iznos od 1.531,59 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-  na iznos od 8,04 EUR od dana 15.11.2007. godine,

-  na iznos od 8,10 EUR od dana 15.12.2007. godine,

-  na iznos od 8,10 EUR od dana 15.1.2008.godine,

-  na iznos od 8,21 EUR od dana 15.2.2008. godine,

-  na iznos od 15,62 EUR od dana 15.3.2008. godine,

-  na iznos od 15,82 EUR od dana 15.4.2008.godine,

-  na iznos od 15,35 EUR kn od dana 15.5.2008.godine,

-  na iznos od 15,17 EUR od dana 15.6.2008. godine,

-  na iznos od 15,36 EUR od dana 15.7.2008. godine,

-  na iznos od 15,01 EUR  od  dana 15.8.2008. godine,

-  na iznos od 15,04 EUR od dana 15.9.2008. godine,

-  na iznos od 15,24 EUR od dana 15.10.2008. godine,

-  na iznos od 16,53 EUR od dana 15.11.2008. godine,

-  na iznos od 15,55 EUR od dana 15.12.2008. godine,

-  na iznos od 16,58 EUR od dana 15.1.2009. godine,

-  na iznos od 16,72 EUR od dana 15.2.2009. godine,

-  na iznos od 16,72 EUR od dana 15.3.2009.godine ,

-  na iznos od 16,57 EUR od dana 15.4.2009. godine,

-  na iznos od 16,52 EUR od dana 15.5.2009. godine,

-  na iznos od 16,22 EUR od dana 15.6.2009. godine,

-  na iznos od 15,82 EUR od dana 15.7.2009. godine,

-  na iznos od 21,64 EUR od dana 15.8.2009. godine,

-  na iznos od 21,85 EUR od dana 15.9.2009. godine,

-  na iznos od 21,68 EUR od dana 15.10.2009. godine,

-  na iznos od 21,52 EUR od dana 15.11.2009. godine,

-  na iznos od 21,79 EUR od dana 15.12.2009. godine,

-  na iznos od 22,04 EUR od dana 15.1.2010. godine,

-  na iznos od 22,30 EUR od dana 15.2.2010. godine,

-  na iznos od 22,20 EUR od dana 15.3.2010. godine,

-  na iznos od 22,66 EUR od dana 15.4.2010. godine,

-  na iznos od 22,49 EUR  od dana 15.5.2010. godine,

-  na iznos od 22,71 EUR od dana 15.6.2010.godine,

-  na iznos od 24,08 EUR od dana 15.7.2010. godine,

-  na iznos od 23,73 EUR od dana 15.8.2010. godine,

-  na iznos od 24,89 EUR od dana 15.9.2010. godine,

-  na iznos od 24,21 EUR od dana 15.10.2010. godine,

-  na iznos od 23,70 EUR od dana 15.11.2010. godine,

-  na iznos od 25,10 EUR od dana 15.12.2010. godine,

-  na iznos od 25,95 EUR od dana 15.1.2011. godine,

-  na iznos od 25,26 EUR od dana 15.2.2011.godine,

-  na iznos od 25,30 EUR od dana 15.3.2011. godine,

-  na iznos od 24,80 EUR od dana 15.4.2011. godine,

-  na iznos od 24,89 EUR od dana 15.5.2011. godine,

-  na iznos od 26,40 EUR od dana 15.6.2011. godine,

-  na iznos od 26,44 EUR od dana 15.7.2011. godine,

-  na iznos od 24,69 EUR od dana 15.8.2011.godine,

-  na iznos od 24,09 EUR od dana 15.9.2011. godine,

-  na iznos od 23,19 EUR od dana 15.10.2011. godine,

-  na iznos od 23,13 EUR od dana 15.11.2011. godine,

-  na iznos od 22,99 EUR od dana 15.12.2011.godine,

-  na iznos od 23,24 EUR od dana 15.1.2012. godine,

-  na iznos od 23,52 EUR od dana 15.2.2012. godine,

-  na iznos od 23,48 EUR od dana 15.3.2012. godine,

-  na iznos od 23,22 EUR od dana 15.4.2012. godine,

-  na iznos od 23,25 EUR  od dana 15.5.2012. godine,

-  na iznos od 23,32 EUR od dana 15.6.2012. godine,

-  na iznos od 23,13 EUR od dana 15.7.2012. godine,

-  na iznos od 23,09 EUR od dana 15.8.2012. godine,

-  na iznos od 22,91 EUR od dana 15.9.2012. godine,

-  na iznos od 22,63 EUR od dana 15.10.2012. godine,

-  na iznos od  22,85 EUR od dana 15.11.2012. godine,

-  na iznos od  22,90 EUR od dana 15.12.2012. godine,

-  na iznos od  22,80 EUR od dana 15.1.2013. godine,

-  na iznos od  22,35 EUR od dana 15.2.2013. godine,

-  na iznos od  22,56 EUR od dana 15.3.2013. godine,

-  na iznos od  22,56 EUR od dana 15.4.2013. godine,

-  na iznos od  22,37 EUR od dana 15.5.2013. godine,

-  na iznos od 21,95 EUR od dana 15.6.2013. godine,

-  na iznos od  21,67 EUR od dana 15.7.2013. godine,

-  na iznos od  21,81 EUR od dana 15.8.2013. godine,

-  na iznos od  21,89 EUR od dana 15.9.2013.godine,

-  na iznos od  22,18 EUR od dana 15.10.2013. godine,

-  na iznos od 21,91 EUR od dana 15.11.2013. godine,

na iznos od 21,94 EUR od dana 15.12.2013. godine, po stopi od 15% godišnje do 31. prosinca 2007. godine, po stopi od 14% godišnje počam od 01. siječnja 2008. godine do 30. lipnja 2011. godine , po stopi od 12 % godišnje počam od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III               Nalaže se tuženiku Z. B. d.d. Z., OIB … da tužitelju  S. B. iz M. M. 29, M. M., OIB … na ime razlike više plaćenog iznosa temeljem Ugovora o namjenskom  kreditu, broj ugovora:…, zaključenog između tužitelja i tuženika  dana 15. studenog 2006. godine, po osnovi nastalih tečajnih razlika uslijed primjene ugovorene valutne klauzule u CHF u razdoblju od 1.1.2009. godine do 31.12.2017. godine isplati ukupan iznos od 2.495,19 EUR sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-  na iznos od 0,19 EUR od dana 15.1.2009. godine,

-  na iznos od 0,97 EUR od dana 15.2.2009. godine,

-  na iznos od 1,39 EUR od dana 15.3.2009. godine,

-  na iznos od 0,49 EUR od dana 15.4.2009. godine,

-  na iznos od 0,38 EUR od dana 15.5.2009. godine,

-  na iznos od 1,63 EUR od dana 15.4.2010. godine,

-  na iznos od 1,15 EUR od dana 15.5.2010. godine,

-  na iznos od 2,19 EUR od dana 15.6.2010. godine,

-  na iznos od 7,88 EUR od dana 15.7.2010. godine,

-  na iznos od 6,63 EUR od dana 15.8.2010. godine,

-  na iznos od 11,50 EUR  od dana 15.9.2010. godine,

-  na iznos od 8,99 EUR od dana 15.10.2010. godine,

-  na iznos od 7,11 EUR od dana 15.11.2010. godine,

-  na iznos od 12,99 EUR od dana 15.12.2010. godine,

-  na iznos od 16,64 EUR od dana 15.1.2011. godine,

-  na iznos od 14,07 EUR  od dana 15.2.2011. godine,

-  na iznos od 14,51 EUR od dana 15.3.2011. godine,

-  na iznos od 12,67 EUR od dana 15.4.2011. godine,

-  na iznos od 13,30 EUR od dana 15.5.2011. godine,

-  na iznos od 19,75 EUR od dana 15.6.2011. godine,

-  na iznos od 20,83 EUR od dana 15.7.2011. godine,

-  na iznos od 29,07 EUR od dana 15.8.2011. godine,

-  na iznos od 26,51 EUR od dana 15.9.2011. godine,

-  na iznos od 22,51 EUR od dana 15.10.2011. godine,

-  na iznos od 22,44 EUR od dana 15.11.2011. godine,

-  na iznos od 22,05 EUR od dana 15.12.2011. godine, 

-  na iznos od 23,58 EUR  od dana 15.1.2012. godine,

-  na iznos od 25,25 EUR od dana 15.2.2012. godine,

-  na iznos od 25,35 EUR od dana 15.3.2012. godine,

-  na iznos od 24,38 EUR od dana 15.4.2012. godine,

-  na iznos od 24,85 EUR od dana 15.5.2012. godine,

-  na iznos od 25,51 EUR od dana 15.6.2012. godine,

-  na iznos od 24,91 EUR od dana 15.7.2012. godine,

-  na iznos od 25,02 EUR od dana 15.8.2012. godine,

-  na iznos od 24,47 EUR od dana 15.9.2012. godine,

-  na iznos od 23,39 EUR od dana 15.10.2012. godine,

-  na iznos od 24,82 EUR od dana 15.11.2012. godine,

-  na iznos od 25,38 EUR od dana 15.12.2012. godine,

-  na iznos od 25,24 EUR od dana 15.1.2013. godine,

-  na iznos od 23,28 EUR od dana 15.2.2013. godine,

-  na iznos od 24,74 EUR od dana 15.3.2013. godine,

-  na iznos od 25,12 EUR od dana 15.4.2013. godine,

-  na iznos od 24,56 EUR od dana 15.5.2013. godine,

-  na iznos od 22,76 EUR od dana 15.6.2013. godine,

-  na iznos od 21,66 EUR od dana 15.7.2013. godine,

-  na iznos od 22,74 EUR od dana 15.8.2013. godine,

-  na iznos od 23,51 EUR od dana 15.9.2013. godine,

-  na iznos od 25,37 EUR od dana 15.10.2013. godine,

-  na iznos od 24,45 EUR od dana 15.11.2013. godine,

-  na iznos od 24,95 EUR od dana 15.12.2013. godine,

-  na iznos od 47,33 EUR  od dana 15.1.2014. godine,

-  na iznos od 27,40 EUR  od dana 15.2.2014. godine,

-  na iznos od 28,14 EUR od dana 15.3.2014. godine,

-  na iznos od 27,76 EUR od dana 15.4.2014. godine,

-  na iznos od 27,03 EUR od dana 15.5.2014. godine,

-  na iznos od 26,70 EUR od dana 15.6.2014. godine,

-  na iznos od 26,84 EUR od dana 15.7.2014. godine,

-  na iznos od 27,76 EUR  od dana 15.8.2014. godine,

-  na iznos od 28,71 EUR od dana 15.9.2014. godine,

-  na iznos od 28,62 EUR od dana 15.10.2014. godine,

-  na iznos od 29,10 EUR  od dana 15.11.2014. godine,

-  na iznos od 29,78 EUR  od dana 15.12.2014. godine,

-  na iznos od 29,88 EUR od dana 15.1.2015. godine,

-  na iznos od 29,88 EUR od dana 15.2.2015. godine,

-  na iznos od 29,88 EUR  od dana 15.3.2015. godine,

-  na iznos od 29,88 EUR od dana 15.4.2015. godine,

-  na iznos od 29,88 EUR kn od dana 15.5.2015. godine,

-  na iznos od 29,88 EUR kn od dana 15.6.2015. godine,

-  na iznos od 29,88 EUR od dana 15.7.2015. godine,

-  na iznos od 29,88 EUR od dana 15.8.2015. godine,

-  na iznos od 29,88 EUR od dana 15.9.2015. godine,

-  na iznos od 29,88 EUR od dana 15.10.2015. godine,

-  na iznos od 29,88 EUR od dana 15.11.2015. godine,

-  na iznos od 29,88 EUR od dana 15.12.2015. godine,

-  na iznos od 29,88 EUR  od dana 15.1.2016. godine,

-  na iznos od 39,25 EUR od dana 15.2.2016. godine,

-  na iznos od 40,97 EUR od dana 15.3.2016. godine,

-  na iznos od 38,82 EUR od dana 15.4.2016. godine,

-  na iznos od 37,89 EUR od dana 15.5.2016. godine,

-  na iznos od 37,05 EUR od dana 15.6.2016. godine

-  na iznos od 39,67 EUR od dana 15.7.2016. godine,

-  na iznos od 39,28 EUR od dana 15.8.2016. godine,

-  na iznos od 37,94 EUR od dana 15.9.2016. godine,

-  na iznos od 39,54 EUR od dana 15.10.2016. godine,

-  na iznos od 39,87 EUR od dana 15.11.2016. godine,

-  na iznos od 40,76 EUR od dana 15.12.2016. godine,

-  na iznos od 41,85 EUR od dana 15.1.2017. godine,

-  na iznos od 41,45 EUR od dana 15.2.2017. godine,

-  na iznos od 40,78 EUR od dana 15.3.2017. godine,

-  na iznos od 40,60 EUR od dana 15.4.2017. godine,

-  na iznos od 39,22 EUR od dana 15.5.2017. godine,

-  na iznos od 37,66 EUR od dana 15.6.2017. godine,

-  na iznos od 37,05 EUR od dana 15.7.2017. godine,

-  na iznos od 32,12 EUR od dana 15.8.2017. godine,

-  na iznos od 31,19 EUR od dana 15.9.2017. godine,

-  na iznos od 32,76 EUR od dana 15.10.2017. godine,

-  na iznos od 31,35 EUR od dana 15.11.2017. godine,

na iznos od 31,38 EUR od dana 15.12.2017. godine,  po stopi od 14% godišnje  do 30. lipnja 2011. godine, po stopi od 12 % godišnje počam od 1. srpnja 2011. godine do 31. srpnja 2015. godine, od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od jedne godine nefinancijskim trgovačkim društvima izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 %-tna poena, a od 1. siječnja 2023. godine do 31.12.2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, a od 01.01. 2024. godine , do isplate, po stopi koja se izračunava uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.”

              IV Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak ovog postupka u iznosu od iznosu od 3.009,69 Eur sa zateznom kamatom tekućom od donošenja presude do isplate po stopi koja se izračunava uvećanjem referentne stope iz članka 29. st. 9. Zakona o obveznim odnosima za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

              I Utvrđuje se da je povučena tužba tužiteljice S. B. iz M. M. 29, M. M., OIB …  protiv tuženika Z. banke d.d. Z. u dijelu gdje je tražila isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose kako je to navedeno u preciziranom tužbenom zahtjevu od 11. listopada 2023. godine, a za razdoblje od drugog u mjesecu za svaki mjesec do petnaestog u mjesecu za svaki mjesec.

              II Utvrđuje se da je tuženik Z. banka d.d. Z. odustala od istaknutog prigovora prijeboja i isplate novčanih iznosa glede negativnih razlika.

Obrazloženje

 

1.Tužiteljica S. B., po punomoćnicima, podnijela je kod ovoga suda tužbu protiv tuženika Z. banke  d.d. Z.,  radi isplate.

              2. Tužiteljica u tužbi navodi da je s tuženikom dana 15. studenog 2006. godine zaključila ugovor o namjenskom kreditu broj … kreditna partija broj … i da je tužiteljici kao korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 23.000,00 CHF protuvrijednost u kunama obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita, dakle zaključen je sa ugovorenom valutnom klauzulom uz koju je vezana glavnica švicarski franak a da prije i tijekom zaključenja ugovora tužena nije tužitelja u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke tužitelja o sklapanju ugovora o kreditu u CHF. Isto tako tužiteljica navodi da je ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva redovna kamata stopa, koja je u trenutku ugovaranja iznosila 4,50% godišnje a čl. 2. st. 1  Ugovora o kreditu je ugovoreno da je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika te je za vrijeme trajanja ugovora o kreditu, tuženik jednostranim odlukama u više navrata promijenio ugovorenu redovnu kamatnu stopu iz predmetnog ugovora o kreditu a da prije toga nije sa tužiteljem o tome pojedinačno pregovarao. Isto tako tužiteljica navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. koja je potvrđena Presudom Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetene i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze o ugovorima primjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim odlukama tuženika a da prije nisu sa korisnicima kredita pojedinačno pregovarali pa je time tužena postupala sukladno tada važećem Zakonu o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Ito tako, tužiteljica navodi da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. godine, koja je djelomično potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno da je tužena u razdoblju od 01. travnja 2005.-31. prosinca 2008. povrijedila kolektive interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije i tijekom zaključenja ugovora nisu potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje odluke utemeljene na potpunoj obavijesti pa da je time tužena postupila suprotno tada važećem zakonu o zaštitit potrošača, te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Tužiteljica ističe da temeljem odredbe čl. 118. Zakona o zaštitit potrošača naprijed navedene sudske odluke, donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača, obvezuju ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene u svakom pojedinom slučaju a vezanost ovoga suda za utvrđenje iz citirane pravomoćne odluke Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 04. srpnja 2013. je utemeljeno i na čl. 502c.. Zakona o parničnom postupku pa je sukladno tome tužiteljica postavila zahtjev za utvrđenjem ništetnosti točno određenih dijelova odredbi predmetnog ugovora. Tužiteljica navodi da je od tuženika zaprimila dokumentaciju potrebnu za izračun iznosa koji je tužitelj pretplatio tuženiku, a koji iznos se odnosi na razliku između iznosa redovnih kamata obračunatih po ugovoru o kreditu i iznosa redovnih kamata obračunatih i plaćenih tuženiku prema naknadnim odlukama tužene o promjeni kamatnih stopa a sve u razdoblju kada je prvotno ugovorena kamatna stopa bila manja od primijenjene kamatne stope odnosno dokumentaciju potrebnu za izračun razlike više plaćenog iznosa tuženiku temeljem ugovora o kreditu s temelja nastalih tečajnih razlika uslijed primjene ugovorene valutne klauzule u CHF u razdoblju u kojem je ugovoreni tečaj bio manji od primijenjenog, međutim zbog kratkoće roka od dana zaprimanja potrebne dokumentacije do dana podnošenja tužbe tužiteljica nije uspjela sačiniti točan izračun tražbina koje su predmet tužbe stoga tužbeni zahtjev u točci 2. i 3. postavlja na neodređenom iznosu kojeg će precizirati nakon pribave izračuna visine tražbine odnosno nakon provedbe financijsko-knjigovodstvenog vještačenja tijekom postupka. Tužiteljica navodi da s obzirom da je tuženik dužan vratiti tužiteljici sve što je stekao bez osnove to ona podnosi tužbu sukladno čl. 323 Zakona o obveznim odnosima sve u svezi s čl. 1111, čl. 1115, te čl. 1046 Zakona o obveznim odnosima te temeljem odredbi čl. 186B. Zakona o parničnom postupku i predlaže da sud donese presudu kojem se utvrđuje da je ništetna odredba čl. 1. Ugovora o namjenskom kreditu broj 3207871571 zaključenog između stranaka 15.- studenog 2006. godine u dijelu gdje je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i valutna klauzula te da se naloži tuženiku da tužiteljici isplati iznose na ime razlike redovnih kamata obračunatih po predmetnom ugovoru i  iznosa redovnih kamata obračunatih i plaćenih od strane tužitelja prema naknadnim odlukama tužene i da mu se naloži plaćanje iznosa na ime razlike na ime više plaćenog iznosa po osnovi nastalih tečajnih razlika.

3.Tuženik u odgovoru  na tužbu navodi da  tužitelj postavlja deklaratorni zahtjev na utvrđenje ništetnosti dijelova odredbi predmetnog ugovora o kreditu, koje se odnose na promjenjivost kamatne stope te na utvrđenje ništetnim jednostranih odluka tuženika o promjenama kamatnih stopa i neodređeni kondemnatorni tužbeni zahtjev za isplatu. Tuženik ističe prigovor zastare te u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja  kao neosnovan. Tuženik navodi da se tužitelj  u činjeničnom historijatu tužbe poziva na to da je zaprimio potrebnu dokumentaciju ali zbog kratkoće roka nije uspio sačiniti točan izračun, a tuženiku nije poznata procesna mogućnost postavljanja neodređenog tužbenog zahtijeva prema hrvatskom postupovnom pravu iz razloga  što tužitelj nije stigao sačiniti izračun i takav tužbeni zahtjev ne udovoljava pretpostavkama iz odredbe članka 186. ZPP te tuženik predlaže tužbu odbaciti. Uz navedeno tuženik ukazuje da zastarni rok s naslova stjecanja bez osnove  počinje teći od trenutka kada se imovina stjecatelja povećala, a ističe protekom roka od 5 godina od dana svake pojedine uplate i kolektivna tužba na koju se tužitelj poziva nije prekinula zastaru za tražbinu konkretnog tužitelja, unatoč pravnom shvaćanju VSRH u presudi REv-2245/17-2. od 20. 3. 2018. godine. Tuženik navodi da prema čl. 502c Zakona o parničnom postupku sud je u pojedinačnom postupku vezan za pravno utvrđenje iz presude donesene povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača a da tužitelj nije bio stranka kolektivnog postupka, to stoga ne postoji sve do podnošenja ove tužbe, nikakva radnja tužitelja usmjerena na ostvarenje njegovih konkretnih prava koja bi prekinula tijek zastare, a da je zakonodavac imao u vidu da kolektivna tužba prekida zastaru za pojedinačne potrošače on bi to propisao, te ističe da je vidljivo kako je zakonodavac institut kolektivne tužbe usmjerio na utvrđenje postojanja određenih povreda na koje se onda potrošači mogu pozivati i za koje su sudovi vezani ali nigdje nije predvidio da bi podnošenje takve parnice prekidalo zastaru u pojedinačnim postupcima potrošača. Tuženik navodi da je pitanje zastare i prekida zastarnih rokova u kontekstu zaštite prava potrošača prepoznato i na razini Europske unije te je Europska komisija navedeno pitanje odlučila riješiti predlaganje nove direktive, dakle normativnom aktivnošću u skladu s načelom vladavine prava i pravne sigurnosti i uputila je 11. travnja 2008. Europskom parlamentu prijedlog direktive o udruženim tužbama za zaštitu kolektivnih interesa potrošača i stavljanje izvan snage Direktive 2009/22/EZ te tuženi navodi da je primjena prijedloga Direktive na sporove poput ovog predviđena u okviru popisa propisa koja se nalazi u prilogu 1. pa da iz navedenog proizlazi kako Europska komisija akceptira potrebu daljeg unapređivanja zaštite potrošača na području EU i to putem daljnje obvezujuće harmonizacije nacionalnih prava država članica i pri tom polazi od stajališta da su nacionalna prava u tom pogledu različita te da je u tu svrhu potrebna njihova harmonizacija pa ako navedeni prijedlog direktive bude prihvaćen tada će na jedinstven način na sveukupnom području EU biti harmonizirano i nacionalno zakonodavstvo u odnosu na zastarne rokove u pogledu zaštite potrošača u naknadnim restitucijskim postupcima. Tuženik pri tom ističe kako prijedlog direktive predviđa rok od 18 mjeseci za donošenje Zakona i drugih propisa potrebnih za usklađivanje s Direktivom i zbog svih navedenih razloga, a posebno zbog dalekosežnih posljedica novoutvrđene prakse Vrhovnog suda koju tuženik pobija Ustavnom tužbom, tuženik drži kako je zbog zastare potrebno odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti. Isto tako tuženik navodi da u nedostatku zakonskog propisa, suditi kako radnja treće osobe – tužbe udruge za zaštitu potrošača – predstavlja radnju kojom se prekida zastara tražbina pojedinačnih potrošača, koja po pravomoćnosti presude iz kolektivnog spora teče iz početka, u situaciji kada postoje jasni propisi o prekidu zastare, a predmet zahtijeva kolektivne zaštite sasvim je drugačije od zahtijeva pojedinačnog potrošača po mišljenju tuženika predstavlja arbitrarno "stvaranje novih" odnosno nadomještanje nepostojećih propisa pa slijedom iznesenog tuženik smatra kako u konkretnom slučaju nema mjestu tumačenju propisa o prekidu zastare drugačije od načina na koji je to uređeno u samom Zakonu. Uz navedeno, tuženik navodi da što se tiče same valutne klauzule tužitelj je upoznat s valutnim rizikom i to je navedeno u čl. 1. Ugovora gdje je vidljivo da je Ugovor sklopljen u CHF, a navedeno je potvrđeno i u čl. 23P Ugovora, a valutna klauzula je izrijekom zakonom dopuštena, legitimna ugovorna odredba i nakon što je valjano ugovorena ne može postati ništetnom zbog kretanja tečaja kune prema stranoj valuti tijekom trajanja ugovornog odnosa. Tuženik ističe da nije mogao znati, niti morao znati za rast tečaja CHF i da je tečaj CHF prema euru a time i prema HKN tečaj koji je dugi niz godina bio izuzetno stabilan te kao što HNB štiti tečaj kune prema euru teko i švicarska narodna banka zbog interesa svoga gospodarstva štiti tečaj CHF prema euru a time podredno tečaj kune prema CHF te činjenica da HNB ne štiti tečaj CHF ne znači da ne postoji interes Švicarske banke za stabilnost navedene valute. Tuženik ističe da nije imao niti jedan razlog sumnjati u buduće kretanje tečaja predmetne valute te ističe a kao je projekcija daljnje stabilnosti tečaja istaknuta od stane viceguvernera Švicarske narodne banke neposredno nakon uvođenja eura, a potom ponovljena četiri godine kasnije neposredno prije uvođenja CHF kredita u ponudu banke. Tuženik navodi da ne odgovara istini da bi tužitelju prikazao kreditni proizvod u CHF kao povoljniji i da tužitelj nije bio informiran niti upozoren na rizike pa ističe kako HNB štiti tečaj kune prema euru i ta informacija je javno dostupna u nizu novinskih članaka tijekom 2005. godine. Tuženi navodi kako standard dužne pažnje i informiranosti "prosječnog potrošača" kako ga postavlja sud Europske unije zasigurno ne podrazumijeva potrošača koji bi se propustio samostalno informirati o javno dostupnim informacijama na koju i ukazuje viceguverner HNB i to u trenutku kada donosi važnu financijsku odluku-uzimanje kredita te ističe da je tuženik korisnika kredita informirao o parametrima vezanim za odobrenje kredita uz valutnu klauzulu uz CHF te ističe kako na strani banke nije postojalo bilo kakvo znanje o budućem kretanju tečaja dapače kako je banka imala razloga vjerovati o stabilnosti tečaja te kako je tužitelja u samom ugovoru upozorila na valutni rizik te nije propustila tužitelju pružiti ključni informaciju uslijed koje bi predmetna odredba bila nerazumljiva u smislu Direktive 93/13. Tuženi u odnosu na način promjene kamatne stope ističe kako se ista počevši od 01. 01. 2013. mijenjala ovisno o izmjeni varijabilnog parametra a sve s obzirom na zakonom predviđene zahtjeve te je Zakonom o izmjenama zakona o potrošačkom kreditiranju dodana odredba čl. 11a a uprava banke je na svojoj 688. sjednici održanoj dana 11. 12. 2012. godine donijela opće uvjete promjene kamatnih stopa Zagrebačke banke d.d. u kreditnom poslovanju s domaćim i stranim osobama a koji su u primjeni od 01. 01. 2013. godine, kojim je implementirala naprijed navedenu zakonsku obvezu pa prema tome od 01. 01. 2013. kamatna stopa se mijenja u skladu s promjenama javo dostupnog ugovorenog parametra a čija je promjena neovisna o volji ugovorenih strana i fiksnog dijela kamatne stope. Tuženik predlaže da se tužbeni zahtjev tužitelja odbije.

4. Tijekom postupka tužiteljica je podneskom od 04. lipnja 2022. sukladno dostavljenoj dokumentaciji uredila tužbeni zahtjev kojim traži isplatu novčanih iznosa.

 

5. Nakon provedenog financijskog vještačenja tužiteljica je podneskom od 05. siječnja 2023., a s obzirom na uvođenje službene valute u Republici Hrvatskoj, uredila tužbeni zahtjev.

 

6. Podneskom od 11. listopada 2023. godine tužiteljica je uredila tužbeni zahtjev sukladno dopuni nalaza i mišljenja financijskog vještaka, a na ročištu održanom kod ovoga suda dana 11. siječnja 2024. godine tužiteljica je izvijestila sud da s obzirom na različite datume uplata pojedinih mjesečnih anuiteta tužiteljica potražuje isplatu zakonske zatezne kamate na pojedine iznose kako je to navedeno u preciziranom tužbenom zahtjevu od petnaestog u mjesecu za svaki mjesec, a ne od drugog u mjeseca za svaki mjesec kako je to navedeno u podnesku od 11. listopada 2023., te da povlači dio tužbenog zahtjeva za isplatom zakonske zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose od drugog do petnaestog u mjesecu za svaki mjesečni iznos uplaćenog anuiteta, a tuženik je na istome ročištu zastupan po zamjeniku punomoćniku izvijestio sud da pristaje na to djelomično povlačenje tužbenog zahtjeva u odnosu na kamate, te je sud primio na znanje i riješio kao izreci rješenja.

Tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor prijeboja radi isplate negativnih razlika no na ročištu održanom dana 11. siječnja 2024. godine tuženik je izvijestio sud da odustaje od istaknutog prigovora prijeboja i isplate novčanih iznosa gleda negativnih razlika, to je sud primio na znanje i riješio jao u izreci rješenja.

 

7. Radi razjašnjenja spornih činjenica sud je ispitao tužiteljicu S. B., svjedokinju V. M., proveo je financijsko-knjigovodstveno vještačenje s vještakom M. Z. čiji je nalaz i mišljenje na suglasan prijedlog stranaka pročitao, izvršio je uvid u  preslik Ugovora o namjenskom kreditu zaključenom između stranaka 15. studenog 2006. godine, broj ugovora … (list br. 6-14), u preslik dokumentacije tuženika (list br. 15-21), u pregled promjena kamatnih stopa po kreditu broj … (list br. 23), u promet po kreditu Z. banke d.d. Z. (list br. 24-34), u obavijest o novostima u utvrđivanju kamatne stope Z. banke d.d. Z. s privitkom (list br. 49-83), u preslik članaka objavljenih u novinama (list br. 84-87), u preslik teksta (list br. 88-89), u Opće uvjete promjene kamatnih stopa Z. banke d.d. Z. (list br. 90-95), u Opće uvjete poslovanja tuženika  (list br. 111-115), u Opće uvjete promjene kamatnih stopa Z. banke u poslovanju s domaćim i stranim fizičkim osobama (list br. 116-117), vrši se uvid u Sudsku praksu te u cjelokupan spis.

8. Izvedene dokaze sud je cijenio u smislu čl. 8. ZPP-a.

 

9. Predmet spora je utvrđenje ništetnosti odredbi Ugovora o namjenskom kreditu broj …. zaključenog između stranaka i to udjelu gdje ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem odluke o kamatnim stopama Z. banke d.d. Z. i u dijelu gdje je ugovorena valutna klauzula (kako je to naprijed obrazloženo) i  isplata preplaćenog iznosa zbog promjenjive kamatne stope u iznosu od  1.531,59 eur i isplata preplaćenog iznosa  po osnovi razlike  tečaju u iznosu od 2.495,19 eur, a prema uređenom tužbenom zahtjevu, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na pojedinačne iznose tekućim od petnaestog u mjesecu za svaki uplaćeni mjesečni iznos na ime otplate kredita.

 

10. Sporno je među parničnim strankama da li se na predmetni spor primjenjuju pravna utvrđenja po kolektivnoj tužbi Hrvatskog saveza udruga za zaštitu potrošača "Potrošač" iz presude Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12, presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, presude Vrhovnog suda RH broj Revt-249/14-2 od 09. travnja 2015. godine, presuda Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-6632/17-10, i da li su odredbe Ugovora o kreditu broj  … od 15. studenog 2006. godine sklopljenog između stranaka u dijelu u kojem je ugovorena promjenjivost kamatne stope i valutna klauzule ništetne. 

 

11. Među strankama nije sporno, a isto proizlazi iz Ugovora o namjenskom kreditu, da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, dana 15. studenog 2006. godine sklopile Ugovor o namjenskom kreditu broj …, kojim je tuženik odobrio tužitelju kredit u iznosu od 23.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita te kojim se korisnik kredita obvezao iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama i to s rokom otplate kredita a koji rok iznosi 20 godina i korisnik kredita se obvezao kreditoru iznos kredita vratiti u anuitetima zajedno s redovnom kamatom koja je tijekom postojanja obveze po tom ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem odluke o kamatnim stopama tuženika koja na dan sklapanja toga ugovora iznosi 4,50 % godišnje te interkalarnu kamatu po stopi jednaku stopi redovne kamate, sve u kunskoj protuvrijednosti obračunato po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.

 

12. Odredbom članka 2. Ugovora o namjenskom kreditu  broj … koji su zaključile stranke dana 15. studenog 2006. godine i koji je solemniziran po javnom bilježniku B. Š. pod brojem OU-430/2006. dana 21. studenog 2006. godine, između ostaloga ugovoreno da je redovna kamatna stopa promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem odluke o kamatnim stopama Z. banke d.d., koja na dan sklapanja tog ugovora iznosi 4.50% godišnje. Isto tako uvidom u navedeni ugovor nedvojbeno je utvrđeno da  je odredbom čl. 1. navedenog ugovora ugovoreno da kreditor odobrava i stavlja na raspolaganje korisniku kredita kredit u kunskoj protuvrijednosti 23.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate te da se korisnik kredita obvezuje iznos kredita vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama i na vrijeme utvrđenim tim ugovorom.

 

13. Iz dostavljene dokumentacije proizlazi da je tužitelj kao korisnik kredita zaključenog s  tuženikom broj ugovora o kreditu …, a prema otplatnom planu izvršio prvu uplatu dužnog anuiteta uz primjenu kamatne stope 4,50 %, time da je u vrijeme otplate predmetnog kredita primijenjena kamatna stopa u početku iznosila 5,15 %, kasnije 5,80 %, 6,30%, 6,05%, 3,23%, a kako sve to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka M. Z..

 

14. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka M. Z., između ostalog proizlazi da je tužitelj kao korisnik kredita zaključio s  tuženikom kao kreditorom Ugovor o kreditu  br. … od 15. studenog 2006. godine u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti obračunato prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan isplate kredita i da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa i da je ista u trenutku zaključenja ugovora iznosila 4,50 % godišnje, a ugovoreni rok otplate kredita je bio 20 godina te da je za period otplate kredita od datuma 22. studenog 2006. do 01. prosinca 2017. godine napravljen izračun plaćeno i zaduženo prema knjigovodstvenoj dokumentaciji tuženika banke uz promjenjivi valutni tečaj CHF i promjenjivu kamatnu stopu prema tabeli broj 1. ukupno zaduženi mjesečni anuiteti u iznosu od 117.349,07 kn (20.318,21 CHF), ukupno mjesečno zadužene glavnice u iznosu od 59.246,43 kn (9.930,50 CHF) i ukupno mjesečno zadužene kamate u iznosu 58.102,64 kn (10.387,71 CHF) a izračun prema valutnom tečaju CHF na dan 22. 11. 2006. godine u iznosu 4,619568 i ugovorenoj kamati od 4,50% i prema otplatnom planu uz ugovor: ukupno mjesečni anuiteti u iznosu od 88.053,24 kn (19.060,80 CHF), ukupno mjesečne glavnice u iznosu od 46.884,41 kn (10.149,09 CHF), i ukupno mjesečne kamate u iznosu 41.168,25 kn (8.911,71 CHF) pa iz navedenog proizlaze razlike: razlika ukupno preplaćenih anuiteta iznosi 29.295,83 kn i razlika ukupno preplaćene glavnice iznosi 12.362,02 kn, a razlika ukupno preplaćene ugovorene kamatne stope iznosi 16.934,39 kn te da daje mišljenje a sve povodom izračuna razlike između iznosa koje je tužitelj uredno uplatio tuženiku na ime promjenjive kamate i iznosa koji bi tužitelj tuženiku uplatio na ime ugovorene kamatne stope, a da je ugovorena kamatna stopa ostala u visini kakva je bila u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu po mjesecima od zaključenja ugovora pa do konačne isplate kao i porasta valutnog tečaja u odnosu na važeći tečaj na dan ugovaranja kredita, proizlazi ukupan novčani iznos od 30.182,67 kn koji se sastoji od iznosa 11.539,74 kn pozitivne razlike preplaćenih iznosa temeljem porasta ugovorene kamatne stope plus 18.642,93 kn pozitivne razlike zbog porasta valutnog tečaja u odnosu na važeći tečaj na dan ugovaranja kredita. Isto tako iz dopune nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Mire Zakore proizlazi da je u tablici broj 5.1. prikazana rekapitulacija preplata te je utvrđeni izračun preplaćenih iznosa temeljem porasta ugovore kamatne stope i porasta valutnog tečaja u odnosu na važeći tečaj na dan ugovaranja kredita za razdoblje od 01.01.2007. do 01.12.2017. godine, te da preplata po osnovi pozitivnih razlika kamata u eurima sveukupno iznos 1.531,59 eur, a preplata po osnovi pozitivnih razlika zbog ugovorenog tečaja iznosi 2.495,19 eur (koji iznos se dobije zbrajanjem pojedinih novčanih iznosa koji predstavljaju iznos mjesečne preplate zbog ugovorene valutne klauzule a kako je to navedeno u tablici 5.1. Rekapitulacije preplata te je samo zbog pogreške u zbrajanju financijski vještak naznačio iznos pozitivne razlike od 2.474,34 iako zbroj svih pozitivnih razlika uplaćenih mjesečnih iznosa zbog ugovorene valutne klauzule navedenih u tablici 5.1. Rekapitulacije preplate iznosi 2.495,19 eur), a kako je to sve iskazano po pojedinim mjesecima kada su uplate vršene a što sve proizlazi iz dostavljene tablice.

 

15.  Iz iskaza tužiteljice S. B. između ostalog proizlazi da joj je tijekom 2006. godine trebao novac za adaptaciju obiteljske kuće koju je koristila i koristi za stanovanje svoje obitelji te je otišla u poslovnicu Z. banke i zatražila kredit te su joj tamo rekli da su najpovoljniji  krediti u CHF i morala je priložiti samo izvadak iz zemljišne knjige a nakon toga je došla još jednom u poslovnicu tuženika u O. i tamo su je čekali pripremljeni ugovori i ona je ovjerila potpis kod javnog bilježnika te joj je isplaćen kredit od oko 100.000,00 kn na ruke i taj novac je u cijelosti utrošila za adaptaciju obiteljske kuće. Isto tako iz iskaza tužiteljice proizlazi da su ugovori o kreditu pripremljeni od strane tuženika i nitko joj nije čitao i ona je samo znala da je ugovoren kredit u francima i da će rata iznositi oko 600,00 kn mjesečno, a za vrijeme otplate kredita rata je rasla te je jedno vrijeme iznosila i oko 1.000,00 kn a prilikom razgovora o kreditu nitko joj nije govorio o čemu ovisi iznos rate za otplatu kredita a niti o čemu ovisi visina kamate a tada da ona nije znala što znači valutna klauzula i da ona u banku nije išla prigovarati rastu i promjeni kamatne stope a da nije mislila da bi tečaj CHF mogao toliko rasti i to joj nitko nije govorio.

 

16. Dakle, tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je tužitelj  na ime otplate predmetnog kredita izvršio uplatu prve rate time da je kamata u trenutku uplate prve rate iznosila 4,50 % a kasnije za vrijeme otplate toga kredita odlukom tuženika kamatna stopa je mijenjana te je iznosila 5,15%, 5,80%, 6,30%, 6,05%, a kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka u kojem su prikazani točni iznosi uplaćenih rata, primijenjena kamatna stopa i primijenjeni tečaj na dan uplate svake rate na ime otplate kredita dakle, proizlazi da je tužitelj tuženiku na ime otplate predmetnog kredita zbog promjenjive kamatne stope koja se u vremenu otplate kredita mijenjala te je od početnih 4,50 % tijekom otplate kredita rasla na 5,15%, 5,80 %, 6,30%, i 6,05% platio tuženiku veći iznos od 1.531,59 eur. Isto tako tijekom postupka je nedvojbeno utvrđeno da je u vrijeme otplate predmetnog kredita došlo do promjene u tečaju CHF u odnosu na kunu pa je tako došlo do promjene iznosa anuiteta koje je tužitelj tuženiku plaćao na ime otplate kredita i tužitelj je tuženiku plati ukupno 2.495,19 eur više zbog promjene tečaja CHF u odnosu na kunu, a kako je to točno navedeno po mjesecima u nalazu i mišljenju knjigovodstveno-financijskog vještaka M. Z. i to u tablici broj 5.1., time da se navedeni iznos dobije zbrajanjem pojedinačnih mjesečnih iznosa navedenih u toj tablici a samo je pogrešno u koloni broj 7. iste tablice ukupan zbroj naznačen 2.474,34 eur iako pojedinačnim zbrajanjem pojedinih mjesečnih iznosa koji predstavljaju pozitivnu razliku zbog tečaja se dobije iznos od 2.495,19 eur.

 

17. Nesporno je da je Visoki trgovački sud RH u presudi pod poslovnim brojem Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine koja je donesena po žalbi izjavljenoj na presudu Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine u parnici tužitelja Udruge Potrošač protiv banaka, radi zaštite kolektivnih interesa utvrdio u točki 2. da su kamatne stope tuženici mijenjali bez ugovorenih parametara, jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle, o kojoj promjeni se nije pojedinačno pregovaralo, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe.

Nadalje nesporno je da je Vrhovni sud u svojoj odluci Revt-249/14 od 09. travnja 2015. godine odbio revizije tuženika, a koje su izjavljene protiv presude Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena i djelomično ukinuta presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine. Dakle, u presudama Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/12 od 04. srpnja 2013. godine, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. godine, i Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod poslovnim brojem Revt-249/2014 od 09. travnja 2015. godine, pravomoćno je utvrđeno da je kamatne stope tuženik mijenjao bez ugovorenih parametara jednostranom odlukom banke, samim obavještavanjem o promjeni, dakle o kojoj promjeni nije pojedinačno pregovarano, čime je došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost odnosno ništetnost navedene ugovorne odredbe. Ovo je značajno zbog toga što sada potrošači u individualnim restitucijskim parnicama, a takva je i ova parnica, imaju mogućnost potraživati preplaćeno s osnove promjenjive kamatne stope u skladu sa člankom 502.c a u svezi članka 502.a ZPP-a. Promjenom kamatne stope, koja je s vremenom mijenjana na štetu tužitelja, došlo je do povećanja mjesečnih anuiteta koje su potrošači bili dužni plaćati u odnosu na anuitete koji su bili ugovoreni prilikom sklapanja ugovora o kreditu.

Nadalje, presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine, potvrđena je presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine u dijelu u kojem je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. godine kojom je potvrđeno da je između ostalih i tužena u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem Ugovora o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarskih franaka a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih Ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke temeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je tuženik postupio suprotno odredbama članka 81., 82. i 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača u razdoblju od 6. kolovoza 2007. godine, a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. godine suprotno odredbama članka 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09).  Kolektivni interes potrošača (sadašnjih i budućih), prema navedenim presudama, temelji se na tome da određeni trgovci u svojim standardnim ugovorima ne koriste određene odredbe koje su nepoštene po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača i da njihova poslovna praksa ne bude po kriterijima iz Zakona o zaštiti potrošača nepoštena. Nadalje, navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. i br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018., temeljem odredbe čl. 502.c ZPP obvezuju ovaj sud, jer se u ovom predmetu radi o individualnom sporu kojeg je pojedinačni potrošač, ovdje tužitelj, pokrenuo protiv ovdje tuženika radi stjecanja bez osnove iznosa kojeg je tuženik na temelju ništetnih odredaba Ugovora o kreditu od 18. 5. 2007. godine, u dijelu kojem je redovna kamata promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama kreditora, dakle upravo radi zaštite svog pojedinačnog interesa povrijeđenog postupanjem tuženika protivno propisima o zaštiti potrošača, na štetu ovdje tužitelja, a u odnosu na koju povredu propisa o zaštiti potrošača je donesena osuđujuća presuda iz postupka zaštite kolektivnih interesa. Utoliko što je navedenim presudama Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/12 od 4. 7. 2013. odnosno Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-7129/13 od 13. 6. 2014. i br. Pž-6632/2017-10 od 14. 6. 2018. pružena apstraktna pravna zaštita kolektivnih interesa i prava svih potencijalnih potrošača i koja pravna zaštita nema kompenzacijski karakter, a ne i zaštita svakog potencijalnog potrošača, to tužitelj u ovom sporu ima pravo zahtijevati i isplatu iznosa preko ugovorene kamatne stope od 4,50 % godišnje.

 

18. Stoga, u odnosu na odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj … koji su zaključile stranke dana 15. studenog 2006. godine i koji je solemniziran po javnom bilježniku B. Š. pod brojem OU-430/2006 21. studenog 2006., a kojim ugovorom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. banke d.d., (članak 2. kako je to navedeno u izreci ove presude) i u dijelu gdje je ugovorena valutna klauzula (čl. 1. predmetnog ugovora) za zaključiti je da se radi o neodređenim ugovornim odredbama jer je na temelju iste tužitelj jedino znao kolika je visina kamatne stope i koliko je tečaj kune u odnosu na CHF, na dan sklapanja ugovora o kreditu, a kako to nedvojbeno proizlazi i iz iskaza tužitelja, dok po mišljenju ovog suda, nije mogao ocijeniti zašto, kako i u kojem smjeru će se tijekom budućeg kreditnog razdoblja kamatna stopa i tečaj kretati, zbog čega je stav ovog suda da buduća kamatna stopa ugovorena kao promjenjiva nije bila određena, a niti odrediva (čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO), a ujedno je po svom sadržaju, prosječnom potrošaču, objektivno takva ugovorna odredba bila nerazumljiva, dok tuženik nije podnio nikakve dokaze u prilog suprotnom zaključku. Tuženik nije podnio nikakve dokaze da je tužitelju kao korisniku kredita na razumljiv način objasnio postupak formiranja kamatne stope odnosno koji sve čimbenici utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja, a na temelju čega bi tužitelj kao prosječni potrošač mogao spoznati učinke koji bi za njega u budućnosti proizašli iz takve ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, pa stoga sud zaključuje da tužitelj kao potrošač nije raspolagao osnovnim parametrima o kojima ovisi kretanje kamatne stope u budućem razdoblju. Dakle, proizlazi da se o promjenjivoj kamatnoj stopi nije pojedinačno pregovaralo, odnosno, da je navedena odredba ugovora dio unaprijed formuliranog standardnog ugovora tuženika, na koju tužitelj nije imao mogućnost utjecaja, te tuženik koji je bankarska institucija u čije poslovanje ulazi sklapanje ugovora o kreditu i koji raspolaže stručnim znanjem, u odnosu na kojeg je tužitelj u „slabijem“ položaju, nije tužitelja informirao o mogućim posljedicama sklapanja navedenog ugovora o kreditu, a tuženik nije dokazao suprotno.

Pravo je tuženika da s aspekta isplativosti svog poslovanja u ugovorima o kreditu ugovara promjenjivu kamatnu stopu, međutim tuženik je bio dužan, nudeći svoj proizvod tužitelju, istog informirati o smislu i sadržaju odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi i skrenuti mu pozornosti na parametre o kojima ovisi kamatna stopa a tuženik nije dokazao da je to i učinio. Dakle, temeljem svega navedenog sud zaključuje da su odredbe Ugovora o namjenskom kreditu broj … koji su zaključile stranke dana 15. studenog 2006. godine i koji je solemniziran po javnom bilježniku B. Š. pod brojem OU-430/2006 dana 21. studenog 2006. godine, u dijelu u kojem je ugovorena kamatna stopa koja je promjenjiva sukladno Odluci o kamatnim stopama Zagrebačke banke d.d. (članka 1. i 2.), bile sastavni dio ugovora unaprijed sastavljenog od strane tuženika, da o tim odredbama između stranaka nije bilo pregovora, niti je tužitelj utjecao na sadržaj istih a isto tako su i ništetne jednostrane odluke tuženika o promjenama kamatne stopa donesene temeljem odredbe čl. 2. navedenog ugovora o kreditu, čime je tužitelju, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, kao jednom od temeljnih načela obveznog prava, nametnuta obveza koju objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme zaključivanja ugovora, te da su takve odredbe nepoštene sukladno odredbama čl. 81. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 96/03, dalje: ZZP) i čl. 96. st. 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13, dalje: ZZP/07) kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, te se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te u konačnici ništetne, sukladno odredbama čl. 87. st. 1. ZZP i čl. 102. ZZP/07. Sud je cijenio tvrdnju tužiteljice da nije pročitala navedeni ugovor no s obzirom na to bi se kako navodi tuženik moglo zaključiti da ne postoji preduvjet za pružanje sudske zaštite kao zaštite prava potrošača no po ocjeni ovoga suda budući iz dostavljene potvrde javnog bilježnika B. Š. koja je potvrdila privatnu ispravu-ugovor o namjenskom kreditu od 15. studenog 2006. pod brojem OU-430/2006 dana 21. studenog 2006. nedvojbeno proizlazi da je sudionici (tužiteljici) pravnog posla ispravu pročitala te ju upozorila da potvrđena privatna isprava ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta, po ocjeni ovoga suda tužiteljici je naveden ugovor pročitan i ona je bila upoznata s odredbama tog ugovora i postupala je s dužnom pažnjom i razboritošću prosječnog potrošača no kako je to naprijed obrazloženo s obzirom da je predmetni ugovor unaprijed sastavljen po tuženiku te da tužiteljica nije imala mogućnosti utjecati na sadržaj istog i odredbe ugovora su sadržane u tipskom unaprijed po tuženiku napisanom ugovoru za zaključiti je da s se o navedenim odredbama nije pojedinačno pregovaralo pa se iste smatraju nepoštenima jer, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu o pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

 

19. U odnosu na isplatu po osnovi promjenjive kamatne stope, a polazeći od navedenih utvrđenja ovaj sud zaključuje da odredba predmetnog ugovora kojom je sukladno   Odluci banke o kamatnim stopama prema kojoj visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika i koja ne sadrži kriterije koje će tuženik pri donošenju takve odluke primijeniti nerazumljiva je i nepoštena i kao takva ništetna sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a (NN 96/03) čije odredbe su bile na snazi u vrijeme zaključenja Ugovora o kreditu između stranaka. Odredbom čl. 81. st. 2., 3. i 4. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranka na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca, te zbog toga potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca, te ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati. Odredbom čl. 84. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) bilo je propisano da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Člankom 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) bilo propisano da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a st. 2. da ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost samog ugovora ako može opstati bez ništave odredbe. Analizom predmetnog ugovora o kreditu ovaj sud zaključuje da je isti unaprijed formuliran od strane tuženika i da tužitelj nije imao utjecaja na njegov sadržaj. Tuženik je mijenjao ugovorenu kamatnu stopu temeljem ovlasti iz predmetnog ugovora, a kreditor tužitelju u obavijesti nije naznačio razloge za donošenje odluke o povišenju kamatne stope. Ovakav način promjene kamatne stope navedenim presudama, a i u ovom postupku je utvrđen kao nepoštena ugovorna odredba zbog čega je taj dio ugovora po navedenim presudama utvrđen ništetnim pravnim poslom sve u skladu sa odredbom čl. 131. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13). Takva presuda prema odredbi čl. 138a. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13) obvezuje sve ostale sudove u postupcima koje potrošač osobno pokrene radi isplate koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Tužitelj je tuženiku u konkretnom slučaju na temelju ništetne ugovorne odredbe o načinu utvrđivanja promjenjive kamatne stope isplatio više nego što je ugovoreno, s obzirom da je ugovorena kamatna stopa od 4,50 % a tuženik je svojom jednostranom odlukom o promjenjivim kamatnim stopama mijenjao ugovorenu kamatu na način da je istu povećavao. Naime uvidom u dostavljenu dokumentaciju utvrđeno je da je tuženik mijenjao kamatnu stopu koja je u početku iznosila 4,50%  s tim da je za vrijeme otplate kredita kamatna stopa mijenjana te je iznosila 5,15% 5,80%, 6,30%, 6,05%. Isto tako po ocjeni ovoga suda imajući u vidu iskaz tužiteljice i iskaz svjedokinje V. M., tijekom postupka je utvrđeno da se o odredbi predmetnog ugovora kojom je ugovorena valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa, nije pojedinačno pregovaralo te da tužitelj kao potrošač nije bio upoznat s rizicima koje ugovaranje takove klauzule nosi i tužitelju nije na razumljiv i jasan način obrazložena valutna klauzula te promjenjivost kamatne stope. Po ocjeni ovoga suda neutemeljeni su navodi tuženika da su odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi razumljivi tužitelju obzirom da su ti termini za prosječnog potrošača, a takav je tužitelj, nerazumljivi. Naime, terminologija koja je korištena u aktima tuženika uključujući pri tome i dio koji se odnosi na promjenu kamatne stope i valutne klauzule je razumljiva osobama koje imaju ekonomsku naobrazbu te s vremenskim odmakom danas je razumljivija prosječnom potrošaču a s obzirom na aktualizirano pitanje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope u medijima i postojećim postupcima.

 

20. U odnosu na prigovor tuženika o zastari potraživanja ovaj sud smatra da je prigovor neosnovan jer temeljem odredbe čl. 215. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 i dr.) zastara počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, a kako je presuda Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu Pž-7129/13-4 donijeta 13. lipnja 2014. godine s kojim datumom je postala i pravomoćna i presuda navedenog Trgovačkog suda u Zagrebu, od tog dana je tužitelj stekao pravo potraživati razliku više plaćenih kamata, zbog čega nije istekao rok iz čl. 225. ZOO-a jer je tužba u ovom predmetu podnesena 11. 06. 2019., s obzirom da se u konkretnom slučaju primjenjuje opći zastarni rok od pet godina s obzirom da je predmet tužbenog zahtjeva neosnovana isplata preplaćenog iznosa zbog promjenjive kamatne stope i valutne klauzule. U odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/2012 u pogledu promjenjive kamatne stope u odnosu na tuženika postala je pravomoćna donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH Pž-7129/13 13. lipnja 2014. godine. Prema ustaljenoj sudskoj praksi VSRH rok za restituciju kod ništetnog ugovora teče od svake pojedine isplate, a takvo pravno shvaćanje VSRH je izrazio u presudi i rješenju broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018. godine kojom je odbio reviziju Zagrebačke banke d.d. Zagreb koja je izjavljena protiv presude i rješenja Županijskog suda u Osijeku Gž-820/17-3 od 29. lipnja 2017. godine, a predmet koje je bilo utvrđenje ništetnosti i isplate dakle u istovjetnoj pravnoj stvari.

Sud je stajališta kako je istaknuti prigovor zastare neosnovan. Naime, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženog u odluci Rev-2245/17-2 od 20.03.2018. godine, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, a što je bilo 13. lipnja 2014. godine u odnosu na zahtjev za preplaćene kamate s obzirom da je presuda Trgovačkog suda broj P-1401/12 postala pravomoćna 13. lipnja 2014. godine donošenjem presude Visokog Trgovačkog suda RH Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na zahtjev na ime valutne klauzule, donošenjem odluke Visokog trgovačkog suda pod poslovnim brojem Pž-6632/17-10 od 14. lipnja 2018. godine, dakle pa se zastarni rok računa od pravomoćnosti navedenih presuda. Tužba u ovom predmetu je podnesena 11. lipnja 2019. godine, dok je sukladno dostavljenoj dokumentaciji tuženika određeno postavljen zahtjev na isplatu nakon što je tužiteljica po zaprimanju potrebne dokumentacije u primjerenom vremenskom roku mogla izvršiti potrebne izračune te određeno postaviti tužbeni zahtjev za isplatu to i učinila podneskom od 04. 06. 2020. a tužba je po provedenom knjigovodstveno-financijskom vještačenju u tijekom ovoga postupka postavljena podneskom tužiteljice od 05. 01. 2023. godine, odnosno uređeno je podneskom od 11. listopada 2023. i na ročištu održanom dana 11. siječnja 2024. godine. Dakle u tijeku postupka je tužiteljica na osnovu činjeničnih i pravnih navoda tužbe samo uredila tužbeni zahtjev to onda svakako nije protekao rok od pet godina koji se računa od 13. lipnja 2014. godine za preplaćene kamate, odnosno od 14. lipnja 2018. godine za valutnu klauzulu.

 

21. U ovom postupku tužitelj potražuje isplatu preplaćenog iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope i ugovorene valutne klauzule. Po ocjeni ovoga suda tužitelj je tijekom postupka dokazao da je prilikom zaključenja predmetnog ugovora nastupao kao potrošač budući da je nedvojbeno utvrđeno da je namjena novca dobivenog na ime predmetnog kredita bila adaptacija obiteljske kuće u kojoj je i u kojoj sada tužiteljica stanuje i koja se nije koristila za druge svrhe.

 

22. Budući da je među strankama bila sporna i visina tužbenog zahtjeva, na prijedlog tužitelja sud je odredio knjigovodstveno-financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku M. Z., koja je sačinila nalaz i mišljenje temeljem kojeg je sud utvrdio da je tužitelj ukupno platio 1.531,59 eur više zbog promjene kamatne stope i da je tužitelj platio ukupno 2.495,19 eur više zbog promjene tečaja CHF. Naime, iz dostavljene tablice broj 5.1. Rekapitulacija preplate koja je sastavni dio nalaza i mišljenja financijskog vještaka nedvojbeno proizlaze pojedinačni mjesečni iznosi koje je tužiteljica platila tuženiku po osnovi pozitivne razlike nastale zbog ugovorene kamatne stope i valutne klauzule te je zbrajanjem pojedinačnih iznosa koje je mjesečno tužiteljica platila tuženiku dobiven zbroj od 1.531,59 eur koji iznos predstavlja zbroj iznosa plaćenih po osnovi pozitivne razlike zbog ugovorene promjenjive kamatne stope, te iznos od 2.495,19 eur koji iznos predstavlja zbroj pozitivnih razlika zbog ugovorene valutne klauzule ali je samo pogrešno kod zbrajanja pozitivnih razlika zbog ugovorene valutne klauzule u stupcu broj 7 kao zbroj pogrešno naznačen iznos od 2.474,34 eur, iako je pojedinačnim zbrajanjem mjesečnih iznosa koji predstavljaju pozitivnu razliku zbog ugovorene valutne klauzule dobiven iznos od 2.495,19 eur.

23. Sud je nalaz i mišljenje financijsko-knjigovodstvenog vještaka M. Z. u cijelosti prihvatio kao stručan i objektivan, (a greške u zbrajanju pojedinih mjesečnih iznosa koji predstavljaju tzv. pozitivnu razliku zbog ugovorene valutne klauzule sud je cijenio no s obzirom da je moguće zbrajanjem pojedinih mjesečnih iznosa uplaćenih po osnovi ugovorene valutne klauzule a koji iznosi predstavljaju tzv. pozitivnu razliku utvrditi točan iznos ukupno uplaćenih iznosa sud je cijenio da isto nije utjecalo na valjanost nalaza i mišljenja). Za napomenuti je da su stranke predložile da se nalaz i mišljenje pročita na glavnoj raspravi, to sud nije ponovno pozivao knjigovodstveno-financijskog vještaka da iznose svoj nalaz i mišljenje na glavnoj raspravi već je uočenu grešku (zbog pogrešnog zbroja) sam utvrdio i otklonio na način da je zbrojio iznose pojedinih mjesečnih uplata na ime pozitivne razlike zbog ugovorene valutne klauzule, a kako je to naprijed obrazloženo.

 

24. Tužitelj  navodi da je sa tuženikom dana 15. studenog 2006. godine zaključio ugovor o namjenskom kreditu broj 3207871571 i  da mu je temeljem istog stavljen na raspolaganje kredit, da je za vrijeme trajanja otplate kredita više puta na štetu tužitelja jednostranom odlukom banke mijenjana kamatna stopa, a da je predmetnim ugovorom ugovorena otplata u jednakim mjesečnim anuitetima po kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju CHF Hrvatske narodne banke  time da su uplate po kreditu valutirale s datumom odobrenja računa, odnosno da je ugovorena primjena valutne klauzule pa da su navedene odredbe ugovora nepoštene utvrđene pravomoćnim sudskim odlukama kako je to naprijed obrazloženo odnosno da su navedene odredbe utvrđene kao ništetne i nedopuštene pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. godine. Ista presuda potvrđena je revizijskom odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revt-249/14-02 od 09. travnja 2015. godine. Predmetnim ugovorom ugovoreno je da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatom po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke za CHF važećem na dan plaćanja uz primjenu promjenjive kamatne stope kako je to naprijed obrazloženo te je tužitelj zbog navedenih ugovornih odredbi, a s obzirom da je došlo do promjene visine kamatne stope i promjene tečaj CHF u odnosu na kunu platio tužitelju veći iznos, a kako je to naprijed obrazloženo i kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka.

 

25. Iz nalaza i mišljenje knjigovodstveno-financijskog vještaka koji je na suglasan prijedlog stranaka pročitan nedvojbeno proizlazi da je tužitelj tuženiku zbog promjene kamatne stope isplatio veći novčani iznos i to 1.531,59 eur te da je tuženik tužitelju zbog ugovorene valutne klauzule i porasta tečaja CHF u odnosu na kunu isplatio veći iznos i to 2.495,19 eur to je sud naložio tuženiku da tužitelju navedene iznose plati sa zateznom kamatom tekućom od petnaestog u mjesecu za svaki mjesec (kako to tužitelj traži) na pojedinačne iznose koji su uplaćeni kako to nedvojbeno proizlazi iz nalaza i mišljenja financijsko-knjigovodstvenog vještaka odnosno presudio je kao u izreci ove presude. Imajući u vidu navedeno, sud je naložio tuženiku da tužitelju na ime preplaćenih iznosa po osnovi promjenjive kamatne stope u utuženom periodu isplati iznos od 1.531,59 eur  i po osnovi  valutne klauzule u utuženom periodu isplati ukupan iznos od  2.495,19 eur, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom na pojedinačne iznose, od petnaestog u mjesecu za svaki pojedini uplaćeni iznos mjesečnih rata, a što je nedvojbeno utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem, te odlučio kao u izreci temeljem odredbe čl. 1111. ZOO-a, a odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18).  Shodno navedenom, a u skladu s odredbom čl. 323. st.1. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18) valjalo je prihvatiti i zahtjev da je tuženik dužan vratiti tužitelju iznos koji je primio po promijenjenim kamatnim stopama kao i temeljem rasta tečaja valute CHF.

 

26. Sud je prihvatio iskaz tužitelja S. B. ispitane kao stranke jer je njezin iskaz logičan i uvjerljiv te je potvrđen ostalim provedenim dokazima time da je njezin iskaz cijenio u povezanosti s ostalim, provedenim dokazima, a kako je to naprijed obrazloženo. Sud je poklonio vjeru iskazu svjedoka V. M. no njezin iskaz je cijenio s obzirom na sve naprijed obrazloženo i činjenicu da tužitelju kao osobi prosječnih znanja nisu na jasan i određen način obrazloženi pojmovi vezani uz ugovorenu valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje M. Z. jer je njezin nalaz i mišljenje dan u skladu s pravilima znanosti i struke te je pravilno obrazložen koje obrazloženje prihvaća i ovaj sud time da je uočenu grešku u zbrajanju pojedinačnih mjesečnih iznosa koje je tužiteljica uplatila tuženiku po osnovi ugovorene valutne klauzule, a koje predstavljaju tzv. pozitivnu razliku sam ispravio na način da je zbrojio pojedinačne mjesečne iznose koje je tužiteljica tuženiku uplatila po osnovi ugovorene valutne klauzule i to tzv. pozitivnu razliku, a koje nedvojbeno proizlazi iz tablice broj 5.1. Rekapitulacije preplata iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka M. Z., a kako je to naprijed obrazloženo.

 

27. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 164. Zakona o parničnom postupku. Za napomenuti je da u odnosu na povučeni dio tužbenog zahtjeva tužiteljice (dio tužbenog zahtjeva u odnosu na isplatu zakonske kamate) nisu nastali posebni troškovi.

 

28. Pri odlučivanju koji će se troškovi priznati tužitelju, sud je u smislu članka 155. st. 1. Zakona o parničnom postupku, priznao samo one troškove koji su bili neophodno potrebni za vođenje ovoga postupka, a imajući u vidu vrijednost predmeta spora prilikom poduzete pojedine parnične radnje. Sud je tužitelju priznao troškove koji se odnose na sastav tužbe u iznosu od 200,00 Eur, za sastav obrazloženog podneska od 24. ožujka 2020. godine u iznosu od 200,00 Eur, za zastupanje na ročištima 22. 10. 2020., 03. 03. 2021., 29. 12. 2022., 26. 01. 2023., te 11. siječnja 2024. godine u iznosu od  200,00 Eur, za svako ročište, za zastupanje na ročištima održanim dana 04. ožujka 2020., 04. lipnja 2020., 14. studenog 2022. i 04. srpnja 2023. godine u iznosu od 100,00 eur za svako ročište budući se na istim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima, za sastav podneska od 24. 03. 2020., u iznosu od 200,00 Eur. Isto tako potrebni i opravdani troškovi tužitelja odnose na troškove poreza na dodanu vrijednost u iznosu  od  500,00 Eur, na trošak sudske pristojbe na tužbu, koju je tužiteljica platila iznosu od 53,09 eur, te na trošak uplaćenog predujma za provedeno vještačenje u iznosu  od 456,60 eur. Dakle, ukupni troškovi tužitelja iznose 3.009,69 Eur te budući su isti bili potrebni i opravdani, sud je naložio tuženiku da ih tužitelju i plati zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude do isplate.

Sud nije dosudio tužitelju zatražene troškove za sastav podnesaka od 4.lipnja 2020. godine i za sastav podnesak od 5. siječnja 2023. godine budući da navedeni podnesci nisu bili potrebni u ovome postupku i trošak sastava istih dužna je snositi sama tužiteljica.

 

29.  S obzirom na izloženo presuđeno je kao u izreci.

 

U Garešnici,  9. veljače  2024. godine

S u t k i n j a

Jarmilka Kučera-Slivar v.r.

 

 

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku do 15 dana. Žalba se podnosi u tri primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni sud drugog stupnja.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužiteljice
2. Punomoćniku tuženika