REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pn-81/2017-113

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda, Brankici Bobšić, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Franji Ribiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, zastupanog po punomoćnici Ivani Grgić Zovko, odvjetnici iz Grgić & Partneri odvjetničko društvo d.o.o. iz Zagreba, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 2. listopada 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja odvjetničke vježbenice LŽ i punomoćnice tuženika odvjetnice Ivane Grgić Zovko, dana 12. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku EUROHERC osiguranje d.d. isplatiti tužitelju ZŽ iznos od 3.900,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2013. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, te od 30. prosinca 2023. do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 1.152,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. studenoga 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Svaka stranka snosi svoje troškove.

IV. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem od tuženika potražuje isplatu iznosa od 27.417,84 EUR, te isplatu iznosa 128,00‬ EUR, sve s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.‬

‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬‬

Obrazloženje

1. Tužitelj je 16. srpnja 2014. protiv SUNCE OSIGURANJE d.d. preporučenom pošiljkom podnio tužbu u kojoj je naveo da je 16. srpnja 2011. stradao kao putnik na stražnjem sjedalu osobnog automobila reg. oz. [registarska oznaka] na 94. km autoceste A1. Nadalje je naveo da je prometnu nezgodu skrivio ĐŽ upravljajući navedenim vozilom koje je na dan štetnog događaja bilo obvezno osigurano kod tuženika policom br. [broj police] iz čega proizlazi pasivna legitimacija tuženika. Tužitelj je isto tako naveo da je u navedenoj prometnoj nezgodi zadobio brojne teške ozljede uslijed čega se dugo liječio te je trpio dugotrajne i intenzivne bolove, kao i strah zbog osjećaja ugroženosti vlastitog života i zbog brige za ishod liječenja i vlastito zdravlje. Još je naveo da se u mirnom postupku 3. svibnja 2013. obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom, koji je odbijen u cijelosti. Stoga je tužitelj, tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi, od tuženika potraživao isplatu iznosa od 49.797,60 EUR/375.200,00 kn (iznos od 3.981,68 EUR/30.000,00 kn za pretrpljene fizičke bolove, iznos od 3.981,68 EUR/30.000,00 kn za pretrpljeni strah, iznos od 33.180,70 EUR/250.000,00 kn za duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, iznos od 7.963,37 EUR/60.000,00 kn za duševne boli zbog naruženosti, te iznos od 690,16 EUR/5.200,00 kn za tuđu pomoć i njegu) sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2013. do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tužitelj je u podnesku od 15. svibnja 2025. naveo da mu je tuženik 30. listopada 2023. isplatio nesporni iznos od 15.000,00 EUR, te da je na temelju svih izvedenih dokaza doprinos tužitelja nastanku predmetnog štetnog događaja 10%. Stoga tužbenim zahtjevom specificiranim u tom podnesku uzimajući u obzir navedenu isplatu i doprinos tužitelja štetnom događaju, od tuženika s osnove neimovinske štete potražuje isplatu daljnjeg iznosa od 31.317,84 EUR, te s osnove naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatu iznosa od 1.280,00 EUR, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2013. pa do isplate, uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

3. Tužitelj je u podnesku od 1. listopada 2025. konačno postavio tužbeni zahtjev te istim od tuženika potražuje s osnove neimovinske štete isplatu iznosa od 31.317,84 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 4. svibnja 2013. pa do isplate, te s osnove naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu isplatu iznosa od 1.280,00 EUR sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate, sve uz naknadu troškova parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

4. Ovdje valja reći da je tužitelj u podnesku od 15. svibnja 2025. i 1. listopada 2025. smanjio tužbeni zahtjev, a što se sukladno odredbi čl. 191. st. 3. ZPP-a ne smatra preinakom tužbe.

5. Tuženik je u odgovoru na tužbu priznao činjenicu da se 16. srpnja 2011. dogodila prometna nezgoda u kojoj je sudjelovao vozilo reg. oz. [registarska oznaka] za koje je vlasnik u trenutku nezgode imao kod tuženika sklopljen ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti za štetu koju uporabom vozila može nanijeti trećim osobama. Nadalje je naveo da se iz navoda u tužbi i dokumentacije priložene uz tužbu ne može utvrditi da je osiguranik tuženika isključivo odgovoran za nastalu štetu. Obzirom na navode iz tužbe po kojima je tužitelj zadobio ozljede glave, tuženik ističe da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom pa je isključivo odgovoran za štetu. Nadalje je naveo da je osiguranik tuženika i prijatelj tužitelja, sada pok. ĐŽ, u trenutku prometne nezgode bio pod utjecajem narkotika i to kokaina, kokaetilena i diazepama, što je utvrđeno toksikološkim vještačenjem od 17. listopada 2011. Stoga je tužitelj zbog pristanka na vožnju s takvim vozačem odgovaran za štetu koju je pretrpio. Isto tako je naveo da je tužitelj doprinio visini štete i u dijelu u kojem se bez opravdanog razloga nije pridržavao uputa o liječenju. Tuženik je, nadalje, učinio nespornim da je tužitelj pretrpio povredu zdravlja i da su kod njega zaostale posljedice, ali smatra da iste nisu takvog karaktera kakvim ga predstavlja visina postavljenog zahtjeva. Tuženik je, također, osporio visinu zahtjeva te traženi tijek kamata s obzirom na to da liječenje nije bilo okončano do 4. svibnja 2013. Stoga je tuženik predložio odbiti tužbeni zahtjev tužitelja te ga obvezati da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka.

6. Sud je po prijedlogu tuženika dopisom (obavijest) poslovni broj Pn-81/2017-24 od 6. veljače 2016., sukladno odredbi čl. 211. Zakona o parničnom postupku, "Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023.; dalje: ZPP). obavijestio PŽ o otpočetoj parnici, a koji dopis je ista zaprimila 2. ožujka 2017. Podneskom zaprimljenim kod suda **.**.2017. PŽ je po punomoćniku obavijestila sud da ne vidi nikakav razlog za miješanje, te da ne želi ni na koji način sudjelovati u ovom predmetu.

7. Prije svega valja reći da je tuženik SUNCE OSIGURANJE d.d. u podnesku od 10. ožujka 2016. obavijestio ovaj sud da je polica osiguranja koja je temelj ovog postupka prenesena na EUROHERC osiguranje d.d., koji je preuzeo prava i obveze iz predmetne police, te koji je pasivno legitimiran umjesto SUNCE OSIGURANJE d.d. d.d. Tužitelj je u podnesku od 26. travnja 2016. preložio da u parnicu umjesto dosadašnjeg tuženika SUNCE OSIGURANJE d.d. stupi EUROHERC osiguranje d.d. Budući da je uvidom u izvadak iz sudskog registra utvrđeno da je tuženik SUNCE OSIGURANJE d.d. prestao postojati jer je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj Tt-16/1150-1 od 17. veljače 2016., brisan iz sudskog registra, to je ovaj sud rješenjem poslovni broj Pn-2500/2014-17 od 11. svibnja 2016. utvrdio prekid postupka u ovoj pravnoj stvari i riješio je da će se postupak nastaviti kad pravni sljednici pravne osobe preuzmu postupak ili kad ih sud na prijedlog protivne strane ili po službenoj dužnosti pozove, da to učine. Na ročištu održanom 8. prosinca 2016. sud je donio rješenje, koje je postalo pravomoćno istog dana, kojim je nastavljen postupak u ovoj pravnoj stvari tako što je pravni sljednik dosadašnjeg tuženika SUNCE OSIGURANJE d.d. i to AGRAM LIFE osiguranje d.d. preuzelo postupak. Na istom ročištu tužitelj je preinačio tužbu na način da je umjesto dosadašnjeg tuženika AGRAM LIFE osiguranje d.d. kao tuženika naznačio EUROHERC osiguranje d.d. Na navedenom ročištu sud je dopustio preinaku tužbe na način da je umjesto dosadašnjeg tuženika AGRAM LIFE osiguranje d.d. u parnicu kao tuženik stupio EUROHERC osiguranje d.d. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno istog dana (8. prosinca 2016.) jer su se stranke odrekle prava na žalbu na isto rješenje.

8. Dakle, u konkretnom slučaju nije sporan nastanak štetnog događaja i pasivna legitimacija tuženika. Među strankama, također nije sporno da je tuženik 30. listopada 2023. tužitelju s osnove naknade štete nastale u predmetnom događaju isplatio nesporan iznos od 15.000,00 EUR. Međutim, među strankama je sporna odgovornost za nastanak štetnog događaja, te osnovanost i visina tužbenog zahtjeva.

9. Sud je tijekom postupka proveo sljedeće dokaze: izvršen je uvid u spis Općinskog državnog odvjetništva u Ogulinu broj KR-DO-53/11, presliku zapisnika o očevidu od 16. srpnja 2011. (str. 6-11 spisa), presliku medicinske dokumentacije (str. 11-65, 235, 241-246, 251-258 spisa), presliku odštetnog zahtjeva od 30. travnja 2013. s povratnicom (str. 66-68 spisa), fotografije (str. 80-100 spisa), presliku nalaza i mišljenja vještaka toksikologa mr. sc. UŽ, dipl. ing. od 17. listopada 2011. (str. 104-105 spisa), presliku zdravstvenog kartona tužitelja (str. 156-161, 266-288 spisa), presliku zapisnika ovoga suda iz predmeta poslovni broj Pn-4488/12 od 6. veljače 2014. (str. 168 spisa) i 8. svibnja 2014. (str. 169-170 spisa), presliku službene bilješke MUP-a, PU Karlovačka, PP Ogulin od 9. kolovoza 2011. (str. 171 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Žarku Rašiću i mr. sci. dr. ZŽZ (str. 189-192 i 224-spisa), vještaci prof. dr. sc. Žarko Rašić i mr. sci. dr. Maja Roje Novak su izradili dopunu nalaza i mišljenja (str. 224-227 spisa), vještak prof. dr. sc. Žarko Rašić je saslušan (str. 237-239 i 358-359 spisa), saslušana je vještak mr. sci. dr. Maja Roje Novak (str. 289-290 spisa), provedeno je kombinirano prometno-sudskomedicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima Igoru Jakopliću, dipl. ing. (str. 301-303 spisa) i prof. dr. Vedrani Petrovečki (str. 306-311 spisa), saslušani su vještaci Igor Jakoplić, dipl. ing. i prof. dr. Vedrana Petrovečki (str. 335-336 spisa), saslušani su svjedoci ĆŽ (str. 359- 360 spisa) i DŽ (str. 388-289 spisa), saslušan je tužitelj (str. 152-153 spisa), te je izvršen uvid u ostalu dokumentaciju koja se nalazi u spisu.

10. Sud je uzeo u obzir i medicinsku dokumentaciju i to nalaze i povijest bolesti od 1. rujna 2021., 19. travnja 2021., 22. travnja 2021., 31. ožujka 2021., 7. travnja 2021., 27. kolovoza 2021. i 1. rujna 2021. (235, 241-245, 251-258 spisa) jer je ista dokumentacija nastala nakon zaključenja prethodnog postupka, pa je stoga tužitelj bez svoje krivnje nije mogao dostaviti do 3. rujna 2015., kada je zaključen prethodni postupak (čl. 299. st. 2. ZPP-a).

11. Ovdje valja reći da je sud proveo sve dokaze predložene od parničnih stranka, a s obzirom na to da su iste na ročištu održanom 2. listopada 2025. navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga te su odustale od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložile su zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa.

12. Na temelju tako izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a, ovaj sud nalazi konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovanim.

13. Uvidom u spis Općinskog državnog odvjetništva u Ogulinu broj KR-DO-53/11 utvrđeno je:

- da je 18. kolovoza 2011. MUP, PU Karlovačka, PP Ogulin, podnio posebno izvješće kojim je navedeno Općinskog državnog odvjetništva u Ogulinu obaviješteno da je 16. srpnja 2011. oko 9.05 sati na autocesti A1, na 93 km+450 m (smjer sjever) došlo do prometne nesreće u kojoj je vozač osobnog vozila marke "Ford Escort", reg. oznake [registarska oznaka], ĐŽ smrtno stradao na licu mjesta, dok su putnici u navedenom vozilu ĆŽ, DŽ, zadobili teške tjelesine ozljede, te da je ZŽ, ovdje tužitelj zadobi teške tjelesne ozljede opasne po život,

- da je u navedenom posebnom izvješću MUP-a, PU Karlovačka, PP Ogulin, od 18. kolovoza 2011. navedeno da je do prometne nesreće došlo na način da je vozač ĐŽ upravljao vozilom marke "Ford Escort", reg. oznake [registarska oznaka] autocestom A1 iz smjera juga u smjeru sjevera (Split-Zagreb), te da se dolaskom na 93 km+450 m nije vozilom kretao sredinom obilježene prometne trake, već je u jednom trenutku vozilo približio lijevom rubu kolnika autoceste A1, nakon čega je izgubio nadzor nad upravljačem vozila, te je u zanošenju sletio udesno, van kolnika, gdje je bočnom stranom vozila udario u zemljani obrov, pa je od siline udarca došlo do prevrtanja vozila preko stražnjeg dijela na krov, nakon čega se vozilo zaustavilo na krovu na lijevoj prometnoj traci autoceste A1, a prilikom prevrtanja vozila je došlo do ispadanja rezervnog kotača iz prtljažnog dijela navedenog vozila koji je pao na prednji dio osobnog vozila reg. oznake [registarska oznaka] ( [registarska oznaka]) kojim je u istom smjeru, desnom prometnom trakom upravljao OŽ,

- da spisu prileži mišljenje vještakinje za analizu alkohola i toksikološka vještačenja dr. IŽ iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", od 27. srpnja 2011. u kojem je navedeno da je kod ovdje tužitelja (kojem je prema liječničkoj potvrdi o pregledu vađenje krvi dovršeno 16. srpnja 2011. u 13.30 sati i uzimanje mokraće u 13.32 sati) utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od 0.00 g/kg, a u mokraći 0.20 g/kg, odnosno da je u trenutku nesreće isti bio trijezan,

- da spisu prileži mišljenje vještakinje za analizu alkohola i toksikološka vještačenja dr. IŽ iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", od 27. srpnja 2011. u kojem je navedeno da je kod TŽ (kojem je prema liječničkoj potvrdi o pregledu vađenje krvi i uzimanje mokraće dovršeno 16. srpnja 2011. u 11.55 sati) utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od 0.00 g/kg, a u mokraći 0.34 g/kg, odnosno da je u trenutku prometne nezgode isti bio trijezan,

- da spisu prileži mišljenje vještakinje za analizu alkohola i toksikološka vještačenja dr. IŽ iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", od 27. srpnja 2011. u kojem je navedeno da je kod DŽ (kojem je prema liječničkoj potvrdi o pregledu vađenje krvi dovršeno 16. srpnja 2011. u 11.10 sati) utvrđena koncentracija apsolutnog alkohola u krvi od 0.00 g/kg, odnosno da je u trenutku prometne nezgode isti bio trijezan,

- da spisu prileži mišljenje vještakinje za toksikološka vještačenja ŠŽ, mr.ph., iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", od 3. kolovoza 2011. u kojem je navedeno da se za ĐŽ (koji je prema liječničkoj potvrdi umro **.**.2011. u 9.25 od ozljeda zadobivenih u nesreći, te kojem je vađenje krvi i dovršeno 18. srpnja 2011. u 13.15 sati, a uzimanje mokraće u 13.00 sati) ne može dati ocjena o stupnju alkoholiziranosti u trenutku smrti jer su uzorci kontaminirani,

- da spisu prileži mišljenje glavne vještakinje za toksikološka vještačenja mr.sc. UŽ iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", od 17. listopada 2011., a koji prileži i ovom spisu (str. 104-105 spisa), u kojem je navedeno da je kod ĐŽ u krvi utvrđena prisutnost metabolita kokaina kokaetilena, te diazepama i njegovog metabolita nordazepama, dok je u mokraći utvrđena prisutnost kokaina i njegovih metabolita (benzoilekgonina, metilekgonina, etilekgonina, ekgonina, anhidrometilekgonina, kokaetilena i njegovog metabolita), diazepama i njegovog metabolita nordazepama, te levamisola, što upućuje da je isti konzumirao kokain, anksiolitik diazepam (djelatni sastojak lijekova Apaurin, Normabel, Valium, Diazepam i Diazepam Desitin) i levamisol (imunomodulator i antihelmitik levamisol je čisti sastojak kokainskih smjesa).

14. Uvidom u presliku odštetnog zahtjeva od 30. travnja 2013. i potvrdu o primitku pošiljke (str. 66-68 spisa) utvrđeno je da je tužitelj navedeni odštetni zahtjev poslao tuženiku preporučenom pošiljkom 3. svibnja 2013., te da se istim obratio tuženiku radi naknade neimovinske i imovinske štete nastale u predmetnom štetnom događaju.

15. Svjedok ĆŽ je iskazao da tužitelja poznaje oko 15 godina te da su se jedno vrijeme družili i isti mu je poznanik. Sudjelovao je kao putnik u predmetnoj prometnoj nezgodi te se u trenutku štetnog događaja nalazio na mjestu suvozača, a vozilom je upravljao ĐŽ, dok je tužitelj sjedio na stražnjem sjedištu iza njega, a na stražnjem sjedištu iza vozača sjedila je još jedna osoba imena DŽ, ali se ne može sjetiti prezimena. Prometna nezgoda se dogodila u prijepodnevnim satima, odnosno oko podneva, te su se oni kretali s Paga prema Zagrebu, a sama prometna nezgoda se dogodila na izlazu iz tunela Mala Kapela. Njih četvorica su se dan i pol prije iz Zagreba uputili na Pag u provod, te je i njegova djevojka tada, također, išla na Pag, ali je išla odvojeno od njih četvorice. Od dolaska na Pag pa do povratka prema Zagrebu njih četvorica su bili skupa, te su tako po danu bili na plaži, kupali se i slično, a on se družio i sa svojom djevojkom, a navečer su njih četvorica išli van u disko te nitko od njih četvorice nije spavao prije povratka, s time da je možda jedino DŽ išao spavati u auto, ali u to nije siguran, ali je siguran da tužitelj, ĐŽ i on nisu uopće spavali prije povratka. Dakle, pojasnio je da su tužitelj, ĐŽ i on iz diskoteke išli u auto i potom prema Zagrebu. Nadalje je naveo da su njih sva četvorica tijekom dana provedenog u Pagu konzumirali domaće vino koje su kupili i to u količini 3-5 litara, te su to vino konzumirali u diskoteci s obzirom da u diskoteci nisu kupovali piće jer nisu imali novaca, a u diskoteku su unijeli vina koliko im je ostalo, odnosno koje nisu popili tijekom dana, ali se ne može očitovati o kojoj količini se radilo. Prije samog polaska na put prema Zagrebu bili su jako umorni, s time da je tu bio prisutan i alkohol, ali nisu bili baš jako alkoholizirani. Nadalje je naveo da u njegovom prisustvu nitko od njih četvorice nije konzumirao drogu, odnosno narkotike, te nije vidio niti da bi ĐŽ konzumirao drogu i narkotike, ali je kasnije saznao da su mu narkotici pronađeni u krvi. Iskazao je da ĐŽ, dok je bio s njima u društvu, nije koristio nikakvu drogu ili narkotike. Isto tako je naveo da na Pagu nisu uzimali u najam bilo kakav apartman nego su samo došli na jedan dan i potom su se vraćali za Zagreb, a tako su se i dogovorili. Isto tako je naveo da su vino kupili oko podne s time da su na Pag stigli u jutarnjim satima. Iskazao je i da njegova djevojka nije konzumirala navedeno vino, a taj da su jeli na način da su kupili neka peciva u pekari. Također je naveo da su se tijekom dana odmarali na plaži, ali nisu spavali već su se kupali i zezali. Naveo je i da ĐŽ nije spavao za cijelo vrijeme dok su bili na plaži, a prije povratka je ĐŽ suvislo razgovarao te su njih dvojica raspravljali o tome koji će voziti prema Zagrebu, te je on odlučio da će on voziti jer je htio da idu po autoputu prema Zagrebu. Nadalje je naveo da je ĐŽ po putu, do nastanka štetnog događaja, vozio "pristojno". Iskazao je i da je on na povratku s Paga u Zagreb zaspao u automobilu. Konačno je naveo kako smatra da je loše prošao jer je u predmetu ovoga suda pristao na nagodbu kojom je utvrđena njegova suodgovornost od 30%, a većinu toga je vodio njegov odvjetnik i to je "jedna mutna priča".

16. Svjedok DŽ je iskazao da mu je tužitelj prijatelj, te da su se jedno vrijeme intenzivnije družili i to prije nastanka štetnog događaja. Sudjelovao je u prometnoj nezgodi koja se dogodila 16. srpnja 2011. kojom prilikom se nalazio u automobilu u kojem se nalazio i tužitelj i u trenutku nastanka štetnog događaja je sjedio na stražnjem sjedalu iza vozača, a do njega je na stražnjem sjedalu sjedio tužitelj. U automobilu su se pored njega i tužitelja nalazili ĐŽ koji je vozio automobil, a do njega na mjestu suvozača je sjedio njegov poznanik međutim zbog proteka vremena se ne sjeća kako se isti zvao. U trenutku štetnog događaja su se vraćali s mora i to s otoka Paga s obzirom da su išli na Zrće. Naime, 2-3 dana prije štetnog događaja su otišli na Pag i to tužitelj i on, ĐŽ i još četvrti poznanik. Na Otoku Pagu su svi zajedno boravili u kući kod jednog njegovog prijatelja kojem sad ne zna ime s obzirom da je isti odselio u Njemačku. Na Zrće su išli radi druženja i odmora, a u trenutku nastanka štetnog događaja su se vraćali autoputom u Zagreb. U Zagreb su se uputili u jutarnjim satima, ali se ne može točno sjetit kada no misli da je bilo 7 ili 8 sati. Dan prije štetnog događaja su se odmarali, išli su se kupati, a navečer su boravili na plaži do neki 22-23 sata, te su potom išli spavati i to njih četvorica te su spavali cijelo vrijeme do polaska u Zagreb. Večer prije on nije konzumirao alkohol, a ne zna jesu li alkohol konzumirali ostali, te ne zna jesu li alkohol konzumirali tužitelj i ĐŽ. Također je naveo da on nije koristio niti bilo kakve narkotike, a nije vidio niti da bi drugi, pa tako ni ĐŽ, konzumirali narkotike. Ujutro kad su krenuli prema Zagrebu svi su bili odmorni i naspavani te nitko nije bio u alkoholiziranom stanju, niti pod utjecajem narkotika. Kad mu je predočen njegov iskaz od 6. veljače 2014. koji je dao u predmetu ovoga suda poslovni broj Pn-4488/2012 svjedok je naveo da je njegova cura došla samo na jedan dan na Pag te je dan prije nastanka štetnog događaja jedno vrijeme bio s curom, ali je ona otišla u poslijepodnevnim satima nakon čega se on družio s tužiteljem i ĐŽ. S njima se družio poslijepodne, ali ne znam točno do kada jer je to bilo prije 15 godina. Konačno je naveo da se ne sjeća je li tužitelj koristio sigurnosni pojas, ali ga je on koristio.

17. Saslušan u svrhu dokazivanja tužitelj je iskazao da je na dan štetnog događaja bio putnik na stražnjem sjedištu iza suvozača, a u automobilu ih je bilo četvero, te je vozilom upravljao ĐŽ. U vrijeme štetnog događaja su se vozili iz Novalje prema Zagrebu, te se sjeća samo početka puta, a same prometne nesreće se ne sjeća. Iz Novalje su krenuli oko 7.00-7.30 sati ujutro. Prije polaska on i ĆŽ su spavali nekih 4 sata na plaži, dok je ĐŽ spavao u apartmanu, te je on bio cijelu noć u apartmanu. Za vrijeme putovanja je bio vezan sigurnosnim pojasom, te je to učinio odmah nakon što su krenuli na put s obzirom na to da je takav bio zakon da se mora vezati. Nije mu poznato je li vozač automobila ĐŽ konzumirao narkotike, alkohol ili nešto slično, jer nije bio s njima cijelu noć već je bio u apartmanu, a on prije polaska na put nije konzumirao ni alkohol, ni narkotike, niti bilo što slično. Prije polaska su cijelu noć bili na plaži i to ĆŽ i on s još dvije prijateljice, a ne može se sjetiti kako su se one zvale. Dodao je da je bilo ljeto i da su se kupali i zabavljali na plaži cijelu noć i to bez konzumiranja alkohola i bilo kakvih narkotičkih sredstava. Nakon prometne nezgode se osjeća loše jer se ne može baviti sportom, a prije se bavio boksom i nogometom i to rekreativno, ali često. Iskazao je i da ga nakon štetnog događaja jako bole koljena i vratna kralješnica, te da često ima glavobolje i to prilikom promjene vremena. Isto tako je naveo da ga jako boli vilica, tj. čeljust i to kada jede čvrstu hranu. Nakon štetnog događaja je bio u komi 12 dana, te je ukupno u bolnici proveo oko 40 dana, a nakon što je izašao iz bolnice pomoć oko svakodnevnih životnih potreba, higijene, nabavke i slično su mu pružali majka i sestra. Sada ne može trenirati niti nogomet, ni boks, dok je prije štetnog događaja navedene sportove trenirao kod prijatelja koji je imao dvoranu u Gajnicama. Iskazao je i da su u Novalju stigli 2 dana prije štetnog događaja i to on, ĐŽ, ĆŽ i još jedan dečko koji se zvao DŽ, ali se ne može sjetiti njegovog prezimena jer je on bio prijatelj ĐŽ, a kada su došli u Novalju našli su apartman u kojem su bili smješteni sva četvorica. Nadalje je naveo da ne zna je li pok. ĐŽ inače konzumirao narkotike i alkohol, a ako je, to nije bilo u njegovoj prisutnosti. Sa ĐŽ je bio kućni prijatelj te da su se družili godinu dana prije štetnog događaja, a inače su njegova starija sestra i njegova žena dobre prijateljice. Naveo je i da je njegovo liječenje trajalo dosta dugo, a traje i dalje, te da je prije godinu dana imao drugu operaciju vilice. Konačno je naveo da je trenutno nezaposlen, a nakon štetnog događaja je slabo radio.

18. Sud je tijekom postupka proveo i kombinirano prometno i sudskomedicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima Igoru Jakopliću, dipl. ing. i prof. dr. Vedrani Petrovečki.

19. Vještak Igor Jakoplić, dipl. ing. je u svom nalazu i mišljenju naveo da je prilikom nezgode došlo do slijetanja vozila u kojem se nalazio tužitelj primarno van lijevog ruba kolnika do lijevog ruba asfaltnog zastora, nakon čega je vozilo oštrije usmjereno udesno prema desnom rubu istočnog kolnika autoceste koji je omeđen betonskim kanalom oborinskih voda, preko kojeg je vozilo prešlo na zemljanu uzvisinu u koju je udarilo i od koje se odbilo nazad na kolnik, pa se nakon daljnjeg klizanja prema središnjoj razdjelnoj odbojnoj ogradi zaustavilo prevrnuto na krovnu stranu. Vozilo je pri kretanju od lijeve strane kolnika prema desnoj bilo u zanošenju stražnjim dijelom ulijevo na duljini puta od oko 77 metara, nakon prelaska preko betonskih rigola (kanalica) je vozilo prednjim lijevim dijelom zapelo za zemljanu uzvisinu, nakon čega je došlo do ubrzanog rotacionog kretanja i snažnog udara primarno stražnjim lijevim dijelom vozila u stjenoviti dio kameno-zemljane uzvisine. Nakon toga vozilo biva odbačeno oko 28 metara prema mjestu pada na kolnik koje se nalazilo oko 20 metara ispred pozicije konačnog zaustavljanja vozila. Na vozilu je oštećena cjelokupna karoserija vozila i svi vanjski dijelovi vozila osim desnih kotača. Prema duljini puta smirivanja vozila nakon odbačaja nazad na kolnik poslije udara istog u zemljanu uzvisinu, uz uvažavanje pri tome nastalih oštećenja, slijedi da je nakon udara vozila u zemljanu uzvisinu izlazna brzina vozila iznosila oko 62 km/h. Udar vozila u zemljanu uzvisinu je najvećim intenzitetom ostvaren stražnjim lijevom dijelom vozila pri naletnoj brzini od oko 79 km/h. Slijedi da je na početku destabilizacije vozila u poziciji na početku tragova zanošenja brzina vozila iznosila oko 124 km/h. Pri naletu vozila na kameno-zemljanu uzvisinu je tijekom cijelog puta slijetanja došlo do pojedinačno gledano najvećeg iznosa usporenja vozila u razini od 17 km/h. Na fotografijama oštećenog vozila se može uočiti da su najveća oštećenja karoserije nastala na stražnjem lijevom dijelu vozila, pa ako je tužitelj tijekom vožnje bio smješten na stražnjoj klupi lijevo, tada je najveća udarna sila djelovala upravo na njegovo tijelo. Nadalje, krov i bočne stjenke kabine vozila u stražnjem lijevom dijelu putničke kabine su nađene trajno deformirane prema dolje i prema desnoj strani vozila, dakle upravo prema glavi putnika na stražnjem sjedištu lijevo. Vidljiva je deformacija od oko 20 – 25 cm. Elastična deformacija je morala biti i nešto veća od plastične. Pri naletu vozila na zemljanu uzvisinu kao i nakon odbačaja vozila na krov je glava putnika koji se nalazio na stražnjem sjedištu lijevo mogla doći u direktan kontakt s deformiranom krovnom površinom vozila, čak i ako je putnik na opisanom sjedištu bio vezan sigurnosnim pojasom. Tehničkim načinima na temelju evidentiranih tragova nije moguće utvrditi na kojoj je poziciji u vozilu sjedio tužitelj tijekom vožnje. Vještak je stoga mišljenja da je prilikom nezgode došlo do slijetanja osobnog vozila u kojem se nalazio tužitelj van desnog ruba kolnika, naleta vozila stražnjim lijevom dijelom na kameno-zemljanu uzvisinu, odbačaja vozila nazad na kolnik i okretanja na krovnu površinu. Vještak je, nadalje, mišljenja da prema nastalim oštećenjima proizlazi da je vozilo u kojem se nalazio tužitelj Ford reg. oznake [registarska oznaka] prilikom naleta na kameno-zemljanu uzvisinu zadobilo promjenu brzine od oko 17 km/h, te da je tijelo tužitelja pri tome poletjelo u odnosu na karoseriju vozila unazad, lijevo i gore. Vozilo je dalje brzinom od oko 62 km/h odbačeno nazad na kolnik uz istovremeno prevrtanje na krov, kada je glava putnika koji se nalazio na stražnjoj klupi lijevo već bila u direktnom kontaktu s deformiranom krovnom površinom vozila bez obzira da li je putnik vezan sigurnosnim pojasom ili ne.

20. Vještakinja prof. dr. Vedrana Petrovečki je u svom nalazu i mišljenju navela da iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj stradao kao putnik na stražnjoj klupi u osobnom automobilu reg. oznake [registarska oznaka] dana 16. srpnja 2011. kada je došlo do zanašanja vozila u kojem se nalazio, koje je sletjelo udesno, izvan kolnika, gdje je vozilo udario u zemljani nasip. Nastavno se vozilo prevrnulo na krov i palo na tlo, te se tako zaustavilo na lijevoj prometnoj traci autoceste A-1. Prema medicinskoj dokumentaciji u prometnoj nesreći tužitelj je zadobio višestruke ozljede, potres mozga, rane razderotine – iznad desne obrve, donjeg kapka lijevog oka i donje usne, krvarenje u spojnici desnog oka, natučenje desne očne jabučice i oko desne očne jabučice, višeiverni prijelom nosnih kostiju, prijelom sitaste pločice desno, prijelom desnog sinusa gornje čeljusti, dvostruki prijelom donje čeljusti, prijelom 1. vratnog kralješka – lateralnih masa, prijelom trnastih nastavaka 6. i 7. vratnog kralješka, prijelom zglobnog nastavka 1. prsnog kralješka nagnječenja pluća obostrano, izraženije desno, dvostruki prijelom prsne kosti, prijelom palčane i čunaste kosti lijeve ruke s pomakom, prijelom oba ivera s pomakom ulomaka, napuknuće glavice druge stopaljnje kosti, prijelom udaljenog članka desnog nožnog palca, a tijekom liječenja se razvio akutni poremećaj disanja odraslih – akutno zatajenje disanja, gnojna upala krajnika i ždrijela, upala limfnih čvorova iza donje čeljusti. Iz stanja spisa i nalaza i mišljenja prometnog vještaka proizlazi da je dinamika kretanja vozila nakon slijetanja s kolnika bila složena. Posljedično tome i dinamika kretanja tijela putnika unutar vozila je također bila složena. Općenito govoreći, o dinamici gibanja tijela unutar vozila može se zaključivati na temelju usporedbe dinamike kretanja vozila i nastalim oštećenjima na vozilu, a potom i na temelju tragova unutar vozila. Tijela putnika unutar vozila, i kada su vezana, nisu čvrsto „fiksirana“ uz naslon stolica unutar vozila. Pojas štiti putnike prilikom dijelova sile na uzdužnu osovinu vozila, dok kod složenih djelovanja sila (okomite, bočne, rotacijske i sl.) sigurnosni pojas gubi svoju zaštitnu ulogu. U konkretnom slučaju, kada je došlo do zanašanja vozila u kojem se nalazio tužitelj, na njegovo tijelo su djelovale centrifugalne sile. Udarcem na kameno-zemljanu uzvisinu vozilo u kojem tužitelj nalazio zadobio promjenu brzine od oko 17 km/h. Tijelo tužitelja tada je poletjelo unazad, lijevo i gore u odnosu na karoseriju vozila. Potom se vozilo u kojem se tužitelj nalazio vratilo prema kolniku uz istovremeno prevrtanje na krov. Preostala brzina iznosila je oko 62 km/h te je vozilo odbačeno nazad na kolnik uz istovremeno prevrtanje na krov, gdje se zaustavilo. S obzirom na relativno veliku preostalu brzinu vozila u kojem se nalazio tužitelj, nije moguće isključiti da se vozilo tužitelja moglo zarotirati više od jednog punog okreta. Temeljem prometnog vještačenja nije moguće zaključivati o činjenici je li ili nije tužitelj koristio sigurnosni pojas (nije vidljivo stanje istegnutosti sigurnosnog pojasa). Kako su na tijelo tužitelja, u dinamici odvijanja predmetnog štetnog događaja, djelovale ne samo linearne sile, već i okomite (o čemu izrazita deformacija krova), bočne i rotacione sile nije moguće isključiti da bi tužitelj i usprkos korištenja sigurnosnog pojasa zadobio sve ozljede koje se navode u medicinskoj dokumentaciji.

21. Po prijedlogu tužitelja vještak Igor Jakoplić, dipl. ing. je saslušan na ročištu održanom 10. svibnja 2024. Tom prilikom isti je u cijelosti ostao kod pisanog nalaza i mišljenja te je dopustio mogućnost da je uzrok slijetanja vozila u kojem se nalazio tužitelj alkoholiziranost vozača ili upotreba narkotika.

22. Isto tako je po prijedlogu tužitelja na navedenom ročištu održanom 10. svibnja 2024. saslušana i vještakinja prof. dr. Vedrana Petrovečki. Vještakinja je navela da nastavno na pisani nalaz i mišljenje prometnog vještaka, kao i iskaz na raspravi nema ništa novo za iskazati. Samo je ponovila da su u dinamici odvijanja predmetnog štetnog događaja djelovale različite sile na tijelo tužitelja i da je tužitelj mogao zadobiti sve ozljede koje se navode u medicinskoj dokumentaciji usprkos činjenice da je mogao koristiti i sigurnosni pojas.

23. Radi utvrđivanja osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju, te je provedeno medicinsko vještačenje po stalnim sudskim vještacima prof. dr. sc. Žarku Rašiću, specijalistu kirurgu, i mr. sc. dr. ZŽZ, specijalistu neurologu. Vještaci su u svom nalazu i mišljenju od 13. studenoga 2019., dopunjenom nakon pregleda tužitelja 21. studenoga 2020., naveli da je tužitelj stradao u štetnom događaju 16. srpnja 2011. na način opisan u tužbi, te je u tom događaju zadobio ozljede u vidu traumatskog šoka, akutne respiratorne insuficijencije uz razvoj sindroma dišnog distresa u odraslih, višestruka natučenja unutarnjih organa, potres mozga, udarno reznu ozljedu glave te lijeve donje vjeđe i gornje usne, krvni podljev desnog oka, natučenje očne jabučice desnog oka, višeiverni prijelom nosnih kostiju, prijelom desnog zatona gornje čeljusti, dvostruki prijelom donje čeljusti, prijelom prvog vratnog kralješka, prijelom trnastog nastavka šestog i sedmog vratnog kralješka, prijelom zglobnog nastavka prvog prsnog kralješka, natučenje pluća obostrano više desno, dvostruki prijelom prsne kosti, prijelom desne palčane kosti na tipičnom mjestu, prijelom desne čunjaste kosti s pomakom, višeiverni prijelom oba ivera s pomakom, napuknuće glavice druge kosti doručja lijevo, prijelom krajnjeg članka desnog nožnog palca, a kao dodatne dijagnoze spominju se gnojna upala ždrijela i upala limfnih čvorova iza donje čeljusti desno. Tužitelj je hospitaliziran kao hitan slučaj nakon što je stradao u prometnoj nezgodi kao putnik u osobnom automobilu. Kod pregleda je bio u kontaktu i amnestičan za okolnosti ozlijeđivanja, dok su bili vidljivi znakovi traumatskog šoka. Premješten je u odjel intenzivne njege gdje su primijenjene adekvatne terapijske mjere intenzivnog liječenja. Na daljnjoj dijagnostičkog obradi su vidljiva kontuzijska žarišta pluća uz pleuralni izljev, a u trbuhu nije nađeno slobodne tekućine, te na mozgu nisu nađene svježe patološko promjene. Operativni zahvat je obavljen 16. srpnja 2011. kao i krvava repozicija donje vilice i "zugurtung" patele obostrano. Nakon obavljenih terapijskih zahvata tužitelj je vertikaliziran te je pušten kući uz savjet da hoda sa štakama i slobodno opterećuje noge, a desna ruka je mobilizirana longetom za navikularku te vrat Filadelfija ovratnikom. Na dan otpusta pregledao ga je i maksilofacijalni kirurg koji je našao urednu okluziju vilica, kao i uredan osjet mentalnog živca. Daljnje kontrole je obavljao u bolnici Sveti duh, te je upućen na fizikalnu terapiju. Osteosintetski materijal iz obje patele je kirurški odstranjen 19. studenoga 2012., a 22. studenoga 2011. je izvršen korektivni kirurški zahvat lica kostiju te su sanirani slomljeni zubi. Na pregledu kod neurologa se želio na nervozu i nemogućnost spavanja uz osjećaj poljuljanosti, te je u dva navrata nakon toga imao gubitak svijesti s prethodnim crnjenjem pred očima pri čemu je navodno tresao rukama, a prethodno je bio kod psihijatra pod dijagnozom anksiodepresivnog sindroma i početnog prihoorganskog sindroma. Na pregledu je nađena asimetrija u antigravitacijskim položajima, a lijevi udovi su bili niže položeni, miotaktički refleksi su bili uredni, a patoloških nije bilo, bio je urednog osjeta i ravnoteže te urednih testova koordinacije. EEG nalaz, te RTG pluća i EKG su bili uredni. Prema psihologijskom testiranju intelektualni status odgovara srednjem ispodprosjeku, a procjenjuje se da je bio više, te da su se na rezultate odrazila oštećenja CNS-a zadobivena u prometnoj nezgodi, testovi osjetljivi na znakove organiteta ukazuju na iste, otežano se koncentrira, oštećeno je kratkoročno vizualno pamćenje, na planu ličnosti dominira naglašena depresivna simptomatika i pojačana intrapsihička tenzija, pojačano je osjetljiv i razdražljiv, te se opažaju problemi u prilagodbi nakon traume. Na makrosnimkama desnog radiokarpalnog zgloba sa šakom stanje po frakturi radiusa na tipičnom mjestu bez dislokacije fragmenata koji su gotovo u potpunosti koštano konsolidirani, a stanje po najvjerojatnije ranijoj frakturi skafoidne kosti uz koštanu konsolidaciju ranije snimke za komparaciju nisu priložene. Nakon operacijskog liječenja prijeloma mandibule i zigomatične kosti okluzija je bila zadovoljavajuća, ali postoji asimetrija orbita i enoftamus, desno na licu je imao ožiljke uz utisnuće desne malarne eminencije uz dvoslike pri pogledu prema gore te urednu pokretljivost vratne kralješnice. Na pregledu kod kirurga tužitelj je naveo da je u trenutku štetnog događaja imao 18 godina, išao je u školu, pauzirao je oko pola godine, no uspješno je završio razred. Također je naveo da prije predmetnog štetnog događaja nije imao ozljede lokomotornog sustava te glavobolje koje su mu se javile nakon štetnog događaja, a također se žali na bol u lijevom koljenu. Vještak je naveo da su kod tužitelja nakon štetnog događaja zaostali ožiljci i to na desnom laktu s unutrašnje strane nepravilan ožiljak veličine 4x2 cm, zatim u području desnog lakta s prednje strane ožiljak dužine oko 3 cm, te u području vrha desnog lakta ožiljak promjera oko 2 cm, na prednjoj strani prsnog koša više lijevo nepravilan ožiljak veličine 2x3 cm, na trbuhu ožiljak desno dužine oko 5 cm, na leđima više lijevo ožiljak 8x1 cm poprečno, desno glutealno ožiljak u vidu promjene boje kože 7x9 cm, ožiljak u području oba koljena nepravilan dužine oko 12 cm, širine oko 1 cm. Prilikom pregleda vratna kralješnica je bolna na pritisak i udar kao i na aksijalnu kompresiju u cijelosti, paravertebralna muskulatura je napeta. Prsni koš je sveden, simetričan, respiratorno dobro gibljiv, pulu-vezikularno disanje, te bolnost na palpaciju u A-P i L-L smjeru prilikom kompesije u području prsne kosti. Palpacijska bolnost druge metakarpalne kosti-druge kosti doručja desne šake, uz urednu pokretljivost u drugom metakarpofalangelnom zglobu lijevo. Palpacijska bolnost desnog palca noge uz ograničenu pokretljivost u međučlanačkom zglobu za 1/3 punog opsega pokreta. Na pregledu liječnika vještaka s neurološke stane nađen je uredan neurološki status osim naglašenih neurovegetativnih stigmi te smetnji pažnje i koncentracije. Ima glavobolje, povremene vrtoglavice i omaglice. Trofija mišića kao i gruba motorna snaga je uredna kao i miotaktiučki refleksi, hod neurološki neupadan, kao i koordinacija i ravnoteža. U psihičkom statusu dominira anksiozni ton. Tužitelj je tada naveo da ne uzima lijekove za živce, već uglavnom lijekove protiv bolova. Kad stisne vilicu ima bolove u zubima, a s plućima i disanjem nema tegoba. Žali se na bolove u koljenima, otežano hoda zbog tegoba s koljenima, posebno lijevim, otežano ustaje iz čučnja. Slijedom navedenoga, vještaci su mišljenja da je tužitelj nakon štetnog događaja trpio bolove jakog intenziteta trajnog karaktera, sumarno 7 dana, srednjeg intenziteta trajnog karaktera sumarno 21 dan, dok su bolovi slabijeg intenziteta trajnog karaktera trajali sumarno tijekom 90 dana, a povremeni bolovi manjeg intenziteta iskazani su kroz smanjenje životnih aktivnosti. Isto tako vještaci su mišljenja da primarni strah, tj. strah koji se javlja u samoj situaciji neposredne životne opasnosti i ugroženosti nije bilo prisutan, dok je tužitelj trpio sekundarni strah (strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda i mogućih posljedica i komplikacija) jačeg intenziteta u trajanju od kumulativno 5 dana, srednjeg intenziteta u vremenu od kumulativno 20 dana, manjeg intenziteta u trajanju od kumulativno 60 dana, dok je kasni strah u vidu bojazni u situacijama koje su slične predmetnom ozljeđivanju, trajao je još 60 dana u manjem intenzitetu. Vještaci su, također, mišljenja da je ukupno realno smanjenje životnih aktivnosti kod tužitelja s kirurškog aspekta iznosi 25% (zbog prijeloma prvog vratnog kralješka, prijeloma trnastog nastavka šestog i sedmog vratnog kralješka, prijeloma zglobnog nastavka prvog prsnog kralješka u omjeru od 10%, zbog dvostrukog prijeloma prsne kosti u omjeru od 3%, zbog prijeloma desne palčane kosti na tipičnom mjestu uz prijelom desne čunaste kosti -prijelom u području desnog ručnog zgloba u omjeru od 8%, prijeloma oba ivera -prijelom u području oba koljena u omjeru od 10%, napuknuće glavice druge kosti doručja u omjeru od 1%, te prijeloma krajnjeg članka desnog palca stopala u omjeru do 1%), dok s neurološke strane trajne posljedice s naslova potresa mozga iznose 5%. Vještaci su u mišljenju još naveli da je tužitelju nakon predmetnom štetnog događaja bila potrebna tuđa nestručna pomoć u trajanju od sumarno 20 dana po 4 sata dnevno, zatim 30 dana po 3 sata dnevno, potom 60 dana po 2 sata dnevno, te 30 dana po 1 sat dnevno i to za pomoć pri oblačenju, održavanju osobne higijene, dodatna pomoć za ozlijeđenog maloljetnika, za pratnju liječniku, brigu oko škole, a uzimajući u obzir životnu dob tužitelja. Vještaci su, također, naveli da opisani ožiljci s obzirom na svoju brojnost i različite lokacije predstavljanu naruženost na granici između lakog i srednjeg stupnja. Konačno su naveli da je liječenje završeno s danom 31. ožujka 2013.

24. U svom usmenom očitovanju na ročištu održanom 8. rujna 2021. vještak prof. dr. sc. Žarko Rašić je na primjedbe tužitelja naveo da je ožiljak u području desnog lakta vidljiv kada tužitelj nosi odjeću kratkih rukava, ožiljak u području prsnog koša i na leđima je vidljiv kada tužitelj ne nosi gornji dio odjeće, ožiljak u području desne stražnjice je vidljiv kada tužitelj nosi kraće gaćice, odnosno kada je bez odjeće, ožiljak u području oba koljena je vidljiv kada tužitelj nosi odjeću – kratke hlače, kupaće gaćice ili kada je u donjem rublju. Sveukupno, dakle, navedeni ožiljci s obzirom na svoj oblik, veličinu i boju predstavljaju naruženost na granici između lakog i srednjeg stupanja. Što se tiče ocjene smanjenja životne aktivnosti gdje je navedeno da tužitelj nije u mogućnosti baviti se sportom, boksom, vještak je naveo da je s kliničkog aspekta procijenjeno opće smanjenje životnih aktivnosti, dakle da tužitelj može obavljati određene poslove i životne aktivnosti uz pojačane napore, a bavljenje sportom cijenit će sud. Nadalje je naveo da pri izradi nalaza i mišljenja vještaci nisu imali na uvid zdravstveni karton tužitelja. Što se tiče ocjene straha, ona je procijenjena po vještaku neurologu, a što se tiče prigovora na nalaz i mišljenje vještaka kirurga vještak je naveo da je u pisanom nalazu i mišljenju izvršena procjena smanjenja životnih aktivnosti za pojedine ozljede koje je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio. Kada bi one bile pojedinačne, tada bi s kirurškog aspekta procjena ukupnog realnog smanjenja životnih aktivnosti bila bez matematičkog zbrajanja pojedinih ozljeda. Tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio prijelom 1. vratnog kralješka, prijelom trnastog nastavka 6. i 7. vratnog kralješka, prijelom zglobnog nastavka 1. prsnog kralješka, te uzimajući u obzir zadobivene ozljede i pregled tužitelja uz pokretljivost vratne kralješnice, smatra da je procjena smanjenja životne aktivnosti od 10% realna i prihvatljiva. Također, dvostruki prijelom prsne kosti je procijenjen s 3% smanjenja životnih aktivnosti, prijelom u području desnog ručnog zgloba, uzimajući u obzir prijelom koji je zadobio, a to je prijelom čunaste kosti, te klinički pregled tužitelja, smatra da je procjena od 8% odgovarajuća. Također, tužitelj je zadobio prijelom u području oba koljena i to prijelom oba ivera, odnosno patele, te uzimajući u obzir opisane i utvrđene prijelome te klinički pregled tužitelja i izmjerenu pokretljivost, smatra da je procjena smanjenja životne aktivnosti za oba koljena od 10% odgovarajuća. Kada bi se vršilo matematičko zbrajanje svih navedenih postotaka s kirurškog aspekta to bi iznosilo više od procijenjenih 25%, te smatra da je ocjena od 25% ukupnog trajnog smanjenja životnih aktivnosti s kirurškog aspekta procijenjena sukladno zadobivenim ozljedama i kliničkom pregledu. Što se tiče procjene trajanja i intenziteta bolova vještak je naveo da je tužitelj u predmetnom štetnom događaju zadobio veći broj prijeloma koji su ranije nabrojani, nekoliko prijeloma u području vratne kralješnice, zatim prijelom prsne kosti na 2 mjesta, prijelom u području desnog ručnog zgloba, oba koljena, zatim u području palca desnog stopala te uzimajući u obzir sve zadobivene prijelome, smatra da je procjena trajanja i intenziteta bolova odgovarajuće procijenjena, kao i potreba za tuđom pomoći i njegom, s obzirom na to da je tužitelj imao prijelom u području vrata, desnog ručnog zgloba, obje noge, dakle, da je bio teško pokretan, odnosno jedno vrijeme nepokretan, te stoga smatra da je potreba za tuđom pomoći odgovarajuće procijenjena, a kao što je i u pisanom nalazu i mišljenju naveo radilo se u tom trenutku o ozlijeđenom maloljetniku te je bila potrebna i pratnja liječniku, briga oko škole, dakle, specifična situacija s obzirom na životnu dob tužitelja u trenutku štetnog događaja. Također je naveo da se pri procjeni smanjenja životnih aktivnosti ne vrši matematičko zbrajanje izraženih postotaka, koji se niti ne treba iskazivati, međutim, radi lakšeg praćenja težine zadobivenih ozljeda može se dati postotak za svaku zadobivenu ozljedu, ali se u konačnici vrši procjena ukupnog realnog smanjenja životnih aktivnosti uzimajući u obzir stanje ozljeđenika, zadobivene ozljede i posljedice zadobivenih ozljeda. Vezano za utvrđivanje smanjenja životne aktivnosti u odnosu na ozljedu vratne kralješnice i područje desnog ručnog zgloba, imajući u vidu da tužitelj nakon 2012. nije provodio fizikalnu terapiju, kada je provodio istu samo radi ozljede koljena, vještak je naveo da je procjena smanjenja životne aktivnosti izvršena na temelju postojeće medicinske dokumentacije koja se nalazi u spisu te kliničkog pregleda tužitelja koji je izvršen 7. listopada 2020. Tužitelj je stradao u štetnom događaju 2011. te nema podataka da li je u kasnijem razdoblju provodio bilo kakvu fizikalnu terapiju, međutim, uzimajući u obzir njegovu životnu dob, smatra da fizikalna terapija u njegovoj životnoj dobi od 20 pa nadalje godina ne bi dovela do poboljšanja kliničkog stanja, a za pretpostaviti je da će u kasnijoj životnoj dobi vjerojatno biti potrebna fizikalna terapija. Dakle, uzeta je u obzir životna dob tužitelja nakon predmetnog štetnog događaja i uobičajeni način liječenja osoba te životne dobi. Također je naveo da je u otpusnom pismu napisana dijagnoza napuknuće glavice 2. metakarpalne kosti lijevog stopala, međutim ta kost ne postoji, već postoji samo glavica 2. metakarpalne kosti lijeve šake, odnosno prevedeno glavica 2. kosti doručja desno. U odnosu na pitanje kada je liječenje završeno vještak je naveo da će na to pitanje odgovoriti vještak neurolog. Također je naveo da je s kirurškog aspekta liječenje je završeno ranije, ali kasnije je vršeno psihologijsko testiranja, odnosno retestiranje i usporedba s psihologijskim testiranjem iz 2011. i u tom zaključku psihologijskog retestiranja iz 2013. je navedeno da nema značajnih odstupanja u odnosu na rezultate psihologijskog ispitivanja iz 2011. i to je u stvari trenutak kada se može smatrati da je stanje stabilizirano objektivnom pretragom – psihologijskim testiranjem. Nalaz koji je dostavljen uz podnesak od 7. rujna 2021. odnosno nalaz od 1. rujna 2021., a iz kojeg je vidljivo da je tužitelj telefonski kontaktirao specijalnu bolnicu za ortopediju i traumatologiju Akromion, gdje je konstatirano da dolazi zbog bolova i otečenog lijevog koljena, te je učinjena dodatna dijagnostička obrada gdje je vidljivo stanje nakon kirurške stabilizacije ivera, osifikacija, također je učinjena magnetna rezonanca lijevog koljena gdje je utvrđeno oštećenje hrskavice u lijevom koljenom zglobu najtežeg stupnja – 4. stupanj, te puknuće unutarnjeg meniska, vještak je naveo da se radi o pogoršaju stanja na lijevom koljenju koje je utvrđeno na RTG-u i MR-u. Nakon uvida u nalaz od 27. kolovoza 2021. vještak je naveo da iz tog nalaza proizlazi da se radi o kontrolnom pregledu, te da ponovno dolazi zbog bolova u lijevom koljenu uz oticanje, opisan je RTG lijevog koljena i MR lijevog koljena koji su opisani i u nalazu od 1. rujna 2021. i u nalazu od 27. kolovoza 2021. te je preporučena artroskopija, dakle operacijsko liječenje lijevog koljena, te je preporučena i laboratorijska obrada tj. vađenje krvi i određivanje krvne slike i upalnih parametara. Nakon uvid u nalaze od 19. travnja 2021., 22. travnja 2021., 31. ožujka 2021. i 7. travnja 2021., vještak je naveo da je iz iste dokumentacije vidljivo da se tužitelj žali na tegobe prvenstveno u području lijevog koljena, te da je pregledan po ortopedu u specijalnoj bolnici Akromion 7. travnja 2021. kada je zbog tegoba s lijevim koljenom preporučena magnetna rezonanca, a također je vidljivo i da je liječen po fizijatru uz provođenje postupaka fizikalne terapije tijekom travnja 2021. Nakon što mu je predočena dokumentacija vezana za stanje po ozljedi lijevog koljena vještak je naveo da dijagnostičke pretrage koje su učinjene, a to je MR i RTG lijevog koljena, ukazuju na pogoršanje stanja po ozljedi lijevog koljena i to prvenstveno na stanje po oštećenju hrskavice lijevog koljena u dijelu ivera te puknuća unutrašnjeg meniska lijevog koljena. Međutim, vještak je isto tako naveo da bi se odredio mogući postotak pogoršanja funkcije lijevog koljena da bi bio potreban novi klinički pregled tužitelja radi utvrđivanja funkcije lijevog koljena jer je tužitelj po kirurgu pregledan prije godinu dana, kao i uvid u zdravstveni karton kako bi se vidjelo je li nakon predmetnom štetnog događaja imao još kojih ozljeda u području lijevog koljena, a sve kako bi se moglo utvrditi postoji li direktna uzročno posljedična veza između zadobivene ozljede lijevog koljena 2011. s pogoršanjem funkcije koja je sada utvrđena 2021.

25. Vještakinja mr. sc. dr. Maja Roje Novak je u svom usmenom očitovanju na ročištu održanom 4. svibnja 2022. navela da je s neurološke strane stanje stabilizirano te da s te strane nema potrebe za daljnjim medicinskim postupanjem, a mogućnost da će kod tužitelja doći do pogoršanja zdravstvenog stanja nastavno na ozljede zadobivene u predmetnom ozljeđivanju vještakinja je navela da to spada u domenu hipotetskog razmatranja jer se o medicinskim zbivanjima procjenjuje isključivo na temelju medicinske dokumentacije ukoliko ona postoji. Također je navela da je u predmetnom štetnom događaju tužitelj zadobio potres mozga te je na psihologijskoj obradi, i to 2 navrata, jednom 2011. i drugi put 2013., utvrđeno da tužitelj ima blaže poteškoće vizuomotorne organske etimologije. Navedene smetnje spadaju u domenu psihoorganskih smetnji vezanih uz ozljedu mozga, u ovom slučaju potres mozga, u sklopu kojeg su uočene blaže smetnje koncentracije i drugih viših moždanih funkcija. Činjenica da je navedeni poremećaj ustanovljen i cca 2 godine nakon inicijalnog testiranja upućuje na trajnost smetnji, odnosno trajne posljedice s naslova ozljede mozga, u ovom slučaju potresa mozga. Isto tako je navela da je ukupno smanjenje životne aktivnosti, korigirano na matematičko zbrajanje postotaka smanjenja životne aktivnost od strane kirurga i neurologa, 29%. Redukcija čistog matematičkog zbroja postotaka trajnih posljedica, odnosno stupanj te redukcije spada u domenu stručnog znanja i procjene vještaka jer ne postoje striktna pravila o redukciji zbroja. Vezano za dokumentaciju naknadno dostavljenu od strane tužitelja na ročištu 8. rujna 2021. i u podnesku od 7. rujna 2021. vještakinja je navela da je navedena medicinska dokumentacija novijeg datuma i da je isključivo vezana uz kirurške aspekte vještačenje i da ne mijenja neurološki nalaz i mišljenje. Konačno je navela da je osobno pregledala tužitelja, te da je uvidom u zdravstveni karton utvrdila da tužitelj prije predmetnog ozljeđivanja nije imao istovjetne ozljede glave pa da stoga podaci iz istog ne utječu na njezin nalaz.

26. U ponovnom usmenom očitovanju na ročištu održanom 13. veljače 2025. prof. dr. sc. Žarko Rašić je, nakon uvida u nalaz i mišljenje koje su zajedno sačinili 21. studenoga 2020. gdje s kirurškog aspekta procijenjeno smanjenje životnih aktivnosti s 25%, a s neurološkog aspekta 5%, naveo da u pisanom nalazu i mišljenju vještak neurolog mr. sc. dr. Maja Roje Novak i on nisu procijenili ukupno realno smanjenje životne aktivnosti s kirurškog i neurološkog aspekta. Na raspravi koja je održana 4. svibnja 2022. mr. sc. dr. Maja Roje Novak je procijenila ukupno smanjenje životne aktivnosti s kirurškog i neurološkog aspekta u omjeru od 29%. Dakle, nije se radilo o matematičkom zbrajanju. te kada se ne radi o matematičkom zbrajanju vještak je naveo da ukupno realno smanjenje životne aktivnosti iznosi između 28% i 29%.

27. Sud je prihvatio, kako osnovni, tako i dopunski, nalaz i mišljenje vještaka prof. dr. sc. Žarka Rašića i mr. sc. dr. Maje Roje Novak jer je isti argumentiran i izrađen prema pravilima struke, a imajući u vidu i da su vještaci usmenim očitovanjem otklonili primjedbe stranaka, te da stranke u konačnici nisu u tom pravcu predlagale provođenje daljnjih dokaza. Sud je isto tako, kao stručan, jasan i argumentiran prihvatio i nalaz i mišljenje vještaka Igora Jakoplića, dipl. ing. i prof. dr. Vedrane Petrovečki, a imajući u vidu i da su vještaci usmenim očitovanjem otklonili primjedbe tuženika, te da stranke u konačnici nisu predlagale provođenje daljnjih dokaza. Pritom valja istaknuti da su na ročištu održanom 2. listopada 2025. stranke navele da nemaju daljnjih dokaznih prijedloga, te su odustale od svih predloženih, a neprovedenih dokaza i predložile su zaključenje glavne rasprave temeljem stanja spisa.

28. Sud je u bitnom prihvatio iskaz svjedoka ĆŽ jer je isti životan, logičan i uvjerljiv, osim u dijelu u kojem je naveo da je prije polaska na put za Zagreb bio prisutan alkohol. U navedenom dijelu njegov iskaz nije prihvaćen s obzirom na to da takvu okolnost ne potvrđuju drugi izvedeni dokazi (mišljenje vještaka za analizu alkohola i toksikološka vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić" koje prileži gore navedenom spisu Općinskog državnog odvjetništva u Ogulinu), a pored toga svjedok je i sam iskazao da nisu bili baš nešto alkoholizirani, te da su njih četvorica tijekom dana provedenog na Pagu konzumirali domaće vino koje su kupili u količini 3-5 litara. Stoga se, bez provođenja drugih dokaza (npr. toksikološkog vještačenja) ne može zaključivati o alkoholiziranosti vozača pok. ĐŽ. Ovdje još valja reći da sud iskaz navedenog svjedoka nije posebno ocjenjivao u dijelu u kojem je iskazivao o svom predmetu koji se vodio kod ovoga suda radi naknade štete i to iz razloga što isto nije relevantno u ovom postupku.

29. Sud nije prihvatio iskaz svjedoka DŽ u dijelu u kojem je iskazao da su tužitelj i on, ĐŽ i još četvrti poznanik 2-3 dana prije štetnog događaja otišli na Pag, da su na Pagu svi zajedno boravili u kući kod jednog njegovog prijatelja kojem ne zna ime, da su dan prije prometne nesreće oko 22 -23 sata svi išli spavati, te da su spavali cijelo vrijeme do polaska u Zagreb, pa da su ujutro kad su krenuli prema Zagrebu svi su bili odmorni i naspavani. U navedenom dijelu sud njegov iskaz nije prihvatio jer je isti suprotan prihvaćenom dijelu iskaza svjedoka ĆŽ koji je naveo da na Pagu nisu unajmili bilo kakav apartman, nego da su došli na jedan dan i potom su se vraćali u Zagreb, te da od dolaska na Pag do povratka u Zagreb, tužitelj, ĐŽ i on nisu spavali. Pored toga iskaz svjedoka DŽ je u navedenom dijelu i neuvjerljiv s obzirom na to da nije logično da se isti ne bi sjećao imena prijatelja s kojim je u tako bliskom odnosu da bi im dozvolio boravak u kući, a nije uvjerljivo ni da su na Pag došli radi druženja, a da bi oko 22-23 sati išli spavati. U ostalim dijelovima koji su sukladni s drugim prihvaćenim dokazima sud je prihvatio i iskaz navedenog svjedoka.

30. Sud nije prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da su on i ĆŽ. prije polaska spavali nekih 4 sata na plaži, te da je ĐŽ spavao u apartmanu u kojem je bio cijelu noć, a koji apartman su unajmili. U navedenom dijelu sud njegov iskaz nije prihvatio iz istog razloga iz kojeg u tom dijelu nije prihvaćen iskaz svjedoka DŽ. Isto tako njegov iskaz nije prihvaćen ni u dijelu u kojem je naveo da su se zabavljali bez konzumiranja alkohola jer je njegov iskaz u tom dijelu suprotan prihvaćenom dijelu iskaza svjedoka ĆŽ iz koje je utvrđeno da su konzumirali vino. U ostalim dijelovima koji su sukladni s drugim prihvaćenim dokazima sud je prihvatio i iskaz tužitelja.

31. Dakle, iz provedenih dokaza je utvrđeno da je 16. srpnja 2011. oko 9.05 sati na autocesti A1, na 93 km+450 m (smjer sjever) došlo do prometne nesreće u kojoj je vozač osobnog vozila marke "Ford Escort", reg. oznake [registarska oznaka], ĐŽ smrtno stradao, dok su putnici u navedenom vozilu bili ĆŽ, koji je sjedio na mjestu suvozača, DŽ, koji je sjedio na stražnjem mjestu iza vozača, te tužitelj, koji je sjedio na stražnjem mjestu iza suvozača. Nadalje je utvrđeno da je do prometne nesreće došlo na način da je vozač sada pok. ĐŽ upravljao vozilom autocestom A1 iz smjera juga u smjeru sjevera te da je dolaskom na 93 km+450 m došlo do slijetanja vozila van lijevog ruba kolnika do lijevog ruba asfaltnog zastora, nakon čega je vozilo oštrije usmjereno udesno prema desnom rubu istočnog kolnika autoceste koji je omeđen betonskim kanalom oborinskih voda, preko kojeg je vozilo prešlo na zemljanu uzvisinu u koju je udarilo i od koje se odbilo nazad na kolnik, pa se nakon daljnjeg klizanja prema središnjoj razdjelnoj odbojnoj ogradi zaustavilo prevrnuto na krovnu stranu. Dakle, budući da je tužitelj stradao kao putnik u osobnom vozilu, to se odgovornost tuženika, kao osiguratelja, temelji na odredbi čl. 1069. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005., 41/2008. i 125/2011.), a imajući u vidu da je u konkretnom slučaju pasivna legitimacija tuženika nesporna. Nadalje, osiguranik tuženika je po ocjeni ovog suda, a imajući u vidu provedene dokaze, odgovoran za nastanak štetnog događaja u omjeru od 90%, dok je tužitelj pridonio nastanku istog u omjeru od 10% jer je pristao na vožnju u automobilu kojim je upravljao vozač ĐŽ koji zbog umora nije bio sposoban za vožnju, a što je tužitelj znao. Naime, u odredbi čl. 198. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" broj 67/2008., 48/2010. i 74/2011.; dalje: ZSPC) propisano je, da vozač koji je u tolikoj mjeri umoran ili bolestan ili je u takvom psihofizičkom stanju da je nesposoban za sigurno upravljanje vozilom, ne smije upravljati vozilom u prometu na cesti. Kako su tužitelj i vozač ĐŽ, te svjedok ĆŽ od polaska iz Zagreba pa do trenutka prometne nesreće, svo vrijeme bili zajedno, te kako gotovo cijeli dan (uključivo i noć) nisu spavali, a što je utvrđeno iz iskaza svjedoka ĆŽ, to je evidentno da vozač nije bio sposoban za vožnju. Stoga je tužitelj, koji je znao da vozač uslijed umora nije sposoban za vožnju, a ipak je pristao na vožnju s takvim vozačem, po ocjeni ovog suda, doprinio nastanku štete u omjeru od 10% (čl. 1092. st. 1. ZOO-a). Pritom valja dodati da je tužitelj i sam u podnesku od 15. svibnja 2025. učinio nespornim svoj doprinos u navedenom omjeru od 10%.

32. Ovdje valja reći kako je tuženik neosnovano isticao da je tužitelj isključivo odgovoran za nastanak štete iz razloga što je pristao na vožnju s vozačem koji je bio pod utjecajem narkotika i koji je bio u alkoholiziranom stanju. Ovo stoga što tuženik, na kojem se sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a nalazi teret dokazivanja, nije dokazao navedene okolnosti. Naime, točno je da gore navedenom spisu Općinskog državnog odvjetništva u Ogulinu, prileži mišljenje glavne vještakinje za toksikološka vještačenja mr.sc. UŽ iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", od 17. listopada 2011., a koji prileži i ovom spisu (str. 104- 105 spisa) iz kojeg proizlazi da je kod pok. vozača ĐŽ u krvi utvrđena prisutnost metabolita kokaina kokaetilena, te diazepama i njegovog metabolita nordazepama, dok je u mokraći utvrđena prisutnost kokaina i njegovih metabolita te levamisola. Međutim, tuženik nije dokazao da bi navedena činjenica bila poznata tužitelju. Naime, tužitelj i svjedoci DŽ i ĆŽ su ovom postupku suglasno iskazivali da vozač pok. ĐŽ nije pred njima konzumirao narkotička sredstva i da im takva činjenica nije bila poznata. Stoga, kako iz provedenih dokaza ne proizlazi da bi tužitelj znao ili mogao znati da je vozač pod utjecajem narkotika, a tuženik nije dokazao drugačije, to sud u tom dijelu tuženikov prigovor isključive odgovornosti tužitelja smatra neosnovnim. Pored toga valja napomenuti da činjenica da su vozač i tužitelj bili zajedno radi druženja i zabave sama po sebi nije dovoljna da bi se zaključilo da je tužitelj mogao znati da je vozač pod utjecajem narkotika. Isto tako, tuženik nije dokazao da bi vozač pok. ĐŽ bio u alkoholiziranom stanju u trenutku nastanaka štetnog događaja, pa onda niti da bi tužitelj s takvom činjenicom bio upoznat. Naime, takva činjenica ne proizlazi niti iz mišljenja vještakinje za toksikološka vještačenja ŠŽ, mr.ph., iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", od 3. kolovoza 2011. koji prileži gore navedenom spisu Općinskog državnog odvjetništva u Ogulinu, s obzirom na to da se za ĐŽ nije mogla dati ocjena o stupnju alkoholiziranosti u trenutku smrti jer su uzorci bili kontaminirani. Osim toga iz prihvaćenog dijela iskaza svjedoka ĆŽ proizlazi da su tijekom dana (prije štetnog događaja) kupili 3-5 litara vina, te da su za cijelo vrijeme boravka na Pagu nisu osim toga od alkohola ništa drugo konzumirali, pri čemu su navedenu količinu vina pili njih četvorica, pa se stoga ne može niti s velikom vjerojatnošću utvrditi da bi vozač ĐŽ bio u alkoholiziranom stanju. Pritom valja napomenuti da iz mišljenja vještakinje za analizu alkohola i toksikološka vještačenja dr. IŽ iz Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić", od 27. srpnja 2011., koja prileže gore navedenom spisu Općinskog državnog odvjetništva u Ogulinu, proizlazi da su tužitelj, te ČŽ i DŽ u trenutku prometne nezgode bili trijezni.

33. Nadalje, valja reći da je tuženik neosnovano isticao da je tužitelj odgovoran za nastanak štete i iz razloga što u trenutku nastanka štetnog događaja nije bio vezan sigurnosnim pojasom. Naime, iz iskaza tužitelja je utvrđeno suprotno, odnosno utvrđeno je da je isti u vrijeme nastanka štetnog događaja bio vezan sigurnosnim pojasom. Pored navedenog, sve i kad bi se prihvatila tvrdnja tuženika da tužitelj nije bio vezan sigurnosnim pojasom isto ne bi bilo odlučno, a s obzirom na to da je provedenim kombiniranim prometnim i sudskomedicinskim vještačenjem utvrđeno da su na tijelo tužitelja, u dinamici odvijanja predmetnog štetnog događaja, djelovale ne samo linearne sile, već i okomite (izrazita deformacija krova), bočne i rotacione sile, te vještaci nisu mogli isključiti da bi tužitelj i usprkos korištenja sigurnosnog pojasa zadobio sve ozljede koje se navode u medicinskoj dokumentaciji. Ovdje još valja reći da su neosnovani navodi tuženika da je tužitelj doprinio visini štete jer se bez opravdanih razloga nije pridržavao uputa liječnika, odnosno jer nije proveo stacionarnu rehabilitaciju. Naime, iz usmenog očitovanja prof. dr. sc. Žarka Rašića je utvrđeno da fizikalna terapija u tužiteljevoj životnoj dobi od 20 godina pa nadalje ne bi dovela do poboljšanja kliničkog stanja.

34. Nadalje, iz gore provedenih dokaza sud je utvrdio da je tužitelju u predmetnom štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe čl. 19. st. 2., u vezi s odredbom čl. 1046. ZOO-a, te mu je isto tako prouzročena imovinska šteta jer mu je bila potrebna tuđa pomoć i njega. Utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja, po ocjeni ovog suda, opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu (čl. 1100. ZOO-a), te je stoga sud raspravljao i utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi, odnosno fizičke bolove, strah i duševne boli zbog smanjenja životnih aktivnosti, duševne boli zbog naruženosti, a utvrđivana je i potreba tužitelja za tuđom pomoći i njegom (čl. 1095. st. 1. ZOO-a).

35. S obzirom na nalazom i mišljenjem medicinskih vještaka utvrđenu vrstu, težinu i lokaciju zadobivenih ozljeda, te dužinu trajanja i intenzitet bolova, sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.500,00 EUR. Isto tako imajući u vidu način ozljeđivanja, te karakter, jačinu i trajanje straha sud je ocijenio da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.500,00 EUR. S obzirom da prema navodu vještakinje mr. sc. dr. Maje Roje Novak proizlazi da je kod tužitelja zbog štetnog događaja došlo do ukupnog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 29%, a iz navoda prof. dr. sc. Žarka Rašića 28-29%, tako je sud utvrdio da je kod tužitelja došlo do smanjena životne aktivnosti u ukupnom omjeru od 29%, a koje se očituju na način opisan u nalazu i mišljenju navedenih vještaka. Stoga sud, uzimajući u obzir težinu i trajnost zaostalih posljedica, način ispoljavanja, te posebno činjenicu da je tužitelj u trenutku štetnog događaja bio maloljetan (rođen **.**.1993.), ocjenjuje da tužitelju zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 11.000,00 EUR. Nadalje, medicinskim vještačenjem, je utvrđeno da je kod tužitelja zbog štetnog događaja zaostala naruženost između lakog i srednjeg stupnja uslijed zaostalih ožiljaka koji su vidljivi u situacijama kako je opisao prof. dr. sc. Žarko Rašić prilikom usmenog očitovanja. Stoga, uzimajući u obzir lokaciju naruženosti i dob tužitelja, istom zbog navedenih okolnosti pripada pravična novčana naknada u iznosu od 3.000,00 EUR. Ovdje valja reći da je sud prilikom odmjeravanja naknade neimovinske štete imao u vidu pravno shvaćanje Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa sjednica održanih 5. ožujka 2020. i 15. lipnja 2020., a koje pravno shvaćanje se primjenjuje na sve parnične postupke za naknadu neimovinske štete u svim stupnjevima suđenja od 15. lipnja 2020.

36. S obzirom na naprijed navedeno, sud smatra da pravična novčana naknada za pretrpljenu neimovinsku štetu iznosi ukupno ‭21.000,00 EUR, što umanjeno za tužiteljev doprinos nastanku štete (10%) iznosi ‭‭18.900,00 EUR. Međutim, kako da je tuženik isplatio tužitelju po osnovi naknade štete ukupan iznos od ‭15.000,00 EUR, tako je sud prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja na isplatu preostalog iznosa neimovinske štete od 3.900,00 EUR jer smatra da bi isplatom ovog iznosa, a uzimajući u obzir utvrđeni omjer tužiteljevog doprinosa od 10% i već ranije isplaćen iznos, tužitelju u potpunosti bila reparirana pretrpljena neimovinska šteta.‭‭‭‭‭‭‭‭

37. Isto tako je iz nalaza i mišljenja medicinskog vještaka utvrđeno da je tužitelju tuđa pomoć i njega bila potrebna ukupno 320 sati. Kako je iz iskaza tužitelja utvrđeno da su mu pomoć i njegu pružali majka i sestra besplatno, a isti i u tom slučaju ima pravo na naknadu, tako mu je na temelju odredbe čl. 1095. ZOO-a odmjerena naknada u iznosu od 1.280,00 EUR, pri čemu je visina naknade u iznosu od 4,00 EUR po satu određena u skladu s neto zaradom osobe koja se na području gdje tužitelj živi bavi pružanjem pomoći i njege takve vrste. Stoga je sud, uzimajući u obzir utvrđeni omjer tužiteljevog doprinosa od 10%, prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja s osnove naknade imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od od ‭1.152,00 EUR jer smatra da bi isplatom ovog iznosa tužitelju u potpunosti bila reparirana pretrpljena imovinska šteta za tuđu pomoć i njegu.

‭‭

38. Stoga je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem s osnove neimovinske štete potražuje iznos od ‭27.417,84 eura, te s osnove imovinske štete za tuđu pomoć i njegu iznos od ‭128,00 EUR, odnosno odbijen je tužbeni zahtjev u ukupnom iznosu od ‭27.545,84 EUR s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭‭

39. Sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice i zatezne kamate. Stoga su na dosuđeni iznos s osnove neimovinske štete tužitelju dosuđene i zakonske zatezne kamate tekuće od 4. svibnja 2013., odnosno od dana nakon dana podnošenja odštetnog zahtjeva tuženiku, po stopi određenoj u čl. 29. st. 2. ZOO-a. Naime, sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a, obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga, pa kako je u ovoj pravnoj stvari odštetni zahtjev podnesen tuženiku preporučenom pošiljkom 3. svibnja 2013., a tužiteljevo zdravstveno stanje je stabilizirano i ličenje završeno i prije toga (31. ožujka 2013.), kako to proizlazi iz nalaza i mišljenja medicinskih vještaka, to tužitelju od sljedeće dana nakon podnošenja odštetnog zahtjeva pripada pravo na zakonske zatezne kamate tekuće na dosuđeni iznos neimovinske štete. Nadalje, sukladno odredbi čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" broj 151/2005., 36/2009., 75/2009. i 76/2013.; dalje: ZOOP) u slučaju neizvršenja isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete u roku od 60 dana od podnošenja odštetnog zahtjeva, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od podnošenja odštetnog zahtjeva. Iz navedenog proizlazi da je naknada imovinske štete u vidu tuđe pomoći i njege u ovoj pravnoj stvari dospjela sljedećeg dana od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, dakle u konkretnom slučaju 4. svibnja 2013. Međutim, kako tužitelj zakonske zatezne kamate na imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu potražuje od presuđenja, tako su sukladno njegovom zahtjevu istom na dosuđeni iznos naknade za imovinsku štetu za tuđu pomoć i njegu dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od 12. studenoga 2025. do isplate po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

40. Budući da su stranke u konkretnom slučaju uspjele u približno jednakim omjerima, a uzimajući u obzir visinu i osnovu zahtjeva, to je sukladno odredbi čl. 154. st. 4. ZPP- a odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove.

41. Ovdje valja reći da sud tuženiku nije priznao troškove nastale uslijed smanjenja tužbenog zahtjeva (djelomičnog povlačenja tužbe) jer je do navedenog smanjenja došlo u pretežnom dijelu zbog isplate nespornog iznosa. Naime, tužitelj je tužbeni zahtjev smanjio za ukupan iznos od ‭17.199,76 EUR, ali je od toga iznos od 15.000,00 EUR tužitelj smanjio zbog isplate nespornog iznosa od strane tuženika, dok u odnosu na preostali iznos od 2.199,76 EUR nisu nastali posebni troškovi.

‭‭

42. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Zagreb, 12. studenoga 2025.

Sutkinja

Brankica Bobšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana dostave iste. Žalba se podnosi pisano putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

Dna:

- tužitelju po pun. uz rješenje za plaćanje pristojbe za presudu 372,43 EUR

- tuženiku po pun.