REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3425/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Matej Miletić, odvjetnik u Rijeci, protiv tuženika: 1. MZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Duje Žagar, odvjetnik u Rijeci, 2. JZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Dušan Piskavica, odvjetnik u Rijeci, 3. ŽZ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Dino Španjol Varenina, odvjetnik u Rabu i 4. OTP banka d.d. Split, Domovinskog rata 61, OIB 52508873833, kojeg zastupa punomoćnica Karmen Pende Kovačević, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kovačević, Koren i partneri d.o.o., Rijeka, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude i rješenja Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-357/2024-4 od 15. srpnja 2024., kojom je potvrđena presuda i rješenje Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Opatiji poslovni broj P-1731/2022-20 od 1. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.,

r i j e š i o  j e :

I. Odbija se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.

II. Odbacuje se tužiteljev prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povredu temeljnih ljudskih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Obrazloženje

1.1. Tužitelj je podnio ovom sudu prijedlog da mu se dopusti podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-357/2024-4 od 15. srpnja 2024. zbog pravnog pitanja koje smatra važnim za odluku u sporu i za jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava kroz sudsku praksu, a koje glasi:

"Je li dopušteno u ugovoru o kupoprodaji ugovoriti da se kupoprodajna cijena neće isplatiti već da će kupac prodavatelju predati određenu stvar te predstavlja li takva odredba ništetnu ugovornu odredbu koja bi povlačila ništetnost cjelokupnog ugovora o kupoprodaji?“.

1.2. Tužitelj ujedno prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i stoga što tvrdi da mu je u drugostupanjskom postupku, zbog osobito teške povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno ustavno pravo na pravično suđenje i pravo na jednakost pred zakonom.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Postupajući u skladu s čl. 385.a, čl. 387. st. 1. i čl. 389.b st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - službeni pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), revizijski je sud ocijenio da pravno pitanje postavljeno u prijedlogu za dopuštenje revizije nije važno pitanje za odluku u sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

4. Naime, postavljeno pravno pitanje nije važno za odluku o sporu i ujedno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer ono na što tužitelj u postavljenom pitanju ukazuje da bi bilo sporno u konkretnom sporu (je li sadržajno određena odredba predmetnog ugovora o kupoprodaji ništetna) je činjenične naravi i odgovor je potpuno vezan za okolnosti ovog konkretnog slučaja.

5.1. Nadalje, tuženik u prijedlogu navodi da mu je zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka i materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom - pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku (čl. 29. Ustava Republike Hrvatske, "Narodne novine", broj 56/1990., 135/1997., 8/1998. - službeni pročišćeni tekst, 113/2000., 124/2000. - službeni pročišćeni tekst, 28/2001., 41/2001. - službeni pročišćeni tekst, 76/2010., 85/2010. - službeni pročišćeni tekst, 5/2014. i 69/2017., dalje: Ustav), odnosno čl. 6. st. 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/1997., 6/1999. - službeni pročišćeni tekst, 8/1999. - ispravak, 14/2002., 1/2006. i 13/2017., dalje: Konvencija), pravo na jednakost pred zakonom i ravnopravnost (čl. 14. st. 2. i 26. Ustava).

5.2. Prema ocjeni ovoga suda, tužitelj nije učinio vjerojatnim da je došlo do povrede prava na pravično suđenje, odnosno da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje, zajamčeno Ustavom i Konvencijom. To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da iznese svoje tvrdnje i obrazloži zahtjev, da se izjasni o svim navodima tuženika, iznosi činjenice i predlaže dokaze, te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva pa se presuda ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Ukazuje se da je odredbom čl. 265. st. 2. ZPP propisano da se neće saslušati stranka koja uskrati davanje iskaza ili se bez opravdanog razloga ne odazove pozivu suda. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tužitelj nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi samo po sebi do povrede prava na pravično suđenje.

6. Slijedom navedenog, a u pogledu prijedloga za dopuštenje revizije u dijelu kojim je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, zbog pravnog pitanja koje tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava kroz sudsku praksu, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbiti na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i 2. ZPP, odnosno odlučiti kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

7. Kako tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u postupku pred drugostupanjskim sudom povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP, valjalo je u tom dijelu prijedlog za dopuštenje revizije odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP, odnosno odlučiti kao pod točkom II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 12. studenog 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić