REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Poslovni broj: Pn-643/2025-34
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu tog suda Vanesi Peruzović Čuić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice MJ iz [adresa], JMBG [jedinstveni matični broj građana], zastupane po punomoćnici Zrinki Bojanić, odvjetnici u Zagrebu, Metalčeva 5, protiv tuženice VJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Igoru Saviću, odvjetniku u Zagrebu, Ulica Bele Čikoša 5, radi naknade štete, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene 16. listopada 2025. u prisutnosti punomoćnice tužiteljice, tuženice i zamjenika njenog punomoćnika, 12. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Nalaže se tuženici VJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], isplatiti tužiteljici MJ iz [adresa], JMBG [jedinstveni matični broj građana], naknadu štete u iznosu od ukupno 6.636,14 eur zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 03.10.2018.g. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena do isplate, sve u roku od 15 dana.
Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove zajedno sa zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“
II. Nalaže se tužiteljici MJ, JMBG [jedinstveni matični broj građana], da tuženici VJ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 663,60 eur sa zateznom kamatom od 12. studenoga 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi navodi da je tuženica u više navrata javno putem društvenih mreža i privatnih poruka trećim osobama za nju iznosila niz neistinitih i štetnih tvrdnji, znajući da su neistinite, s ciljem da naškodi njenom dostojanstvu, časti i ugledu pa je tako - dana 30. rujna 2018., ispod objavljenog teksta na portalu "travnicki.info" naslova " M i GJ će potpuno obnoviti odjel pedijatrije u Travniku" javno objavila komentar sadržaja: "Bilo bi super kad se obitelj MJ nebi naslađivala smrću djeteta, MJ ne zanima što njezin brat ŠJ i njegova žena sustavno maltretiraju jednu majku koja je izgubila dijete od maligne bolesti.. imam slike i drage volje ću ih pokazat tako da netko ne bi mislio da lažem. Tužno ali istinito.";
- dana 2. listopada 2018. na javnoj Facebook stranici grada Bugojno objavila javnu poruku sadržaja: " PJ je predstavljena kao velika humanitarka, a to što se oglušuje na molbe majke preminulog djeteta od maligne bolesti koju sustavno zlostavljaju njen brat ŠJ i njegova psihički bolesna žena KJ koja se liječila u psihijatrijskoj bolnici, MJ to ne zanima. Sramite se, porodico V Sve navedeno mogu potkrijepiti dokazima, porukama.. Istinito je i žalosno.";
- dana 2. listopada 2018., na javnoj Facebook stranici "TNT portal" objavila javni komentar sadržaja: " PJ je predstavljena kao velika humanitarka, a to što odobrava ponašanje brata ŠJ i njegove psihički bolesne žene TJ da sustavno maltretiraju majku koja je izgubila dijete od maligne bolesti, to je manje bitno..Žalosno ali istinito. Posjedujem dokaze o tome i voljna sam pokazat te poruke tko god želi. Isključivo istinu govorim. Dotična MJ se oglušuje na molbe majke da je puste na miru porodica TJ.";
- dana 2. listopada 2018. putem socijalne mreže Facebook poslala poruku prof. AJ sadržaja: "imaš baš dobru prijateljicu PJ koja podržava svog brata ĐJ i njegovu psihički bolesnu suprugu KJ da zlostavljaju majku preminulog djeteta od maligne osobe.. Kakva vam je to vjera Islam? Ja sam mislila da imate najčišću vjeru ali očito sam bila u krivu. Pozdravi obitelj PJ, započeli su rat i neka ga dovrše! Sramota su ljudskog roda!";
- dana 2. listopada 2018. putem socijalne mreže Facebook poslala poruku gđi. NJ, sadržaja: "imaš baš dobru prijateljicu PJ koja podržava svog brata ĐJ i njegovu psihički bolesnu suprugu KJ da zlostavljaju majku preminulog djeteta od maligne osobe.. Kakva vam je to vjera Islam? Ja sam mislila da imate najčišću vjeru ali očito sam bila u krivu. Pozdravi obitelj PJ, započeli su rat i neka ga dovrše! Sramota su ljudskog roda!";
Nadalje navodi da je ona sestra ĐJ, šogora tuženice, te da su tuženica i njena sestra, KJ, supruga ĐJ, u dugogodišnjem obiteljskom sukobu. Ističe kako ona sa tuženicom nije nikada imala nikakav sukob, niti je o tuženici ikada napisala ili rekla niti jednu ružnu riječ niti ju na bilo koji drugi način ikada provocirala. Također navodi da joj se tuženica najprije obratila putem privatnih poruka na društvenoj mreži Facebook, s uznemirujućim porukama, na što joj je odgovorila: „Poštovana, budući da Vas ne poznajem lično ni Vi mene, zaista nema potrebe da me zamarate Vašim obiteljskim problemima. Molim Vas da mene i moju porodicu ostavite na miru. Svako daljnje pisanje ću smatrati uznemiravanjem. Lijep pozdrav“. Unatoč tome, tuženica ju je nastavila grubo klevetati i uznemiravati te javno objavljivati po različitim portalima neistinite, štetne i klevetničke informacije kako ona „podržava“ svog brata i njegovu suprugu da „zlostavljaju“ majku preminulog djeteta i slično. Nadalje navodi kako je postupanje tuženice narušilo njenu čast, ugled i dostojanstvo, kako privatno tako i profesionalno, u odnosu sa kolegama na radnom mjestu u Općini Travnik ali i na Sveučilištu na kojemu je trenutno na doktorskom studiju. Morala je obavljati čitav niz neugodnih razgovora i opravdavati se za nešto s čime nema nikakve veze, što joj je izazvalo velike duševne boli i nemir. Predmetne objave nanijele su joj nemjerljivu štetu i sramotu te narušavaju povjerenje u njezino poštenje i vjerodostojnost osobito u pogledu njenog humanitarnog djelovanja koje će teško vratiti. Uslijed psihičkih poteškoća koje je osjetila zbog javnog djelovanja tuženice javila se i svom liječniku koji je utvrdio da ima akutnu reakciju na stres te joj propisao lijekove za smirenje. Slijedom navedenog traži da joj tuženica po osnovi naknade štete isplati iznos od 6.636,14 eur sa zateznim kamatama od 3. listopada 2018. pa do isplate i naknadi parnični trošak.
2. Tuženica osporava zahtjev te predlaže isti odbiti te traži naknadu parničnog troška.
3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u objave i nalaz liječnika te spis Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj K-7/19 kao i spis ovog suda poslovni broj Pn- 2236/21, a proveden je i dokaz saslušanjem stranaka kao i svjedoka ĐJ.
4. Predmet spora, kako ga je u smislu odredbe čl. 7. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22; dalje: ZPP) označila tužiteljica, je zahtjev za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti i to časti, ugleda i dostojanstva tužiteljice. Iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da predmet spora nije povreda prava na njezinu privatnost.
5. Zahtjev za naknadu štete tužiteljica temelji na tvrdnji da su joj neistinitim objavama tuženice na društvenim mrežama i portalu travnicki.info povrijeđeni čast, ugled i dostojanstvo.
5.1. U tom je smislu tužiteljica ovlaštena zahtijevati naknadu (samo) za one lažne ili neistinite tvrdnje koje snižavaju poštovanje drugih prema njoj. Pritom nema građanskopravnu legitimaciju zahtijevati naknadu za povredu časti i ugleda drugih – obitelji KJ, ĐJ ili TJ.
6. Članak 8. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (dalje: Konvencija) glasi:
„1. Svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života, doma i dopisivanja.
2. Javna vlast se neće miješati u ostvarivanje tog prava, osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih.“
6.1. Iako Konvencija izričito ne uključuje ugled kao zaštićeno pravo, prema praksi Europskog suda za ljudska prava (dalje: ESLJP), pravo na zaštitu ugleda je pravo koje je zaštićeno člankom 8. Konvencije kao dio prava na poštivanje privatnog života (presuda Velikog vijeće u predmetu Axel Springer AG protiv Njemačke od 7. veljače 2012.).
7. Članak 10. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljenih sloboda (dalje: Konvencija) glasi:
„1. Svatko ima pravo na slobodu izražavanja. To pravo obuhvaća slobodu mišljenja i slobodu primanja i širenja informacija i ideja bez miješanja javne vlasti i bez obzira na granice. Ovaj članak ne sprečava države da podvrgnu režimu dozvola ustanove koje obavljaju djelatnosti radija ili televizije te kinematografsku djelatnost.
2. Kako ostvarivanje tih sloboda obuhvaća dužnosti i odgovornosti, ono može biti podvrgnuto formalnostima, uvjetima, ograničenjima ili kaznama propisanim zakonom, koji su u demokratskom društvu nužni radi interesa državne sigurnosti, teritorijalne cjelovitosti ili javnog reda i mira, radi sprečavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala, radi zaštite ugleda ili prava drugih, radi sprečavanja odavanja povjerljivih informacija ili radi očuvanja autoriteta i nepristranosti.“
7.1. Imajući na umu prvu rečenicu prvog stavka članka 10. Konvencije, očito je da tužiteljica ima pravo na slobodu izražavanja neovisno o tome što nije novinarka odnosno što nije riječ i sporu o slobodi medija.
7.2. To pravo u skladu s drugom rečenicom stavka 1. članka 10. Konvencije Sloboda izražavanja štiti „informacije“ i „ideje“, a ne samo činjenične tvrdnje. Opseg zaštićenih informacija i ideja je iznimno širok. Jedina vrsta izražavanja koja je izvan okvira prava na slobodu izražavanja je govor mržnje kojem je cilj podrivanje prava drugih. Sloboda izražavanja, zajamčena stavkom 1. članka 10. Konvencije predstavlja jedan od glavnih temelja demokratskog društva i osnovni uvjet za njegov napredak, kao i za samoispunjenje svakog pojedinca. Ona se odnosi ne samo na „informacije“ ili „ideje“ koje su dobronamjerne ili se smatraju neuvredljivim ili ravnodušnim, nego i na one koje vrijeđaju, zaprepašćuju ili uznemiruju; takvi su zahtjevi pluralizma, tolerancije i širokoumnosti bez kojih nema „demokratskog društva“ (Rujak protiv Hrvatske od 2. listopada 2012.).
7.2.1. Uvredljive izjave mogu pasti izvan zaštite slobode izražavanja kada je jedina namjera te uvredljive izjave vrijeđanje. Kada „izražavanje“ predstavlja bezobzirno klevetanje i kad je njegova jedina svrha vrijeđanje, ono pada izvan zaštite članka 10. Konvencije (Rujak protiv Hrvatske).
7.3. Imajući na umu da se informacije koje je o tužiteljici prenijela tuženica ne mogu smatrati govorom mržnje, prema shvaćanju ovog suda tužiteljica u odnosu na te izjave uživa zaštitu u skladu s člankom 10. Konvencije. Naime, sloboda izražavanja štiti nepopularne ideje i, kao što ESLJP utvrđuje u gotovo svakom predmetu o kojem odlučuje o prenesenim lažnim ili neistinitim tvrdnja koje snižavaju poštovanje drugih, samo zato što je nešto uvredljivo, nije nužno klevetničko.
8. Imajući na umu, dakle, da su prava tužiteljice na ugled zaštićena u okviru ustavnog i konvencijskog prava na privatan život, dok su prava tuženice na slobodu izražavanja, koja obuhvaća njezinu slobodu prenošenja informacija i ideja uključivo i onih koje uznemiruju, zaštićena istim ustavnim i konvencijskim okvirom, očito da je u ovom predmetu riječ o suprotstavljenim ustavnim i konvencijskim pravima pa se, osim u smislu domaćeg građanskog prava (člancima 1045., 1046. i 1100. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05, 41/08 i 78/15; dalje: ZOO), predmet treba ispitati uzimajući u obzir njegove ustavne i konvencijske aspekte. Posebno, potrebno je postići ravnotežu između ta dva prava koja, u načelu, zaslužuju jednako poštovanje.
9. Sporna je odgovornost za štetu i njezina visina.
10. Na temelju činjenica koje među strankama nisu sporne kao i onih koje su utvrđene čitanjem isprava, saslušanjem stranaka i svjedoka, sud je uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan.
11. Među strankama nije sporno da se tuženica preko Facebook profila tužiteljice kojem je imala pristup (list 11 spisa) obratila tužiteljici sa zahtjevom za pomoć od onoga što tuženica doživljava kao maltretiranje svoje sestre koja je supruga tužiteljičinog brata.
12. Iz iskaza tuženice proizlazi da se na taj čin odlučila u očaju, nakon što joj je iznenada, od zloćudne bolesti, preminulo jednogodišnje dijete pa su je odnosi sa sestrom dodatno opteretili.
13. Iz navoda same tužbe proizlazi da joj je na taj poziv u pomoć tužiteljica odgovorila na način da joj je napisala da zaista nema potrebe da je (tužiteljicu) tuženica zamara sa svojim obiteljskim problemima uz molbu da nju i njezinu porodicu ostavi na miru i upozorenje da će svako daljnje pisanje smatrati uznemiravanjem.
14. Nije sporno da je 30. rujna 2018. ispod objavljenog teksta na portalu travnicki.info naslova „ M i GJ će potpuno obnoviti odjel pedijatrije u [adresa]“ tuženica javno objavila komentar u kojem je u odnosu na tužiteljicu napisala da nju (tužiteljicu) ne zanima da njezin brat i njegova žena sustavno maltretiraju jednu majku koja je izgubila dijete od maligne bolesti.
14.1. Iz teksta članka „ M i GJ će potpuno obnoviti odjel pedijatrije u Travniku“ proizlazi da je nastao u povodu informacije koju je javno prenijela tužiteljica koja je u tekstu nazvana „dokazanom humanitarkom“.
15. Nije sporno da je na Facebook stranici grada Bugojno i na Facebook stranici TNT portala tuženica 2. listopada 2018. objavila komentar u kojem je za tužiteljicu navela da je (tužiteljica) predstavljena kao velika humanitarka koju ne zanima što njezin brat i njegova žena sustavnu maltretiraju tuženicu koja je majka djeteta preminulog od maligne bolesti te se oglušuje na molbe te majke.
16. Nije sporno da je 2. listopada 2018. tuženica na Facebook profilu profesorice AJ i na Facebook profilu NJ, kojima je imala pristup, o tužiteljici napisala da ona podržava svog brata i njegovu suprugu da zlostavljaju majku djeteta preminulog od maligne bolesti.
17. Nije sporno niti to da je tužitelja protiv tuženica vodila kazneni postupak za kazneno djelo klevete koji je obustavljen te ne postoji pravomoćna presuda kaznenog suda kojom se tuženica proglašava krivom za to kazneno djelo.
18. Naposljetku, nije sporno niti to da je kazneni postupak obustavljen nakon što se tuženica ispričala tužiteljici te da je nakon obustave kaznenog postupka tužiteljica podnijela ovu tužbu za naknadu neimovinske štete.
19. Imajući na umu da iz odgovora koji je uputila tuženici na njezino prethodno obraćanje i kojeg je sama citirala u tužbi, jasno proizlazi da je tužiteljica molbu za pomoć tuženice doživjela kao bespotrebno zamaranje tužiteljice obiteljskim problemima tuženice. Pritom je zatražila od tuženice da nju i njezinu obitelj ostavi na miru uz zabranu daljnjeg takvog uznemiravanja.
20. Zbog toga su komentari o tome da se tužiteljica oglušila na molbe majke kojoj je umrlo dijete i o tome da je ne zanima ono zbog čega joj se tuženica obratila za pomoć istiniti. Taj je zaključak dostatno utemeljen na odgovoru koji je tužiteljica uputila tuženici. S obzirom na to da, prema praksi ESLJP-a, nema odgovornosti za povredu ugleda zbog iznošenja istinitih tvrdnji (primjerice Ristamäki i Korvola protiv Finske od 29. listopada 2013.) i vrijednosnih sudova koji su dostatno činjenično utemeljeni, neovisno o tome što su ti komentari tužiteljicu uznemirili, neosnovano tužiteljica potražuje naknadu neimovinske štete za komentare objavljene na portalu travnicki.info, na Facebook profilu grada Bugojna i na Facebook profilu TNT portala jer je prenesena informacija o tome da tužiteljicu ne zanima što članovi njezine obitelji maltretiraju tuženicu istinita kao što je istinito i to da se tužiteljica oglušila na molbu tuženice. Pritom je istinita činjenica da je tužiteljica predstavljena kao velika humanitarka. To proizlazi iz sadržaja teksta objavljenog na portalu travnicki.info u kojem je tužiteljica opisana kao „dokazana humanitarka“. Konačno, sama tužiteljica u tužbi i tvrdi da se „dugo godina bavi humanitarnom radom, pomažući raznim ljudima kojima je pomoć potrebna…“. Ovaj sud je imao na umu da, iako je tužiteljica privatna osoba, ostaje činjenica da je upravo ona javno prenijela informaciju u povodu koje je na portalu travnicki.info objavljen tekst naslova „ M i GJ će potpuno obnoviti odjel pedijatrije u Travniku“ u kojem je ona opisana kao „dokazna humanitarka“. U tim je okolnostima tužiteljica, objavivši javno svoj humanitarni rad, ušla u sferu javne rasprave te je u skladu s time povećan prag tolerancije za kritike koje su joj u vezi s ocjenom da je „dokazama humanitarka“ upućene u komentarima na taj članak (Tölle protiv Hrvatske od 10. prosinca 2020. i tamo citirana sudska praksa). Zbog toga što se tužiteljica prethodno sama javna prikazala dokazanom humanitarkom, shvaćanje je ovog suda da kada je riječ o njezinom dokazanom humanitarizmu, kritičari poput tuženice nemaju dužnost upotrebe posebnog opreza.
21. Isto tako, s obzirom na izričaj odgovora tužiteljice iz kojeg proizlazi da ona od tuženice koja joj se nakon gubitka djeteta obratila za pomoć oko maltretiranja za koje tvrdi da mu je izložena od strane svoje sestre koja je udana za tužiteljičinog brata, traži od tuženice da ostavi na miru i nju i njezinu obitelj, vrijednosni sud tuženice o tome da tužiteljica podržava svog brata i njegovu suprugu u maltretiranju tužiteljice utemeljen je na dostatnoj činjeničnoj osnovi i nije pretjeran. Pritom su korišteni izrazi uobičajeni i ne izlaze iz okvira dopuštene slobode izražavanja. Zbog toga nema odgovornosti tuženice niti za komentare objavljene na Facbook profilima profesorice AJ i NJ.
22. Pritom zbog činjenice da tuženica nije novinarka, pitanje je li rasprava o tome je li tužiteljica humanitarka kakvom je javno prikazana pitanje od javnog interesa nije u okolnostima ovog predmeta odlučno, imajući na da i ESLJP u svojoj ocjeni je li postignuta pravična ravnoteža ne primjenjuje uvijek sva načela, već se usredotočuje na ona koja su najodlučnija za okolnosti pojedinog slučaja. U ovom je predmetu ovaj sud najodlučnijim cijenio činjenicu da je na objavu svojih mišljenja o tužiteljici tuženica bila potaknuta činjenicom da je tužiteljica prethodno na temelju informacije koju je sama prenijela javno označena „dokazanom humanitarkom“, a za što barem lokalna javnost može pokazati interes, da je istinita prenesena informacija da tužiteljicu ne zanima što članovi njezine obitelji maltretiraju tuženicu, da je istinita prenesena informacija da se tužiteljica oglušila na molbu tuženice te tražila od nje da je ostavi na miru i da je vrijednosni sud tuženice o tome da tužiteljica podržava svog brata i njegovu suprugu u maltretiranju tužiteljice utemeljen na dostatnoj činjeničnoj osnovi i nije pretjeran te, naposljetku, da tuženica u svojim objavama nije koristila izraze koji se mogu izjednačiti s govorom mržnje.
23. Imajući na umu da je tuženica tijekom cijelog postupka osporavala osnovanost tužbenog zahtjeva, prema shvaćanju ovog suda činjenica da se tužiteljici ispričala u kaznenom postupku (koji nije dovršen osuđujućom presudom) nema značaja za odluku o tužbenom zahtjevu, posebno ne u pravcu usvajanja zahtjeva. Osim što isprika sama za sebe može predstavljati neki vid restitucije koji se treba uzeti u obzir kod odmjeravanja visine štete za slučaj da su utvrđene pretpostavke za postojanje odgovornosti za štetu, držanje tuženice u kaznenom postupku u kojem je sudjelovala u svojstvu okrivljenika ne može joj se predbacivati u građanskoj parnici. Suprotno bi, prema shvaćanju ovog suda, predstavljalo nezakonito kažnjavanje tuženice za obranu u kaznenom postupku u kojem tužiteljici u skladu s ustavnim, konvencijskim i zakonskim standardima pripadaju sva dopuštena pravna sredstva za izbjegavanje kaznenog progona.
24. Slijedom svega navedenog, tužbeni je zahtjev valjalo odbiti i odlučiti kao u izreci ove presude.
25. S obzirom na nepostojanje osove za dosuđenje sud nije cijenio dokaze provedene radi utvrđivanja visine štete za koju je tužiteljica tvrdila da joj je nastala (iskaz svjedoka i medicinska dokumentacija).
26. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP, a trošak tuženice odnosi se na zastupanje po punomoćniku odvjetniku sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i zatraženom trošku. Priznat joj je trošak za sastav odgovora na tužbu prema Tbr. 8. toč. 1. – 132,72 eur, za zastupanje na ročištu 10. veljače 2023. prema Tbr. 9. toč. 1. – 132,72 eur, za zastupanje na ročištu 2. listopada 2023. prema Tbr. 9. toč. 1. – 132,72 eur, te za zastupanje na ročištu 7. veljače 2024. prema Tbr. 9. toč. 1. – 132,72 eur, sve uz 25% PDV-a u iznosu od 132,72 eur tako da joj je dosuđen trošak u iznosu od 663,60 eur.
27. Temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP na dosuđeni iznos parničnog troška priznata je zatražena zakonska zatezna kamata od dana donošenja presude pa do isplate.
U Zagrebu 12. studenoga 2025.
Sudac:
Vanesa Peruzović Čuić
Pouka o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se predaje putem ovog suda, u četiri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.
DNA
- pun. tužitelja
- pun. tuženika