Poslovni broj: Usž-2940/2025-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja HĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i FĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], koje zastupa odvjetnica mr. sc. Marijana Anđelić, Rijeka, Pomerio 16, protiv rješenja tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, OIB: 95093210687, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, klasa: UP/II-361-05/24-02/84, urbroj: 531-03-4-24-2 od 10. lipnja 2024., radi uporabne dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1069/2024-8 od 16. svibnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se odbija i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1069/2024-8 od 16. svibnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda (točka I. izreke) odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja tuženika, klasa: UP/II-361-05/24-02/84, urbroj: 531- 03-4-24-2 od 10. lipnja 2024., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Primorsko-goranske županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje, graditeljstvo i zaštitu okoliša, Ispostava Delnice, klasa: UP/I-361-05/23-01/000034, urbroj: 2170-03- 03/2-24-0004 od 11. travnja 2024. Naprijed navedenim rješenjem tijela prvog stupnja odbijen je zahtjev tužitelja za izdavanje uporabne dozvole za zgradu stambene namjene – obiteljska stambena građevina 3.b skupine na postojećoj građevnoj čestici k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

2. Tužitelji u žalbi navode da se ovdje radi o pretjeranom formalizmu u korelaciji s nedostatkom argumentiranog i na zakonu utemeljenog obrazloženja takva postupanja, pri čemu upiru na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: U-III- 555/15, čije dijelove citiraju. Ističu da su nakon pravomoćnosti i konačnosti akta o gradnji s "Kamp & Casa" d.o.o. sklopili ugovor o gradnji montažne kuće po principu "ključ u ruke" te prijavili početak gradnje montažnog objekta. Krivnjom izvođača taj je ugovor raskinut. Po raskidu ugovora o gradnji te nakon što je po ovlaštenom sudskom vještaku utvrđen stupanj dovršenosti objekta i svi nedostaci, tužitelji su angažirali "novog izvođača" te dovršavaju gradnju objekta. Pored izrađenog vještačenja po ovlaštenim osobama izrađuju i certifikate sukladnosti vezano za postavljanje instalacija te je nakon toga i napravljen zapisnik o obavljenom pregledu u čijem je sadržaju konstatirano da su radovi izvedeni kvalitetno. Nakon toga predaju zahtjev za izdavanje uporabne dozvole, nakon čega su primili zaključak kojim se traži dopuna dokumentacije. Ističu da su protiv izvođača pokrenuli sudski postupak pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu, unutar kojeg je donijeta nepravomoćna presuda zbog ogluhe, poslovni broj: P-5058/24. S obzirom na krivnju izvođača radova nisu bili u mogućnosti dostaviti dokumentaciju tog izvođača. Smatraju da su postupili sukladno odredbi članka 137. Zakona o gradnji jer su dostavili zamjensku dokumentaciju. Ističu da niti iz prvostupanjskog niti drugostupanjskog rješenja, a niti iz odluke prvostupanjskog suda ne proizlazi je li u predmetnom slučaju ispitana mogućnost prihvata dostavljanja zamjenske dokumentacije. Smatraju da je prvostupanjski sud povrijedio načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka i javnog interesa. Također, u odnosu na adekvatnost obrazloženja odluke javnopravnih tijela, a u pogledu obrazlaganja sudskih odluka, upiru na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske, broj:

U-III-3360-24 od 6. lipnja 2016., čije dijelove citiraju. Tuženik ni sud ne navode kako su cijenili zamjensku dokumentaciju i zašto izrađeni nalazi i mišljenja, testiranja, kao i činjenica da je objekt pušten u funkciju nisu uzeti u obzir. Stoga se ovdje radi o pretjeranom formalizmu. U upravnom postupku predmet zahtjeva je bio zahtjev za izdavanje uporabne dozvole kojom se potvrđuje usklađenost građevine s glavnim projektom i građevinskom dozvolom te usklađenost s projektnim temeljnim zahtjevima i lokacijskim dozvolama, a kako tužitelji nisu u posjedu tražene dokumentacije, to isti nisu imali na raspolaganju drugi način nego provesti ovlaštena testiranja i ovlašteno vještačenje. Smatraju da im je uskraćena mogućnost da na temelju sudske presude steknu pravnu osnovu za ishođenje uporabne dozvole što predstavlja pretjerani formalizam. Također nisu navedeni razlozi zbog čega je odbijen prijedlog vještačenja u upravnom sporu. Smisao i svrha vještačenja nije da suhoparno podvede konkretan događaj pod zakonske norme, već da detaljnom analizom svih pokazatelja utvrdi ono stanje koje najbliže odgovara istini, zbog čega je trebalo provesti vještačenje. Smatraju da je došlo do povrede prava na pravično suđenje i obrazloženje sudske odluke te u nastavku u tom pogledu upiru na odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, čije dijelove citiraju. Predlažu da se žalba uvaži, presuda preinači te usvoji tužbeni zahtjev tužitelja i poništi rješenje tuženika i tijela prvog stupnja, odnosno podredno presuda ukine i predmet vrati na ponovno odlučivanje te potražuje trošak sastava žalbe.

3. Tuženik nije dostavio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima – "Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS), Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita. To stoga jer je, prema podacima sveza spisa, postupak prije donošenja osporene odluke proveden sukladno odredbama ZUS-a, a prvostupanjski upravni sud je istu temeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke, nakon čega je osnovano zaključio da nema mjesta usvajanju tužbenog zahtjeva tužitelja.

6. Prije svega, neosnovan je žalbeni prigovor kako je prvostupanjski sud povrijedio pravila ZUS-a zbog toga što nije proveo predložene dokaze. Naime, sukladno odredbi članka 49. stavka 3. ZUS-a, sud uzima u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, kojima nije vezan, i činjenice koje je sam utvrdio, a stranke mogu predlagati koje činjenice treba utvrditi te dokaze kojima se one mogu utvrditi, ali sud nije vezan tim prijedlozima (stavak 4.). Sudac u svakom konkretnom slučaju procjenjuje je li činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno u postupku donošenja osporene odluke, odnosno je li tužbenim navodima uspješno osporeno do mjere koja bi zahtijevala izvođenje dokaza pred prvostupanjskim sudom. U konkretnom slučaju prvostupanjski se sud u obrazloženju presude izjasnio o prijedlozima i prigovorima stranaka, osnovano ocijenivši dokazni prijedlog tužitelja suvišnim pored činjenica koje ovdje nisu sporne i koje su utvrđene uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta.

7. Naime, odredbom članka 137. Zakona o gradnji ("Narodne novine", broj: 153/13., 20/17., 39/19., 125/19., dalje: ZOG) taksativno je propisano koju je dokumentaciju investitor, odnosno vlasnik građevine svom zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole dužan priložiti.

8. Odredbom članka 47. stavka 4. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21.), propisano je da kad stranka nije u ostavljenom roku dostavila zatražene dokaze, a postupak je pokrenut na zahtjev stranke, službena osoba ocijenit će od kakve je to važnosti za rješenje ove upravne stvari. Ako se bez tih dokaza ne može udovoljiti zahtjevu stranke, zahtjev će se rješenjem odbiti.

9. Tužitelji dokumentaciju koju je bilo potrebno priložiti zahtjevu za izdavanje uporabne dozvole nisu dostavili, što svojim žalbenim navodima ne dovode u sumnju. Ovdje se radi o dokazima koji su uvjet za izdavanje uporabne dozvole i bez kojih se ista ne može izdati. Naime, postupanje javnopravnih tijela i suda u skladu je s izričitom odredbom članka 137. stavka 2. ZOG-a pa se po ocjeni ovog Suda ne može smatrati pretjeranim formalizmom. U situaciji kad je zakonodavac taksativno propisao dokaze koje stranka mora priložiti da bi ishodila uporabnu dozvolu inzistiranje na svakom od tih taksativno propisanih dokaza ne može se smatrati pretjeranim formalizmom. Zbog navedenog nije bilo mjesta za prihvaćanjem dokaznih prijedloga koji kao takvi nisu propisani odredbom članka 137. ZOG-a.

10. Tužitelji nisu obrazložili povredu načela razmjernosti pa Sud nije imao osnovu provoditi test razmjernosti na koji tužitelji u žalbi upiru.

11. Prigovori žalbe o povredi prava na pravično suđenje kao bitnog elementa na pošteno suđenje nisu osnovani jer su upravna tijela, kao i prvostupanjski sud, razmotrili sve elemente i dali ocjenu u svezi svih okolnosti konkretnog slučaja, a koji bi mogli utjecati na povredu tog načela i povrede prava na pošteno suđenje u svim aspektima bitnim za ocjenu je li došlo do povrede navedenih prava i načela.

12. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, a uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku, prvostupanjski sud je utvrdio da su osporeno i prvostupanjsko rješenje doneseni u pravilno provedenom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude izložio je sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise naveo razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode, a naveo je i razloge zašto nije izveo predložene dokaze. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 119. stavka 5. ZUS-a.

13. Slijedom navedenog, valjalo je, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS- a, odlučiti kao u točki I. izreke, a odluka o troškovima spora (točka II. izreke) utemeljena je na odredbi članka 147. stavka 1. istog Zakona.

U Zagrebu, 12. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Jelena Rajić