REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-643/2023-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Barać-Ručević predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Neri Radas članice vijeća, Josipa Turkalja člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1. FI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. GI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i 3. JI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Marija Jerončić Mandić, odvjetnica u Splitu, protiv tuženica: 1. II iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 3. PI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Marina Matković, odvjetnica u Splitu, i 4. tuženice KI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja, odlučujući o reviziji 1. i 3. tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3160/2018-7 od 18. siječnja 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 11859/15 od 28. prosinca 2017., u sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-3160/2018-7 od 18. siječnja 2022. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje u odnosu na 1. i 3. tužitelje.
II. O troškovima postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
„I. Utvrđuje se da 2/3 idealnog dijela stana u [adresa], koji se nalazi u stambenoj zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], i to jedan stan na I. katu sa sjeverne strane zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] koji se sastoji od dvije sobe, slijepe sobe s pripadajućim sporednim prostorijama, ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. CI, pok. F te predstavlja zasebnu imovinu tužitelja pod 1), 2) i 3),
dok se u preostalom dijelu, kojim je zatraženo utvrđenje da u ostavinsku masu iza pok. CI, pok. F ne ulazi 1/3 idealnog dijela stana u [adresa], koji se nalazi u stambenoj zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], i to jedan stan na I. katu sa sjeverne strane zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] koji se sastoji od dvije sobe, slijepe sobe s pripadajućim sporednim prostorijama, te da taj idealni dio stana predstavlja zasebnu imovinu tužitelja pod 1), 2) i 3), tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.
II. Dužne su tužene pod 1), 2) i 3) u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1), 2) i 3) na ime troškova postupka iznos od ukupno 3.766,23 kn.
Dužna je tužena pod 4) u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1), 2) i 3) na ime troškova postupka iznos od 3.130,41 kn.“.
2. Drugostupanjskom presudom odbijena je žalba 1. i 3. tužitelja i potvrđena je presuda suda prvog stupnja pod toč. I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev 1. i 3. tužitelja kojim traže utvrđenje da u ostavinsku masu iza pok. CI, pok. F ne ulazi 1/3 idealnog dijela stana u [adresa], koji se nalazi u stambenoj zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], i to jedan stan na I. katu sa sjeverne strane zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] koj i se sastoji od dvije sobe, slijepe sobe s pripadajućim sporednim prostorijama, te da taj idealni dio stana predstavlja zasebnu imovinu 1. i 3. tužitelja (toč. I. izreke) te je prihvaćena žalba tuženica i preinačena prvostupanjska presuda pod toč. I. izreke i odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev 1. 2. i 3. tužitelja kojim je utvrđeno da 2/3 idealnog dijela stana u [adresa], koji se nalazi u stambenoj zgradi označenoj kao čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška], [broj poduloška], k. o. [katastarska općina], i to jedan stan na I. katu sa sjeverne strane zgrade označene kao čest. zgr. [katastarska čestica] koji se sastoji od dvije sobe, slijepe sobe s pripadajućim sporednim prostorijama, ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. CI, pok. F te predstavlja zasebnu imovinu 1., 2. i 3. tužitelja, naloženo je tužiteljima da tuženicama naknade troškove postupka u iznosu od 21.562,50 kn (toč. II. izreke) i odbijen je zahtjev 1. i 3. tužitelja za naknadu troška sastava žalbe (toč. II. izreke).
3. Ovaj sud, rješenjem broj Revd-2402/2022-2 od 25. siječnja 2023., dopustio je 1. i 3. tužiteljima podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude zbog pitanja:
„Jesu li kupci stekli pravo vlasništva nekretnine zaključenjem i izvršenjem ugovora o kupoprodaji nekretnine sklopljenog za vrijeme važenja pravnih pravila Općeg građanskog zakonika i bez uknjižbe prava vlasništva u zemljišnim knjigama?“.
4. Postupajući po navedenom dopuštenju 1. i 3. tužitelji su podnijeli reviziju protiv drugostupanjske presude na temelju odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) zbog pitanja zbog kojih je revizija dopuštena. Predlažu da ovaj sud preinači drugostupanjsku presudu, a podredno da istu ukine i predmet vrati sudu drugog stupnja na ponovno suđenje, uz naknadu troškova revizije.
5. U odgovoru na reviziju 1. do 3. tuženice predlažu odbiti reviziju kao neosnovanu uz naknadu troškova odgovora na reviziju.
6. Revizija je osnovana.
7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. ZPP-a ovaj sud ispitao je pobijanu odluku samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja da sporna nekretnina ne ulazi u ostavinsku masu iza pok. CI, pok. F, koji su u odnosu na zakonske nasljednike i to nećakinje i polusestru ostaviteljice ovdje tuženice postavili 1. i 3. tužitelji kao nasljednici nećaka ostaviteljice pok. UI i 2. tužitelj kao drugi nećak ostaviteljice.
9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima u bitnom je utvrđeno:
- da je u ostavinskom postupku nakon smrti CI doneseno rješenje o upućivanju 1., 2. i 3. tužitelja u parnicu protiv tuženica radi utvrđenja sastava ostavinske imovine budući da su u ostavinskom postupku tužitelji podnijeli zahtjev da se sporni stan izdvoji iz ostavinske mase pok. CI;
- da su prema kupoprodajnom ugovoru iz 1972. sporni stan kupili sada pok. CI, pok. UI (pravni prednik 1. i 2. tužitelja) i 2. tužitelj od prodavateljice VI;
- da je za isti stan sklopljena Kupoprodajna pogodba 11. veljače 1980. u kojoj je kao kupac spornog stana navedena CI, pok. F, a prodavateljica VI te je ostaviteljica CI uknjižena kao vlasnica stana.
10. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje:
- da su stvarni kupci stana ostaviteljica CI, pok. UIpravni prednik 1. i 3. tužitelja i 2. tužitelj, dok je na temelju iskaza svjedokinje LI, kojoj je prodavateljica VI bila svekrva, utvrdio da je 80-ih godina pok. CI od njene svekrve tražila uslugu da se sačini novi Ugovor i to radi poreza, a da se zapravo radilo o stanu koji je prodan još 1972. pok. CI, pravnom predniku 1 . i 3. tužitelja i 2. tužitelju;
- da sporni stan nije uvršten u oporuku iz 2012., a što da potvrđuje da ostaviteljica stan nije doživljavala svojim isključivim vlasništvom;
- da je ostaviteljica kao tužiteljica u postupku koji je pokrenula 1982. radi zabrane štetnih imisija i naknade štete protiv BI, navela da je vlasnica spornog stana te da je u postupku sudjelovao i pravni prednik 1. i 3. tužitelja pok. UI temeljem punomoći koju mu je izdala ostaviteljica kao tužiteljica, ali da se u tom postupku nije raspravljalo o vlasništvu stana te da se i pitanje aktivne legitimacije tužiteljice na podnošenje tužbe radi zabrane štetnih imisija uopće nije problematiziralo;
- da su tužitelji dokazali da su na temelju Kupoprodajnog ugovora iz 1972. stekli suvlasnički dio stana od ukupno 2/3 i da taj idealni dio stana ne može predstavljati ostavinsku masu iza pok. CI dok preostali idealni dio stana od 1/3 predstavlja suvlasnički dio ostaviteljice CI i da taj dio ulazi u ostavinsku masu iza njene smrti.
11. Polazeći od navedenih utvrđenja drugostupanjski sud odbija žalbu 1 . i 3. tužitelja, a prihvaća žalbu tuženica nalazeći da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo u bitnom s obrazloženjem:
- da je pok. CI već u sporu koji je započet 1982. sebe navela kao jedinu vlasnicu spornog stana, a tu je činjenicu prihvatio i prednik 1. i 3. tužitelja s obzirom da je on pok. CI u tom sporu zastupao;
- da 1. i 3. tužitelji nakon smrti njihovog pravnog prednika nisu osporavali činjenicu da u njegovu ostavinsku masu ne ulazi predmetni stan;
- da 1. i 3. tužitelji ni njihov prednik nisu za vrijeme života pok. CI osporavali valjanost kupoprodajnog ugovora iz 1980. kao i upis pokojne CI u zemljišnim knjigama niti su od 1972. pokazali revnost u brizi za svoja prava i tijekom razdoblja od 30 godina sve do smrti CI, niti su poduzeli ikakve pravne radnje kako bi zaštitili i ostvarili svoja prava na temelju kupoprodajnog ugovora iz 1972., koji nije proveden u zemljišnim knjigama;
- da za ovaj spor, što ulazi u ostavinu iza pok. CI, nije odlučna činjenica tko je dao novac za kupnju spornog stana jer je pok. CI stekla vlasništvo stana na temelju kupoprodajnog ugovora iz 1980. koji je proveden u zemljišnim knjigama;
- da to što pok. CI nije oporukom raspolagala predmetnim stanom sud prvog stupnja pogrešno tumači kao činjenicu koja opravdava zaključak da stan nije smatrala svojim, već da ta činjenica samo pokazuje da nije imala volju raspolagati ovim stanom za svog života kao što je učinila u odnosu na neku od ostale svoje imovine.
12. S obzirom na sadržaj pitanja zbog kojeg je dopušteno podnošenje revizije treba ukazati na pravna shvaćanja ovog suda, izražena u brojnim odlukama (primjerice broj:
Rev-250/90 od 20. ožujka 1991., Rev-2440/1998-2 od 12. rujna 2001., Rev 1261/2010- 2 od 18. travnja 2012., Rev-1097/2014-2 od 14. listopada 2015., Rev-1544/2015-3 od 27. rujna 2016., Rev-1181/2022-2 od 23. svibnja 2023. i dr.), da se pravo vlasništva na temelju pravnog posla stečeno do 1. rujna 1980. (dakle, do stupanja na snagu ZOVO) u primjeni pravnih pravila OGZ-a, moglo steći ne samo upisom u zemljišne knjige već i faktičnim izvršenjem pravnog posla, dakle kada je pravni posao bio izvršen. To ujedno predstavlja i odgovor na pitanje u odnosu na koje je revizija dopuštena.
13. Iz stanja predmeta spisa proizlazilo bi da je došlo do dvostrukog otuđenja nekretnine u vrijeme važenja Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91 - dalje: ZOVO). Budući da odredbe ZOVO ne rješavaju pitanje višestrukog otuđenja nekretnine, valja primijeniti pravna pravila paragrafa 440. OGZ, kojim pravilom je propisano da ako vlasnik istu nepokretnu stvar ostavi dvjema različitim osobama, stvar pripada onoj koja je ranije zaiskala uknjižbu. Sudska praksa primjenu navedenog pravila OGZ-a prosuđuje primjenom načela savjesnosti i poštenja i načelom zabrane zloupotrebe prava. Prema shvaćanju ovog suda kada je više kupaca zaključilo ugovor o prodaji iste nekretnine, raniji savjesni kupac ima jaču pravnu osnovu od kasnijeg nesavjesnog kupca, pri čemu nije odlučno što je nesavjesni kupac ishodio upis u zemljišne knjige, ako pri tome nije bio u dobroj vjeri (tako primjerice u odluci Rev-x-1083/14-2 od 10. prosinca 2014. i Rev-x-464/2018-2 od 2. prosinca 2020.).
14. Kako odluka suda drugog stupnja o navedenom nema razloga te odstupa od pravnog shvaćanja ovog suda kada se radi o stjecanju prava vlasništva na nekretninama u vrijeme važenja režima OGZ-a to je valjalo prihvati reviziju 1. i 3. tužitelja i ukinuti drugostupanjsku presudu sukladno odredbi čl. 395. st. 2. ZPP-a u odnosu na 1. i 3. tužitelje jer zbog pogrešnog pravnog pristupa nisu utvrđene odlučne činjenice.
15. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 166. st. 3. ZPP -a.
Zagreb, 12. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Goranka Barać-Ručević