Poslovni broj: Usž-3021/2025-3

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Mire Kovačić, predsjednice vijeća, Radmile Bolanča Vuković i dr. sc. Sanje Otočan, članica vijeća te sudske savjetnice Jelene Maltar Benjak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave zagrebačke, Policijske postaje Velika Gorica, Velika Gorica, Ulica Matije Magdalenića 2, OIB: 36162371878, radi napuštanja Europskog gospodarskog prostora, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I- 3936/2024-8 od 10. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-3936/2024-8 od 10. travnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, KLASA: UP/I-216-04/22-02/135, URBROJ: 511-19-36-22-1 od 12. svibnja 2022. (točka I. izreke) i zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora (točka II. izreke).

2. Rješenjem tuženika od 12. svibnja 2022. utvrđeno je da tužitelj nezakonito boravi u [adresa] i da je dužan dragovoljno napustiti Europski gospodarski prostor (dalje: EGP) u roku 30 dana računajući od prvoga dana od dana dostave rješenja (točka I. izreke); određeno je da će se tužitelja prisilno udaljiti ako ne napusti EGP u roku koji mu je određen (točka II. izreke) te da je isti dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja Republike Hrvatske ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu Republike Hrvatske nakon napuštanja EGP-a (točka III. izreke rješenja).

3. Tužitelj je protiv prvostupanjske presude podnio žalbu zbog svih zakonom predviđenih razloga. Navodi da je prvostupanjski sud pogrešno utvrdio činjenično stanje i pogrešno primijenio materijalno pravo te da presuda sadrži bitne povrede odredaba postupka jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

3.1. Ističe da sud nije ispitao postoje li i nadalje okolnosti zbog kojih je bilo doneseno rješenje o protjerivanju od 10. siječnja 2019. Navodi da je u spis dostavio očitovanje Saveznog policijskog ureda Švicarske konfederacije od 3. lipnja 2022. iz kojeg proizlazi da nije evidentiran u sustavu RIPOL, znači da više nema zabranu ulaska u Švicarsku konfederaciju. Smatra da navedeno dovodi u pitanje postojanje zapreke za boravak, a koju ispravu sud nije ocijenio niti obrazložio razloge njezina neprihvaćanja. Ističe da prvostupanjski sud nije obrazložio u čemu se konkretno sastoji zapreka vezana uz nacionalnu sigurnost, već se pozvao na ranije rješenje o protjerivanju i klasificirani dokument Sigurnosno obavještajne agencije (dalje: SOA), bez ispitivanja njegove aktualnosti i sadržaja.

3.2. Tužitelj prigovara što sud nije proveo test razmjernosti između javnog interesa i njegova prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života, niti je obrazložio zašto je ograničenje tog prava nužno i opravdano. Posebno naglašava da je oženjen i otac malodobne djece, svi hrvatski državljani, te da pobijana odluka onemogućuje održavanje obiteljskog života, čime su njemu i članovima njegove obitelji povrijeđena prava zajamčena Ustavom i Poveljom Europske unije o temeljnim pravima.

3.3. Navodi da sud nije u dovoljnoj mjeri uzeo u obzir okolnosti vezane uz njegovu obiteljsku situaciju prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, niti je obrazložio razloge zbog kojih nije primijenjena mogućnost određivanja duljeg roka sukladno Zakonu o strancima.

3.4. Zaključno, tužitelj predlaže poništenje prvostupanjske presude te rješavanje spora, odnosno vraćanje predmeta na ponovni postupak.

4. Tuženik nije odgovorio na žalbu.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući osporavanu presudu i postupak koji joj je prethodio u granicama razloga navedenih u žalbi, sukladno članku 134. stavku 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24.; dalje: ZUS), Sud je utvrdio da ne postoje razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni razlozi na koje Sud pazi po službenoj dužnosti.

7. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, uzimajući u obzir činjenice utvrđene u upravnom postupku i sporu, prvostupanjski sud je utvrdio da je osporeno rješenje doneseno u pravilno provedenom upravnom postupku te na temelju potpuno i pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i uz pravilnu primjenu materijalnog prava. U obrazloženju presude sud je izložio sve bitne činjenice koje proizlaze iz izvedenih dokaza u upravnom i sudskom postupku te je, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje i relevantne propise, naveo valjane razloge zbog kojih je odbio tužbeni zahtjev, odgovorivši pritom na sve tužbene navode, pri čemu je za napomenuti da su tužbeni navodi ponovljeni u žalbi. Obrazloženje pobijane presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i koji otklanjaju sumnju da bi ta presuda bila rezulatat arbitrarnog postupanja. Time je sud postupio u skladu s odredbom članka 60. stavka 4. ZUS-a.

8. U prosuđivanju dokaza provedenih u upravnom i sudskom postupku, ovaj Sud nije našao uvjerljive i logički opravdane razloge za drugačiju pravnu i činjeničnu osnovu od one koja je utvrđena u upravnom postupku.

9. Zakon o strancima („Narodne novine“, 133/20.; dalje: Zakon) u članku 184. propisuje da će se, između ostalih i, državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi donijeti rješenje o povratku (stavak 1.); rješenjem iz stavka 1. toga članka utvrditi će se da nezakonito boravi u [adresa] i odredit će se rok u kojem je dužan napustiti EGP (rok za dragovoljni odlazak), zaprijetiti prisilnim udaljenjem ako ne napusti EGP te da je dužan prijaviti se na graničnom prijelazu prilikom napuštanja RH ili diplomatskoj misiji odnosno konzularnom uredu RH nakon napuštanja EGP-a (stavak 2.). Stavkom 3. navedenog članka propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. toga Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem se to može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

10. Uvidom u spis predmeta utvrđeno je da je Policijska uprava zagrebačka donijela rješenje, Broj: 511-19-23/1-PB-56627-UP/I-13578/1-2018. od 10. siječnja 2019. o protjerivanju i povratku tužitelja na temelju kojih je tužitelj trebao napustiti RH najkasnije do 28. srpnja 2019. Tužitelj po navedenim odlukama nije postupio već je od tada nastavio neprekidno boraviti u [adresa] bez odobrenja boravka.

10.1. Navedeno rješenje od 10. siječnja 2019. temelji se na odluci Švicarske o trajnoj zabrani tužitelju ulaska u Schengensko područje radi više utvrđenih prekršaja i kaznenih djela u Švicarsku i na temelju rezultata sigurnosne provjere koju je provela SOA, koja je provedena radi utvrđivanja uvjeta iz članka 54. stavka 1. točke 6. ZS-a, kojom je utvrđeno da postoje zapreke za izdavanje odobrenja za privremeni boravak tužitelju vezane za nacionalnu sigurnost.

10.2. Zakonitost rješenja od 10. siječnja 2019. nije predmet ocjene u ovom upravnom sporu. Naime, isto je u postupku po žalbi potvrdilo I. stupanjsko povjerenstvo MUP-a RH rješenjem, KLASA: UP/II-217-02/19-06/19, URBROJ: 317-19-2 od 20. svibnja 2019. Upravni sud u Zagrebu je 22. svibnja 2020. donio presudu, poslovni broj: Usl- 2430/19-17 kojom je tužbu protiv navedenog rješenja odbio te je navedeno rješenje izvršno od 28. lipnja 2019..

11. Upravni postupak koji je prethodio ovom upravnom sporu pokrenuo je tuženik po službenoj dužnosti. Nakon što je utvrdio da tužitelj od 18. prosinca 2019. nezakonito boravi u [adresa] tuženik je donio rješenje od 12. svibnja 2022. ocjena čije zakonitosti je predmet ovog upravnog spora. Nesporno je utvrđeno da tužitelj u Republici Hrvatskoj boravi nezakonito te je tuženik postupio zakonito s obzirom na navedenu nespornu činjenicu. Na prihvaćanje tužbenog zahtjeva nije od utjecaja okolnost da je Švicarska konfederacija ukinula tužitelju zabranu ulaska u Schengenski prostor. Dakle, činjenica da žalitelj prema očitovanju švicarskih tijela nije evidentiran u sustavu RIPOL ne dovodi sama po sebi do prestanka zapreke za boravak u Republici Hrvatskoj. Rješenje tuženika o protjerivanju tužitelja doneseno 19. siječnja 2019. temelji se na samostalnoj procjeni postojanja razloga nacionalne sigurnosti sukladno domaćem zakonodavstvu. Budući da zakonitost rješenja od 19. siječnja 2019. nije predmet ocjene u ovom sporu irelevantni su navodi žalbe koji se odnose na klasificirane podatke SOA-e.

12. U odnosu na prigovore o povredi prava na poštivanje privatnog i obiteljskog života, ovaj Sud ocjenjuje da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da to pravo nije apsolutno te može biti ograničeno radi zaštite nacionalne sigurnosti. Imajući u vidu prirodu zapreke utvrđene u postupku, kao i činjenicu da je tužitelju određen rok za dragovoljni odlazak u maksimalnom trajanju, ne može se zaključiti da je došlo do nerazmjernog zadiranja u njegova prava niti u prava članova njegove obitelji. Žalbeni navodi u tom dijelu svode se na drugačiju ocjenu istih činjenica, što samo po sebi ne čini pobijanu presudu nezakonitom. Osim toga, iz spisa predmeta proizlazi da je tužitelj izjavio da će pokušati regulirati svoj boravak, a u slučaju da ne uspije postupit će po rješenju tuženika od 12. svibnja 2022.

13. Sud stoga žalbene navode smatra neosnovanim i bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari. Radi se o navodima koje je tužitelj isticao u tužbi i tijekom sudskog postupka, o kojima se prvostupanjski sud izjasnio, a s kojim očitovanjima je u potpunosti suglasan i ovaj Sud.

14. Budući da ovaj Sud nije utvrdio postojanje žalbenih razloga kao ni razloga na koje pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odbijena je žalba tužitelja i potvrđena prvostupanjska presuda.

15. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke).

U Zagrebu 12. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Mira Kovačić