Poslovni broj: Usž-1484/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Jelene Rajić predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr. sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća te više sudske savjetnice Ivane Jasprica Konjuh, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĆP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za graditeljstvo i obnovu, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB:95093210687, radi obnove, odlučujući o žalbi tužitelja, protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2043/2024-7 od 12. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba te potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2043/2024-7 od 12. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Presudom prvostupanjskog suda odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/I-000-06/21-05/1026, URBROJ: 531-06-3-24-9 od 11. ožujka 2024.
1.1. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za cjelovitu obnovu obiteljske kuće u [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk.č.br. 577 k. o. [katastarska općina], upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
2. Tužitelj je protiv navedene presude izjavio žalbu, osporavajući je iz svih zakonom propisanih razloga. U bitnom navodi da nalaz i mišljenje statičara, na kojem je osporeno rješenje utemeljeno nije točno, obzirom da su oštećenja nastala u potresu znatno veća. Također, rješenje stručnih konzervatora, smatra diskriminacijskim, pogrešnim i površnim, obzirom da je riječ o kući starosti 300 godina koja posjeduje konzervatorske elemente i portale te je kao takva trebala biti upisana u Registar zaštićene kulturne baštine. Tvrdi da želi cjelokupnu, a ne konstrukcijsku obnovu, obzirom da je potres uništio pločice, parkete, pregradne zidove te je potrebno unutrašnje uređenje. Ukazuje na to da je tek nakon njegovih „pritisaka“ predmetna građevina od strane Ministarstva kulture uvrštena unutar kulturno-povijesne cjeline grada [adresa], međutim da ista ima i lokalni i medijski značaj, ali za pojedinačnu zaštitu ovlaštena tijela nisu dala stručnu suglasnost. Opetovano naglašava da bi kuća trebala imati status pojedinačnog zaštićenog kulturnog dobra, ali se ne sviđa pročelnici KO [katastarska općina] koja ne želi dati suglasnost za upis u taj registar i koju glavni konzervator štiti. Tvrdi da nisu provedeni dokazi koje je predložio, iako je u dokaznim materijalima prikazao nedosljednost stručnjaka u njihovim mišljenjima i nalazima, jer se nekima odobrava obnova, a nekima ne. Predlaže presudu ukinuti ili preinačiti.
3. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da tužitelj ponavlja navode iz tužbe od 11. travnja 2024., a na koje se tuženik već očitovao. U odnosu na navode tužitelja da je presudom pogrešno ili nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, poziva se u cijelosti na navode iznesene u obrazloženju pobijanog rješenja te smatra da je na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo. Predlaže žalbu odbiti kao neosnovanu.
4 . Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 134. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima "Narodne novine", broj: 36/24., dalje: ZUS) Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
6. Prvostupanjski je sud osporenu presudu utemeljio na dokazima i činjenicama utvrđenim u postupku donošenja pojedinačne odluke javnopravnog tijela, a nakon čega je, pravilnom primjenom mjerodavnog Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije ("Narodne novine", broj: 21/23., dalje: Zakon o obnovi) osnovano zaključio da je u konkretnom slučaju pravilno odbijen tužiteljev zahtjev za cjelovitu obnovu obiteljske kuće.
7. Odredbom članka 17. stavka 1. Zakona o obnovi propisano je da se oštećene zgrade, ovisno o njihovoj namjeni i stupnju oštećenja, obnavljaju na sljedeće načine: 1. popravkom nekonstrukcijskih elemenata, 2. popravkom konstrukcije, 3. pojačanjem konstrukcije, 4. cjelovitom obnovom konstrukcije i 5. cjelovitom obnovom zgrade.
8. Iz podataka spisa predmeta proizlazi da je tužitelj 5. ožujka 2021. podnio tuženiku zahtjev za cjelovitom obnovom obiteljske kuće u [adresa], izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja odgovara zk.č.br. 577 k. o. [katastarska općina], upisanoj u zk. ul. broj [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Prilikom ispitivanja pretpostavki za udovoljenje zahtjevu tužitelja, tuženik je pribavio nalaz postojećeg stanja građevinske konstrukcije, izrađenog od strane ovlaštenih inženjera građevine iz svibnja 2023. godine, a iz kojeg proizlazi da su konstrukcijski elementi predmetne nekretnine oštećeni potresom 28. i 29. prosinca 2020. na način da je obiteljska kuća privremeno neuporabljiva te se preporuča konstrukcijska obnova. Podneskom od 1. kolovoza 2023. tužitelj se na navedeni nalaz očitovao, naglasivši pri tom da su oštećena četiri dimnjaka, a ne dva kako je u nalazu navedeno te da traži cjelovitu obnovu, a na što su se ovlašteni inženjeri izjasnili da će u daljnjem postupku izraditi projekt konstrukcijske obnove temeljem kojeg će se u okvirima konstrukcijske obnove uzeti u obzir i druga dva dimnjaka.
8.1. Osim, navedenog, tuženik je, također, izvršio uvid u Geoportal kulturnih dobara Republike Hrvatske kojom prilikom je utvrdio da se predmetna obiteljska kuća nalazi unutar kulturno-povijesne cjeline Grada Petrinje, statusa zaštite: zaštićeno kulturno dobro, registarski broj: Z-2122, a slijedom čega je utvrdio da nisu ispunjeni uvjeti za cjelovitu obnovu tužiteljeve obiteljske kuće.
9. Naime, odredbom članka 18. Zakona o obnovi propisano je da se oštećene višestambene zgrade, poslovne zgrade, stambeno-poslovne zgrade i obiteljske kuće obnavljaju popravkom nekonstrukcijskih elemenata određenih programom mjera, popravkom konstrukcije odnosno pojačanjem konstrukcije u skladu s Tehničkim propisom, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije, a člankom 19. istog Zakona, propisano je da se oštećene višestambene zgrade, poslovne zgrade, stambeno- poslovne zgrade i obiteljske kuće koje su pojedinačno zaštićeno kulturno dobro obnavljaju cjelovitom obnovom zgrade, osim njihovih posebnih dijelova (stanova, poslovnih prostora i drugih posebnih dijelova zgrade) u kojima se ne izvode završni građevinski radovi, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije.
10. Razmatrajući prethodno citirane zakonske odredbe, u kontekstu žalbenih navoda, ovaj sud je suglasan s utvrđenjem prvostupanjskog suda da u konkretnom predmetu nije bilo pravne osnove za udovoljavanje zahtjevu tužitelja. Naime, činjenice što predmetna kuća nije pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, već se nalazi unutar kulturno-povijesne cjeline Grada Petrinje, znači da, u smislu prethodno citirane odredbe članka 19. Zakona o obnovi, ista ne ispunjava uvjet da bi se dozvolila njezina cjelovita obnova, na način kako je to tražio tužitelj, a slijedom čega je pravilno rješenjem tuženika, takav zahtjev odbijen.
11. Što se tiče prigovora da sud nije proveo predložene dokaze (saslušanje tužitelja), valja navesti da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 4. ZUS-a), međutim, dužan je u obrazloženju presude izjasniti se o prijedlozima i prigovorima stranaka o kojima nije iznio razloge tijekom spora, što je prvostupanjski sud i učinio, osnovano ocijenivši suvišnim prijedlog tužitelja za provođenjem dokaza saslušanjem, jer, i po ocjeni ovoga Suda, to ne bi dovelo do drukčije odluke u ovoj stvari s obzirom na ostale (materijalne) dokaze koji prileže spisu.
12. Zaključno se napominje da kraj ovako utvrđenog činjeničnog stanja, nisu od utjecaja žalbeni navodi tužitelja kojima upire na razloge zbog kojih bi se, po njegovim mišljenju, predmetna obiteljska kuća trebala upisati u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro. Naime, osim što preispitivanje tih pretpostavki nije predmet ovog spora, spisu predmeta prileži stručno mišljenje Ministarstva kulture i medija, Uprave za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorskog odjela u Sisku, KLASA: 612-08/22-01/0873, URBROJ: 532-05-02- 04/1-22-2 od 9. svibnja 2022., koji je dostavljen tužitelju, a u kojem je detaljno obrazloženo iz kojeg razloga građevina nema uvjete za upis u Registar kulturnih dobara kao pojedinačno zaštićeno kulturno dobro, a zaštićena je kroz sustav zaštite cjeline.
15. Valjalo je stoga, pozivom na odredbu članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu, 12. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
