Poslovni broj: Usž-4230/2024-2

REPUBLIKA HRVATSKA

VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Frankopanska 16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Valentin Jakovac, odvjetnik iz Zagreba, Lupoglavska 3, protiv tuženika Odbora za državnu službu, OIB: 58831547726, Zagreb, Palmotićeva 5, radi odluke o troškovima upravnog postupka, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1263/2023-7 od 12. rujna 2024., na sjednici vijeća održanoj dana 12. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika i potvrđuje presuda Upravnog suda u Rijeci, poslovni broj: Us I-1263/2023-7 od 12. rujna 2024.

II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 781,25 eura u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda poništeno je rješenje tuženika Odbora za državnu službu od 26. travnja 2023. Predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak te je naloženo tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak upravnog spora u iznosu od 1.244,00 eura u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne odluke o troškovima ovog upravnog spora. Navedenim drugostupanjskim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe po opunomoćeniku odvjetniku koju je izjavio protiv prvostupanjskog rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske od 15. listopada 2022.

2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu na temelju članka 126. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. - dalje: ZUS) zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske da sukladno članku 135. stavku 2. ZUS-a poništi osporavanu presudu i odbije tužbeni zahtjev. Navodi kronologiju postupka. Ističe da je po nalogu suda doneseno osporeno rješenje i odbijen zahtjev za priznavanje troška sastava žalbe jer su u predmetnoj upravnoj stvari donijeta tri prvostupanjska rješenja kojim se tužitelju nalagalo polaganje državnog ispita u dva slučaja prije nego li je stupio na snagu Pravilnik o polaganju državnog ispita, odnosno odlučivalo se u ponovnom postupku premda predmet nije bio vraćen na ponovno odlučivanje. U svakom od tih postupaka prvostupanjsko tijelo je odlučivalo u istoj upravnoj stvari, a tužitelj je u sva tri postupka zahtijevao trošak sastava žalbe po odvjetniku te se povodom svake od tih žalbi vodio zaseban upravni spor. Smatra da ako je sud u konkretnom slučaju stava da tužitelj ima pravo na naknadu troška za sastav žalbe po opunomoćeniku, trebao je cijeniti jedinstvo upravnog postupka te činjenicu da je upravni postupak utvrđivanje obveze polaganja državnog ispita u konačnici riješen nepovoljno za tužitelja. Smatra da je prvostupanjski sud sam trebao donijeti odluku o trošku te mu nije jasno zbog čega je predmet vratio na ponovno rješavanje što je protivno načelu ekonomičnosti. Smatra da je nejasno temeljem koje odredbe drugostupanjsko tijelo može naložiti prvostupanjskom tijelu isplatu troškova žalbe, budući da se u cjelovitom tekstu Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP) nalog može dati samo u slučaju šutnje uprave. Smatra da pored navedenog o ishodu postupka ovisi tko snosi troškove upravnog postupka, a o tome se odlučuje rješenjem o upravnoj stvari sukladno članku 161. stavku 4. ZUP-a. Pri tome je ključno napomenuti da je odluka o obvezi polaganja državnog ispita konačno utvrđena u rješenju prvostupanjskog tijela od 21. prosinca 2022. godine, a ista nije povoljna za tužitelja jer je potvrđena rješenjem Odbora od 27. siječnja 2023. Također, u sporu koji se protiv navedenog rješenja Odbora vodio pred Upravnim sudom u Rijeci, presudom od 11. travnja 2023. godine taj je sud odbio tužbeni zahtjev tužitelja za poništavanje rješenja Odbora, a koja odluka je potvrđena i od strane Visokog upravnog suda presudom od 21. rujna 2023., poslovni broj: Usž-1976/23. Stoga upravna stvar obveze polaganja državnog ispita nije povoljno riješena za tužitelja te istom ne pripada pravo na troškove temeljem članka 161. stavka 5. ZUP-a. Što se tiče troškova upravnog spora, plaćanje kojih je tuženik naložio točkom III. presude u iznosu duplo većem od stvarnih troškova koje je zatražio tužitelj u tužbi od 9. ožujka 2023. i ponovno u odgovoru od 20. studenoga 2023., sud se u pogledu te odluke pozvao na članak 147. stavak 1. ZUS-a držeći da je u konkretnom slučaju tuženik izgubio spor u cijelosti. Imajući na umu odredbu članka 148. stavak 4. ZUS-a, kojom je propisano da o troškovima spora sud može odlučiti zajedno s odlukom o glavnoj stvari ili posebnim rješenjem u roku od 15 dana od dana objave presude ili postavljanja zahtjeva za naknadu troškova spora, tuženik smatra da u sporovima u kojima nije odlučeno o glavnoj stvari nema mjesta dosuđivanju troškova spora. Tuženik smatra kako u konkretnom sporu uopće nije donesena odluka u glavnoj stvari, odnosno je li tužitelj dužan ili ne polagati državni ispit druge razine i do kojeg datuma, ne može se uzeti da je tuženik taj spor izgubio niti da bi isti primjenom članka 147. stavka 1. ZUS-a trebao snositi troškove tog spora. Predlaže da se poništi prvostupanjska presuda i odbije tužbeni zahtjev.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj ističe da je pravilno prvostupanjski sud zaključio da u skladu s odredbom članka 32. stavka 1., članka 36. stavka 1. te članka 161. stavka 5. ZUS-a te članka 144. stavka 1. i članka 147. stavka 1. ZUS-a, kao i pravnim shvaćanjem Visokog upravnog suda Republike Hrvatske izraženog u presudi poslovni broj: Usž-4003/21 od 20. veljače 2022. tužitelj ima pravo na zastupanje po odvjetniku opunomoćeniku u upravnom postupku i na naknadu troškova za sastav žalbe izjavljene po odvjetniku opunomoćeniku koju je tužitelj usvojio. Pri tome je irelevantna činjenica da naknadno u konačnici meritorno pitanje obveze polaganja državnog ispita nije riješeno povoljno za tužitelja, već se kao relevantna uzima samo činjenica da je tuženik utvrdio nezakonitost postupanja prvostupanjskog tijela pri donošenju rješenja od 15. listopada 2022. pa je žalba protiv takvog rješenja bila nužna za zaštitu tužiteljevih prava i interesa, a s obzirom da je postupak protiv tužitelja bio pokrenut po službenoj dužnosti, javnopravno tijelo koje je navedeni postupak pokrenulo i zbog čije je nezakonitosti i nepravilne odluke žalba tužitelja bila izjavljena, nužno je snositi navedeni trošak. U navedenom smislu u cijelosti su neosnovani žalbeni navodi tuženika o jedinstvu upravnog postupka te takvo tuženikovo stajalište nema uporišta u važećem uređenju upravnog postupka. Tuženiku je naloženo u ponovljenom postupku prema zauzetim pravnim shvaćanjima prvostupanjskog suda odlučiti o zatraženoj naknadi troška za sastav žalbe te naknadu navedenog troška naložiti prvostupanjskom tijelu u određenom roku pa je neosnovan i navod tuženika da ne postoji mogućnost za takvo postupanje. Naknada troškova vođenog upravnog spora određena je za radnje sastavljanja tužbe i obrazloženog podneska sukladno odredbi Tarifnog broja 52. stavak 3. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23.) prema kojoj se primjenjuje Tarifa i vrijednost boda na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku pa su i ti žalbeni navodi neosnovani. Stoga predlaže da Visoki upravni sud odbije žalbu kao neosnovanu, potvrdi prvostupanjsku presudu te sukladno Tarifnom broju 27. stavku 3. u vezi sa stavkom 1. podstavkom 2. Tarife za sastav podneska potražuje nagradu u iznosu od 625 bodova, uvećana za iznos poreza na dodanu vrijednost u ukupnom iznosu od 781,25 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Suprotno tužiteljevoj tvrdnji upravni sud je u tijeku spora pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Stoga nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka.

6. Isto tako je prvostupanjski sud na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Naime, predmet ovog postupka je naknada troškova upravnog postupka. Osporenim rješenjem koje je doneseno u izvršenju pravomoćne presude prvostupanjskog suda poslovni broj: Us I-176/2023-9 od 31. ožujka 2023., kojom je utvrđeno da je tuženik propustio odlučiti o zahtjevu tužitelja za naknadu troškova sastava žalbe te je naloženo tuženiku da u određenom roku odluči o tom trošku, a tuženik je u ponovnom postupku donio osporavano rješenje kojim je odbio naknadu tužitelju troška sastava žalbe iz razloga što tuženik smatra da, iako je usvojio navedenu žalbu rješenjem od 7. prosinca 2022., da predmet u konačnici nije okončan povoljno za tužitelja, jer mu je konačnom odlukom prvostupanjskog tijela od 21. prosinca 2022. određena obveza polaganja državnog ispita do 1. studenoga 2023. te stoga tužitelj nema pravo na naknadu troška sastava navedene žalbe.

7. Iz spisa predmeta jasno proizlazi da je tuženik rješenjem od 7. prosinca 2022. usvojio žalbu tužitelja izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja o rasporedu na radno mjesto od 15. listopada 2022. i da je poništio to rješenje u osporenom dijelu. Nadalje, nije uopće sporno da je tužitelju navedenim naknadnim prvostupanjskim rješenjem od 22. prosinca 2022. određena obveza polaganja državnog ispita druge razine za radno mjesto na koje je raspoređen. Ostalo je sporno je li tužitelj ima pravo na naknadu troška za sastav žalbe po opunomoćeniku koja je usvojena te ima li tužitelj pravo na naknadu tog troška i u slučaju kada je kasnije donesenim rješenjem u istoj upravnoj stvari odlučeno nepovoljno za tužitelja.

8. Odredbom članka 161. stavka 5. ZUP-a propisano je da kada je postupak koji je pokrenut po službenoj dužnosti okončan povoljno za stranku, troškove postupka snosi javnopravno tijelo koje je postupak pokrenulo ako nije drugačije propisano. Kako se u konkretnom slučaju radi o postupku koji je pokrenut po službenoj dužnosti te kako je nesporno usvojena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja, tužitelj ima pravo na naknadu troškova postupka budući da je on pokrenut po službenoj dužnosti te da je tim rješenjem povoljno okončan za stranku. Prvostupanjski sud je navedeno detaljno obrazložio te je također detaljno obrazložio iz kojih razloga tužitelj ima pravo na naknadu troškova upravnog postupka, iako je kasnije donesenim rješenjem u istoj upravnoj stvari odlučeno nepovoljno za tužitelja. Dakle, iako je tužitelju u konačnici u ovoj upravnoj stvari pravomoćno određena obveza polaganja državnog ispita druge razine, takva obveza mu je nezakonito bila određena upravnim rješenjem od 15. listopada 2022. Stoga je žalba protiv takvog rješenja bila nužna za zaštitu tužiteljevih prava i pravnih interesa te ja kao takva bila korisna i opravdana radnja u postupku za koju tužitelju valja priznati pravo na naknadu troška, a sve sukladno članku 161. stavku 5. ZUP-a, kako je to pravilno odlučio i prvostupanjski sud s kojim obrazloženjem je ovaj Sud u cijelosti suglasan. Kako je sud usvojio tužbeni zahtjev, poništio osporavano rješenje i predmet vratio tuženiku na ponovni postupak, tužitelj je u cijelosti uspio u ovom sporu te stoga ima pravo na naknadu opravdanih troškova spora sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, kako je to pravilno obrazložio prvostupanjski sud. Osim toga, ovaj Sud smatra da tužitelj ima pravo na naknadu troškova za sastav odgovora na žalbu u zatraženom iznosu, budući da se radi o obrazloženom podnesku sa činjeničnim i pravnim osvrtom na žalbene navode.

9. S obzirom na sve navedeno, temeljem odredbe članka 135. stavka 1., odlučeno je kao u izreci pod točkom I., a temeljem odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a kao u izreci pod točkom II. ove presude.

U Zagrebu 12. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Sanja Štefan