REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4160/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KČ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Butković, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika: 1. Hrvatske ceste d.o.o. Zagreb, Vončinina 3, OIB 55545787885, kojeg zastupa punomoćnik UČ, dipl. pravnik, i 2. Ceste Karlovac d.d., Karlovac, Barilović, Belajske Poljice, Poslovni park Karlovac 1A, uz sudjelovanje umješača na strani drugotuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Jagićeva 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije prvotuženika protiv presude Županijskog suda u Vukovaru poslovni broj Gž-652/2021- 4 od 23. travnja 2024. u dijelu kojim je njome preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-1791/2017-47 od 11. lipnja 2021., u sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na pravna pitanja se odbija.

II. Prijedlog za dopuštenje revizije u odnosu na povredu temeljnih prava se odbacuje.

Obrazloženje

1. Prvotuženik Hrvatske ceste d.o.o. je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv drugostupanjske presude naznačivši u njemu pitanje za koje smatra da je pravno pitanje važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava u sudskoj praksi u smislu članka 385.a stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje: ZPP), a smatra da mu reviziju treba dopustiti i na temelju stavka 2. toga članka zato što su mu, prema njegovu mišljenju, povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10 i 5/14, dalje: Ustav) i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine - Međunarodni ugovori“ br. 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010 i 13/2017, dalje: Konvencija) i to pravo na jednakost pred zakonom, pravo na pravično suđenje i pravo na mirno uživanje vlasništva.

2. Tužitelj nije odgovorio na prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Prijedlog za dopuštenje revizije djelomično je neosnovan, a djelomično nedopušten.

4.1. Pitanje koje je prvotuženik Hrvatske ceste d.o.o. u reviziji postavio, koje glasi:

„Odgovaraju li Hrvatske ceste d.o.o. za štetu korisniku državne ceste temeljem članka 1108. ZOO-a (NN 35/05 i 41/08) solidarno sa izvođačem radova kojem su sukladno članku 33. stavku 1., stavku 2. i stavku 3. Zakona o cestama (NN 84/11, 22, 13, 54/13, 148/13 i 92/14) povjerili izvođenje građevinskih radova na državnoj cesti, a koja šteta je korisniku državne ceste prouzročena građevinskim radovima koje su Hrvatske ceste d.o.o. povjerile izvođaču (ili gradnja, ili rekonstrukcija, ili održavanje)?“ nije važno za odluku sporu, pa zato nije važno pravno pitanje u smislu članka 385.a stavka 1. ZPP. To zato što je u postupku utvrđeno da do nesreće u kojoj je oštećeno tužiteljevo vozilo nije došlo zbog propusta drugotuženika Ceste Karlovac d.d. u izvođenju bilo kakvih građevinskih radova, već se u postupku problematizirao tek propust u čišćenju ceste od masne mrlje. No, valja reći i da sam tužitelj nije podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv predmetne drugostupanjske presude kojom je djelomično odbijen njegov tužbeni zahtjev kojim traži da uz prvotuženika Hrvatske ceste d.o.o. solidarno s njim za nastalu štetu odgovara drugotuženik Ceste Karlovac, pa za prvotuženika drugostupanjskom presudom nastaje ista situacija kao da tužitelj nije ni obuhvatio drugotuženika u tužbi kao solidarnoga dužnika, a vjerovnik u slučaju da ima više solidarnih dužnika, koji su, kao što je slučaj u ovome postupku, obični suparničari, nije ni dužan obuhvatiti sve solidarne dužnike. Kako pak prvotuženik smatra da se za ono što po osnovi naknade štete mora platiti tužitelju ima pravo, na temelju ugovora sklopljenoga s drugotuženikom, regresirati se od njega, taj regres može ostvariti u parnici protiv drugotuženika.

4.2. Zato je na temelju članka 389.b stavka 1. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke.

5. U navedenim okolnostima prvotuženik Hrvatske ceste d.o.o. nije učinio vjerojatnim da su mu povrijeđena Ustavna i Konvencijska prava kako se to poziva u prijedlogu za dopuštenje revizije, pa je na temelju članka 389.a stavka 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke.

Zagreb, 12. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek