Poslovni broj: Usž-242/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, te više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja MŽ, državljana Ruske Federacije, kojeg zastupa opunomoćenik Sebastijan Miše, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miše & Pavić d.o.o., Zagreb, Petrinjska 48, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ulica Grada Vukovara 33, radi međunarodne zaštite, odlučujući o žalbi tužitelja protiv točke I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2220/2024-8 od 4. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje se točka I. izreke presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2220/2024-8 od 4. prosinca 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja tuženika, klasa: UP/I-216-03/23-06/42608, ur.broj: 511-01-212-24-9 od 8. travnja 2024. (točka I. izreke). Točkom II. izreke odobrena je tužitelju besplatna pravna pomoć u postupku međunarodne zaštite i naloženo je tuženiku da u roku od 15 dana pružatelju besplatne pravne pomoći, odvjetniku Sebastianu Miše, nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 1250,00 eura, te je odbijen zahtjev za naknadu troška u preostalom dijelu (točka III. Izreke).
2. Navedenim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja, ŠŽ, rođenog **.**.1998., u mjestu Moskva, Ruska Federacija, državljanina Ruske Federacije, za međunarodnu zaštitu, te je u roku od 8 dana od dana izvršnosti tog rješenja tužitelj dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a (točke I. i II. izreke).
3. Tužitelj podnosi žalbu protiv točke I. izreke pobijene presude zbog bitne povrede postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da nisu ispunjeni uvjeti za međunarodnu zaštitu. S tim u vezi navodi da je u Ruskoj Federaciji odslužio vojni rok, te je bio pripadnik Tamanske divizije i obučen za vozača-vezista. Mišljenja je da sud pogrešno zaključuje da mu ne prijeti opasnost u slučaju povratka u Rusku Federaciju, iz koje je otišao uslijed bojazni od mobilizacije. Drži pogrešnim zaključak prvostupanjskog suda da ne posjeduje odgovarajuće vještine za mobilizaciju. te prigovara da nije saslušan u sporu, Navodi da sud nije odgovorio na njegove navode da bi bio proglašen dezerterom i da ne može očekivati pomoć u matičnoj zemlji. Prigovara da u upravnom postupku nije imao stručnu pomoć kako bi istakao sve pravno relevantne okolnosti, a koje bi bile od utjecaja na odluku. Predlaže Sudu da uvaži žalbu, poništi pobijanu presudu, te riješi predmetnu upravnu stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev. Traži trošak sastava žalbe u iznosu od 1562,50 eura.
4. Tuženik u odgovoru na žalbu navodi da ostaje kod razloga danih tijekom postupka te predlaže Sudu da žalbu odbije.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu u skladu s odredbom članka 134. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24 – dalje: ZUS) ovaj Sud smatra da ne postoje razlozi zbog kojih se presuda pobija, odnosno oni ne utječu na donošenje drukčije odluke.
7. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine", broj: 70/15. i 127/17., 33/23, dalje: Zakon) propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.
8. Člankom 21. stavkom 1. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznanje azila iz članka 20. toga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde, i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje. Ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba (članak 21. stavak 2. Zakona).
9. Prvostupanjski sud je pravilno i potpuno utvrdio činjenice koje su odlučne za rješavanje predmetne upravne stvari, te je održao raspravu 20. studenoga 2024., i nakon razmatranja relevantnih pravnih i činjeničnih pitanja, ocjenjujući sve provedene dokaze, na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio mjerodavne odredbe Zakona.
10. S obzirom na postojeća izvješća, razmatrajući opće stanje u zemlji i konkretne okolnosti tužitelja, sud je, kao i tuženik, osnovano zaključio da ne postoji stvarni rizik da će povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, te je imajući na umu sigurnosnu i političku situaciju u zemlji i osobne okolnosti koje tužitelj iznosi u postupku uz razloge napuštanja zemlje podrijetla (strah od eventualne mobilizacije te vođenje kaznenog postupka), svoju odluku obrazložio u smislu mjerodavnih odredaba Zakona.
11. Imajući u vidu da je tužitelj tijekom upravnog postupka više puta saslušavan., (6. studenoga 2023., 19. veljače 2024., 18. i 26. ožujka 2024.), te navode iznesene tijekom upravnog spora, sud je osnovano zaključio da tužitelja u zemlji podrijetla nitko nije proganjao, te da povratkom u zemlju podrijetla ne bi bio izložen postupcima koji predstavljaju rizik od proganjanja ili ozbiljnu nepravdu.
12. Prvostupanjski sud je prihvatio utvrđenje tuženika da izjava tužitelja da mu povratkom u zemlju podrijetla prijeti mobilizacija i vođenje kaznenog postupka nije vjerodostojna i uvjerljiva. Sud je naveo da su izjave tužitelja u suprotnosti s dostupnim izvješćima te da je on zemlju podrijetla napustio legalno i nije dobio poziv za vojnu službu u Ruskoj Federaciji. Pritom je, suprotno navodima tužitelja, sud imao u vidu da je tuženik ocijenio opće stanje u zemlji i strah tužitelja od mobilizacije u Ruskoj Federaciji, a prema izvješću European Union Agency for asylum iz mjeseca prosinca 2025. godine neće biti novog pozivanja osoba u vojsku (uključujući i osobe koje se vraćaju u Rusiju) kojima su ranije bili upućeni pozivi (u mjesecu rujnu i listopadu 2022.), dok su od obvezne vojne službe izuzete i one osobe koje su već odslužile obveznu vojnu službu.
13. Imajući u vidu sve navedeno, ovaj Sud smatra da je prvostupanjski sud dao dostatne razloge za svoju odluku, ocjenjujući da nisu ispunjeni uvjeti za međunarodnu zaštitu prema članku 20. i 21. Zakona.
14. Tužitelj ne bi mogao legalno napustiti zemlju podrijetla 23. rujna 2022., da je dobio poziv za mobilizaciju, pa su njegovi navodi u odnosu vođenja kaznenog postupka ocijenjeni neosnovanima. Tužitelj je prema danoj izjavi i prije 23. rujna 2022. nesmetano ulazio i izlazio iz zemlje podrijetla, dok je zahtjev za međunarodnu zaštitu podnio godinu dana nakon napuštanja zemlje podrijetla, navodeći financijske poteškoće koje su nastale uslijed boravka u više zemalja koje se (u kontekstu međunarodne zaštite) smatraju sigurnim zemljama. Također u svojoj izjavi nije naveo da je sudjelovao u antivladinim aktivnostima, pa i prema ocjeni ovoga Suda, tužitelj nije doveo u sumnju utvrđenje da nisu ispunjeni uvjeti za međunarodnu zaštitu.
15. Stoga žalbeni navodi nisu osnovani i nisu od utjecaja na drugačiju odluku u predmetnoj upravnoj stvari. Prema članku 49. stavku 3. ZUS-a, sud nije vezan dokaznim prijedlozima stranaka, a tužitelj je više puta detaljno saslušan uz tumača, prevoditelja za ruski jezik Vlatku Hižar i Pavla Jergovića, te svojim navodima u upravnom postupku te sporu nije uspio s uspjehom osporiti činjenična utvrđenja tuženika.
16. Sukladno članku 147. stavku 1. ZUS-a, s obzirom na to da je žalba tužitelja odbijena, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troška sastava žalbe (točka II. izreke). Prema članku 6. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite („Narodne novine“, 140/15. i 155/22.; dalje Pravilnik) pravna pomoć u smislu članka 1. stavka 1. Pravilnika obuhvaća pomoć u sastavljanju tužbe (točka 1.) i zastupanje u prvostupanjskom upravnom sporu (točka 2.), to tužitelj ni po toj osnovi ne ostvaruje pravo na besplatnu pravnu pomoć u drugostupanjskom upravnom sporu.
17. Trebalo je stoga na temelju odredbe članka 135. stavka 1. i 147. stavka 1. ZUS- a odlučiti kao u izreci.
U Zagrebu 12. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
