REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3764/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Bogdanović, Dolički & partneri, Zagreb, Miramarska 24, protiv tuženika Županijska uprava za ceste Primorsko goranske županije, Rijeka, Nikole Tesle 9/X, OIB: 97967544201, kojeg zastupa punomoćnik Marko Vukelić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Jajaš & Vukelić u Rijeci, Trg 128. brigade hrvatske vojske 4, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 1355/2024-2 od 29. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-561/2022-19 od 29. siječnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-561/2022-20 od 29. siječnja 2025., na sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbija.

II. U odnosu na povrede temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.

Obrazloženje

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-1355/2024-2 od 29. travnja 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-561/2022-19 od 29. siječnja 2024., ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj P-561/2022-20 od 29. siječnja 2024. postavljajući slijedeća pravna pitanja: „1) Predstavlja li ugovor kojim su vlasnik/upravitelj cestovnog zemljišta i infrastrukturni operator uredili međusobne odnose u pogledu plaćanja i korištenja tog cestovnog zemljišta za potrebe korištenja elektroničke komunikacijske infrastrukture „drugo pravo“ u smislu odredbe čl. 8. st. 4. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo puta odnosno „drugi pravni odnos“ iz odredbe čl. 63. st. 8. Zakona o elektroničkim komunikacijama, na temelju kojeg infrastrukturni operator u tom slučaju upravitelju/vlasniku cestovnog zemljišta nije dužan plaćati naknadu za pravo puta, odnosno na temelju kojeg je ta obveza u tom slučaju prestala?

2) Je li infrastrukturni operator dužan vlasniku/upravitelju zemljišta plaćati naknadu za pravo puta koja proizlazi iz pravomoćnog rješenja HAKOM-a, ako u odnosu na to isto zemljište i sadržajno ista prava već ima na temelju ugovora s vlasnikom/upraviteljem zemljišta uređene međusobne imovinsko-pravne odnose i uredno mu plaća naknadu (a sve imajući u vidu odredbu čl. 63. st. 8. Zakona o elektroničkim komunikacijama te čl. 8. st. 4. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo kojima je propisano da, primjenom načela dispozitivnosti i supsidijarnosti, infrastrukturni operator ne plaća naknadu za pravo puta, odnosno da obveza plaćanja iste prestaje ako na nekretnini postoji koje drugo pravo temeljem kojeg infrastrukturni operator plaća naknadu za korištenje općeg dobra ili nekretnine)?

3) Je li vlasnik/upravitelj cestovnog zemljišta ovlašten prisilnim putem naplaćivati naknadu za pravo puta od infrastrukturnog operatora ako mu infrastrukturni operator već plaća naknadu za sadržajno ista prava temeljem sklopljenog ugovora (a sve imajući u vidu odredbu čl. 63. st. 8. Zakona o elektroničkim komunikacijama te čl. 8. st. 4. Pravilnika o potvrdi i naknadi za pravo kojima je propisano da, primjenom načela dispozitivnosti i supsidijarnosti, infrastrukturni operator ne plaća naknadu za pravo puta, odnosno da obveza plaćanja iste prestaje ako na nekretnini postoji koje drugo pravo temeljem kojeg infrastrukturni operator plaća naknadu za korištenje općeg dobra ili nekretnine)?

4) Je li sklapanjem ugovora, na temelju kojeg infrastrukturni operator već dugi niz godina koristi cestovno zemljište i vlasniku cestovnog zemljišta plaća naknadu za položenu elektroničku komunikacijsku infrastrukturu i koji je usmjeren na zasnivanje prava služnosti, infrastrukturni operator stekao predmnijevano stvarno pravo služnosti u smislu čl. 235. i čl. 233. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima? 5) Je li sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 375. st. 1. i 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, ako na tužiteljeve odlučne činjenične i pravne navode nije odgovorio, već je općenito i neobrazloženo otklonio tužiteljeve navode bez navođenja konkretnih razloga iz kojih bi bilo jasno zbog čega drugostupanjski sud činjenične i pravne navode smatra neosnovanim i neodlučnim za odluku u ovoj pravnoj stvari?“,

pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pobijana presuda odstupa od prakse revizijskog suda, odnosno da u pogledu postavljenih pravnih pitanja nema prakse revizijskog suda. U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da je pobijanom odlukom zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih prava zaštićenih Ustavom Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14 - dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10, i 13/17 - dalje: Konvencija) pozivajući se na pravo na pošteno suđenje (čl. 29. st. 1. Ustava i čl. 6. Konvencije), te pravo na mirno uživanje vlasništva (čl. 48. Ustava i čl. 6. Konvencije).

2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga i predlaže da se odbaci kao nedopušten, podredno odbije, uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.

3. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da postavljena pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi.

3.1. Postavljenim pravnim pitanjima tužitelj ponovno iznosi pravne argumente u pogledu kojih su prilikom donošenja pobijanih odluka nižestupanjski sudovi iznijeli pravnu ocjenu.

3.2. Stoga i odluke na koje se tuženici u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva u smislu čl. 387. st. 3. ZPP ne odgovaraju činjeničnim okolnostima konkretnog slučaja.

3.3. Naime, postavljenim pravnim pitanjima tužitelj zanemaruje da je ovrha određena temeljem ovršne isprave – upravnog rješenja HAKOM-a koje je pobijano u upravnom sporu koji je tužitelj izgubio tako da ovršna isprava temeljem koje je određena ovrha i nadalje egzistira, a također nije odgođen učinak te ovršne isprave.

3.4. Nadalje postavljenim pravnim pitanjima, kao i postavljenim tužbenim zahtjevom nameće ograničenje pravnog učinka ovršne isprave kojom je naloženo ispunjenje određene tražbine, za što nema zakonske podloge.

4. Slijedom navedenog je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP odlučeno kao pod točkom I. izreke.

5. Temeljem čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.

5.1. U odnosu na navode tužitelja da je do došlo povrede prava na pravično suđenje u smislu čl. 6. Konvencije i čl. 29. Ustava, valja odgovoriti da ove odredbe sadrže samo određena procesna jamstva. Do povrede tog prava u pravilu niti ne može doći zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj.

5.2. Pobijanim nižestupanjskim odlukama odgovoreno je na sve odlučujuće navode tužitelja. Odluke su detaljno obrazložene te se ne mogu smatrati arbitrarnim ili očito nerazumnim. Slijedom navedenog ne postoje okolnosti koje bi upućivale na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje.

5.3. Nadalje, okolnost što je pobijanim odlukama odbijen tužbeni zahtjev tužitelja radi proglašenja ovrhe nedopuštenom samim time ne dovodi do povrede prava na mirno uživanje vlasništva tužitelja. U pobijanim odlukama nižestupanjski sudovi su iznijeli jasne i argumentirane razloge za svoju odluku koja se temelji na primjeni relevantnih odredbi materijalnog prava, a ponovno se ističe da je ovrha u konkretnom predmetu određena i provedena temeljem ovršne isprve – pravomoćnog i ovršnog upravnog akta koji je u konačnici prošao sudsku kontrolu (upravnog suda) i koji nije stavljen izvan snage, već je takav zahtjev tužitelja u tom sporu odbijen.

6. Stoga je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odlučeno kao pod točkom II. izreke.

7. Prema ocjeni ovoga suda odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije bio potreban za vođenje parnice te je temeljem čl. 155. st. 1. ZPP zahtjev tuženika za naknadom troškova odbijen.

7.1. Prilikom ocjene opravdanosti ovog zahtjeva sud je uzeo u obzir okolnost da ova procesna radnja koja, iako je izvršena na poziv suda, nije bila od utjecaja na odluku suda jer odgovor na podnesen pravni lijek (u konkretnom slučaju izvanredni) nema zakonom predviđene posljedice za stranku koja ovu procesnu radnju ne izvrši.

7.2. Stoga, imajući u vidu sadržaj čl. 155 st. 1. ZPP, te ocjenjujući brižljivo sve okolnosti, povezujući ovu odredbu sa čl. 10. st. 1. ZPP koji upućuje na obvezu postupanja suda u parničnom postupku na način da se uzrokuje što manje troškova, ovaj sud je ocijenio da zahtjev tuženika za naknadom troškova za odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije osnovan, te je odlučeno kao pod točkom III. izreke.

Zagreb, 12. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek