REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-2885/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Mirjane Magud članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja GĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Irena Mesiček, odvjetnica u Zagrebu protiv tuženika Grad Zagreb, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5662/2024-4 od 7. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn- 1069/2013-36 od 18. prosinca 2017., na sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Odbija se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na postavljena pravna pitanja.
II. Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije u dijelu koji se odnosi na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-5662/2024-4 od 7. siječnja 2025. kojom je potvrđena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-1069/2013-36 od 18. prosinca 2017., postavljajući četiri pitanja koja drži važnima za rješenje spora, ali i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni te za razvoj prava u sudskoj praksi, a koja glase:
„1. Je li drugostupanjski sud prilikom ponovnog odlučivanja ovlašten odstupiti od pravnog shvaćanja i jasne upute revizijskog suda iznesene u istom predmetu, odnosno je li drugostupanjski sud kome je predmet vraćen na ponovno suđenje vezan u tom predmetu pravnim shvaćanjem na kojem se temelji rješenje revizijskog suda kojim je ukinuta pobijana drugostupanjska odluka?
2. Je li drugostupanjski sud prilikom ponovnog odlučivanja ovlašten odstupiti od jasne upute revizijskog suda iznesene u istom predmetu da ocijeni sve žalbene navode koji su od odlučnog značaja, a koje je propustio ocijeniti prilikom ranijeg odlučivanja o žalbi?
3. Je li drugostupanjski sud prilikom ponovnog odlučivanja ovlašten odstupiti od jasne upute revizijskog suda kojim mu je ukazano da je u činjeničnom i pravnom pogledu pogrešno utvrdio predmet spora?
4. Je li drugostupanjski sud prilikom ponovnog odlučivanja ovlašten odstupiti od jasne upute revizijskog suda da ocijeni konkretni žalbeni navod tužitelja koji se odnosi na bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 4. ZPP-a?“
1.2. Kao razloge zbog kojih pitanja smatra važnima za odluku o sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, predlagatelj se poziva na više odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, smatrajući da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja izraženima u tim odlukama.
1.3. Tužitelj je naveo i da su mu povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014 – dalje: Ustav), sadržana i u Europskoj konvenciji za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" - Međunarodni ugovori, broj 18/97, 6/99 - proč. tekst, 8/99 - ispr., 14/02, 1/06 i 13/17) – pravo na pravično suđenje i u njemu sadržano pravo na obrazloženu sudsku odluku.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3.1. U prijedlogu za dopuštenje revizije nije riječ o važnom pravnom pitanju u smislu odredbe čl. 385. a st. 1. ZPP ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP).
3.2. Naime, postupajući u skladu s odredbom čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da pravna pitanja koja tužitelj postavlja u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, sva postavljena pitanje polaze od pogrešne pretpostavke da je drugostupanjski sud prilikom odlučivanja odstupio od pravnog shvaćanja i upute revizijskog suda u istom predmetu. Drugostupanjski je sud prilikom donošenja odluke postupio u skladu s uputom revizijskog suda u istom postupku i dopunio raniju odluku uvažavajući dobivenu uputu. Stoga se odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske, na koje se tužitelj poziva u svom prijedlogu kao razloge važnosti postavljenih pitanja, ne mogu odnositi na konkretnu pravnu situaciju. U svojim navodima iz prijedloga tužitelj u bitnome ponavlja žalbene navode i samo uopćeno ističe da je drugostupanjski sud odstupio od pravnog shvaćanja i dane upute revizijskog suda ne navodeći pri tome u čemu se to odstupanje konkretno sastoji.
4. Nadalje, prema ocjeni ovog suda tužitelj navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nije učinio vjerojatnim da su mu tijekom prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđena ljudska prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a kako to tvrdi u prijedlogu za dopuštenje revizije (točka 1.3.). To stoga što je u postupku pred nižestupanjskim sudovima tužitelju bilo omogućeno da iznosi činjenice i predlaže dokaze te na taj način ravnopravno sudjeluje u postupku. U svojoj je presudi drugostupanjski sud odgovorio na sve odlučne žalbene navode, donesena presuda je dostatno obrazložena te su izneseni relevantni i uvjerljivi razlozi za ocjenu o osnovanosti tužbenog zahtjeva, a kako je drugostupanjski sud postupio po uputi revizijskog suda u istom predmetu te nadopunio svoju raniju odluku u skladu s dobivenom uputom, presuda se ne može smatrati arbitrarnom ili očito nerazumnom. Stoga, ništa ne upućuje na zaključak da tužitelj nije imao pravično suđenje niti da bi bio doveden u neravnopravan položaj po bilo kojoj osnovi, a činjenica da tužitelj nije zadovoljan tumačenjem i primjenom materijalnog prava od strane suda i posljedično ishodom spora ne dovodi do povrede prava na pravično suđenje.
5. Slijedom sveg navedenog, a u pogledu prijedloga tužitelja za dopuštenje revizije u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP – zbog pravnih pitanja koje tužitelj smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i za razvoj prava – valjalo je, na temelju odredbe čl. 389.b st. 1. i. 2. ZPP, odlučiti kao pod stavkom I. izreke, dok je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP – u pogledu pozivanja na povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda – valjalo na temelju čl. 389.a st. 4. ZPP odlučiti kao pod stavkom II. izreke ovog rješenja.
Zagreb, 12. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
