REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-3477/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja MĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Gordani Peraković-Turković, odvjetnici u Otočcu, protiv tuženika EĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Igoru Svilaru, odvjetniku u Zagrebu i tuženika Grada Otočca, Kralja Zvonimira 10, Otočac, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ani Bobinac, odvjetnici u Zagrebu, radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o prijedlogu za dopuštenje revizije tuženika protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-338/2024-2 od 16. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu broj P-30/2022-21 od 20. veljače 2024., u sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
I. Prijedlog tuženika EĆ za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja se odbacuje.
II. U odnosu na povredu temeljnih prava prijedlog tuženika EĆ za dopuštenje revizije se odbacuje.
III. Tuženiku Grad Otočac se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-338/2024-2 od 16. svibnja 2024. u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
Može li se nekretnini koja ima status društvenog vlasništva/javnog dobra dosjelošću ili građenjem steći pravo vlasništva?
Obrazloženje
1. Tuženici [adresa] i EĆ su podnijeli prijedloge za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž-338/2024-2 od 16. svibnja 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Gospiću, Stalna služba u Otočcu broj P-30/2022-21 od 20. veljače 2024.
2. Tuženik Grad Otočac u prijedlogu za dopuštenje revizije pozivom na čl. 385.a st. 1.
ZPP postavlja slijedeća pravna pitanja:
„1) Je li na nekretnini koja od osnivanja katastarskog operata (1954. godine) ima status društvenog vlasništva/javnog dobra moguće dosjelošću ili građenjem steći pravo vlasništva?
2) Je li sud u odnosu na takvu nekretninu imao osnove primijeniti čl. 159. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima?
3) Može li sud utvrditi da određena nekretnina više ne predstavlja u naravni javno dobro u općoj uporabi u slučaju kada se tužitelj gradnjom proširi na nekretninu koja predstavlja javno dobro?
4) Je li u parničnom postupku radi utvrđenja prava vlasništva temeljem dosjelosti nužno utvrditi točan početak tijeka dosjelosti?
5) Je li sud imao osnove odbiti prigovor aktivne legitimacije u situaciji kad iz stanja spisa proizlazi da tužitelj nije jedini zakonski nasljednik prednika na čiji posjed nekretnine kao izvanknjižnog vlasnika se poziva u tužbi?
6) Pazi li sud po službenoj dužnosti, odnosno neovisno od prigovora stranaka u postupku, na aktivnu legitimaciju tužitelja?
7) Predstavlja li putni trošak te trošak izbivanja iz pisarnice punomoćnika tužitelja nužni i opravdan trošak za vođenje parnice koji u slučaju usvajanja tužbenog zahtjeva padaju na teret tuženika, u slučaju kada punomoćnik tužitelja ima sjedište pisarnice na području nadležnosti suda pred kojim se vodio postupak?“,
pozivajući na čl. 385.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da mu je pobijanom povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst) i čl. 6. Konvencija za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („"Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija).
3. Tuženik EĆ u prijedlogu za dopuštenje revizije pozivom na čl. 385.a st. 1.
ZPP postavlja slijedeća pravna pitanja:
„1) Može li postati pravomoćna presuda kojom je usvojen pogrešno postavljen tužbeni zahtjev slijedom čega su prvostupanjski te drugostupanjski sud u ponovljenom postupku počinili bitnu povredu parničnog postupka prema čl. 354. st. 2. t.11. Zakona o parničnom postupku?
2) Može li se pravomoćnom presudom oduzeti nekome dio zemljišta, odnosno pravo vlasništva kao temeljno ljudsko pravo zajamčeno člankom 48. Ustava Republike Hrvatske?
3) Je li sud pravilno donio odluku da fizička osoba može steći vlasništvo javnog dobra u općoj uporabi dosjelošću ako se prema Zakonu o cestama čl.101.st.2. nerazvrstana cesta ne može otuđiti iz vlasništva jednice lokalne samouprave?“ pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. i 2. ZPP navodeći da u pogledu postavljenih pravnih pitanja pobijana odluka odstupa od prakse revizijskog suda, te da je zbog pogrešne primjene materijalnog prava došlo do povrede temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom.
2. Ujedno podnosi i odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije tuženika Grada Otočca i predlaže da se prijedlog za dopuštenje revizije prihvati.
3. Polazeći od odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da je pravno pitanje tuženika Grada Otočca citirano u izreci ovoga rješenja važno za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer pravno shvaćanje pobijane presude prema kojem okolnost da je nekretnina u zemljišnim knjigama upisana kao javno dobro – put nije od utjecaja na ostvarivanje zakonskih pretpostavki za stjecanje vlasništva te nekretnine dosjelošću odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda (Rev 3916/94 od 31. siječnja 1996., Rev 17/1997 od 9. listopada 1997., te Gzz 87/04 od 10. ožujka 2005.).
4. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao pod točkom III. izreke, dok se u odnosu na ostala pravna pitanja i povrede temeljnih prava prijedlog tuženika Grada Otočca za dopuštenje revizije temeljem iste odredbe smatra povučenim.
5. Prijedlog tuženika EĆ odbačen je temeljem čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP.
5.1. Naime, postavljenim pravnim pitanjima tuženik polazi od vlastitog viđenja procesnih okolnosti koje se nisu ostvarile u konkretnom predmetu, time da sadržajno postavljenim pravnim pitanjem (pod rednim brojem 2. konkretizira povredu temeljenih prava – nepovredivost vlasništva prema čl. 48. Ustava). Uz postavljena pravna pitanja tuženik ne iznosi razloge važnosti u smislu čl. 387. st. 3. ZPP.
5.2. Nadalje, u odnosu na pravno pitanje pod rednim brojem 1. valja odgovoriti da se pravo na sudsku zaštitu zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka može ostvariti kroz razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP – dakle uz navođenje koju je povredu temeljnih prava takva bitna povreda odredaba parničnog postupka prouzročila, što u konkretnom slučaju niti u postavljenom pravnom pitanju niti u preostalom sadržaju prijedloga za dopuštenje revizije nije iznijeto.
5.3. Treće pravno pitanje se ne odnosi na nekretninu koja je u vlasništvu tuženika EĆ (dalje: 1. tuženik) već tuženika Grada Otočac, pa stoga tuženik EĆ nema pravni interes za postavljanje ovog pravnog pitanja.
6. Na temelju čl. 385.a st. 2. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustit će reviziju i ako stranka učini vjerojatnim da joj je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno kakvo temeljno ljudsko pravo zajamčeno Ustavom i Konvencijom i da se stranka na te povrede, ako je to bilo moguće, već pozivala u nižestupanjskom postupku.
6.1. Kao što je prethodno iznijeto pozivanje na bitne povrede odredaba parničnog postupka i iznošenje ocjene da je sudski vještak netočno izvršio vještačenje ne upućuje samo po sebi da je prilikom donošenja pobijane odluke ostvarena povreda temeljnih prava 1. tuženika, osobito iz razloga što se u prijedlogu za dopuštenje revizije nije izrijekom pozvao na određenu povredu temeljnih prava u svezi sa prethodno navedenom bitnom povredom odredaba parničnog postupka.
6.2. U odnosu na pozivanje na povredu temeljnog prava na nepovredivost vlasništva (čl. 48. Ustava) valja odgovoriti da Ustavom zaštićeno pravo vlasništva nije apsolutno, te je sud u okviru svoje nadležnosti, kada ocijeni da su ispunjene zakonske pretpostavke (kao što je u konkretnom slučaju i ostvareno) ovlašten donijeti odluku kojom će uspostaviti vlasnički odnos kojim će se zadirati u prethodno pravo vlasništva dotadašnjeg vlasnika, međutim, samim time ta odluka nije protivna Ustavu.
6.3. U pobijanoj odluci sud je iznio razloge na kojima temelji svoju odluku koji su detaljno obrazloženi te se pozvao na zakonske odredbe temeljem kojih je prihvaćen tužbeni zahtjev. Slijedom navedenog 1. tuženik nije učinio vjerojatnim da bi mu pobijanom odlukom bilo povrijeđeno pravo na mirno uživanje vlasništva.
7. Slijedom navedenog, temeljem čl. 389.a st. 3. ZPP prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na postavljana pravna pitanja je odbačen, dok je temeljem čl. 389.a st. 4. ZPP odbačen prijedlog tuženika za dopuštenje revizije u odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP i pozivanje na povredu temeljnih prava – zaštitu prava vlasništva temeljem čl. 48. Ustava, te je odlučeno je kao pod točkama I. i II. izreke.
Zagreb, 12. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Renata Šantek
