REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-943/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, mr. sc. Senije Ledić članice vijeća i Damira Kontreca člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja NIGRAD d.o.o. Varaždin, Trenkova ulica br. 37a, OIB: 88133596769, kojeg zastupa punomoćnik Predrag Brlečić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Brlečić & Partneri j.t.d. iz Varaždina, protiv tuženika ADRIATIC OSIGURANJE d.d. Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976, kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgrić & Partneri iz Zagreba, radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-897/2024-2 od 6. studenog 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-13/2019-119 od 19. prosinca 2019., u sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije odbija se u odnosu na postavljena pitanja.
II. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbacuje u odnosu na povredu temeljnog ljudskog prava.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Karlovcu poslovni broj Gž-897/2024-2 od 6. studenog 2024. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Ogulinu poslovni broj Pn-13/2019-119 od 19. prosinca 2019.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Prijedlog djelomično nije dopušten, a djelomično nije osnovan.
4. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a, čl. 387., čl. 388. i čl. 389. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11,25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP-a), revizijski sud je ocijenio da pravna pitanja naznačena u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, iz dolje navedenih razloga.
5. Tužitelj u odnosu na pitanja pod rednim brojem 1. -7. nije iznio odgovarajuće razloge važnosti postavljenih pitanja. Naime, u odnosu na pitanja 1. -4. tužitelj se kao razlog važnosti poziva na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev- 1334/2021 od 30. kolovoza 2022., međutim, u toj odluci tužitelj je prvotno tužbom utužio isplatu plaće po ugovoru o radu, a kasnije isplatu po ugovoru o djelu, dok je u ovom konkretnom slučaju riječ o naknadi štete te tužitelj postavlja pitanja o različitim vidovima štete i o tome je li tužitelj ovlašten postaviti jedan zahtjev za sve vidove štete ili po više osnova posebno kao i o preinaci kod tužbenog zahtjeva za naknadu štete pa stoga nije riječ o istovjetnim činjeničnim i pravnim situacijama zbog čega ta odluka ne predstavlja razlog važnosti postavljenih pitanja. Nadalje, u odluci revizijskog suda broj: Revd-3414/2021 od 18. kolovoza 2021. sud nije zauzeo nikakvo pravno shvaćanje nego je samo dopustio reviziju u tom konkretnom predmetu nakon čega je uslijedila odluka broj: Rev-1334/2021 od 30. kolovoza 2022. pa stoga niti odluka revizijskog suda kojom je odlučeno o prijedlogu za dopuštenje revizije ne predstavlja razlog važnosti postavljenih pitanja.
6. Niti u odnosu na pitanja pod rednim brojem 5. -7. tužitelj nije iznio odgovarajuće razloge važnosti, jer su i u odnosu na ta pitanja odluke na koje se tužitelj poziva donesene u različitoj činjeničnoj i pravnoj situaciji zbog čega nisu primjenjive u konkretnom slučaju. Naime, tužitelj se poziva na niz odluka u kojima je odlučeno primjenom odredbe čl. 12. st. 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“, broj: 151/05, 36/09, 75/09 i 76/13) koje nisu primjenjive u ovom konkretnom slučaju, jer taj zakon nije primjenjiv na konkretan slučaj budući da je šteta tužitelju u ovom predmetu nastala (2002. i 2003.) prije stupanja na snagu tog zakona (1. siječnja 2006.). Nadalje, nisu primjenjive niti odluke u kojima je bila riječ o naknadi štete po osnovi izgubljene zarade čija je visina utvrđena prema cijenama odnosno visini plaće (razlike plaće i mirovine) u svakom pojedinom mjesecu odnosno o naknadi reparirane štete na vozilu ili naknadi neimovinske štete, jer je u ovom konkretnom slučaju riječ o naknadi materijalne štete na ime izgubljene dobiti jer tužitelj zbog oštećenja kamiona nije mogao koristiti vozilo zbog čega je gubio na zaradi.
7. Vezano za osmo postavljeno pitanje valja reći da niti to pitanje nije važno u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP-a jer iz sadržaja obrazloženja pobijane presude proizlazi da je tužitelj podnio žalbu samo na parnični trošak, a drugostupanjski sud je po žalbi tuženika djelomično potvrdio prvostupanjsku presudu u dosuđujućem dijelu (za dio dosuđenog iznosa) i djelomično preinačio prvostupanjsku presudu tako što je djelomično odbio tužbeni zahtjev čime je promijenjen uspjeh stranaka u postupku te je tom prilikom odlučio o parničnom trošku tako da je odredio da svaka stranka snosi svoj trošak i tu svoju odluku o trošku je obrazložio pa stoga od odgovora na postavljeno pitanje o postojanju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP- a u vezi s čl. 375. st. 1. ZPP-a te čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a ne ovisi ishod spora.
8. Za deveto pitanje tužitelj nije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP-a dostavio dijelove spisa (tužbu, podneske kojima je tužitelj eventualno mijenjao ili povlačio dio tužbenog zahtjeva, presude iz kojih proizlazi pravomoćna odluka o dijelu tužbenog zahtjeva osim ovdje pobijane presude) iz kojih bi se moglo utvrditi da je tužitelj uspio u omjeru od 72% niti je dostavio dijelove spisa iz kojih bi bilo vidljivo da je tužitelj podmirivao i troškove vještačenja pa stoga niti to pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
9. Slijedom navedenog, u odnosu na postavljena pitanja, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za dopuštenost revizije u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP pa je ovaj sud na temelju odredbe čl. 389. b. st. 1. i 2. ZPP riješio kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.
10. Tužitelj je istaknuo i to da mu je u postupku pred nižestupanjskim sudovima povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj: 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10 i 5/14. dalje: Ustav) i čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj: 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17, dalje: Konvencija) te pravo na jednakost pred zakonom zajamčeno čl. 14. st. 2. Ustava. Međutim, tuženiku je u postupku bilo omogućeno izjasniti se o zahtjevima i navodima protivne strane, iznositi činjenice i predlagati dokaze, podnositi žalbu te na taj način ravnopravno sudjelovati u postupku, a suprotno ne proizlazi niti iz dostavljene dokumentacije sukladno čl. 387. st. 3. ZPP-a. Nižestupanjski su sudovi svoje odluke opravdavali ozbiljnim, uvjerljivim, logičnim, razumnim i relevantnim razlozima zbog čega se ne mogu smatrati arbitrarnima ili očito nerazumnima, a tuženik nije ničime ukazao na nejednako postupanje u istovjetnoj situaciji pa nije bilo moguće zaključiti da postoji vjerojatnost da tužitelj nije imao pravično suđenje.
11. Slijedom navedenog, prijedlog za dopuštenje revizije valjalo je u dijelu u kojem je on koncipiran u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP odbaciti na temelju odredbe čl. 389.a st.1.
3. i 4. ZPP te je odlučeno kao pod točkom II. izreke ovoga rješenja.
Zagreb, 12. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća
Ivan Vučemil
