REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-3017/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Grad Split, Obala kneza Branimira 17, Split, OIB: 78755598868, kojeg zastupa punomoćnik Kruno Peronja, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika SPORTSKI GRAD TPN d.o.o. u stečaju, Split, Zrinsko-Frankopanska 211, OIB: 53703638008, kojeg zastupa punomoćnik Vjekoslav Mladineo, odvjetnik u Splitu, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika INSTITUT IGH d.d., Zagreb, Janka Rakuše 1, OIB: 79766124714, kojeg zastupa punomoćnik Bariša Pavičić, odvjetnik u Zagrebu, radi utvrđenja osporene tražbine, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4385/2024-3 od 13. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-509/2022-13 od 24. srpnja 2024., na sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

Tužitelju se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4385/2024-3 od 13. veljače 2025. u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

"Je li Ugovor o JPP reguliran odredbama Zakona o javno-privatnom partnerstvu po svojoj pravnoj prirodi i sadržaju trgovački ugovor o prometu robe i usluga na kojeg bi se glede zastare primjenjivale odredbe čl.228. ZOO-a ili se pak na predmetnu novčanu tražbinu tužitelja kao javnog partnera koja je regulirana po Zakonu o javno- privatnom partnerstvu primjenjuju odredbe čl.225. ZOO-a o općem roku zastare?"

Obrazloženje

1. Tužitelj je predložio da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4385/2024-3 od 13. veljače 2025., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-509/2022-13 od 24. srpnja 2024. postavljajući slijedeća pravna pitanja: „1) je li zabrana pokretanja parničnih postupaka iz čl.70.st.2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 121/13) za vrijeme trajanja postupka predstečajne nagodbe predstavlja tzv. nesavladivu prepreku u smislu odredbe čl.237. Zakona o obveznim odnosima i/ili tzv. zakonski uzrok zbog kojeg zastara ne može teći i koji zaustavlja tijek zastare u smislu odredbe čl.238. Zakona o obveznim odnosima, a što dovodi do učinka zastoja zastare / učinka da zastara ne teče od dana otvaranja predstečajnog postupka pa do pravomoćnosti rješenja o obustavi predstečajnog postupka u slučaju da ne dođe do sklapanja predstečajnog postupka?

2) Je li drugostupanjski sud bio dužan navesti ovaj žalbeni prigovor tužitelja kao bitan i na njega se očitovati, a ujedno je li sud bio dužan primijeniti citirane zakonske odredbe u kontekstu svoje ex offo dužnosti brige o pravilnoj primjeni materijalnog prava?

3) je li tijekom trajanja predstečajnog postupka nad tuženikom u razdoblju od 24.9.2013. do 14.8.2014. - a uslijed zakonom propisane zabrane pokretanja (ili vođenja) parničnog postupka protiv predstečajnog dužnika, propisane odredbom člankom 70. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi (NN 108/12, 144/12, 81/13, 112/13, 121/13) - došlo do zastoja tijeka zastare tražbine tužitelja? 4) Je li sud bio dužan obrazloženo odgovoriti na žalbeni prigovor tužitelja o postizanju učinka zastoja zastare tijekom trajanja pregovora između tužitelja i tuženika kao stranaka Ugovora o JPP uz sudjelovanje Vlade RH i pojedinih ministarstava? Mogu li pregovori stranaka o ispunjenju preuzetih obveza proizvesti učinak da zastara ne teče za vrijeme njihovog trajanja odnosno učinak zastoja zastare u smislu odredaba posebnog dijela ZOO-a (čl.235. – 239.) u svezi odredaba općeg dijela ZOO-a (čl.4. – 10.) i ujedno osnovnih načela obveznog prava, prvenstveno načela savjesnosti i poštenja?

5) Je li sud bio dužan obrazloženo odgovoriti na žalbene prigovore tužitelja o sporazumnom prolongiranju stranaka glede ranije ugovorenog roka za ispunjenje (dospijeća tražbina) s obzirom na sporazumne prijeboje/kompenzacije kojima su stranke izvršile priznanja i plaćanja međusobnih potraživanja nakon proteka izvorno ugovorenog roka, te s obzirom na druga plaćanja nakon tog roka, čime su nastavile ispunjavati Ugovor o JPP u financijskom smislu, sve ovo osobito u kontekstu ocjene prigovora zastare?

6) Je li isplatama nakon izvorno ugovorenog roka dospijeća u cilju ispunjenja ugovornih obveza došlo do prekida zastare?

7) Mogu li stranke sporazumno odgađati dospijeće međusobnih obveza u ugovorima / početak tijeka zastare?

8) Je li na zakonu osnovano obrazloženje pobijane presude da bi „odlučna činjenica za ocjenu prigovora zastare, odnosno za utvrđenje dospijeća tražbine“ bio datum od kojeg je obračunata kamata u tužiteljevoj prijavi tražbine u stečajnom postupku nad tuženikom? Ili je sud mogao i bio dužan ocjenjujući osnovanost prijavljene tražbine mogao djelomično odbiti, a djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev? 9) Zastarijevaju li tražbine iz ugovora o građenju / djelu uvijek u roku od 5 godina ili tražbine iz navedenih ugovora zastarijevaju u roku od 3 godine ako se radi o ugovoru o građenju / djelu koji su kao posebni ugovori sadržani unutar ugovora između pravnih osoba o prometu roba i usluga?

10) Čini li sud bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl.354.st.2.t.11. ZPP-a time što je:

- istovremeno, s jedne strane, utvrdio da se plaćanjem „zakupnine“ kao novčane tražbine čija se osnovanost utvrđuje u parničnom postupku zapravo plaća cjelokupna i jedina naknada za sve usluge koje izvršitelj-privatni partner-tuženik izvršava temeljem Ugovora o JPP (financiranje, projektiranje, izgradnja, upravljanje i održavanje sportsko-poslovnog kompleksa te naposljetku besteretni prijenos vlasništva na naručitelja-javnog partnera-tužitelja glede svih objekata tog kompleksa koji su trebali biti izgrađeni) – odnosno da se zapravo plaća cjelokupna naknada u koju su uključeni svi troškovi izgradnje sportsko-poslovnog kompleksa te svih drugih radova i usluga potrebnih u tu svrhu, te u konačnici u koju je uključena ukupna vrijednost izgrađenog sportsko-poslovnog kompleksa sa svim planiranim objektima koji će se sukladno Ugovoru o JPP po isteku prenijeti u vlasništvo javnog partnera-tužitelja –

- a s druge strane, istovremeno ocjenjujući da se na vraćanje preplaćene te naknade tzv. „zakupnine“ primjenjuje zastarni rok od 3 godine primjenjiv za tražbinu „obične“ zakupnine sukladno čl.229. ZOO-a u svezi čl.230.st.3. ZOO-a, neovisno o tome što se stvarno i pravno ne radi o zakupnini, kako je i u samom obrazloženju potvrđene prvostupanjske presude (t.7. i 8.) utvrđeno,

umjesto da je sud primijenio opći zastarni rok od 5 godina sukladno čl.225. ZOO-a koji se primjenjuje na sve tražbine za koje „zakonom nije određen neki drugi rok zastare“? 11) Je li zakonom određen rok zastare za opisanu pravno složenu sui generis tražbinu koja proizlazi iz Ugovora o javno-privatnom partnerstvu?

12) Je li Ugovor o JPP reguliran odredbama Zakona o javno-privatnom partnerstvu – u kojem su obveze privatnog partnera financiranje, projektiranje, izgradnja, upravljanje i održavanje sportsko-poslovnog kompleksa te naposljetku besteretni prijenos vlasništva na javnog partnera-tužitelja glede svih objekata tog kompleksa koji su trebali biti izgrađeni - po svojoj pravnoj prirodi i sadržaju trgovački ugovor o prometu robe i usluga na kojeg bi se glede zastare primjenjivale odredbe čl.228. ZOO-a ili se pak na predmetnu novčanu tražbinu tužitelja kao javnog partnera koja je regulirana po Zakonu o javno-privatnom partnerstvu primjenjuju odredbe čl.225.

ZOO-a o općem roku zastare?

13) Je li zaključak drugostupanjskog suda (t.26. drugostupanjske presude) – o tome da pravno shvaćanje zauzeto od strane jednog sudskog vijeća (VTSRH) „ne sprječava“ drugo vijeće tog istog suda da zauzme suprotno pravno shvaćanje u ovoj pravnoj stvari (o zastari, koje pravno pitanje se pokazalo odlučnim za presuđenje), u postupku između istih stranaka i glede istog Ugovora o JPP – protivan ustavnom i konvencijskom načelu pravne sigurnosti te pravu na pravično suđenje i pravu na pristup sudu, u skladu sa stajalištem ESLJP u predmetu Brletić protiv Hrvatske i stajalištima USRH u recepciji te presude ESLJP?

14) Je li zastara razlog za odbijanje deklaratornog tužbenog zahtjeva utvrđivanja osnovanosti tražbine prijavljene u stečajnom postupku?

15) Može li zastara biti odlučujući razlog kod presuđenja u deklaratornim parničnim postupcima o postojanju novčanih tražbina, imajući u vidu njihovu prirodu proizišlu iz stečajnog postupka i prirodu takve deklaratorne presude koja nije ovršna isprava, osobito u kontekstu parničnih troškova?“,

pozivajući se na razloge propisane čl. 385.a st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP). U odnosu na razloge iz čl. 385.a st. 2. ZPP navodi da su mu pobijanom povrijeđena temeljna prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90, 135/97, 8/98 - službeni pročišćeni tekst, 113/00, 124/00 - službeni pročišćeni tekst, 28/01, 41/01 - službeni pročišćeni tekst, 76/10, 55/01 - službeni pročišćeni tekst, 5/14, 85/10 - službeni pročišćeni tekst) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06, 2/10 i 13/17 - dalje: Konvencija)

2. Odgovorom na prijedlog tuženik osporava navode iz prijedloga za dopuštenje revizije i predlaže da se odbaci, podredno odbije uz naknadu troškova povodom odgovora na prijedlog.

3. Polazeći od čl. 385.a st. 1. ZPP, revizijski sud je ocijenio da je dio postavljenog pravnog pitanja pod rednim brojem 12 citiran u izreci ovoga rješenja važno pravno pitanje za odluku u sporu, osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni jer u pogledu ovog pravnog pitanja praksa istog višeg suda nije jedinstvena (Odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-4302/2022 od 5. srpnja 2023. u kojoj je iznijeto pravno shvaćanje prema kojem ugovori o javnoprivatnom partnerstvu nisu ugovori o prometu roba i usluga za koje bi se primjenjivao zastarni rok iz čl. 228. ZOO, što je suprotno pravnom shvaćanju iz pobijane odluke)

4. Slijedom navedenog temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno je kao u izreci, dok se u pogledu ostalih pravnih pitanja i povreda temeljnih prava prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije smatra povučenim.

Zagreb, 12. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek