Poslovni broj: Usž-4163/2024-5
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga Suda Sanje Štefan, predsjednice vijeća, Ljiljane Karlovčan-Đurović i Blanše Turić, članica vijeća te sudske savjetnice Marte Srake, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ZČ, [adresa], kojeg zastupa opunomoćenica Ines Bilandžić Arbutina, odvjetnica u Garešnici, Vladimira Nazora 13 , protiv tuženika Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Frankopanska 1, Zagreb, radi utvrđivanja doprinosa za zdravstveno osiguranje, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2219/2018-18 od 17. siječnja 2019., na sjednici vijeća održanoj dana 12. studenoga 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje presuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-2219/2018-18 od 17. siječnja 2019.
II. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Presudom upravnog suda odbijen je tužbeni zahtjev kojim je tužitelj zahtijevao poništavanje tuženikovog rješenja kojim je odbijena njegova žalba izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja u predmetu utvrđivanja tužiteljeve obveze doprinosa za 2013. godinu.
2. Protiv označene presude tužitelj je podno žalbu zbog bitne povrede pravila sudskog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sporu te zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 66. stavak 1. točka 2. i 3. Zakona o upravnim sporovima – "Narodne novine", broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17. i 110/21. – dalje u tekstu: ZUS).
3. Tužitelj u žalbi osporava ispravnost pobijane presude te se poziva na Direktivu EU tvrdeći da prvostupanjski sud uopće nije upoznat sa sadržajem direktiva i uredaba EU koje paušalno spominje u obrazloženju. Tvrdi da on nije obični stranac, već visokokvalificirani stranac, imatelj EU plave karte, kojeg je Republika Hrvatska trebala kao stručnjaka pa da je logično da se kao članica EU obvezala omogućiti mu u pogledu socijalnih prava status ravan statusu koji imaju domaći državljani, što znači da bi maloljetni IČ, njegov sin, zdravstveno osiguranje trebao moći ostvariti kao član njegove obitelji. Predlaže ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti na ponovi postupak Upravnom sudu u Zagrebu uz naknadu troškova žalbenog postupka u iznosu od 3.125,00 kn.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije podnio odgovor na žalbu (članak 71. stavak 3. ZUS-a).
5. Žalba nije osnovana.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je odlukom Ustavnog suda broj: U-III-3535/21 usvojena ustavna tužba tužitelja i predmet vraćen ovome Sudu na ponovno odlučivanje.
7. Ova presuda donosi se u izvršenju odluke Ustavnog suda broj: U-III-3535/21 od 12. studenoga 2024. Iz navedene odluke Ustavnog suda proizlazi da je člankom 3. Direktive Vijeća 2009/50/EZ od 25. svibnja 2009. propisano da se ta Direktiva primjenjuje na državljane trećih zemalja koji su podnijeli zahtjev za prihvat na državnom području države članice u svrhu visokokvalificiranog zapošljavanja. Stoga je Ustavni sud cijenio da Visoki upravni sud nije u skladu sa zahtjevima prava na pravično suđenje razmotrio i odgovorio na tvrdnje podnositelja koje su bile bitne za rješavanje njegovog predmeta i koje su bile jasno prezentirane, ne samo u žalbi protiv prvostupanjske presude, već i tijekom cijelog postupka. U okolnostima konkretnog predmeta, posebice kada ni prvostupanjski upravni sud nije detaljnije i u smislu istaknutih navoda podnositelja obrazložio svoju ocjenu o neprimjenjivosti prava Europske unije, dano obrazloženje drugostupanjske presude ne može se ocijeniti ni dostatnom ni ustavnopravno prihvatljivom. Stoga je Ustavni sud zaključio da postupak koji je prethodio ustavnosudskom postupku nije proveden u skladu sa zahtjevom na pravično suđenje te da je došlo do povrede prava na pravično suđenje zajamčeno člankom 29. stavkom 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14.).
8. S obzirom na navedeno, ovaj Sud podsjeća da se direktive Europske unije, za razliku od uredbi, ne primjenjuju izravno.
9. Direktive su obvezujuće u odnosu na rezultat, a države biraju način ostvarenja rezultata. One nemaju za svrhu u potpunosti ujednačiti nacionalna prava, njima se nacionalna prava približavaju jedna drugima u onoj mjeri u kojoj je to nužno za postizanje regulatornog cilja zbog kojeg je direktiva usvojena, ali se i dalje ostavlja državama članicama da same odluče kako ga postići. Dakle, direktive se implementiraju u pravni poredak države članice.
10. Direktiva Vijeća 2009/50/EZ od 25. svibnja 2009. implementirana je u pravni poredak Republike Hrvatske i to u Zakonu o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20., 114/22., 151/22., 40/25. – dalje u tekstu: ZS).
11. Odredbom članka 2. stavka 1. alineje 14. ZS-a određeno je da se ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzimaju određeni akti, između ostalog, i Direktiva Vijeća 2009/50/EZ od 25. svibnja 2009. o uvjetima ulaska i boravka državljana trećih država u svrhu zapošljavanja visokokvalificirane radne snage (SL L 155, 18.6.2009.). Dakle, navedena Direktiva je implementirana u pravni poredak Republike Hrvatske, ona se ne primjenjuje izravno i odnosi se na olakšavanje uvjeta ulaska i boravka državljana trećih država u svrhu zapošljavanja visokokvalificirane radne snage, a ne odnosi se na doprinose za zdravstveno osiguranje za članove obitelji državljana trećih država u svrhu visokokvalificiranog zapošljavanja.
12. Osim toga, ovaj Sud primjećuje da navedena Direktiva više nije na snazi od 18. studenoga 2023. (stavljena izvan snage 32021 L1883). Stoga je, prema ocjeni ovoga Suda, pravilno prvostupanjski sud odbio tužbeni zahtjev za poništenje rješenja kojim je tuženik odbio žalbu protiv prvostupanjskog rješenja u predmetu utvrđivanja tužiteljeve obveze doprinosa za 2013. za zdravstveno osiguranje njegovog maloljetnog sina.
13. Prema ocjeni ovoga Suda nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede pravila sudskog postupka jer je prvostupanjski sud, suprotno tvrdnji žalitelja, pravilno primijenio odredbe ZUS-a. Naime, upravni sud nije počinio ni jednu postupovnu pogrešku do koje bi došlo zbog neprimjenjivanja ili pogrešnog primjenjivanja postupovnih pravila propisanih odredbama ZUS-a.
14. Iz spisa proizlazi da je prvostupanjski sud pri utvrđivanju činjeničnog stanja u sporu uzeo u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke kao i činjenice koje je sam utvrdio (članak 33. stavak 2. ZUS-a).
15. Također je utvrđeno da je prema podacima koje je Poreznoj upravi na temelju odredbe članka 226. stavka 1. Zakona o doprinosima ("Narodne novine", broj: 84/08., 152/08., 94/09., 18/11., 22/11. i 144/12. – dalje: ZD) dostavio Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje utvrđeno da je tužitelj obvezno osiguran kao stranac u Republici Hrvatskoj te da je na obvezno zdravstveno osiguranje za 2013. godinu prijavio svog sina IČ kao člana obitelji koji s njim živi u [adresa]. Naime, prema navedenoj zakonskoj odredbi, nositelj obveznih osiguranja i Središnji registar osiguranika dužni su Poreznoj upravi dostaviti podatke o osiguranicima kojima se obveza doprinosa utvrđuje rješenjem, o obveznicima podnošenja prijave na obvezna osiguranja i o broju osoba prijavljenih na obvezna osiguranja o osnovi osiguranja i datumu početka i prestanka obveznih doprinosa te druge podatke potrebne Poreznoj upravi u službene svrhe. U skladu s dobivenim podacima, a na temelju odredbe članka 4. stavka 2. točke 2. Zakona o Poreznoj upravi ("Narodne novine", broj: 25/12. i 112/12.), prvostupanjskim rješenjem je tužitelju, kao obvezniku doprinosa za zdravstveno osiguranje člana obitelji, po službenoj dužnosti utvrđena mjesečna osnovica za obračun doprinosa u iznosu od 2.753,45 kn te obveza plaćanja doprinosa u mjesečnom iznosu od 357,94 kn. Protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj je izjavio žalbu koja je tuženikovim rješenjem odbijena kao neosnovana, a odbijen je i tužbeni zahtjev kojim je tužitelj osporavao zakonitost upravnih rješenja. Tijekom postupka tužitelj je iznosio prigovore osporavajući da je on obveznik doprinosa za zdravstveno osiguranje člana obitelji.
16. Zakonom o doprinosima uređene su obveze doprinosa za osiguranje radi zdravstvene zaštite stranaca pa je tako člankom 171. tog Zakona propisano da za osiguranika po osnovi člana obitelji stranca (članak 11. stavak 1. točka 2.) obveznik doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za osiguranje svakog pojedinog člana obitelji jest nositelj osiguranja – stranac koji je člana obitelji prijavio na obvezno zdravstveno osiguranje. Obvezu doprinosa, vrste i mjesečne iznose doprinosa za svakog osiguranika člana obitelji te razdoblje na koje se obveza odnosi utvrđuje Porezna uprava rješenjem.
17. U skladu s navedenim, a prema dostavljenim podacima od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Porezna uprava je u okviru svojim ovlasti utvrdila obvezu doprinosa, vrste i mjesečne iznose te razdoblje na koje se obveza odnosi (239. ZD-a).
18. Suprotno stajalištu žalitelja, status osiguranika obveznog zdravstvenog osiguranja utvrđuje i provodi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje koji nakon toga podatke o osiguraniku dostavlja Poreznoj upravi koja je mjerodavna za utvrđivanje obveze i iznosa doprinosa te za naplatu doprinosa. Prema tome, obveza doprinosa proizlazi iz statusa u osiguranju, a Porezna uprava nije mjerodavna za utvrđivanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju stranaca.
19. Ocjenjujući zakonitost pobijane prvostupanjske presude u granicama razloga navedenih u žalbi, ovaj Sud je ocijenio presudu zakonitom kako u pogledu utvrđenog činjeničnog stanja tako i u pogledu primjene materijalnog prava.
20. Kako je utvrđeno da ne postoje razlozi zbog kojih tužitelj pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje Visoki upravni sud pazi po službenoj dužnosti (članak 73. stavak 1. ZUS-a) na temelju odredbe članka 74. stavka 1. ZUS-a žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
21. Odluka o troškovima spora temelji se na odredbi članka 79. stavka 4. ZUS-a. Kako je tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana, odbijen je i njegov zahtjev za naknadu troškova.
U Zagrebu 12. studenoga 2025.
Predsjednica vijeća:
Sanja Štefan
