REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4220/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Marine Paulić, predsjednice vijeća, Ivana Vučemila, člana vijeća i suca izvjestitelja, Darka Milkovića, člana vijeća, mr.sc. Senije Ledić, članice vijeća i Damira Kontreca, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ZI iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog punomoćniku Matiji Šljiviću, odvjetniku iz Rovinja- Rovigno, protiv tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupane po punomoćniku Hrvoju Matiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-292/2025-3 od 15. svibnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: P-1068/2024-39 od 11. veljače 2025, u sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,

r i j e š i o  j e:

Dopušta se revizija tužitelju protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-292/2025-3 od 15. svibnja 2025., u odnosu na pravna pitanja:

„1. Predstavlja li svojstvo potrošača nužnu pretpostavku na strani tužitelja za ostvarenje njegovog zahtjeva na novčano obeštećenje prema odredbama čl. 296. Zakona o obveznim odnosima, a u sporovima radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu zbog povrede načela savjesnosti i poštenja uslijed znatne neravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih strana?

2. Može li se tužitelj kao korisnik kredita i zaposlenik banke pozivati na ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima?“

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Slavonskom Brodu, Stalne službe u Požegi, poslovni broj Gž-292/2025-3 od 15. svibnja 2025., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo, poslovni broj: P-1068/2024-39 od 11. veljače 2025., uz tvrdnju da je nezakonita.

2. 1. U prijedlogu je naznačio pravna pitanja koja glase:

„1. Na kome je u parnicama radi utvrđenja ništetnosti odredaba ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa prema jednostranoj odluci banke i valutna klauzula u CHF teret dokaza da tužitelj nema svojstvo potrošača u smislu čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 96/2003, 46/2007) i čl. 3. Zakona o zaštiti potrošača (''Narodne novine'' broj: 79/2007, 125/2007)?

2. Je li drugostupanjski sud ovlašten, primjenom članka 373.a ZPP, u slučaju kada su bitne činjenice među strankama sporne, preinačiti prvostupanjsku presudu na temelju svoje vlastite ocjene izvedenih dokaza, a koja je ocjena suprotna ocjeni prvostupanjskog suda o tom istom izvedenom dokazu primjenom odredbe čl. 221.a ZPP?,

odnosno,

Ima li drugostupanjski sud ovlaštenje da, u nemogućnosti da se neka činjenica s dovoljnom sigurnošću utvrdi, o postojanju te činjenice odlučiti primjenom pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP ili je u takvom slučaju drugostupanjski sud radi pravilnog utvrđivanja činjeničnog stanja dužan zakazati raspravu i izvesti dokaze koji su pravodobno predloženi sukladno čl. 373.b Zakona o parničnom postupku? 3. Predstavlja li svojstvo potrošača nužnu pretpostavku na strani tužitelja za ostvarenje njegovog zahtjeva na novčano obeštećenje prema odredbama čl. 296. Zakona o obveznim odnosima, a u sporovima radi utvrđenja ništetnosti pojedinih odredbi ugovora o kreditu zbog povrede načela savjesnosti i poštenja uslijed znatne neravnopravnosti u pravima i obvezama ugovornih strana?

4. Može li se tužitelj kao kako korisnik kredita i zaposlenik banke pozivati na ništetnost odredbi ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF u smislu odredbi Zakona o zaštiti potrošača i čl. 296. Zakona o obveznim odnosima?“

2. 2. Kao razloge važnosti prvom naznačenom pitanjima naveo je odluke revizijskog suda broj Rev 18/2018-2 od 26.5.2020. i Rev 3142/2018 od 19.3.2019., razlog važnosti drugom pitanju navedene su odluke revizijskog suda broj Revr 1076/2015-2 od 5. travnja 2016., broj Revr-8/2015 od 26. listopada 2016., broj Rev-x-214/2018 od 12. rujna 2018, broj Rev-x-1160/2017 od 4. rujna 2019, broj Rev 349/2024 od 10. travnja 2024. i broj Rev 417/2024-3 od 8. svibnja 2024., trećem pitanju odluke broj:

Revd 1600/2023-2 od 26. travnja 2023., a revizijska odluka donesena je rješenjem posl. br. Rev-295/2024-3 od 19. veljače 2025. i Rev-556/2023-2 od 10. rujna 2024., a četvrtom pitanju odluke broj: Rev-904/2024-3 od 27. kolovoza 2024. Rev 583/2023-2 od 13. rujna 2023., i odluke suda Europske unije (C-774/19 i C-198/20).

3. Prijedlog za dopuštenje revizije podnosi i u smislu odredbe čl. 385.a. st. 2. Zakona o parničnom postupku jer drži da mu je opisanim postupanjem drugostupanjskog povrijeđeno pravo na pravično suđenje iz odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske u svezi odredbe čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, ali i ustavno jamstvo jednakosti pred zakonom iz odredbe čl. 14. st. 2. Ustava Republike Hrvatske, i to prvenstveno jer se u drugostupanjskom odlukom pogrešno i arbitrarno tvrdi da je tužitelj ekonomist te da Ugovor o kreditu nije sklopio u svojstvu potrošača i time što drugostupanjski sud nije razmatrao ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli sukladno čl. 296. Zakona o obveznim odnosima, već isključivo sukladno odredbama Zakona o zaštiti potrošača.

4. Postupajući u skladu s odredbama članka 385.a stavak 1. i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), Vrhovni sud Republike Hrvatske je ocijenio da su ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije na pravna pitanja naznačena u izreci ovog rješenja u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. podst. 2. ZPP-a, jer je shvaćanje u pobijanoj presudi suprotno shvaćanju ovog suda izraženom u citiranim odlukama ovog suda.

5. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 389.b st. 3. ZPP-a dopustiti reviziju u odnosu na pitanja navedena u izreci rješenja, a u odnosu na preostala pitanja i u odnosu na prijedlog podnesen u smislu čl. 385.a st. 2. ZPP-a na koji se tužitelj također pozvao u prijedlogu, uzima se da je prijedlog za dopuštenje revizije povučen.

Zagreb, 12. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća

Marina Paulić