Povrv-2995/2023-5
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Vedrani Kufrin, u parničnom predmetu tužitelja GRADINA VIS d.o.o., OIB 36896460047, Vis, Ul. biskupa Mihe Pušića 2, zastupanog po punomoćniku Vinku Samardžiću, odvjetniku u Splitu, protiv tužene ŠĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi isplate, nakon provedenog pisanog postupka, dana 12. studenog 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javne bilježnice Sandre Pandža iz Zagreba, poslovni broj: Ovrv-161/2022 od dana 10. kolovoza 2023. te se tužbeni zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u iznosu od 2,32 EUR.
Obrazloženje
1. Tužitelj je dana 13. listopada 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tužene javnoj bilježnici Sadri Pandža u Zagrebu. Dana 14. srpnja 2023. podnio je ispravljeni prijedlog navedenoj javnoj bilježnici. Povodom tog ispravljenog prijedloga javna bilježnica donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-161/2022 od 10. kolovoza 2023., kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju u roku 8 dana iznos od 65,75 EUR sa zateznim kamatama, kao i naknaditi mu nastali trošak ovršnog postupka u iznosu 49,77 EUR sa zateznim kamatama tekućim od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.
2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tužena u bitnome ističe prigovor zastare u pogledu potraživanja nastalih godina dana prije podnošenja ovršnog prijedloga. Opreza radi, i u pogledu tražbine dospjele 31. srpnja 2022. kao i svih ostalih tražbina iz prijedloga općenito ističe prigovor zastare. Smatra tražbinu ovrhovoditelja potpuno neosnovanom, a podnošenje novih prijedloga za ovrhu prelazi već na razinu maltretiranja jer je inicijalno pokrenut spor pravomoćno dovršen u njezinu korist. Ističe da nije u nikakvoj obvezi plaćanja odvoza smeća jer naprosto uslugu nije koristila. U utuženo vrijeme da nije uopće boravila na Visu, niti je proizvela kakvo smeće, a na objektu čija je suvlasnica također nitko nije boravio. Radi se o sasvim zapuštenom objektu, nepodobnom za bilo kakvo stanovanje ili boravak, što se lako može ustanoviti pukim pogledom na nekretninu, a što ovrhovoditelj vrlo dobro zna. Objašnjava da ona uopće nije korisnik usluga tužitelja jer na Visu nije bila od 2008., a nekretnina nije u useljivom stanju niti ju itko koristi. Tužitelj o tome ima saznanja, nesporno već iz činjenice niza postupaka u tijeku koje protiv nje neprestano pokreće. U tom pravcu ne smatra se korisnikom usluge tužitelja. Čak i ako bi ju se smatralo korisnikom usluga ovrhovoditelja (što nije, jer usluge trajno ne koristi, a ovrhovoditelj to zna), tada svejedno nije dužna snositi troškove niti plaćati cijenu ovrhovoditelju u smislu odredbe čl. 70. st. 4. toč. 5. Zakona o gospodarenju otpadom kojim je propisano da je korisnik dužan platiti davatelju usluge iznos cijene javne usluge za obračunsko mjesto i obračunsko razdoblje, osim za obračunsko mjesto na kojem je nekretnina koja se trajno ne koristi. Ističe da je ne korištenje usluga odlučna činjenica, što proizlazi također iz Zaključka sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 4.12.2017. u Zagrebu, broj Su-IV-204/14-5 od 4.12.2017., kao i odredbi Direktive 2008/98 i njezinog vertikalnog učinka. Citira sadržaj tog zaključka. Takvo pravno stajalište je u skladu s u prethodnom podnesku naznačenim odredbama Direktive 2008/98/EZ i tumačenjem suda Europske unije u predmetu C-335/16. Osporava i visinu iznosa i način obračuna iznosa koji ovrhovoditelj zahtijeva za svaku godinu jer iz konto kartice uopće nije razvidno kako je trošak obračunat i na temelju kojeg propisa. Protivi se plaćanju troškova postupka i to plaćanju troškova općenito, jer tražbinu tužitelja drži neosnovanom. Zahtijeva trošak poštarine u iznosu od 2,32 EUR.
3. Povodom prigovora tužene rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv- 2995/2023-2 od 13. svibnja 2025. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Predmetnim rješenjem upozoren je ovrhovoditelj (sada tužitelj) da je dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka tog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica.
4. Tijekom provedbe dokaza sud je izvršio uvid u izvod otvorenih stavaka (list 8, 30 spisa) i račune (list 47-53, 52-71 spisa).
5. Savjesnom i brižljivom ocjenom svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, temeljem čl. 8. Zakona o parničnom postupku (“Narodne Novine” br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, u daljnjem tekstu ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja nije neosnovan.
6. Među strankama je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev za isplatu iznosa od 65,75 EUR.
8. Iz izvoda otvorenih stavaka tužitelja koji je dostavljen uz tužbu (ispravljeni prijedlog za ovrhu) proizlazi da je na dan 29.9.2022. kad je izvod izdan tužitelj imao potraživanje prema tuženoj u iznosu od 495,40 kn (65,75 EUR), od čega za račune koji dospijevaju s 31.12.2021., 31.1.2022., 28.2.2022., 31.3.2022., 30.4.2022., 31.5.2022., 30.6.2022., 31.7.2022., za svaki navedeni račun iznos od 56,50 kn, a za račune koji dospijevaju s 28.2.2022. i 31.7.2022. iznos od 21,70 kn za svaki račun.
9. Predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 148/11, 25/13, 89/14, 70/19; dalje: ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi 1.320,00 EUR. Odredbom čl. 461. a st. 6. ZPP određeno je kako je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tužitelj dužan najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Stavkom 7. te odredbe propisano je kako je u postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga odnosno prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave tuženik dužan najkasnije u roku od 15 dana od primitka tužiteljevog podneska iz stavka 6. ovoga članka iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. Stavkom 7. te odredbe propisano je kako će sud upozoriti stranke na sadržaj odredbi stavaka 2. do 7. ovoga članka u rješenju za podnošenje pisanog odgovora na tužbu iz članka 284. stavka 1. ovoga Zakona, rješenju koje se dostavlja tuženiku uz prigovor protiv platnog naloga, odnosno u rješenju kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha.
10. Tužitelj je rješenje kojim je platni nalog ukinut zaprimio 29. svibnja 2025., a nije u daljnjem roku od 15 dana dostavio podnesak kojim iznosi činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predlaže dokaze. Na sadržaj odredbi stavaka 2. do 7. čl. 461.a st. 6. ZPP tužitelj je upozoren u navedenom rješenju, a do pisanja ove presude, odnosno u zakonom propisanom roku iz čl. 461. a st. 6. ZPP nije u spis predao podnesak kojim iznosi činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predlaže dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te nije predložio održavanje usmene rasprave.
11. Prije svega treba navesti kako je tužena u prigovoru protiv rješenja o ovrsi, dakle u odgovoru na tužbu, osporila i osnov i visinu potraživanja koje je tužitelj utužio na osnovu izvoda otvorenih stavaka (vjerodostojne isprave). Kako je tužena osporila i osnovu i visinu, time je u cijelosti osporila potraživanje tužitelja koje je predmet ovog spora. Prema tome, tužitelj je bio dužan, što je i temeljno procesno pravilo koje je sadržano u čl. 186. st. 1. ZPP, u zakonom propisanom roku iz čl. 461.a st. 6. ZPP iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev te i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložiti održavanje usmene rasprave. S obzirom da iz samih navoda sadržanih u prijedlogu za ovrhu (sada tužbi) i uz nju priloženih isprava (izvoda otvorenih stavaka), ne proizlazi osnovanost tužiteljeve tražbine za isplatu iznosa od 65,75 EUR jer tužitelj u zakonom propisanom roku nije određeno i jasno naveo na što se konkretno odnosi njegovo potraživanje, odnosno na što se odnose računi s naznačenim brojevima, razdobljima, datumima dospijeća i iznosima zaduženja navedeni u izvodu otvorenih stavaka, kada je i na temelju čega ono nastalo, odnosno nije naveo što je predmet spora, sud je tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim. Tužitelj nije dostavio niti račune koji su navedeni u izvodu otvorenih stavaka. Dakle, u konkretnom slučaju tužitelj u zakonom određenom roku nije iznio sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjev i predložio dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica te predložio održavanje usmene rasprave, već je dostavio pravovremeno jedino izvod otvorenih stavaka na temelju kojeg ovaj sud uopće ne može zaključiti što je predmet spora u konkretnom slučaju. Uzgredno se napominje kako se računi koje je tužena dostavila tijekom postupka odnose na primatelje-tvrtke Vodovod i odvodnja otoka Visa d.o.o. i HEP ELEKTRA d.o.o., a ne na ovdje tužitelja. Stoga je ovaj sud primjenom čl. 221.a ZPP ocijenio da tužitelj nije dokazao osnovu i visinu potraživanja pa je sukladno odredbi čl. 451. st. 3. ZPP u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi te odbio tužbeni zahtjev tužitelja kako je to odlučeno u točki I. izreke ove presude (tako i Županijski sud u Varaždinu u Gž-1467/2022-3 od 4. rujna 2023., Županijski sud u Rijeci u Gž- 1447/2022-2 od 20.3.2023.).
12. U odnosu na zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u iznosu od 2,32 EUR za troškove poštarine napominje se kako visina tog troška nije dokazana računom pa nema osnove za dosuđivanje zatraženog troška jer ovako zatraženi trošak nije dokazan glede njegove visine. Iako tužena u prigovoru navodi da taj trošak zahtijeva sukladno računu koji dostavlja uz prigovor, taj račun ne prileži prigovoru. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom II. izreke presude.
U Zagrebu, 12. studenog 2025.
Sutkinja
Vedrana Kufrin
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 (petnaest) dana:
- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ako je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno
- od dana primitka prijepisa presude, ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.
Žalba se podnosi ovom sudu, u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud. Presuda u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP.
DNA:
1. tužitelju po punomoćniku, uz rješenje o sudskoj pristojbi na presudu-13,27
EUR
2. tuženoj, uz rješenje o sudskoj pristojbi na prigovor protiv rješenja o ovrsi-13,27
EUR
