REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Gundulićeva 27

Split

Pr-200/2024-17

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Katici Bojčić Vidović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja AV, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Andrija Kuzmanić, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika AD Plastik d.d. Solin, Matoševa 8, OIB: 48351740621, kojeg zastupa punomoćnik Željko Vrdoljak, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Ljubičić-Vrdoljak & partneri u Splitu, radi utvrđenja odluke o otkazu ugovora o radu nedopuštenom, nakon održane usmene i javne glavne rasprave, zaključene dana 25. rujna 2025. u nazočnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dne 12. studenoga 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev, a koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je nedopuštena Odluka o otkazu ugovora o radu „dana 08. siječnja 2024. godine“ tuženika AD PLASTIK d.d. Solin, Matoševa 8, OIB: 48351740621, nedopuštena.

II. Utvrđuje se da tužitelju AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nije prestao radni odnos kod tuženika AD PLASTIK d.d. Solin, Matoševa 8, OIB: 48351740621, te se nalaže tuženiku da tužitelja vrati na radno mjesto „koordinator zaštite“ i prizna mu sva prava iz radnog odnosa koja proizlaze iz Ugovor o radu br. 338/2023, „U Solinu, dana 17.07.2023.“, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku AD PLASTIK d.d. Solin, Matoševa 8, OIB: 48351740621, naknaditi tužitelju AV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka, uvećane za zatezne kamate koje teku od presuđenja do isplate, sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju, u roku od 15 dana, naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama počevši od 12. studenoga 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1.Tužitelj je dne 15. veljače 2024. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu. U tužbi se navodi kako je tužitelj zaključio s tuženikom ugovor o radu kojim je određeno da će tužitelj odrađivati poslove „koordinatora zaštite“, te da se sklapa na neodređeno vrijeme, a dana 8. siječnja 2024. tuženik je donio Odluku o otkazu ugovora o radu na određeno vrijeme zbog nezadovoljavanja na probnom radu uz otkazni rok od jednog tjedna. U zakonskom roku, sukladno odredbi čl. 133. Zakona o radu, tužitelj je dana 19. siječnja 2024. podnio zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa, pobijajući odluku o otkazu iz više razloga i to prvenstveno iz razloga što ugovor o radu kojega su radnik AV i poslodavac sklopili i ugovor o radu koji je otkazan pobijanom odlukom, nisu istovjetni, kao i nezakonitosti i nedopuštenosti spomenutog otkaza o radu, a koji zahtjev za zaštitu prava radnika tuženik je odbio. Pobijanom Odlukom o otkazu radniku je otkazan ugovor o radu na određeno vrijeme, dok je sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme, stoga ugovor o radu kojim je osnovan radni odnos stranaka i ugovor o radu iz pobijane odluke o otkazu nisu istovrsni, različit je identitet postojećeg ugovora o radu između stranaka i ugovora o radu koji je otkazan pobijanom odlukom. Navodi kako su razlozi otkaza navedeni u obrazloženju osporavane Odluke u cijelosti neistiniti i netočni, budući da je tužitelj sve svoje obveze iz radnog odnosa izvršavao lege artis, uredno i savjesno, nije počinio nikakve povrede obveza iz radnog odnosa, dapače, neprijeporno je da je pokazao savjesnost, odgovornost, organiziranost i efikasno izvršavao radne zadatke te da je udovoljio svim potrebama radnog mjesta, zbog čega ga je pobijana odluka šokirala, te smatra kako je isti posljedica samovolje i šikanoznog postupanja određenih osoba koje nisu nadležne za donošenje pobijane odluke, a ne objektivnih okolnosti. Navodi se, ukoliko se radniku koji s poslodavcem ima sklopljen ugovor o radu na neodređeno vrijeme s ugovorenim probnim radom, daje otkaz ugovora o radu prije isteka probnog roka, tada mu se može dati isključivo izvanredni otkaz ugovora o radu sukladno čl. 116. ZR ili redoviti otkaz ugovora o radu sukladno čl. 115. st. 2. u svezi čl. 119. ZR, poslodavac je trebao tužitelja upozoriti na obveze iz radnog odnosa s obzirom na radno mjesto na kojem je tužitelj radio, te u slučaju ponavljanja takvog ponašanja otkazati mu ugovor o radu, a u ovom slučaju niti je postojao objektivan razlog donošenja ovakve odluke, a niti mu je omogućeno iznošenje obrane, slijedom čega je odluka tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju nezakonita.

1.1.Temeljem prednjeg, tužitelj predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi nedopuštenom odluka o otkazu ugovora o radu od 8. siječnja 2024., da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao uz obvezivanje tuženika vratiti tužitelja na rad na radno mjesto "koordinator zaštite" i prizna mu sva prava iz radnog odnosa, sve to uz potraživanje troškova postupka sa zateznim kamatama o presuđenja do isplate.

2. U odgovoru na tužbu od 25. ožujka 2020. tuženik se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu te predlaže odbijanje istog, uz obvezivanje tužitelja na plaćanje parničnog troška tuženiku sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja pa do isplate. Navodi se kako je odluka tuženika o otkazivanju ugovor o radu zbog nezadovoljenja na probnom radu i baš ugovora o radu broj 338/2023 zaključenog dana 17. srpnja 2023. godine, pravilna je i zakonita, to što je omaškom u Odluci o otkazu ugovora o radu navedeno da se otkazuje ugovor o radu na određeno vrijeme, umjesto pravilno na neodređeno vrijeme ne utječe na valjanost danog otkaza ugovora o radu, jer su stranke zaključile samo jedan jedini ugovor o radu i baš ugovor broj 338/2023 od dana 17. srpnja 2023. godine, tako da nema nikakve dvojbe koji ugovor o radu je otkazan. Odluka o otkazu ugovora o radu ispunjava sve formalne pretpostavke, donijeta je u pisanoj formi, sadrži pisano obrazloženje, sadrži razloge za otkaz, te je pravovremeno i osobno dostavljena tužitelju. Navodi kako nisu istiniti navodi tužitelja kako je sve svoje obveze iz radnog odnosa izvršavao uredno i savjesno, da nije bilo pisanih niti usmenih primjedbi na njegov rad, te da bi pobijana odluka o otkazu bila rezultat šikanoznog postupanja određenih osoba kod tuženika koje nisu nadležne za donošenje pobijane odluke, a ne objektivnih okolnosti, niti je to pravno relevantno. U odluci tuženika o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, te u odgovoru tuženika na zahtjev tužitelja za zaštitu prava, jasno stoji da je tužitelj sukladno Programu integracije – s kojim je tužitelj bio upoznat, isti je tijekom probnog rada na radnom mjestu Koordinatora zaštite bio dodijeljen na osposobljavanje, nadzor i ocjenu od strane nadređenog rukovoditelja gospođe BV – Direktora zaštite i općih poslova kod tuženika, sve iz razloga kako bi se tužitelj uvodio u posao i ocjenjivalo posjeduje li isti znanja, osobine i karakteristike koji su potrebni za obavljanje predmetnog radnog mjesta, te je tužitelj nakon provedenog postupka integracije ocijenjen negativnom ocjenom za kvalitetu rada, timski rad, količinu rada, mogućnosti prihvaćanja promjena te komunikacijskih sposobnosti i ta negativna ocjena je pravo tuženika, te mu je radi toga radni odnos otkazan sukladno Zakonu o radu, odnosno zbog nezadovoljavanja na probnom roku koji je ugovoren člankom 4. Ugovora o radu broj 338/2023 od dana 17. 7. 2023. godine. Nadalje, navodi kako nisu točne tvrdnje tužitelja da se Odluka o tome je li radnik zadovoljio na probnom radu može donijeti tek istekom ugovorenog probnog rada, jer je člankom 53. st.8. Zakona o radu propisano da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovor o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegovog trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada. Ugovor o radu tužitelju je otkazan odlukom o otkazu od dana 8. 1. 2024., a probni rad je isticao dana 17. 1. 2024., to je navedena odluka donesena u Zakonskom roku.

3. Tijekom postupka sud je proveo dokaze pregledom ugovora o radu br. 338/2023 od 17. 7. 2023., zahtjeva za zaštitu povrijeđenog prava radnika od 18. 1. 2024., odgovora tuženika na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava radnika od 31. 1. 2024., odluke o otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu od 8. 1. 2024., programa integracije s potvrdom osposobljenosti, e maila BV upućenog tužitelju, organizacijske strukture AD Plastik d.d., saslušanjem svjedoka BV, GV, KV, TV, ŽV, NV, saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, dopunskim saslušanjem svjedokinje BV, te dopunskim saslušanjem tužitelja kao parnične stranke, dok je tuženik odustao od prijedloga za izvođenje dokaza saslušanjem svjedokinje AVV pa je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka donio odluku kao u izreci iz sljedećih razloga.

4. Neprijeporno je između parničnih stranaka:

- da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o radu broj 338/2023 na neodređeno vrijeme od 17. 7. 2023. s početkom rada 17. 7. 2023., a za radno mjesto koordinator zaštite, uz ugovoreni probni rad u trajanju od šest mjeseci;

- da je tuženik odlukom od 8. 1. 2024. otkazao ugovor o radu tužitelju zbog nezadovoljavanja na probnom radu;

- da je tuženik odluku o otkazu ugovora o radu dostavio tužitelju prije isteka probnog rada;

- da je tužitelj dne 18. 1. 2024. podnio tuženiku zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava, kojeg je tuženik zaprimio 23. 1. 2024.;

- da je tuženik odgovorio na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava dne 31. 1. 2024., te je odbio zahtjev tužitelja za zaštitu prava, koji je tužitelj zaprimio 6. 2. 2024.;

- da je tužba podnesena u zakonskom roku.

5. Prijeporno je između parničnih stranaka je li tuženik kao poslodavac imao opravdan razlog za donošenje odluke o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu.

6. Ovaj sud smatra tužbeni zahtjev neosnovanim.

7. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti odluke o otkazu ugovora o radu od 8. 1. 2024., te da tužitelju radni odnos kod tuženika nije prestao i radi vraćanja tužitelja na radno mjesto koordinator zaštite uz priznavanje svih prava iz radnog odnosa, a koji otkaz je tuženik dao tužitelju zbog nezadovoljavanja na probnom radu.

8. Uvidom u ugovor o radu br. 338/2023 od 17. 7. 2023. utvrđeno je da je ugovor zaključen na neodređeno vrijeme za obavljanje poslova radnog mjesta koordinatora zaštite na način utvrđen Pravilnikom o radu, Pravilnikom o organizaciji rada i unutarnjem redu te ostalim aktima tuženika (čl. 1. i 2. ugovora), da radnik s radom započinje 17. 7. 2023., a ugovor se sklapa uz uvjet probnog rada u trajanju od 6 mjeseci, s time da se ugovor može otkazati zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu do zadnjeg dana trajanja probnog rada, u kojem slučaju je otkazni rok jedan tjedan (čl. 4. st.1., 2. i 5.ugovora).

9. Iz odluke o otkazu ugovora o radu od 8. 1. 2023. proizlazi da je tužitelju otkazan ugovor o radu od 17. 7. 2023. zbog nezadovoljavanja na probnom radu, radni odnos mu prestaje istekom otkaznog roka od jednog tjedna, a koji otkazni rok počinje od dana dostave odluke, s time da je radnik oslobođen obveze rada za vrijeme otkaznog roka, dok će neisplaćenu plaću i druge naknade primiti za sve dana do prestanka radnog odnosa, bez prava na otpremninu. Iz obrazloženja Odluke o otkazu ugovora o radu proizlazi kako je unutar ugovorenog probnog roka prilagodbe na radno mjesto i poslove radnog mjesta, te nakon provjere sposobnosti radnika za obavljanje poslova radnog mjesta koordinatora zaštite, kao i provjere radne učinkovitosti i znanja radnika, poslodavac utvrdio kako radnik ne ispunjava zahtjeve radnog mjesta za koji je sklopio ugovor o radu i ugovorio probni rad. Dakle, tuženik je tužitelju ugovor o radu otkazao za vrijeme trajanja probnog rada.

10. Prema odredbi čl.53. st.1. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, 46/23, 64/23: dalje: ZR), prilikom sklapanja ugovora o radu može se ugovoriti probni rad. Stavkom 3. istog članka određeno je da probni rad ne smije trajati duže od 6 mjeseci, dok je stavkom 8. citiranog članka određeno da nezadovoljavanje radnika na probnom radu predstavlja posebno opravdan razlog za otkaz ugovora o radu koji se radniku može otkazati tijekom njegova trajanja, a najkasnije zadnjeg dana probnog rada. Isto proizlazi i iz odredbe čl.115. st.4. ZR.

10.1. Također, odredba čl.53. st.8. ZR vrlo jasno određuje kako se na otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu ne primjenjuju odredbe ZR o otkazu ugovora o radu, osim odredbe čl.120. ZR koja propisuje da otkaz mora biti u pisanom obliku te da poslodavac u pisanom obliku mora obrazložiti otkaz, a isto tako dostaviti ga osobi kojoj se otkazuje. Nadalje, na otkaz zbog nezadovoljavanja na probnom radu primjenjuje se i odredba čl.121. st.1. ZR kojom je propisano da otkazni rok počinje teći danom dostave otkaza ugovora o radu, a isto tako, primjenjuje se i odredba čl.125. ZR, koja uređuje pretpostavke za sudski raskid ugovora o radu.

10.2. Iz navedene zakonske odredbe razvidna je mogućnost poslodavca ugovaranja probnog rada s radnikom, kao i mogućnost otkazivanja ugovora o radu u slučaju nezadovoljavanja radnika na probnom radu. Dakle, u slučaju kada poslodavac donese odluku o redovitom otkazu ugovora o radu zbog nezadovoljavanja radnika na probnom radu nije dužan dokazivati iz kojih razloga je ocijenio da radnik nije zadovoljio na probnom radu budući da odredba čl. 53. st. 8. ZR propisuje da ocjena poslodavca o nezadovoljavanju radnika na probnom radu sama po sebi predstavlja posebno opravdan razlog za donošenje odluke otkazu ugovora o radu sukladno odredbi čl. 115. st. 1. točka 4. ZR i sud nije ovlašten tijekom parničnog postupka ispitivati pravilnost poslodavčeve ocjene o nezadovoljavanju radnika na probnom radu, iz kojih razloga sud nije posebno ni ocjenjivao iskaze stranaka i saslušanih svjedoka.

10.3. Autonomno je pravo poslodavca ocijeniti ostvaruje li radnik za vrijeme probnog rada rezultate koji su dostatni za nastavak radnog odnosa ili ne ostvaruje pa nezadovoljstvo poslodavca radnikovim ostvarenim rezultatima rada koje rezultira donošenjem ocjene o nezadovoljavanju na probnom radu predstavlja opravdan razlog za otkazivanje ugovora o radu.

11. U konkretnom slučaju, tuženik kao poslodavac tužitelju kao radniku omogućio je obavljanje upravo onih poslova za obavljanje kojih je s istim i sklopio ugovor o radu (u protivnom poslodavac ne bi ni mogao s uspjehom u svojoj odluci isticati da radnik na probnom radu nije zadovoljio), što tužitelj to ni ne spori, te je dostavio u spis ocjenu tužitelja, odnosno završnu evaluaciju – potvrdu o osposobljenosti od 15.12.2023., a nakon završenog programa integracije (list 34/35 spisa) iz koje je razvidno da je tužitelj vrlo loše ocijenjen od strane nositelja integracije BV (tužitelj je ocijenjen negativnom ocjenom za kvalitetu rada, količinu rada, prihvaćanje promjena, komunikacijske sposobnosti, te timski rad, odnosno ocijenjen je da ne zadovoljava uvjete i kriterije svog radnog mjesta, te nije sposoban samostalan rad), a također i iz iskaza svjedokinje BV, koja je tužitelju bila nadređena, a bila mu je i mentor, te je vršila njegovo procjenjivanje proizlazi kako mu je krajem listopada 2023. usmeno rekla da je u prvoj točki programa integracije djelomično zadovoljio, u drugoj zadovoljio, dok u ostale tri točke nije zadovoljio, što mu je sve obrazložila, te ga je ocijenila nezadovoljnom ocjenom i navela da nije spreman i sposoban da obavlja posao.

12. Dakle, tuženik je, kada je tužitelju otkazao ugovor o radu zbog nezadovoljavanja na probnom radu, jasno i dovoljno određeno i obrazloženo naveo da postoji probni rok od 6 mjeseci u kojem se radnik trebao prilagoditi na radno mjesto i poslove radnog mjesta, a nakon provedene provjere osobina i sposobnosti radnika za obavljanje poslova radnog mjesta koordinatora zaštite, kao i provjere radne učinkovitosti i znanja radnika, tužitelj kao radnik ne ispunjava zahtjeve radnog mjesta za koje je sklopio ugovor o radu i ugovorio probni rad.

12.1. Pritom poslodavac nije bio dužan u Odluci o otkazu posebno detaljno obrazlagati kriterij uspjeha koji se od radnika očekivao, odnosno na koji je način isti bio dužan izvršavati poslove za koje je ocijenjeno da nisu obavljani na zadovoljavajući način, a nije dužan niti navoditi koje je to vještine i znanje tužitelj trebao iskazati, odnosno koje je obveze propustio izvršiti, već je u ovom slučaju bilo dovoljno da tuženik kao poslodavac utvrdi da tužitelj kao radnik tijekom probnog rada ne zadovoljava kriterije zbog kojih je ugovorio takav rad ili ne ostvaruje očekivane rezultate rada, i to temeljem diskrecijske ocjene samog tuženika.

12.2. Samo utvrđenje da tužitelj kao radnik nije zadovoljio kriterije zbog kojih je ugovoren probni rad, da nije ostvario očekivane rezultate, odnosno da nema stručnost i radne sposobnosti za te poslove, već i samo za sebe predstavlja dovoljan i opravdan razlog za otkaz ugovora o radu kojim je takav probni rad ugovoren, a sve to iz razloga što je u konkretnom slučaju riječ o posebnom institutu, s posebnim osobinama, različitim od onih koje su relevantne kod redovitog ili izvanrednog otkaza ugovora o radu.

12.3. Naime, kada se otkazuje ugovor o radu za vrijeme probnog rada takva odluka i ne mora biti posebno obrazložena, već je dovoljno da samo sadrži pravni temelj i činjenicu da se radniku ugovor o radu otkazuje zbog nezadovoljavanja na probnom radu, a kako je to u konkretnom slučaju tuženik i učinio (u tom smislu su i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske pod br. Revr 25/2012-2 od 17. prosinca 2015. i Revr 889/2017-2 od 19. prosinca 2017.).

12.4. Stoga je tuženik kao poslodavac već i pozivom na to da je utvrdio kako tužitelj nije zadovoljio na probnom radu ovlašten otkazati takav ugovor kojim je probni rad ugovoren, a što je tuženik u konkretnom slučaju i učinio.

13. Za istaknuti je kako procjenu obavlja li radnik uspješno poslove radnog mjesta za koje je sklopio ugovor o radu može izvršiti isključivo poslodavac, što je i smisao i svrha ugovaranja instituta probnog rada. Pritom niti sud nije dužan, a niti ovlašten, utvrđivati u sudskom postupku je li radnik, odnosno u konkretnom slučaju tužitelj, doista zadovoljio na probnom radu ili ne, budući da se radi isključivo o diskrecijskoj ocjeni samog poslodavca.

14. Također, za navesti je kako otkaz za vrijeme probnog rada ne smije biti rezultat diskriminacije, odnosno eventualnog šikanoznog postupanja prema radniku, u kojem slučaju bi takav otkaz za vrijeme probnog rada bio nedopušten, no u konkretnom slučaju, tužitelj takve tvrdnje i navode iznesene u tužbi nije ničim potkrijepio. Kako bi uopće postojala obveza tuženika kao poslodavca da, sukladno odredbi čl.20.st.1. Zakona o suzbijanju diskriminacije, u postupku dokazuje da do diskriminacije prema tužitelju nije došlo, tužitelj bi bio dužan učiniti vjerojatnim da je do diskriminacije, odnosno povrede prava na jednako postupanje po bilo kojem od osnova iz čl.1. toga zakona, došlo od strane tuženika. Tužitelj navedeno nije učinio vjerojatnim u ovom postupku.

14.1. Budući da tužitelj nije tvrdio da bi predmetni otkaz u dijelu otkaznog razloga nezadovoljavanja na probnom radu, bio rezultat diskriminacije odnosno, nejednakog postupanja naspram tužitelja s bilo koje osnove u smislu odredbe čl. 5. st. 4. ZR, a budući da otkaz u slučaju nezadovoljavanja na probnom radu predstavlja redoviti otkaz ugovora o radu, jer je neuspjeh probnog rada decidirano sadržan kao poseban, na zakonu utemeljen, opravdani razlog za otkaz ugovora o radu (a ne izvanredni otkaz ugovora o radu kako tvrdi tužitelj ili redoviti otkaz ugovora o radu sukladno čl. 115.st.2. u svezi s čl. 119 ZTR). ), to je valjalo tužbeni zahtjev odbiti u cijelosti kao neosnovan.

15. Konkluzija je ovog suda da je tuženik na pravilan i zakonit način otkazao tužitelju ugovor o radu zbog nezadovoljavanja istog na probnom radu, budući da je isti kao poslodavac utvrdio da tužitelj tijekom probnog rada nije zadovoljio i to temeljem kriterija koje je sam tuženik kao poslodavac ocijenio relevantnim za ocjenu rada tužitelja kao radnika i isti je u dostatnoj mjeri obrazložio razloge za takvo svoje postupanje, a koje razloge i kriterije sud nije ni ovlašten preispitivati u ovom postupku, dok s druge strane, nije ni učinjeno vjerojatnim da bi takav otkaz tužitelju bio posljedica navodne diskriminacije prema njemu.

16. Stoga se tužbeni zahtjev kojim tužitelj predlaže utvrditi nedopuštenom Odluku o otkazu ugovora o radu od 8. 1. 2024. ukazuje neosnovanim u cijelosti i isti je valjalo odbiti. Budući da otkaz poslodavca nije utvrđen nedopuštenim, to je, sukladno čl.124. st.1. ZR, neosnovan i zahtjev tužitelja za vraćanjem na rad kod tuženika na radno mjesto "koordinator zaštite" uz priznavanje svih prava iz radnog odnosa koja proizlaze iz ugovora o radu od 17. 7. 2023. pa je odlučeno kao u točki I. izreke presude.

17. Činjenica da je u odluci o otkazu ugovora o radu od 8. 1. 2024. navedeno kako se otkazuje ugovor o radu sklopljen na određeno vrijeme, a ne na neodređeno vrijeme samim time ne čini otkaz nedopuštenim, jer je iz odluke o otkazu razvidno koji se ugovor otkazuje i to pod br. 338/2023 od 17. 7. 2023., a omaška u pisanju određeno- neodređeno ne čini otkaz nedopuštenim.

18. Također navodi tuženika kako mu je prije proteka otkaznog roka i prije nego što je odluka o otkazu postala pravomoćna, identifikacijska kartica bila blokirana u sustavu čime je bio spriječen pristupiti u poslovne prostorije i na svoje radno mjesto nema utjecaja na donesenu odluku o otkazu, jer je tom odlukom tužitelj oslobođen rada za vrijeme otkaznog roka.

19. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22; dalje: ZPP), a u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22; dalje Tarifa) te popisu troška pa je tuženiku priznata jednokratna nagrada za prvostupanjski postupak (4 radnje, sastav odgovora na tužbu, sastav podneska od 8.11.2024. pristup ročištu od 4. 9. 2024., 16.10.2024.) u iznosu od 500,00 eura, te za pristup ročištu od 28.11.2024., 12. 2. 2025., 2. 4. 2025., 11. 6. 2025. i 25. 9. 2025. po 100,00 eura, uvećano za PDV u iznosu od 250,00 eura, sveukupno 1.250,00 eura. Na dosuđeni iznos tužitelju su dosuđene i zakonske zatezne kamate počevši od 12. studenoga 2025., kao dana presuđenja, do isplate (točka III. izreke presude).

U Splitu 12. studenoga 2025.

S u t k i n j a

Katica Bojčić Vidović

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika