Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
P-793/2024-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, po sucu Marku Šimuniću, u pravnoj stvari tužiteljice AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanoj po punomoćniku Tomislavu Bogdanu, odvjetniku u Osijeku, protiv tuženika Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, zastupani po punomoćniku Branku Bulatu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Šavorić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi ništetnosti, naknade štete, stjecanja bez osnove, isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 17. listopada 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika parničnih stranaka, 12. studenog 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
I. Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 504003028- 64000091071/2008., broj partije 53811604, sklopljenog 11.1.2008. između tužiteljice AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. (sada Addiko bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877), koji je potvrđen 18.1.2005. kod javnog bilježnika Borisa Godžirova, pod brojem OV-907/08-1, a koja u članku 4. glasi: „Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva. Izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovog Ugovora, bez posebnog zaključivanja aneksa ovom Ugovoru, a što stranke potvrđuju svojim potpisom na ovom Ugovoru.“.
II. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici AŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 7.470,39 EUR (sedamtisućačetiristosedamdeseteuratridesetdevetcenti) zajedno sa zateznom kamatom, računajući od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1.1.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, i to na:
- iznos od 57,57 EUR od 02.01.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 57,70 EUR od 02.02.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 52,08 EUR od 02.03.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 48,28 EUR od 02.04.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 55,68 EUR od 02.05.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 96,39 EUR od 02.06.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 93,24 EUR od 02.07.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 96,26 EUR od 02.08.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 96,21 EUR od 02.09.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 93,06 EUR od 02.10.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 96,07 EUR od 02.11.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 92,92 EUR od 02.12.2009. god. pa sve do isplate;
- iznos od 95,92 EUR od 02.01.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 95,86 EUR od 02.02.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 86,53 EUR od 02.03.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 95,64 EUR od 02.04.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 92,49 EUR od 02.05.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 95,48 EUR od 02.06.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 92,33 EUR od 02.07.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 95,31 EUR od 02.08.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 95,23 EUR od 02.09.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 92,09 EUR od 02.10.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 95,05 EUR od 02.11.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 91,91 EUR od 02.12.2010. god. pa sve do isplate;
- iznos od 94,87 EUR od 02.01.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 94,79 EUR od 02.02.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 85,54 EUR od 02.03.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 94,52 EUR od 02.04.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 91,39 EUR od 02.05.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 94,32 EUR od 02.06.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 91,19 EUR od 02.07.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 94,10 EUR od 02.08.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 94,01 EUR od 02.09.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 90,88 EUR od 02.10.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 93,78 EUR od 02.11.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 90,66 EUR od 02.12.2011. god. pa sve do isplate;
- iznos od 93,55 EUR od 02.01.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 93,19 EUR od 02.02.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 87,08 EUR od 02.03.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 92,91 EUR od 02.04.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 89,81 EUR od 02.05.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 92,65 EUR od 02.06.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 89,55 EUR od 02.07.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 92,39 EUR od 02.08.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 92,27 EUR od 02.09.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 89,17 EUR od 02.10.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 91,99 EUR od 02.11.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 88,90 EUR od 02.12.2012. god. pa sve do isplate;
- iznos od 91,70 EUR od 02.01.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 91,82 EUR od 02.02.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 82,82 EUR od 02.03.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 91,46 EUR od 02.04.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 88,38 EUR od 02.05.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 91,16 EUR od 02.06.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 88,08 EUR od 02.07.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 90,84 EUR od 02.08.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 90,69 EUR od 02.09.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 87,63 EUR od 02.10.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 90,37 EUR od 02.11.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 87,30 EUR od 02.12.2013. god. pa sve do isplate;
- iznos od 90,03 EUR od 02.01.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 89,87 EUR od 02.02.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 81,03 EUR od 02.03.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 89,46 EUR od 02.04.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 86,41 EUR od 02.05.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 89,09 EUR od 02.06.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 86,05 EUR od 02.07.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 66,85 EUR od 02.08.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 66,71 EUR od 02.09.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 64,41 EUR od 02.10.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 66,39 EUR od 02.11.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 64,10 EUR od 02.12.2014. god. pa sve do isplate;
- iznos od 66,06 EUR od 02.01.2015. god. pa sve do isplate;
- iznos od 55,22 EUR od 02.02.2015. god. pa sve do isplate;
- iznos od 49,75 EUR od 02.03.2015. god. pa sve do isplate;
- iznos od 54,89 EUR od 02.04.2015. god. pa sve do isplate;
- iznos od 52,99 EUR od 02.05.2015. god. pa sve do isplate;
- iznos od 54,59 EUR od 02.06.2015. god. pa sve do isplate;
- iznos od 52,69 EUR od 02.07.2015. god. pa sve do isplate;
- iznos od 33,44 EUR od 02.08.2015. god. pa sve do isplate;
- iznos od 33,34 EUR od 02.09.2015. god. pa sve do isplate;
- iznos od 32,17 EUR od 02.10.2015. god. pa sve do isplate;
- iznos od 33,13 EUR od 02.11.2015. god. pa sve do isplate;
- iznos od 31,96 EUR od 02.12.2015. god. pa sve do isplate;
- iznos od 32,91 EUR od 02.01.2016. god. pa sve do isplate;
- iznos od 34,73 EUR od 02.02.2016. god. pa sve do isplate;
- iznos od 32,39 EUR od 02.03.2016. god. pa sve do isplate;
- iznos od 34,49 EUR od 02.04.2016. god. pa sve do isplate;
- iznos od 33,26 EUR od 02.05.2016. god. pa sve do isplate;
- iznos od 34,24 EUR od 02.06.2016. god. pa sve do isplate;
- iznos od 33,02 EUR od 02.07.2016. god. pa sve do isplate;
- iznos od 30,06 EUR od 02.08.2016. god. pa sve do isplate;
- iznos od 29,95 EUR od 02.09.2016. god. pa sve do isplate;
- iznos od 28,88 EUR od 02.10.2016. god. pa sve do isplate;
- iznos od 29,72 EUR od 02.11.2016. god. pa sve do isplate;
- iznos od 28,66 EUR od 02.12.2016. god. pa sve do isplate;
- iznos od 29,49 EUR od 02.01.2017. god. pa sve do isplate;
- iznos od 23,73 EUR od 02.02.2017. god. pa sve do isplate;
- iznos od 21,34 EUR od 02.03.2017. god. pa sve do isplate;
- iznos od 23,51 EUR od 02.04.2017. god. pa sve do isplate;
- iznos od 22,66 EUR od 02.05.2017. god. pa sve do isplate;
- iznos od 23,31 EUR od 02.06.2017. god. pa sve do isplate;
- iznos od 22,46 EUR od 02.07.2017. god. pa sve do isplate;
- iznos od 22,36 EUR od 02.08.2017. god. pa sve do isplate;
- iznos od 22,26 EUR od 02.09.2017. god. pa sve do isplate;
- iznos od 21,44 EUR od 02.10.2017. god. pa sve do isplate;
- iznos od 22,05 EUR od 02.11.2017. god. pa sve do isplate;
- iznos od 07,78 EUR od 30.11.2017. god. pa sve do isplate, u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se kako je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 504003028- 64000091071/2008., broj partije 53811604, sklopljenog 11.1.2008. između tužiteljice AŽ i pravnog prednika tuženika Slavonske banke d.d. (sada Addiko bank d.d.), koji je potvrđen 18.1.2005. kod javnog bilježnika Borisa Godžirova, pod brojem OV-907/08-1, a koja u članku 9. glasi: „Korisnik kredita može izvršiti prijevremenu…otplatu kredita… U tom slučaju Korisnik se kredita obvezuje izvršiti uplatu prema zaključnom obračunu Banke koja je ovlaštena zaračunati i naknadu prema Tarifi Banke na preostali iznos Kredita, sukladno poslovnoj politici Banke.“.
IV. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da isplati tužiteljici AŽ iznos od
1.275,20 EUR (tisućudvijestosedamdesetpeteuradvadesetcenti) zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30.11.2017. pa do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, od 1.1.2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1.1.2024. pa do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
V. Nalaže se tuženiku Addiko bank d.d. da tužiteljici AŽ naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.447,40 EUR (tritisućečetiristočetrdeset sedameuraičetrdesetcenti) zajedno sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 12. studenog 2025. pa sve do isplate po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a stopu koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
VI. Djelomično se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice AŽ za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.758,92 EUR (tisućupetstoosameuraidevedeset dvacenta), zajedno sa zateznom kamatom od donošenja presude do isplate, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Rješenjem Županijskog suda u Osijeku od 9. rujna 2024., broj Gž-158/2024-4, ukinuta je presuda ovog suda od 28. studenog 2023., broj P-538/2018-43, te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno odlučivanje.
2. Tužiteljica je u tužbi navela kako je s tuženikom 11. siječnja 2008. sklopila Ugovor o namjenskom kreditu broj: 504003028-64000091071/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, kojim ugovorom je tuženik kao kreditor tužiteljici kao korisnici kredita odobrio i stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 478.000,00 kuna. Rok otplate kredita je ugovoren na 20 godina, s time da su početno ugovoreni mjesečni anuiteti iznosili 3.254,09 kuna. Ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 5,40% godišnje, određena kao promjenjiva, s time da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu naveo kako osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan u pogledu pravne osnove i visine, kao i razloge kojima je tužiteljica obrazložila tužbu u ovom sporu. Nadalje, naveo je kako nije sporno da je s tužiteljicom 11. siječnja 2008. sklopio Ugovor o namjenskom kreditu broj: 504003028- 64000091071/2008 sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive, te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare i predlaže odbiti tužiteljicu s tužbenim zahtjevom u cijelosti, uz naknadu prouzročenog mu parničnog troška.
3.1. Tijekom postupka, a nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, tužiteljica je svojim podneskom od 15. prosinca 2020. preinačio tužbeni zahtjev, te je ovaj sud donio rješenje broj P-538/2018-34 od 22. svibnja 2023. kojim dopušta preinaku tužbe, a sukladno pravnom shvaćanju VSRH iz presude od 18. prosinca 2023., br. Rev-549/2023. Tužiteljica je svojim podneskom od 24. kolovoza 2023., odnosno 17. siječnja 2025. uredila tužbeni zahtjev sukladno stupanju na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj i to na način da je uredila točke II., IV. i V. tužbenog zahtjeva u valuti eur, dok su točke I. i III. ostale neizmijenjene.
4. Radi utvrđenja spornih činjenica, sud je u dokaznom postupku izvršio uvid cjelokupan spis i svu priležeću materijalnu dokumentaciju i to u presudu i rješenje Županijskog suda u Osijeku od 29.6.2017., broj Gž-820/2017-3 (stranice 6-12 spisa), presudu Županijskog suda u Osijeku od 17.5.2017., broj Gž-624/2017-3 (stranice 13- 16 spisa), presudu Županijskog suda u Puli-Pola od 5.2.2018., broj Gž-1382/2017-2 (stranice 17-21 spisa), presudu Županijskog suda u Splitu od 23.11.2017., broj Gž- 2359/2017-2 (stranice 22-25 spisa), presudu Županijskog suda u Vukovaru od 5.11.2014., broj Gž-1837/2014-2 (stranice 26-28 spisa), ugovor o namjenskom kreditu (stranice 29-37 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora (stranice 38 -40 spisa), obavijesti o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 53811604 (stranice 41-42 spisa), obavijest o parametrima kamatne stope (stranica 43 spisa), obavijesti o promjeni kamatne stope (stranice 44-49 spisa), obavijest o prijevremenom zatvaranju (stranica 50 spisa i stranica 204 spisa), zahtjev za povrat novčanih sredstava (stranice 51-56 spisa), presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalnoj službi u Sesvetama od 26.9.2018., broj P-1420/2016-35 (stranice 80-91 spisa), presuda Županijskog suda u Puli-Pola od 11.11.2013., broj Gž-2658/2012-2 (stranice 92-94 spisa), metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. (stranice 95-96 spisa), odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 12.12.2005., broj Pž-2462/03-3 (stranice 97- 98 spisa), često postavljana pitanja i odgovori iz područja zaštite potrošača i tržišnog natjecanja (stranice 99-100 spisa), metodologija promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s potrošačima Alpe-Adria-Bank d.d. (stranice 101-124 spisa), izvadak iz odluke o naknadama za usluge Addiko bank d.d. (stranice 125-129 spisa), ovjereni prijevod s engleskog na hrvatski jezik (stranice 130-172 spisa), presuda i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 20.3.2018., broj Rev-2245/17-2 (stranice 176-181 spisa), direktiva vijeća 93/13/EEZ od 5.4.1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (stranice 182-184 spisa), odluka Županijskog suda u Zadru od 21.5.2018., broj Gž-1477/16-4 (stranice 185-187 spisa), pregled troškova financiranja tuženika (stranice 196-202 spisa), zahtjev za promjenu po kreditu (stranica 203 spisa), pravno shvaćanje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske od 14.6.2018. (stranica 205 spisa), odluka Županijskog suda u Vukovaru od 5.11.2024., broj Gž-1837/14-2 (stranica 206 spisa), odluka Županijskog suda u Splitu od 23.11.2017.., broj Gž-2359/17-2 (stranice 207-208 spisa), odluka Županijskog suda u Rijeci od 14.12.2017., broj Gž R-469/17-2 (stranice 210-211 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku od 4.6.2019., broj Gž-1319/19-2 (stranica 212 spisa), rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka od 22.7.2019. (stranice 213), presuda Županijskog suda u Osijeku od 23.5.2019., broj Gž-2226/17-3 (stranice 214-216 spisa), presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 19.3.2019., broj Rev-3142/18- 2 (stranice 217-219 spisa), pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH od 30.1.2020. (stranica 231 spisa), presuda Županijskog suda u Karlovcu, Stalne službe u Gospiću od 3.12.2019., Gž-1065/18-3 (stranice 232-240 spisa). Provedeno je financijsko-knjigovodstveno vještačenje po vještakinji Bernardi Hunjadi, dipl.oec., te je pročitan njezin nalaz i mišljenje od 9.12.2020. (stranice 248-255 spisa). Saslušani su svjedoci DŽ i VŽ, te vještakinja Bernarda Hunjadi, dipl.oec., kao i tužiteljica AŽ.
4.1. Na raspravi održanoj kod ovog suda 24. listopada 2023. odbijen je dokazni prijedlog tuženika za provođenjem dopunskog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja, a koji se odnosi na izračun visine štete koju tuženik trpi zbog prijevremene otplate kredita.
5. Radi utvrđivanja bitnih činjenica u ovom postupku, na raspravi je saslušana tužiteljica AŽ koja je iskazala kako je ona podigla kredit 2008. godine radi kupnje stana i rješavanja vlastitog stambenog pitanja koji joj je bio potreban za osobne potrebe. Ističe kako je ranije bila klijent prednika tuženika, te je zbog toga pristupila u njegove prostorije. Navodi kako joj je bilo nuđeno više vrsta kredita, međutim ona je htjela samo kredit u kunama jer je predstavljao najmanji rizik, ali ističe kako je željela i kredit sa fiksnom kamatnom stopom, međutim to nije bilo tada moguće i to su joj rekli zaposlenici tuženika i da je moguće samo kredit u kunama s promjenjivom kamatnom stopom. Iskazuje kako u vezi promjenjive kamatne stope tuženik nije ništa posebno objasnio, a također je nakon toga došla na potpis ugovora gdje ju je čekao unaprijed sastavljeni ugovor, te je tom prilikom pitala zaposlenika tuženika za promjenjivu kamatnu stopu, gdje je bilo rečeno kako je uobičajeno da se ugovara kod dugotrajne otplate kredita i da je tako kod svih banaka, za isto nema rizika, a ističe kako su joj napomenuli da ukoliko bude kakvih promjena, to će biti manje oscilacije koje mogu biti u njezinu korist. Ističe kako je cijelo vrijeme više bilo priče oko sudužnika, a ne oko promjenjive kamatne stope, odnosno drugih odredbi predmetnog ugovora. Ističe kako je naknadno otišla kod javnog bilježnika koji nije niti pročitao ugovor, već je samo upozorio sudužnike o predmetnom ugovoru na njihove obveze iz ugovora o kreditu. Nakon što joj je predočen ugovor o kreditu prije njegovog potpisa, isti je pročitala, razumjela ga na način da podiže kredit na 20 godina, o kojem se to iznosu radi i da će biti upisana hipoteka, odnosno založno pravo na nekretninama njezinih roditelja (sudužnika). Iskazuje kako nitko nije isticao da bi ona mogla osobno prijevremeno otplatiti taj kredit, odnosno ona u to vrijeme nije niti mogla to zamišljati. Iskazuje kako je ona osobno otplaćivala kredit, da je prva rata bila oko 3.200,00 kuna, a već vrlo brzo nakon svega par mjeseci rata kredita je narasla na 3.700,00 kuna, a da je znala da bi bila tolika rata prilikom sklapanja ugovora o kreditu, ne bi uzela toliki kredit, budući da je ona u to vrijeme tek počela raditi tj. tek se zaposlila i imala je malu plaću. Ističe kako se i kasnije raspitivala koliko može rasti kredit i koliko dugo će to biti, te su joj zaposlenici tuženika rekli kako je to privremeno, da pričeka, te da neće biti takav trend, međutim to je trajalo pa su joj zbog svega toga roditelji posudili novac kako bi ranije zatvorila predmetni kredit, te je tada njima vraćala taj novac budući da je tako bilo lakše i izdržljivije. U odnosu na naknadu za obradu kredita, ističe kako je za istu saznala tek od podnošenja zahtjeva za otplatu, da su se iznenadili kad su vidjeli da istu moraju platiti budući da nisu računali na to, međutim tuženik im je rekao da je to nužno za zatvaranje kredita i bez toga nije moguće prijevremeno otplatiti kredit. Iskazuje kako je u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu bila u radnom odnosu, nije imala u vlasništvu obrt, OPG, niti je bila vlasnica trg. društva. Znala je da postoje i druge banke, međutim ona je iz Našica, tamo je bila samo ta poslovnica te banke, radilo se o obiteljskoj banci, tamo je imala račun, a nije bila klijent drugih banaka, odnosno imala je račun samo u Slavonskoj banci. Ističe kako nije pokušala pregovarati u vezi naknade za prijevremenu otplatu kredita jer nije niti znala da postoji ista, a pročitala je ugovor, međutim nitko nije napomenuo vezano uz odredbu prijevremene naknade za obradu kredita, pa tako niti zaposlenik tuženika, niti javni bilježnik. Iskazuje kako ona osobno nije tražila opće uvjete poslovanja banke i odluku o naknadi, mislila je kako je to sve navedeno u ugovoru o kreditu kojeg je potpisala. Tuženik joj uz predmetni ugovor nije priložio ni opće uvjete poslovanja, odnosno odluku o naknadi.
6. Svjedokinja DŽ je iskazala kako je ona zaposlena u Addiko bank d.d., a 2008. godine je bila zaposlena kao osobni bankar. Kad bi klijent došao u banku i interesirao se za podizanje kredita, bili bi mu prezentirani uvjeti i cjelokupna ponuda kredita za vrstu kredita koju traži. Objašnjavali bi namjenu kredita koji se podiže, rokove otplate kredita, potrebnu dokumentaciju, kamatne stope, valute kredita koje su u ponudi, osiguranje kredita. Izbor vrste kredita i valute je bilo na klijentu na temelju svih informacija koje je dobio i odgovore na pitanja koje je postavio klijent. Na temelju dostavljene dokumentacije kredit se dalje obrađivao, nakon toga je išao na kreditni odbor na odobravanje koji je donosio odluku o kreditu. Kad bi kreditni odbor odobrio kredit, pravnici banke bi sastavljali ugovor, u kojem nije sudjelovao klijent. Nakon sastavljanja ugovora klijent bi bio pozvan u banku gdje mu je predočen ugovor i gdje su se prošle sve bitne stavke ugovora. U toj fazi nije bilo moguće pregovaranje o ugovorenim uvjetima, odnosno o ugovoru o kreditu. Nakon toga bi stranka otišla ovjeriti ugovor kod bilježnika. Ona je klijentima objašnjavala što znači promjenjiva kamatna stopa, odnosno da ta stopa može rasti, a može i padati. Objašnjavala je i odredbe o prijevremenoj otplati kredita, a zna da su klijenti često postavljali pitanja vezano upravo za prijevremenu otplatu kredita. Kao osobni bankar, ukoliko bi klijent htio ranije otplatiti kredit, ona bi zaprimala zahtjev za prijevremenu otplatu kredita, informirala ga o uvjetima prijevremene otplate kredita, eventualnim naknadama, trenutnom stanju glavnice, te prosljeđivala taj zahtjev kreditnim administratorima. Kreditni administratori trebaju napraviti obavijest o prijevremenoj konačnoj otplati kredita sa stanjem glavnice, kamata i naknade na dan prijevremene otplate kredita koji klijent želi izvršiti. Kreditnim administratorima je u opisu posla da obrađuju prijevremenu otplatu kredita, a za svoj posao primaju i plaću. Ukoliko se radi o stambenom kreditu sa založnim pravima na nekretninama, radi se i brisovno očitovanje, a ukoliko je kredit osiguran policom osiguranja nekretnina, radi se i devinkulacija police. Ukoliko nema prijevremene otplate kredita, ne obavljaju se navedene radnje, već klijent nakon otplate kredita dobije obavijest o otplaćenom kreditu. Ukoliko se radilo o stambenom kreditu sa založnim pravima na nekretninama i u slučaju redovne otplate kredita se moralo činiti brisovno očitovanje i devinkulirati polica osiguranja nekretnina ukoliko je kredit bio osiguran takvom policom. Kad klijent dođe u banku u sustavu (programu) postoji opcija pregleda stanja kredita, te ukoliko je isti otplaćen, klijent može dobiti potvrdu o otplaćenom kreditu. Potvrda o otplaćenom kreditu može se dobiti jedino ako je saldo kredita 0,00 kuna, odnosno nema niti dugovanja, niti pretplate. Ukoliko se kredit prijevremeno otplaćuje, mora se obaviti sve ranije navedene radnje. Naknada iz članka 7. Ugovora o kreditu je naknada za obradu kredita. Ne može točno reći jesu li klijentima objašnjavali metodologiju promjene kamatnih stopa, niti način odlučivanja o promjeni kamatnih stopa, razlozima promjene kamatne stope.
7. Svjedok VŽ je iskazao kako je on kod tuženika zaposlen kao izvršni direktor upravljanjem bilancom i riznice. Da bi banka mogla isplatiti kredit korisniku kredita, mora pribaviti ta sredstva odnosno depozit. Kad se odobrava kredit, kredit se odobrava na rok prema zahtjevu klijenta, a u skladu s planovima financiranja banke. Kod prijevremene otplate kredita, kredit je vraćen prije nego što je bio planiran, odnosno prije nego što je realno trebao biti plaćen, a s druge strane banke ima depozite iz koje je financirala kredit. Za depozite banka plaća kamatnu stopu na depozit. Konkretnim Ugovorom o kreditu ugovorena je i naknada za prijevremenu otplatu kredita, a iz te naknade se podmiruju troškovi koje banka ima dalje po depozitima. Od trenutka nakon velike financijske krize, a poglavito 2013., 2014. godine pa nadalje, cijeli svjetski sustavi, pa tako i hrvatski, su suočeni sa prekomjernim viškovima likvidnosti, znači da sredstva na računu neiskorištena stoje, a imaju depozite na koje plaćaju kamate i jednostavno nema dovoljno potražnje za kredite na koji bi mogli plasirati taj novac u daljnje kreditne aktivnosti. Danas taj višak likvidnosti iznosi cca 40 milijardi kuna. Svaki taj prijevremeni povrat stvara dodatni višak likvidnosti. Banka ne pribavlja specifičan depozit za svaki specifičan kredit. Obzirom da to u praksi i nije moguće jer su krediti najčešće na duge rokove, a depoziti velika većina depozita u RH je do roka dospijeća godinu dana. Kad govori o depozitu, govori se o štednji građana, tvrtki, države i dr. Tržišni udjel Addiko bank d.d. na bankarskom tržištu Hrvatske je oko 5%. Njihova banka mora prosječno dnevno održavati 400 do 450 miliona kuna. Ne zna koliki je postotak prijevremenih otplaćenih kredita kod banke tuženika, ali po njegovim saznanjima isti nije zanemariv.
8. Iz ugovora o namjenskom kreditu (stranice 29-37 spisa) proizlazi kako je pravni prednik tuženika 11. siječnja 2008. odobrio tužitelju namjenski kredit za kupovinu stana u iznosu od 478.000,00 kuna na rok otplate od 20 godina, s kamatom od 5,40% godišnje, koje se kamate obračunavanju mjesečno, s time da je kamatna stopa promjenjiva, a izmjena kamatne stope se smatra sastavnim dijelom ovoga ugovora, te se sve kasnije izmjene i dopune vrše sukladno odluci o kamatnim stopama i odluci o visini naknade za usluge banke.
9. Iz obavijesti o promjeni kamatne stope po partiji kredita broj 53811604 (stranice 41- 42, te 44-49 spisa) proizlazi kako tuženik već u istoj godini kada je kredit realiziran, odnosno 11.12.2008. obavještava tužiteljicu da nova kamatna stopa iznosi 6,5%, a 4.5.2009. da ista iznosi 7,25%, te 6.6.2014. ona iznosi 6,75%, 12.12.2014. iznosi 6,5%, potom 11.12.2015. iznosi 6,05%, 15.6.2016. iznosi 5,95%, a 15.12.2016 iznosi 5,8% i 2.6.2017. kamatna stopa iznosi 5,78%.
10. Iz obavijesti o parametrima kamatne stope (stranica 43 spisa) proizlazi kako tužiteljicu obavještava tuženik kako je isti uskladio kreditno poslovanje sa Zakonom o potrošačkom kreditiranju, pa usklađenjem kamatna stopa ostaje nepromijenjena i iznosi 7,25%.
11. Iz obavijesti o prijevremenom zatvaranju (stranica 50 spisa i stranica 204 spisa) proizlazi kako naknada za prijevremeni povrat kredita iznosi 9.607,99 kuna.
12. Iz izvatka iz odluke o naknadama za usluge Addiko bank d.d. (stranice 125-129 spisa) proizlazi kako je pod nazivom kreditiranje građanstva – ostale naknade u kreditiranju građanstva navedeno kako se na prijevremenu konačnu otplatu kredita kod ugovora o kreditu koji nisu navedeni u prethodnom stavku obračunava za ostale kredite naknada u visini od 3% od iznosa nedospjele glavnice (minimalno 500,00 kuna).
13. Provedenim financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještakinji Bernardi Hunjadi, dipl.oec. od 9.12.2020. (stranice 248-255 spisa) proizlazi kako je temeljem usporedbe obračuna kamata po početnoj stopi 5,40% koja je bila ugovorena Ugovorom o namjenskom kreditu broj 504003028-64000091071/2008 od 11.1.2008. i obračuna kamata koje je provela Banka po stopama koje je usvojila naknadnim Odlukama, utvrđene su razlike prikazane u privitku tablica. Iz tablice je vidljivo da je u promatranom razdoblju od ožujka 2008. do studenog 2017. godine Banka uzimajući u obzir promjene kamatnih stopa obračunala i naplatila kamate u iznosu od 268.226,12 kn (kolona 6). Prema izvršenom obračunu kamata po početno ugovorenoj stopi od 5,40%, za razdoblje od ožujka 2008. do studenog 2017. godine, obračun kamate iznosi 211.940,47 kn (kolona 12). Razlika više obračunate i naplaćene kamate od strane Banke iznosi 56.285,65 kn (kolona 15). Razlika više obračunatih i naplaćenih kamata zbog promjene kamatnih stopa iznosi 56.285,65 kn (kolona 15).
13.1. Nalaz i mišljenje vještakinje financijsko-knjigovodstvene struke, prihvaćen je u cijelosti jer je dan jasno, potpuno i sukladno pravilima znanosti, iskustva i struke, te njegova vjerodostojnost nijednom okolnošću nije dovedena u pitanje.
13.2. Saslušana na ročištu održanom kod ovog suda 20. ožujka 2025., vještakinja Bernarda Hunjadi, dipl.oec., iskazala je kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, te dodala kako tijekom vještačenja nije izračunala visinu štete koju tuženik trpi zbog prijevremene otplate kredita jer to nije bilo zadano nalogom za vještačenje.
14. Tužbeni zahtjev tužiteljice je u cijelosti osnovan.
15. Predmet ovog spora je utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom tuženika i utvrđenje ništetnosti ugovorne odredbe koja se odnosi na prijevremenu otplatu kredita a time i vraćanja novčanog iznosa kojega je tuženik primio temeljem takve odredbe ugovora.
16. Među parničnim strankama je sporno jesu li promjene redovne kamatne stope bile skladu s odredbama zakona koji su uređivali pitanje zaštite potrošača, odnosno potrošačkog kreditiranja, te jesu li bile u skladu s općim odredbama i načelima obveznog prava koje se tiču zasnivanja ovakve vrste obveza, odnosno posljedično tome sporno je radi li se o nepoštenim i ništetnim odredbama Ugovora o kreditu broj 504003028-64000091071/2008. koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu, te ima li tužiteljica pravo na povrat preplaćenog iznosa otplate kredita temeljem ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi. Sporna je i odredba koja se odnosi na prijevremenu otplatu kredita.
17. Među strankama nije sporno da su parnične stranke 11.1.2018. sklopile predmetni Ugovor o kreditu na iznos od 478.000,00 kuna s rokom otplate od 20 godina i to u jednakim mjesečnim anuitetima uz promjenjivu kamatnu stopu u visini 5,40% godišnje.
18. Iz dokumentacije koju je tuženik dostavio ovom sudu kojom je trebao dokazati da je tuženik tužiteljevom prijevremenom otplatom kredita trpio štetu, ne proizlazi koju štetu je tuženik trpio prijevremenom otplatom kredita, odnosno na što se šteta odnosi. Dakle, navedenom dokumentacijom tuženik nije dokazao štetu koju je trpio. Također i saslušanjem svjedoka VŽ i DŽ sud je utvrdio kako tuženik ne trpi štetu, dok u odnosu na navode za što se služi naknada za obradu kredita od strane svjedoka VŽ valja istaknuti kako ničim nisu dokazali kako se poslovanje banke na depozite iz koje je financirala kredit. Naime, ničim nije dokazano zbog čega se baš iz te naknade financiraju depoziti iz koje se financiraju krediti i zbog čega isti moraju biti naplaćeni baš od naknade za prijevremenu obradu kredita, a ne od drugih izvora prihoda.
19. U odnosu na prigovor promašene aktivne legitimacije valja istaknuti kako je na ročištu održanom pred ovim sudom 17. listopada 2025. tužiteljica iskazala kako je ona osobno otplaćivala kredit, pa je stoga takav prigovor i promašen.
20. Ocjenom svih navedenih dokaza, ovaj sud je utvrdio da tužiteljica od strane djelatnika banke nije bila informirana o promjenjivoj kamatnoj stopi, kao i o obvezi plaćanja naknade za prijevremenu otplatu kredita, kao niti o iznosu navedene naknade. Navedene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i prijevremenoj otplati kredita nisu bile jasne, razumljive i lako uočljive. Osim toga, tužiteljica nije bila informirana na što se konkretno te naknade odnose, te o naknadama nije mogao pregovarati, a nije bila niti informirana o krajnjoj svrsi navedenih naknada i o kojim se stvarnim troškovima koji ulaze u sporne naknade radi. Banka je trebala tužiteljici obrazložiti koja je svrha i što čini naknade, te joj dati parametre za njihov izračun, te se na taj način uvjeriti da bi tužiteljica pristala na navedenu odredbu i da je bilo pojedinačnih pregovora.
21. Člankom 96. stavkom 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 79/2007.-dalje u tekstu: ZZP/07) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (stavak 2.). Činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca (stavak 3.). Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (stavak 4.). Drugim riječima, na tuženiku je teret dokazivanja da je s tužiteljem pojedinačno pregovarao međutim, u tom smislu tuženik tijekom postupka nije predložio dokaze.
22. Prema članku 3. Direktive 93/13/EEZ ugovorna odredba o kojoj se nisu vodili pojedinačni pregovori smatra se nepoštenom ako u suprotnosti s uvjetom o dobroj vjeri, na štetu potrošača prouzroči znatniju neravnotežu u pravima i obvezama stranaka, proizašlih iz ugovora s time da ugovorne odredbe koje se potrošaču nude u pisanom obliku moraju biti jasne i razumljive.
23. Prema odredbi članka 99. ZZP-a nije dopušteno ocjenjivati jesu li ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni dopuštene ako su te odredbe jasne, lako razumljive i uočljive, s time da je odredbom članka 4. stavka 2. Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima propisano da se procjena o tome jesu li neke odredbe nepoštene ne odnosi na definiciju glavnog predmeta ugovora ni na primjerenost cijene i naknade na jednoj strani te isporučene usluge i robe na drugoj strani, sve dok su te odredbe jasno i razumljivo sastavljene. Inače ugovorna odredba je jasna i razumljiva ako je ta odredba ne samo gramatički razumljiva, nego su potrošaču jasni ekonomski razlozi koji se nalaze u pozadini primjene te odredbe kako na temelju točnih i razumljivih kriterija mogao procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi se mogao sagledati koliki će biti iznos zaduženja za čitavo vrijeme trajanja ugovora o kreditu.
24. Nadalje, iz iskaza tužiteljice proizlazi da tužiteljica ima status potrošača jer je predmetni ugovor o kreditu sklopila radi kupnje stana za osobne potrebe. Slijedom navedenog, a budući da tuženik na kojem je kao kreditoru teret dokazivanja činjenice da tužiteljica nema svojstvo potrošača, nije dokazao, a niti je učinio vjerojatnim da bi namjena kredita bila korištena u svrhe namijenjene zanimanju ili poslovnoj/poduzetničkoj djelatnosti tužiteljice (ili njegovog prednika) u smislu odredbi ZZP-a, pa je stoga utvrđeno da je tužiteljica bila potrošač.
25. Isto tako, na tuženiku je teret dokaza da je s tužiteljicom, odnosno njegovim prednikom, pojedinačno pregovarao o naknadi za prijevremenu otplatu kredita i naknadi za obradu kredita, te o visini tih naknada. Osim toga, tijekom ovoga postupka tuženik nije dokazao, kako je tužiteljica u vrijeme sklapanja ugovora, a s obzirom na sadržaj predmetnih odredbi, mogla znati utjecaj promjenjive kamatne stope na predmetni kredit, te također i izračunati naknadu za prijevremenu otplatu kredita i koji to troškovi čine navedeni iznos naknade. Osim toga, iz iskaza tužiteljice proizlazi da nisu progovarali o navedenim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi i prijevremenoj otplati kredita.
26. Nadalje, s obzirom na to da se u konkretnom slučaju radilo o tipskom ugovoru o kreditu, da se o spornim odredbama nije pregovaralo, može se zaključiti da tuženik nije vodio računa o zakonitim interesima potrošača, odnosno tuženik nije pregovarao s tužiteljicom o spornim odredbama kako bi se uvjerio da bi tužiteljica pristala na navedene odredbe i da je bilo pojedinačnih pregovora, stoga ovaj sud zaključuje da je tuženik prilikom ugovaranja sporne odredbe postupao suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
27. Isto tako, budući da iz iskaza tužiteljice proizlazi kako nije znala može li uopće prigovarati o navedenoj odredbi, ovaj sud zaključuje da bi tužiteljica neprihvaćanjem navedene odredbe bila ograničena u ostvarenju svoga prava (zahtjeva za kredit, sadržaja ugovora o kreditu ili nametanjem neke druge dodatne obveze ili naknade), odnosno bez odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i naknadi za prijevremenu otplatu kredita nije bilo moguće sklopiti ugovor, pa je predmetnim spornim odredbama ugovora o kreditu prouzročena značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu potrošača.
28. Uzimajući u obzir navedene zakonske propise, sadržaj predmetnog ugovora, kao i iskaz tužiteljice, sud je utvrdio da su ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi lako uočljive, no da nisu jasne i razumljive. Naime, iz Ugovora o kreditu proizlazi da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci tuženika, no ne i koje će kriterije tuženik pri donošenju navedene odluke primijeniti niti koji su parametri za donošenje ove odluke. S obzirom da je riječ o bitnim sastojcima predmetnog ugovora koji ovako ovise isključivo o odluci jednog ugovaratelja, ovdje tuženika, bez precizno određenih uvjeta za koje se veže promjena kamatne stope, ove odredbe uzrokuju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu korisnika kredita jer dovode do situacije da tuženik kao vjerovnik jednostrano određuje obvezu korisnika kredita kao dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih jasnih kriterija. Tuženik je ovakvim odredbama potpuno izbjegao utjecaj druge ugovorne strane na cijenu što je prema stavu ovog suda članku 247. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05.- dalje u tekstu: ZOO) koji je bio na snazi u trenutku sklapanja ugovora, a koja propisuje da je ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima ugovora. Uzimajući u obzir odredbu članka 269. stavka 2. ZOO-a kojom je propisano da ovaj bitan sastojak ugovora istim mora biti određen ili barem odrediv, u situaciji kada se visina kamatne stope određuje isključivo prema odluci tuženika dakle jednostrano i bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, utvrđeno je da su ovakve odredbe protivne načelu savjesnosti i poštenja propisanom člankom 4. ZOO-a.
28.1. Nepostojanje propisa koji bi nalagao tuženiku da u ugovoru o kreditu precizno utvrdi uvjete promjenjivosti kamatne stope u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, tuženiku ne daje ovlaštenje kamatnu stopu, a time i visinu obveze korisnika kredita, mijenjati jednostrano i po svom nahođenju već upućuje na to da je tuženik upravo u svom interesu i iskoristivši činjenicu da nije bilo propisa koji mu je to nalagao, kao banka, korisniku kredita kao potrošaču, nametnuo ugovornu odredbu koja ga je stavila u neravnopravan položaj i koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu korisnika kredita kao potrošača, a što je također u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.
28.2. Ugovor o kreditu je dvostrani pravni posao za kojeg vrijede i ostala temeljna načela obveznog prava kao što su načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, načelo dužnosti njihove suradnje, načelo jednakih vrijednosti činidbe i načelo zabrane zlouporabe prava. Da je predmetna sporna odredba o promjenljivoj kamatnoj stopi i odredba o prijevremenoj otplati kredita suprotna navedenim načelima obveznog prava govori i činjenica što je korisnik kredita, u odnosu na banku kao trgovca, na temelju ugovorene odredbe o kamatnoj stopi mogao jedino znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, no ne i procijeniti kolika će kamata bili u budućem kreditnom razdoblju. Budući da tuženik tijekom ovog postupka nije ničim dokazao da je korisniku kredita objasnio način utvrđivanja kamatne stope, odnosno parametre koji utječu na njezino formiranje tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja na temelju kojih bi isti mogao predvidjeti učinke koji će za njega nastupiti u budućnosti, kao i da korisniku kredita nije objasnio odredbe o prijevremenoj naknadi za obradu kredita utvrđeno je da je navedenim ugovornim odredbama korisnik kredita doveden u neravnopravni položaj.
29. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da su u smislu članka 270. stavka 1., članka 272. stavka 1. i konačno članka 322. stavka 1. ZOO-a, kao i odredbe članka 102. ZZP/07. predmetna odredba Ugovora o kreditu u članku 4. i članka 9. koja je navedena u točki I. i III. izreke ove presude, ništetna.
30. Uzimajući u obzir navedeno, sud je na ime preplaćenih kamata tužiteljici dosudio iznos od 7.470,39 eura u pojedinačnim mjesečnim iznosima kao u točki II. izreke zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana preplate svakog pojedinog preplaćenog anuiteta do isplate. Prema članku 1115. ZOO, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. U konkretnom slučaju stjecatelj (tuženik) je nepošten, jer je znao za nepoštenost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi koja predstavlja cijenu kredita, bitan element ugovora o kreditu, pa je tuženik obvezan platiti zatezne kamate od trenutka primitka svakog više plaćenog mjesečnog obroka, a koji slijedi iz nalaza vještaka. Takvo je postupanje, uzimajući u obzir da se radilo o banci koja je djelovala u okviru svoje profesionalne djelatnosti, nepošteno, a utvrđeni iznos ne može predstavljati malu ili beznačajnu štetu.
31. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točci II. izreke ove presude.
32. Dakle, s obzirom na to da se radi o kreditu za kupnju stana za osobne potrebe, pri čemu je potrošač bio ograničen uvjetima iz ponude banke, ostale ugovorne odredbe (pa i o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli, utvrđene su nepoštenima i time ništetnima), može se zaključiti da tuženik nije postupao u dobroj vjeri i da tužiteljica kao potrošač nije imala objektivne mogućnosti ni za pregovaranje oko sporne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, ni oko njenog ne/prihvaćanja, što je sve prouzročilo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Osim toga, tužiteljici nije obrazloženo koje stvarne troškove plaća plaćanjem navedene naknade. Nadalje, kao što je prethodno već obrazloženo, predmetna odredba ugovora o kreditu je bila razumljiva samo na formalnoj i gramatičkoj razini, ali tužiteljica (što proizlazi iz njezinog iskaza) nije mogla shvatiti ekonomske posljedice (za sebe) ugovorne odredbe, djelatnici banke tužiteljici nisu obrazložili koji se troškovi podmiruju plaćanjem te naknade, pa je stoga navedena odredba za tužiteljicu bila nerazumljiva jer ista nije mogla sa sigurnošću znati koja bi posljedica bila njezino prihvaćanje ili neprihvaćanje takve odredbe, nije mogla procijeniti ukupne ekonomske posljedice koje iz tih odredbi proizlaze, odnosno kako bi isto utjecalo na njezinu poziciju u kreditnom odnosu (zahtjev transparentnosti), a nije sadržavala niti parametre za određivanje visine (sukladno Odlukama i Tarifama banke).
32.1. Osim toga, potrebno je reći da banka nije dokazala koje je to pravedne i objektivno nastale troškove izravno pretrpjela prijevremenom otplatom kredita, niti je dokazala na što se točno odnosi visina troškova prijevremene otplate kredita, pa stoga pravila naplaćivanja naknade za prijevremenu otplatu kredita ne predstavljaju ništa drugo nego nadoknađivanje dijela iznosa kamata koji je prema ugovoru banka trebala dobiti do kraja trajanja ugovora, dakle naknadu neostvarenih kamata (izmakle dobiti, tako i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-112/2018-2 od 9. ožujka 2022.).
32.2. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio nepoštenom odredbu članka 9. Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti naknadu za prijevremenu otplatu kredita prema Tarifi Banke na preostali iznos kredita sukladno poslovnoj politici banke. Stoga, nepoštene su navedene odredbe članka 7. Ugovora o kreditu, te primjenom članka 96. stavka 1. ZZP-a, su ništetne u smislu članka 99. ZZP- a, pa je stoga odlučeno kao pod točkom III. izreke ove presude.
33. Budući da je odredba Ugovora o kreditu ništetna u članku 9. Ugovora o kreditu u kojom je ugovorena predmetna naknada, to se te odredbe među strankama ne mogu primijeniti i tuženik nema pravo na naplatu svog potraživanja na temelju takve ugovore odredbe. Odnosno, sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21. i 114/22. -dalje u tekstu: ZOO), tuženik je dužan tužiteljici vratiti ono što je primila po osnovi koja je utvrđena ništetnom. Dakle, tužiteljica ima pravo na isplatu naknade za prijevremenu otplatu kredita, pri čemu je između stranaka nesporno da je naknada za prijevremenu otplatu kredita je naplaćena 30. studenog 2017. u iznosu od 9.607,99 kuna. U odnosu na navod tuženik kako vještačenjem nije utvrđena naknada za prijevremenu otplatu kredita, valja istaknuti kako u spisu postoji dokaz (list 50 i 204 spisa) o visini naknade za prijevremenu otplatu kredita, pa isto niti nije bilo potrebno utvrđivati vještačenjem, a također tuženik tijekom postupka nije niti osporio da je predmetna naknada naplaćena.
33.1. Na ukupni iznos od 1.275,20 EUR-a tužiteljici pripadaju zatezne kamate sukladno članku 1115. ZOO-a od dana stjecanja (naplate naknade) jer je tuženik bio nepošten pa je obvezan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Tuženik je nepošten jer je povrijedio interese i prava potrošača jer je u potrošačkom ugovoru o kreditu koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena naknada o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, koja je uzrokovala znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa je nepoštena i time ništetna. Naknada za prijevremenu otplatu kredita je naplaćena 30. studenog 2017. u iznosu od 9.607,99 kuna, pa su zatezne kamate dosuđene u skladu s postavljenim zahtjevom. Visina stope zatezne kamate dosuđena je sukladno članku 29. stavku 2. ZOO-a. Slijedom navedenog, odlučeno kao pod točkom II. i IV. izreke ove presude.
34. Nije osnovan tuženikov prigovor zastare. Naime, odredbom članka 328. ZOO-a propisano je da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi, pa ne može zastarjeti zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe članka 9. Ugovora o kreditu. U odnosu na zahtjev za isplatu, ističe se da se radi o restitucijskom zahtjevu, te da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 30. siječnja 2020. zauzeto pravno shvaćanje broj Su-IV-47/2020 prema kojoj zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO-a, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora ili pojedinih njegovih odredbi, a što je u konkretnom slučaju donošenjem ove presude.
35. Tužiteljica je u uspjela u sporu u cijelosti, pa joj pripada naknada troška postupka sukladno članku 154. stavku 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. – dalje u tekstu: ZPP) u vezi članka 155. stavka 1. ZPP.
36. Tužiteljici je priznata naknada troška postupka i to naknada troška sastava tužbe u visini od 100 bodova sukladno Tbr. 7. točci 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2023.-dalje u tekstu: Tarifa), za sastavak obrazloženog podnesaka od 18.3.2019., 15.12.2020. (kojim se očitovao na nalaz i mišljenje vještaka) i 24.8.2023. (kojim je uredio tužbeni zahtjev sukladno Zakonu o uvođenju eura) za svaki u visini od po 100 bodova, sukladno Tbr 8. toč 1. Tarife, za sastav podneska 26.2.2020., a kojim je dostavio dokaz da je uplaćen trošak za vještačenje, u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8. toč. 4. Tarife, te zastupanja na ročištima od 12.11.2019., 16.1.2020., 19.2.2020., 2.11.2021., 24.10.2023., 10.2.2025. i 17.10.2025. za svako u visini od po 100 bodova sukladno Tbr 9. toč 1. Tarife, kao i troška zastupanja na ročištu za objavu odluke od 28.11.2023. i 12.11.2025. u visini od po 50, odnosno ukupno 1225 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda i sve uvećano za PDV 25%, ukupno iznosi 3.062,50 eura. Tužiteljici je priznata naknada troška sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 119,45, te predujam za provođenje financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura, a što sveukupno iznosi 3.447,40 eura, te je stoga odlučeno kao pod točkom V. izreke ove presude.
37. Tužiteljica je odbijena sa zahtjevom za naknadu troška ovog postupka za sastav podneska od 26.7.2018. u iznosu od 62,50 eura, budući da istim dostavlja samo dokaz o plaćenoj sudskoj pristojbi na tužbu, a to je sve mogla (i trebala) učiniti zajedno sa tužbom. Nadalje je odbijena sa zahtjevom za sastav podneska od 4.2.2019., 26.7.2019., 30.7.2020., 29.4.2021., 18.6.2021., 23.6.2021., 24.1.2023., 27.4.2023. u ukupnom iznosu od 500,00 eura, budući da se radi o požurnicama u ovome postupku, a postupak se mogao završiti i bez tih podnesaka, pa isti nisu bili potrebni za vođenje ovoga spora, sukladno članku 155. ZPP-a. Nadalje je odbijena sa zahtjevom za sastav podneska od 25.10.2021. i 29.8.2023. u ukupnom iznosu od 125,00 eura, budući da se radi o dostavi sudske prakse, a koji podnesak nije bio potreban za ovaj postupak, te se sud sam može upoznati sa sudskom praksom, a također je i odbijen za sastav podneska od 22.7.2025., u iznosu od 62,50 eura, budući da istim predlaže odgodu ročišta. Također je tužiteljica i odbijena sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka za sastave podnesaka od 27.5.2024. i 30.8.2024. u iznosu od 125,00 eura, budući da isti niti ne postoje u spisu, a također je i odbijena sa zahtjevom za suđenje u razumnom roku od 16.5.2023. u iznosu od 250,00 eura, budući da isti niti nije u spisu, ali i iz razloga jer isti nije bio potreban za vođenje ovoga postupka. Sud je odbio tužiteljicu i sa zahtjevom za sastav obrazloženog podneska od 30.1.2020. u iznosu od 250,00 eura, budući da se njime očitovao samo na navode koje su svjedoci iskazali na raspravi, a to je mogao i učiniti na raspravi na kojoj je bio prisutan i za koju mu je trošak postupka i dosuđen. Također je odbijen tužitelj i sa zahtjevom za sastav obrazloženog podneska od 17.1.2025. u iznosu od 250,00 eura, budući da isti nije morao ponovno specificirati tužbeni zahtjev nakon što je već isti specificirao zbog zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj, a za koji podnesak mu je priznat trošak, dok ovim podneskom samo izostavlja kune kao dvojno iskazivanje, a ostavlja eura, za što nije bilo potrebe u ovome postupku. Također je i odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova sudske pristojbe na presudu u iznosu od 133,92 eura, budući da istu nije niti platila. Stoga je sud djelomično odbio zahtjev tužiteljice za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 1.758,92 EUR, te donio odluku kao u točci VI. izreke ove presude.
38. Tuženik je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za naknadu troškova ovog postupka u iznosu od 2.812,50 eura, budući je isti u cijelosti izgubio parnicu, sukladno članku 154. stavku 1. ZPP.
Osijek, 12. studeni 2025.
Sudac
Marko Šimunić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ove presude koji se stranci koja je pristupila na ročište za objavu presude uručuje i time se dostava smatra izvršenom (članak 335. stavak 8. ZPP). Za stranku koja nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište za objavu presude (članak 335 stavak 9. ZPP). Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.
U slučaju iz članka 335. stavka 9. ZPP sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova gdje presuda mora biti istaknuta 8 dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP o dostavi pismena te joj rok za izjavljivanje žalbe teče od dana dostave presude (članak 335. stavak 11. ZPP). O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Dostaviti:
1. Punomoćniku tužiteljice
2. Punomoćniku tuženika
