Republika Hrvatska

Poslovni broj: Gž-1415/2025-3

Županijski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda i to Vedrane Perkušić predsjednice vijeća, dr. sc. Ivana Tironija, člana vijeća i sudca izvjestitelja te dr. sc. Daniele Pivčević, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ETŽ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Dinu Pivcu, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika pod 1) Grada Splita, OIB: 78755598868, Obala kneza Branimira 17, Split, zastupanog po punomoćniku, svom djelatniku, ET, i tuženika i pod 2) OT, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćniku Ivi Juričku, odvjetniku u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbama tuženika pod 1) Grada Splita i tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P 3086/24-19 od 7. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika pod 1) Grada Splita kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P 3086/24-19 od 7. travnja 2025.

i  r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika pod 1) Grada Splita, kao neosnovana, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P 3086/24-19 od 7. travnja 2025., u pobijanom dosuđujućem dijelu pod točkom II. izreke i to baš u dijelu u kojem je naloženu tuženiku pod 1) Gradu Splitu da s osnove naknade parničnog troška isplati tužitelju iznos od 8.002,42 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

II. Djelomično se uvažava žalba tužitelja te se djelomično preinačuje odluka o parničnom trošku iz točke II. izreke rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P 3086/24-19 od 7. travnja 2025. i to u nedosuđujućem (odbijajućem) dijelu (u odnosu na tuženika pod 1) Grada Splita), na način da se nalaže tuženiku pod 1) Gradu Splitu da s osnove naknade parničnog troška isplati tužitelju (pored već dosuđenog iznosa od 8.002,42 eura s pripadajućim zateznim kamatama) daljnji iznos od 500 eura (petsto eura).

III. Djelomično se odbija žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, poslovni broj: P 3086/24-19 od 7. travnja 2025. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke i to baš u dijelu u kojem je naloženo tužitelju da s osnove naknade parničnog troška isplati tuženiku pod 2) NT iznos od 1.359,38 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

Obrazloženje

1.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud donio presudu slijedećeg sadržaja:

I. Utvrđuje se da je tužitelj BT, OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik fizički i geometrijski točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], i to baš onog dijela koji je u skici sudskog vještaka za geodeziju Marka Miševića od prosinca 2006. g. izrađene u mjerilu 1:1000, označen žutom bojom i omeđen točkama 1,2,3,4 i 1 u površini od 456 m[2] ,a koja skica se smatra sastavnim dijelom izreke ove presude.

II. Ovlašćuje se tužitelj na parcelaciju nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski točno određeni realni dio iste pobliže označen i preciziran u t. I. izreke ove presude, te da se navedeni dio formira kao samostalna čestica zemljišta s novim brojem.

III. Ovlašćuje se tužitelj na temelju presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zatražiti i ishoditi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom, na ime tužitelja.

1.2. Nadalje, prvostupanjski je sud donio i rješenje kojim je u točki I. izreke utvrdio da je tužitelj povukao tužbu u odnosu na tuženika pod 2) MT. Također, prvostupanjski je sud odlučio o parničnom trošku na način da je u točki II. izreke naložio tuženiku pod 1) Gradu Splitu, da s ovog osnova isplati tužitelju iznos od 8.002,42 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Nadalje, u ovoj je točki izreke rješenja naložio tužitelju da s osnove naknade parničnog troška isplati tuženiku pod 2) ŽT i iznos od 1.359,38 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

2.1. Protiv prvostupanjske presude i rješenja u dijelu u kojem joj je naloženo plaćanje parničnog troška tužitelju, tuženik pod 1) Grad Split podnio je žalbu i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenih razloga predviđenih odredbama članka 353. stavak 1. točke 1. 2. i 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08. - Odluka USRH, 123/08., 57/11., 148/11.

- pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. - Odluka USRH, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP). Tuženik pod 1) Grad Split predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan, odnosno podredno da ju ukine i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

2.2. Tužitelj je podnio žalbu (iz svih žalbenih razloga) protiv dijela prvostupanjskog rješenja pod točkom II. izreke i to baš u dijelu u kojem mu nije dosuđen parnični trošak preko iznosa od 8.002,42 eura sa pripadajućim zateznim kamatama (u odnosu na tuženika pod 1) Grad Split, te u dijelu u kojem mu je naloženo isplatiti tuženiku pod 2) NT iznos od 1.359,38 eura sa pripadajućim zateznim kamatama.

3. Tuženici nisu podnijeli odgovor na žalbu tužitelja, a tužitelj nije podnio odgovor na žalbu tuženika pod 1) Grada Splita.

4. Žalba tuženika pod 1) Grada Splita nije osnovana, a žalba tužitelja djelomično je osnovana, a djelomično nije osnovana.

5. Predmet spora u ovoj žalbenoj fazi postupka jest zahtjev tužitelja da se utvrdi vlasnikom točno određenog realnog dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (površine 456 m[2] ), koji dio je točno određen u točki I. izreke pobijane presude. Također predmet spora je i zahtjev tužitelja da se nakon utvrđenja vlasnikom predmetne nekretnine ovlasti na parcelaciju, te po formiranju posebne čestice na predmetnom dijelu nekretnine čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upiše u zemljišnim knjigama kao vlasnik za cijelo, te novo formirane čestice.

6.1. Prije svega je za reći kako je prvostupanjski sud u ovom predmetu bio već donio presudu i to 23. travnja 2019. pod poslovnim brojem P 5381/18 kojim je tužbeni zahtjev djelomično prihvaćen, a djelomično odbijen kao neosnovan.

6.2. Odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika pod 1) Grada Splita, Županijski je sud u Splitu, dana 30. listopada 2019. pod poslovnim brojem Gž – 1701/2019 donio rješenje kojim je ukinuo pobijanu presudu od 23. travnja 2019. te vratio predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, a ovo na temelju odredbe članka 369. stavak 1. ZPP-a.

6.3. Prvostupanjski je sud u ponovljenom postupku otklonio uočenu bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, te je raspravio sva sporna pitanja na koja je upozorio drugostupanjski sud u svom rješenju od 30. listopada 2019. Na ovaj način prvostupanjski je sud postupio u suglasju sa odredbom članka 377. stavak 2. ZPP-a.

7. Ispitujući sada pobijanu prvostupanjsku presudu i rješenje od 7. travnja 2025. kao i postupak koji je prethodio njihovom donošenju, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi bila počinjena bilo koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka koje su predviđene odredbama članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

8.1. Nakon provedenog dokaznog postupka prvostupanjski je sud utvrdio slijedeće odlučne činjenice:

- da je pravomoćnim rješenjem Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo, imovinsko-pravne, stambene i komunalne poslove Općine Split, Odjela za imovinsko-pravne i stambene poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, broj 08/UP-I-2663/87 od 27. studenog 1987. g. ekspropriirana obiteljska stambena zgrada s pomoćnim objektima u [adresa] anagrafske oznake [adresa] izgrađena na čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], stvarnog vlasništva DT, pok. DT za ½ dijela, VT, Lukinog za ¼ dijela i ČT, Lukinog za ¼ dijela cjeline, a kao presumiranih nasljednika iza pok. GT, a radi izgradnje osnovne škole a predjelu [adresa] u [adresa],

- da su OTŽ, UT i JT podnijeli zahtjev za poništenje rješenja o eksproprijaciji od 27. studenog 1987. g., a sukladno odredbi čl. 48. st. 3. Zakona o izvlaštenju (Narodne novine broj 9/94 i 35/94),

-da su čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prema nalazu vještakinje za geodeziju Helene Matijašić, koje je izneseno na zapisnik o uviđaju od 21. listopada 1999. g. u pribavljenom upravnom predmetu koji se vodio povodom zahtjeva za poništenje rješenja o eksproprijaciji, poništene temeljem položajnog nacrta broj UP/I- 392-06/76-01/397 iz 1976. g. te da te čestice predstavljaju dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je, temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju ovog suda broj O - 2434/92 od 4. veljače 1993. g., raspoređena ostavina iza smrti pok. NTŽ na način da je VT, OTŽ i JT pripalo po 4/40 dijela, te da je, temeljem rješenja o nasljeđivanju ovog broj O-99/93 od 19. listopada 1994. g., ostavina iza smrti BTŽ raspoređena na način da je ČT pripao još dio od 10/40,

- da je rješenjem Odsjeka za imovinsko pravne poslove, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko pravne poslove, Ureda državne uprave u Splitsko-dalmatinskoj županiji od 5. rujna 2002. g. poništeno rješenje Općinskog komiteta za urbanizam, građevinarstvo, imovinsko-pravne, stambene i komunalne poslove Općine Split, Odjela za imovinsko-pravne i stambene poslove, Odsjeka za imovinsko-pravne poslove, broj 08/UP-I-2663/87 od 27. studenog 1987. g. i to baš u dijelu koji se odnosi na 22/40 idealnog dijela cjeline te određeno da će, po pravomoćnosti tog rješenja, Odjel za zemljišne knjige ovog suda izvršiti uknjižbu prava vlasništva 22/40 idealnog dijela nekretnine opisane u točki 1. rješenja, sadašnje oznake čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na ime tužitelja za 14/40 dijela, UT, pok. NTŽ za 4/40 dijela i JT, ž. E za 4/40 dijela (dakle za ukupno 22/40 dijela) uz istovremeno brisanje prava korištenja Općine Split,

- da je predmetna nekretnina ranije bila označena kao čest. zem. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] i čest. zgr. [katastarska čestica] z. u. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da su te čestice, a kao posljedica položajnog nacrta iz 1976. g. i eksproprijacije, poništene i postale dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],

- da je u svom nalazu i mišljenju te dopuni nalaza i mišljenja stalni sudski vještak Marko Mišević naveo da se predmetna nekretnina nalazi na dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na kojoj čest. zem. se nalaze i dijelovi drugih parcela i objekata, te da je, sukladno prerisu katastarskog plana, vještak utvrdio i identificirao utuženi dio koji je bio predmet eksproprijacije, a u naravi predstavlja dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 456 m²,

- da korisnik izvlaštenja, tuženik pod 1) grad Split na predmetnom realnom dijelu čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], nije sagradio objekt odnosno izveo radove radi kojih je predmetna nekretnina i bila eksproprirana,

- da je upravo tužitelj u posjedu predmetne nekretnine, obiteljska kuće sa okućnicom,

- da su JT i VT svoj dio na predmetnoj nekretnini prepustili tužitelju.

8.2. Posebno je za naglasiti kako je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku raspravio sporno pitanje kvalitete posjeda tužitelja na 18/40 dijela predmetnog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dakle onog dijela za koji nije poništeno rješenje o eksproprijaciji. U tom smislu prvostupanjski je sud utvrdio kako je tužitelj nakon donošenja rješenja o eksproprijaciji i nakon proteka roka u kojem tuženik pod 1) Grad Split nije sagradio objekt niti izveo bilo kakve radove radi kojih je predmetna nekretnina prvotno eksproprirana, nastavio nesmetano posjedovati predmetnu nekretninu (obiteljsku kuću sa okućnicom) kao pošteni posjednik, i to neometan od strane tuženika pod 1) Grada Splita. Na ovaj način da je tužitelj stekao pravo vlasništva predmetnog realnog dijela za 18/40 dijela, dakle onog dijela za koje rješenje o eksproprijaciji nije poništeno. U tom smislu prvostupanjski je sud prethodno utvrdio kako je tužitelj još prije podnošenja predmetne tužbe bio u poštenom posjedu predmetne nekretnine više od četrdeset godina.

8.3. Konačno za reći je i to reći kako je prvostupanjski sud u ponovljenom postupku otklonio sve dvojbe oko pitanja je li tužitelj jedini polaže vlasnička prava na predmetnoj nekretnini. Naime prvostupanjski je sud na nedvojben način utvrdio, za što je dao dostatno obrazloženje na str. 13. i 14. pobijane presude, kako je razrješenjem obiteljskih imovinsko – pravnih odnosa, odnosno odnosa među nasljednicima ranijih, sada pok. vlasnika predmetne nekretnine (i to baš putem pravnih poslova), tužitelj isključivi posjednik i vlasnik sporne nekretnine.

9. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer su rezultat logične i uvjerljive ocjene brojnih izvedenih dokaza kako to nalaže odredba članka 8. ZPP-a. Uostalom tuženik pod 1) Grad Split u žalbi nikakvim konkretnim dokazom ne dovodi u pitanje točnost i potpunost utvrđenja navedenog činjeničnog stanja, osim što osporava mogućnost parcelacije predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na način da se iz navedene nekretnine izdvoji fizički i geometrijski predmetni realni dio nekretnine.

10.1. Prvostupanjski je sud na točno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je sada pobijanom presudom prihvatio tužbeni zahtjev sadržaja kao u točkama I., II. i III. izreke pobijane presude. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno zaključio kako je tužitelj pravo vlasništva na 22/40 dijela predmetnog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao na temelju odredb i članaka 126. i 127. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 129/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12. i 52/14. dalje ZVDSP).

10.2. S druga pak strane tužitelj je pravo vlasništva na 18/40 dijela predmetnog realnog dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] stekao dosjelošću na temelju odredbe članka 159. stavak 4. ZVDSP-a.

11.1. Već je navedeno kako tuženik pod 1) Grad Split osim što u žalbi tek sasvim općenito i ničim argumentirano navodi kako prvostupanjski sud nije na nedvojben način utvrdio kvalitetu tužiteljeva posjeda predmetne nekretnine ističe i to da parcelacija na predmetnoj čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nije moguća. Konkretno, tuženik pod 1) Grad Split u žalbi ističe da se sporna parcelacija može tek provesti onda kada se izmijeni postojeći generalni urbanistički plan. U svezi sa ovim žalbenim razlogom za reći je slijedeće.

11.2. Prvostupanjski je sud u točkama II. i III. izreke prihvatio tužbeni zahtjev u dijelu u kojem je tužitelj zahtijevao ovlaštenje na parcelaciju predmetnog realnog dijela nekretnine na način da se na ovom dijelu formira samostalna zemljišnoknjižna čestica sa posebnim brojem te ovlaštenje da na temelju presude i prijavnog lista, na temelju kojeg će se provesti parcelacija, zatraži i ishodi u zemljišnim knjigama uknjižbu prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

11.3. Međutim pobijanom presudom kojom je prihvaćen tužbeni zahtjev u ovom dijelu ne provodi se parcelacija čestice, već se daje samo ovlast za parcelaciju. Samu parcelaciju provodi "katastar" u upravnom postupku u kojem ocjenjuje jesu li ispunjene sve zakonske pretpostavke za parcelaciju. U tužbenom zahtjevu, kojim se zahtjeva utvrđenje da je tužitelj vlasnik posebnog, fizički određenog, realnog dijela nekretnine neophodno je navesti ovlast za parcelaciju, kako bi se u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva, presudom dala ovlast za uknjižbu na novoformiranoj čestici. Uknjižba se provodi u izvanparničnom postupku. Dakle, u bitnome je za naglasiti kako na temelju prvostupanjske presude parnični sud ne provodi parcelaciju i uknjižbu, već tek u suglasju sa odredbom članka 127. stavak 1., odnosno odredbom članka 130. stavak 1. ZVDSP-a, daje samo ovlast za uknjižbu. Da li će konačno doći do uknjižbe odlučuje zemljišnoknjižni sud primjenjujući relevantne odredbe Zakona o zemljišnim knjigama.

12. Slijedom navedenog trebalo je, a u odnosu na prvostupanjsku presudu, žalbu tuženika pod 1) Grada Splita odbiti kao neosnovanu te potvrditi pobijanu presudu, a ovo na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude.

13.1. Prvostupanjski je sud u točki II. izreke rješenja naložio tuženiku pod 1) Gradu Splitu da s osnove naknade parničnog troška isplati tužitelju iznos od 8.002,42 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Također u ovoj točki izreke rješenja prvostupanjski je sud naložio tužitelju da s osnove naknade parničnog troška isplati tuženiku pod 2) iznos od 1.359,38 eura sa pripadajućim zateznim kamatama

13.2. Već je navedeno kako je protiv dosuđujućeg dijela rješenja kojim je tuženiku pod 1) Gradu Splitu naloženo da isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.002,42 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, tuženik pod 1) Grad Split podnio žalbu u kojoj, u odnosu na ovaj dio prvostupanjske odluke, ne navodi konkretne žalbene razloge.

13.3. No, i tužitelj je protiv odluke o trošku podnio žalbu. On je podnosi u odnosu na nedosuđujući dio kojim mu u odnosu na tuženika pod 1) Grad Split nije dosuđen parnični trošak preko dosuđenog iznosa od 8.002,42 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. Također tužitelj se žali i na dio odluke o parničnom trošku u kojem mu je naloženo da s ovog osnova isplati tuženiku pod 2) NT, iznos od 1.359,38 eura sa pripadajućim zateznim kamatama. U tom smislu tužitelj navodi kako je bio primoran u ovoj parnici proširiti tužbu na tuženika pod 2) MT i to po izričitoj uputi drugostupanjskog suda iz rješenja od 15. listopada 2015. U protivnom da bi mu tužba bila odbačena. Kako je tijekom postupka došlo do promjene zemljišnoknjižnog stanja na način da tuženik pod 2) MT više nije uknjižen niti za jedan dio predmetne nekretnine, već Grad Split, to da je povukao tužbu u odnosu na tuženika pod 2) MT. Stoga tužitelj smatra kako ga je nezakonito obvezivati da plaća parnični trošak tuženiku pod 2) NT.

14. Odluka o parničnom trošku koji se odnosi na tuženika pod 1) Grad Split, (dosuđujući dio od 8.002,42 eura sa pripadajućim zateznim kamatama) pravilno je i zakonito donesena na temelju odredbi članka 154. stavak 1. i 155. ZPP -a. Stoga je žalbu tuženika pod 1) Grada Splita i u odnosu na dosuđujući dio odluke o parničnom trošku za iznos od 8.002,42 eura trebalo odbiti kao neosnovanu te u ovom dijelu potvrditi prvostupanjsko rješenje. Stoga je odlučeno kao u točki I. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP -a.

15. Tužitelju je bio zastupan po punomoćniku koji je odvjetnik. U odnosu na tuženika pod 1) Grad Split, pored dosuđenog mu iznosa parničnog troška od 8.002,42 eura trebalo mu je priznati i parnični trošak sastava podneska od 7. ožujka 2007. 100 bodova, a ovo na temelju odredbe T. br. 8. točka 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br. 138/23., dalje „Tarifa“). Nadalje tužitelju je trebalo priznati trošak zastupanja na ročištu za glavnu raspravu od 28. ožujka 2017. 100 bodova na temelju odredbe T. br. 9. toč. 1 „Tarife“. Pri vrijednosti jednog boda od 2,00 eura (T. br. 54. „Tarife“) te uzimajući u obzir porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (T. br. 46. „Tarife“) tužitelju je za ove dvije radnje trebalo priznati parnični trošak u iznosu od ukupno 500,00 eura, koji iznos prvostupanjski sud nezakonito nije dosudio tužitelju. Za iznos preko navedenih 500,00 eura, prvostupanjski sud osnovano nije dosudio tužitelju parnični trošak. Slijedom navedenog trebalo je žalbu tužitelja djelomično uvažiti te odlučiti kao u točki II. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a ovo u suglasju sa odredbom članka 380. točka 3. ZPP-a. Kako tužitelj u pretežnom dijelu nije uspio sa žalbom to mu nije priznat ni djelomičan trošak sastava ovog podneska.

16.1. Drugostupanjski je sud u obrazloženju ukidnog rješenja od 15.listopada 2015. (poslovni broj: Gž – 442/2015) pored ostalog naveo kako iz dokaznog postupka proizlazi da na predmetnoj nekretnini postoji suvlasništvo više osoba (ne samo Grada Splita). Kako tužitelj traži zapravo razvrgnuće suvlasničke zajednice diobom na način da mu u vlasništvo pripadne točno određeni i fizički odvojeni realni dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], to da svi suvlasnici u takvoj parnici imaju svojstvo nužnih suparničara. Stoga da svi uknjiženi suvlasnici moraju sudjelovati u postupku jer bi u protivnom postojala procesna smetnja za postupanje po tužbi i vođenju parnice. Slijedom navedenog drugostupanjski je sud naveo kako u takvoj situaciji tužbu treba vratiti tužitelju radi dopune na način da kao tuženike označi sve suvlasnike, sve pod prijetnjom posljedica predviđenih odredbama članka 109. ZPP-a. Kod takvog stanja stvari tužitelj je zaista dopunio tužbu u odnosu na uknjiženog suvlasnika MT (tuženika pod 2). Nakon što je tijekom postupka došlo do brisanja njegovog prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini, tužitelj je u odnosu na njega povukao tužbu. 16.2. U svezi žalbe tužitelja je za reći kako je tuženik pod 2) MT, zaista morao biti označen kao tuženik u ovom postupku, a iz razloga koji su već navedeni. Prvostupanjski se sud u pobijanom rješenju kojim je dosudio parnični trošak tuženiku pod 2) NT pravilno pozvao na odredbu članka 155. stavak 1. ZPP-a kojom je propisano kako će tužitelj koji povuče tužbu naknadi tuženiku troškove postupka.

16.3 Naime u konkretnom slučaju nisu ostvarene iznimke iz odredbe članka 155. stavak 2. ZPP-a koje bi opravdavale da tuženik pod 2) MT naknadi tužitelju parnični trošak.

16.4. Slijedom navedenog prvostupanjski je sud pravilno i zakonito naložio tužitelju da tuženiku pod 2) NT naknadi parnični trošak u iznosu od 1.359,38 eura sa pripadajućim zateznim kamatama, a ovo na temelju odredbe članka 158. stavak 1., 154. stavak 1. i 155. ZPP-a. Stoga je odlučeno kao u točki III. izreke ovog drugostupanjskog rješenja, a ovo na temelju odredbe članka 380. točka 2. ZPP -a.

U Splitu 12. studenoga 2025.

Predsjednica vijeća:

Vedrana Perkušić