REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI KAZNENI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Ilica-Selska, Ilica 207

Poslovni broj: K-1511/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski kazneni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Marku Benčiću kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Leonarda Lavaronija kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv okrivljenog NM zbog kaznenog djela iz čl. 230. st. 1. Kaznenog zakona (NN br. 125/11, 144/11, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24; dalje u tekstu: KZ/11), a povodom optužnice OKDO Zagreb broj KO-DO-1085/2025 od 21. srpnja 2025., nakon održane javne rasprave u prisutnosti tužiteljice OM (OKDO Zagreb), branitelja Stipice Akrapa, odvjetnika iz Zagreba, i okrivljenog, dana 12. studenog 2025.

p r e s u d i o  j e

okrivljeni NM, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin BM i EM, rođene N, rođen **.**.1991. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], a boravištem u [adresa], državljanin RH, građevinar, pismen sa završena dva razreda srednje škole, dobrog imovnog stanja, u iznosu od 1.000,00 eura, neoženjen, bez djece, suvlasnik kuće na adresi prebivališta i suvlasnika u 1/6 dijela vikendice na Rudama, Samobor, vojsku nije služio, bez odlikovanja, osuđivan, nalazi se u istražnom zatvoru,

k r i v  j e

što je:

dana 28. svibnja 2025., oko 19,50 sati, u Zagrebu, Avenija Marina Držića nasuprot kbr. 85, na tramvajskom stajalištu „Folnegovićevo naselje“, smjer jug, u cilju neovlaštenog stjecanja svih predmeta koje pronađe, prišao BM koji je čekao tramvaj, te ga najmanje jedan put zatvorenom šakom udario u predjelu nosa, nakon čega mu je uzeo novčanik u kojem su se nalazili osobna iskaznica ser. broja [serijski broj], ZET kartica, kartica HŽ Putnički prijevoz, zdravstvena iskaznica, bijela kartica Grada Zagreba, ser. broja [serijski broj], HPB Visa kartica na ime ĐM, ser. broja [serijski broj] 4703 5376 3003, i mobitel marke Meanit, crne boje, IMEI broja 354 293 [broj telefona], sa SIM karticom ser. broja [broj SIM kartice], oštetivši BM za neutvrđeni iznos, ali svakako veći od 132,72 eura,

dakle, uporabom sile protiv neke osobe oduzeo tuđe pokretne stvari s ciljem da ih protupravno prisvoji,

čime je počinio kazneno djelo protiv imovine - razbojništvo - opisano i kažnjivo po čl. 230. st. 1. KZ/11,

pa mu se temeljem čl. 230. st. 1. KZ/11

i z r i č e

kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci.

Temeljem čl. 58. st. 1. KZ/11 okrivljenom se opoziva uvjetna osuda izrečena u presudi ovog suda posl. br. K-1529/2024 od 19. rujna 2024. godine, a koja je postala pravomoćna 9. listopada 2024. godine, kojom je okrivljenom izrečena kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci s rokom provjeravanja od 2 (dvije) godine.

Temeljem čl. 58. st. 3. i čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 okrivljenom se kao utvrđena uzima kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 6 (šest) mjeseci izrečena ovom presudom te kazna zatvora u trajanju od 11 (jedanaest) mjeseci izrečena uz uvjetnu osudu u prethodno navedenom drugom predmetu ovog suda, pa se okrivljenom

i z r i č e

JEDINSTVENA KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 2 (DVIJE) GODINE.

Temeljem čl. 54. KZ/11 okrivljenom se u izrečenu jedinstvenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 28. svibnja 2025. godine pa nadalje.

Temeljem čl. 69. KZ/11 okrivljenom se izriče sigurnosna mjera "Obveznog liječenja od ovisnosti", koja može trajati do prestanka izvršenja kazne zatvora.

Temeljem čl. 148. st. 1. i 6. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 okrivljeni je na ime troškova kaznenog postupka dužan platiti 545,53 EUR na ime troškova psihijatrijskog vještačenja te iznos od 123,38 EUR na ime sudskomedicinskog vještačenja, s time da se oslobađa svih ostalih troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Nakon što je uvodno navedenu optužnicu potvrdilo optužno vijeće, pred ovim sudom je 26. rujna 2025. godine započela rasprava koja je završila 12. studenog 2025. godine izricanjem ove presude.

2. Na pitanje kakav stav zauzima prema optužbi okrivljeni NM izjasnio se da se ne smatra krivim, pa je sud u dokaznom postupku uz suglasnost stranaka saslušao oštećenog BM, pročitao i razgledao izvješće o uhićenju i dovođenju okrivljenog, liječničku dokumentaciju za okrivljenog, službenu zabilješku o dojavi, zapisnik s potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta te potvrdom o vraćanju predmeta, zapisnik o prisutnosti alkohola kod okrivljenog, izvode iz KE i PE za okrivljenog, liječničku dokumentaciju za oštećenog, kao i spis ovog suda K- 1529/2024, a protiv istog okrivljenog zbog kaznenih djela iz čl. 235. i čl. 236. st. 1. KZ/11. Sud je uz protivljenje tužitelja kao svjedoke saslušao policijske službenika UM i VM, s time da je okrivljeni povodom vlastitog prijedloga ispitan prije ispitivanja policijskih službenika. Sud je također proveo saslušao psih. vještaka dr. Strahimira Sučića, a budući da je on u prethodnom postupku dao svoj nalaz i mišljenje. Na ročištu 24. listopada 2025. godine ponovno je ispitan okrivljeni, s time da je istog dana dovršena rasprava, ali je predsjednik vijeća temeljem čl 448. st. 1. ZKP/08 ponovo otvorio raspravu radi sudskomedicinskog vještačenja, pa je stoga 12. studenog 2025. godine svoj nalaz i mišljenje dala vještakinja dr. Vedrana Petrovečki, a nakon kojeg nalaza i mišljenja je tužiteljica djelomično izmijenila činjenični opis kaznenog djela, a kako je to navedeno u izreci činjeničnog opisa ove presude.

3. Na temelju ovako provedene rasprave, a brižljivo cijeneći kako svaki od ovih izvedenih dokaza zasebno, kao i sve ove dokaze u međusobnom odnosu, sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljeni počinio kazneno djelo razbojništvo iz čl. 236. st. 1. KZ/11, a kako mu je izmijenjenom optužnicom bilo stavljeno na teret.

3.1. U postupku između stranaka nije bilo sporno vrijeme i mjesto događaja, međutim, sporne su bile sve bitne činjenice vezane za bitne elemente bića ovog kaznenog djela, dakle, uporaba sile od strane okrivljenog protiv oštećenika s oduzimanjem oštećenikovih poketnih stvari i s ciljem da ih okrivljeni protupravno prisvoji.

3.2. Okrivljeni je, naime, u svojoj obrani kao bitno na ročištu 10. listopada 2025. godine istaknuo da je oštećenika prije događaja znao viđati u prolazu, ali nikada se s njime nije družio niti komunicirao. Kritične zgode ušao je u tramvaj u kojem se već nalazio oštećenik te vidio i čuo kako ovaj rukama lamata i galami, na što se posvađao sa dvije mlađe žene koje su ga odgurnule, te je on pao na pod, a prilikom ustajanja opet počeo galamiti. Oštećenik je, ustavši, krenuo prema tim ženama vrijeđajući ih, pa ga je okrivljenik pljusnuo, primio za ruke te posjeo na stolac, a nakon što su te žene nastavila oštećenika vrijeđati, a okrivljeni im rekao da se smire te da će dati policiju da bi na sljedećoj stanici izašao van s oštećenikom. Posjeo je oštećenika na klupu te mu uzeo mobitel, rekavši mu da će zvati policiju te da sve što ima kod sebe stavi na klupu. U jednom trenutku okrivljeni je vidio da prema njima dolaze dva policajca te krenuo prema njima s njegovim stvarima i mobitelom s namjerom da im to preda i kaže što se dogodilo, da bi mu jedan od tih policajaca rekao da stane kod vozila. Policajci su otišli do oštećenog, razgovarali s njim desetak minuta, vratili se do okrivljenog, stavili ga u vozilo i odvezli u policiju. Dalje je naveo da je od ulaska pa do dolaska policije imao samo namjeru da pozove policiju, zadrži oštećenika do dolaska policije, a pritom mu rekavši da izvadi sve stvari, bojeći se da nema nož ili slično. Oštećeniku je također rekao da izvadi osobnu iskaznicu, a u slučaju da pobjegne da znaju o čemu se radi. Istina je da je on kritične zgode malo popio, dok je oštećeni bio skroz pijan. Prilikom ispitivanja 24. listopada 2025. dodao je još da je oštećenog tada ošamario u predjelu lijeve strane brade a i zato što je prilikom ustajanja tim djevojkama govorio "kurve, sad ćete vidjeti" i sl. Dodao je da se oštećeni nije posebno opirao kad ga je primio i zajedno s njim izašao iz tramvaja, ali je oštećeni htio pobjeći, a što mu okrivljeni nije dopustio. Oštećeni je počeo mahati rukama vičući na njega da se makne i da je idiot pa ga je gurnuo na klupu na stanici, držeći ga dok je ovaj sjedio na rame, rekavši prolaznicima da zovu policiju, a budući da je njegov mobitel bio potrgan. Krenuo je prema policajcima u namjeri da, ako oštećeni pobjegne, znaju o kome se radi, htijući pritom predati sve oštećenikove predmete policiji. S obzirom na između ta dva ispitivanja ispitane policijske službenike koji su došli na mjesto događaja, okrivljeni je dodao da je saslušan policajac kritične zgode u civilu, a kad je on krenuo prema njemu, policajac je prešao kolnik Držićeve, a u suprotnom smjeru okrivljeni prešao prugu, pa su se sastali kod grmlja uz prugu te, prije nego što je došao do okrivljenog, okrivljeni mu je na metar udaljenosti rekao, pokazujući na oštećenog, da je napao djevojke u tramvaju, na što je policajac rekao "dobro, dobro" i uputio ga da stane do marice, što je okrivljeni i učinio i tamo zatekao drugog policajca. U tom trenutku vidio je kako policajac u civilu dolazi do oštećenog. Stoga mu okrivljeni nije uspio predati stvari oštećenika već je došao do marice i dalje držeći te stvari u ruci. Policajac u civilu vratio se do njega pitavši ga ima li kakve isprave od oštećenog, što je okrivljeni potvrdio izvadivši kartice i mobitel, te se policajac s tim stvarima vratio do oštećenog. Kako mu oštećeni očito nije potvrdio da su to njegove stvari, policajac se vratio do okrivljenog pa mu je okrivljenik potvrdio da su to oštećenikove stvari. Nakon toga policajac se vratio do oštećenika, ali je u to došlo drugo policijsko vozilo pa je policajac ponovno došao ali sad s oštećenim do okrivljenog, kada je oštećeni držao maramicu oko nosa i bio malo krvav. Na kraju je rekao da oštećenika niti u jednom trenutku udario šakom u glavu ili ga ošamario u predjelu nosa, objasnivši da su oštećenikove ozljede najvjerojatnije nastale zbog prethodnog pada u tramvaju. Odgovarajući na pitanja, rekao je da je u tramvaj ušao na Trgu bana Jelačića, da je oštećenik oko glavnog kolodvora počeo zlostavljati žene, a njih dvojica su izašla iz tramvaja na Držićevoj ulici. Odgovorio je također da je oštećeniku rekao da izvadi stvari isključivo zbog načina na koji se ovaj prethodno ponašao prema navedenim ženama, zbog poziva policiji, a i bojeći se da oštećeni ne pobjegne. Nakon što je uspio utipkati 112 kao policiji, ugledao je policajce.

3.3. Oštećenik BM kao bitno je istaknuo da se vozio u tramvaju broj 6 od Trga bana Jelačića, odlučivši u jednom trenutku izaći iz tramvaj te zapušiti, a zbog čega je s još nekim ljudima izašao u Folnegovićevom naselju. Tada mu je prišao okrivljeni kojeg do tada nikad nije vidio, rekavši da izvadi sve što ima iz džepova, te mu je iz načina na koji mu je ovaj to rekao, tj. iz straha, predao sve, a ovaj ga udario u nos. Nikada mu nije vraćen novčanik koji je tada imao s domovnicom u krsnim listom, a okrivljenom predao što mu je ovaj uzeo, različite kartice i možda najviše 100 eura. Drugi dan u bolnici policija mu je vratila sve kartice i isprave, ali mu nije vraćen niti novčanik, niti novac, niti domovnica s krsnim listom. Kad je došla policija, bio je sa, a budući da je okrivljenik pobjegao, od udarca u glavu je pao na pod. S obzirom na zapisnik o ispitivanju pred policijom rekao je da se sjeća da se radilo o dvojici počinitelja između 17 i 18 godina, da je on zvao policiju, bio je u šoku, krv mu je prestala teći tek kad mu je policajac dao vatu iz prve pomoći, a na navode da je galamio u tramvaju te se svađao sa ženama rekao je da ni sa kim nije razgovarao ni komunicirao, a posebno ne svađao se bilo s kime.

3.4. Policijski službenik PM kao bitno je istaknuo da su kolega VM i on bili u ophodnji s "maricom" kad su dobili dojavu da mlađa osoba napada stariju na križanju Folnegovićevog nasilja i Avenije Marina Držića. Izašavši iz vozila, na 15 m udaljenosti ugledali su mlađeg muškarca kako stoji te kako blizu njega sjedi stariji muškarac. Stoga su im prišli i vidjeli da je stariji muškarac krvav, pa je on krenuo postupati prema mlađem muškarci, a kolega VM prema starijem. Niti jedan od njih dvojice samoinicijativno im ništa nije rekao, s time da je mlađi muškarac bio nervozan i izgledao kao da bi mogao pobjeći, pa mu je rekao da mu da osobnu iskaznicu. Kako nije imao iskaznicu, predao je njenu fotokopiju, da bi mu svjedok rekao da izvadi sve što ima u džepovima. Naime, sve se to događalo kod "marice", tj. kad su im svjedok i VM prišli. Svjedok je mlađem muškarcu rekao da ode s njim do "marice", a VM je ostao sa starijim muškarce. Prilikom predaje stvari, mlađi muškarac mu je osim svoji predao i stvari starijeg muškarca s ispravama koje su glasile na njega, a isto tako i jedan mobitel. Hitna pomoć je došla po njihovom pozivu te odvela starijeg muškarca, a mlađeg su odveli u postaju. Odgovarajući na pitanja rekao je da, nakon što su on i VM uočili tu dvojicu muškaraca približavajući im se, nije niti u jednom trenutku primijetio da bi mlađi muškarac krenuo prema njima da im što preda, a niti da je imao što u rukama kad su došli do njega.

3.5. VM, koji je kritične zgode bio u ophodnji s O, rekao je da su na temelju dojave da mlađi muškarac napada starijeg muškarca krenuli s obilježenim službenim vozilom na mjesto događaja te je prvo što je došavši tamo vidio kako jedan muškarac stoji do tog drugog pokušavajući stati na tračnice, dok drugi sjedi na klupi do njega. Parkirali su na 20-ak metara udaljenosti od njih pa su došli do njih dvojice, s time da je stariji muškarac bio krvavog nosa, mokar po hlačama, očito od uriniranja, obojica su bili pijani. Niti jedan od njih ništa im samoinicijativno nije rekao. VM je stoga prišao okrivljenom tražeći ga isprave, što ovaj nije učinio, pa ga pitao što se dogodilo, te je počeo pričati dok je ovaj drugi muškarac šutio, s time da je razgovor s okrivljenim trajao najviše 2 minute. Nakon toga okrenuo se oštećenom i tražio njegove isprave, s time da je isti cijelo vrijeme nešto mrmljao, pipajući po sebi kao da nešto traži, ali mu ni on nije ništa dao. Na to je pozvao UM koji je s okrivljenim otišao do njihovog vozila te su u jednom trenutku bili PM s okrivljenim s jedne strane, a VM s oštećenim udaljeni desetak metara. VM se prvenstveno bavio smirivanjem oštećenog budući da se ponašao kao da želi pobjeći ili otići, iako je sav bio krvav. Dopustio je mogućnost da je on samo još uz potvrdu okrivljenom uzeo mobitel. Odgovarajući na pitanja, rekao je da, u trenutku kad su prišli okrivljenom, ovaj ništa nije imao u ruci niti se ponašao kako da im namjerava nešto predati, nego kao da želi otići. Odgovarajući na pitanja okrivljenog, rekao je da se okrivljeni, kad ga je uočio, počeo polako kretati, ali koso od njega, kao da želi otići.

3.6. Na temelju liječničke dokumentacije za oštećenika, sudskomedicinska vještakinja je u svom nalazu i mišljenju kao bitno istaknula da je oštećeni kritične zgode zadobio prijelom nosne kosti koja u konkretnom slučaju predstavlja tjelesnu ozljedu te bi ona s obzirom na ostale dokaze mogla upravo nastati udarcem nekog tupotvrdog sredstva, tj. šakom, kako ističe oštećenik, silom slabog intenziteta. Ova ozljeda morala je nastati u položaju sudionika sučelice zbog centralnog položaja nosa i načina na koji je ozljeda nastala. U odnosu na iskaz okrivljenog, da je oštećenog ošamario u predjelu lijeve strane brade, rekla je da u pravilu takva ozljeda nastaje šakom, ali da teoretski nju nije moguće isključiti i tvrdim dijelom dlana. Na nastanak ovakve ozljede dovoljan je samo jedan udarac slabog intenziteta, s time da nije moguće isključiti da bi ova ozljeda nastala i prije ovog udarca od strane okrivljenog.

3.7. Iz prethodno navedenog jasno proizlazi da je u svim bitnim činjenicama iskaz oštećenika jasan, okolnosan, logičan i životan, pa dakle uvjerljiv i istinit. Njegov iskaz je također u bitnim činjenicama posredno suglasan uvjerljivim iskazima obojice policijskih službenika, a isto tako i nalazu i mišljenju sudskomedicinske vještakinje. Stoga se po mišljenju suda događaj dogodio upravo ovako kako je naveo okrivljeni, dakle, da ga je, istina, dok je sam bio u pijanom stanju, šakom u predjelu nosa udario okrivljeni, a nakon toga zbog ovog udarca od njega zatražio da mu preda sve stvari koje ima kod sebe, a što je oštećenik zbog straha i učinio, a sve kako bi se protupravno okoristio na štetu oštećenika. Dakle, ovim iskazima i dokazima suprotan je iskaz okrivljenika, koji ističe da je njegova jedina namjera bila da oštećenika radi sukoba s putnicima u tramvaju zadrži do dolaska policije te mu oduzme sve stvari koje je oštećenik imao kod sebe isključivo kao mjeru kojom bi ga spriječio da pobjegne. Naime, posebno iz iskaza policijskih službenika proizlazi da se okrivljeni, nasuprot vlastitim navodima, ponašao kako da želi što prije otići ili čak pobjeći, te da okrivljeni njima nije ništa želio samo inicijativno predati, a posebno ne da je krenuo prema njima prije nego što su oni krenuli prema njemu. Uzimajući u obzir također navode pol. službenika da je oštećeni sjedio na klupi držeći se za krvav nos, kao i dio iskaza oštećenika kako ga je okrivljeni udario, te nalaz i mišljenje sudskomedicinske vještakinje, proizlazi stoga da je okrivljeni, koji je bio u pijanom stanju, također pijanog oštećenika jednostavno šakom udario u nos, da bi mu nakon toga na zapovijed da mu preda sve stvari oštećenik, kako je rečeno, iz straha, predao sve što ima kod sebe. Ovakva obrana okrivljenog je, dakle, neuvjerljiva i neistinita s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti.

4. S obzirom na ova činjenična utvrđenja suda, sud je, a na temelju u prethodnom postupku provedenog i na raspravi potvrđenog nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka, utvrdio da je okrivljeni bio kriv. Psihijatrijski vještak dr. Strahimir Sučić je, naime, kao bitno istaknuo da okrivljeni boluje od sindroma ovisnosti o alkoholu i disocijativnog poremećaja osobnosti te je kritične zgode bio smanjeno, ali ne bitno ubrojiv, stoga i kriv.

5. U ponašanju okrivljenog stekli su se svi bitni elementi bića kaznenog djela razbojništva iz čl. 230. st. 1. KZ/11., a budući da je okrivljeni udarcem šakom u nos oštećenika istom oduzeo sve predmete koje je oštećenik koje je tada imao kod sebe, a s ciljem da ih prisvoji bez ikakve pravne osnove. Čineći ovo djelo, okrivljeni je postupao s izravnom namjerom, tj. svjestan svih ovih bitnih elemenata bića kaznenog djela, želeći da se ti bitni elementi ostvare, a što se i dogodilo.

7. Kako je okrivljeni proglašen krivim, to mu je sud izrekao u rasponu za ovo kazneno djelo između jedne godine i deset godina kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i šest mjeseci, uzevši okrivljeniku kao olakotno smanjenu ubrojivost i dugogodišnje zdravstvene probleme, a kao otegotno što je počinjenjem ovog kaznenog djela okrivljenom ne samo nanio tjelesnu ozljedu, već je pukim slučajem došlo do toga da mu nije nanio i tešku tjelesnu ozljedu, tj. prijelom nosa s pomakom nosnih kostiju, kao i što je do sada jednom kazneno osuđen. Okrivljeni je naime drugom presudom ovog suda u predmetu br. K-1529/24 od 19. rujna 2024. godine, a koja je postala pravomoćna 9. listopada 2024. godine, izrečena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 9 mjeseci, a koja istječe 9. listopada 2026. godine. Kako je kazneno djelo u ovom predmetu počinio u roku provjeravanja po navedenoj presudi, tj. 28. svibnja 2025., te kako mu je u ovom predmetu izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 godine i 6 mjeseci, to mu je sud temeljem čl. 58. st. 1. KZ/11 opozvao tu uvjetnu osudu te nakon toga čl. 58. st. 3. i čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 kao utvrđene uzeo kaznu zatvora od 1 godine i 6 mjeseci u ovom predmetu i kaznu zatvora od 11 mjeseci u drugom predmetu, stoga mu je izrečena kazna zatvora u trajanju od 2 godine, pri čemu je okrivljenom kao olakotno uzeto njegovo zdravstveno stanje i smanjena ubrojivost u vrijeme počinjenja kaznenog djela, a kao otegotno njegova dosadašnja neosuđivanost i prethodno navedena činjenica da je počinjenjem ovog kaznenog djela oštećeniku nanio tjelesnu ozljedu. Okrivljeniku je također, a s obzirom na mišljenje psihijatrijskog vještaka izrečena sigurnosna mjera iz čl. 69. KZ/11 "Obveznog liječenja od ovisnosti", i to od alkohola, a kako bi se spriječilo okrivljenika da zbog te ovisnosti u budućnosti počini novo kazneno djelo. Po mišljenju suda, samo se uz izricanje ovakvih kaznenih sankcija može osigurati svrha kaznenih sankcija, tj. izraziti društvena osuda zbog počinjenog kaznenog djela, jačati povjerenje građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava, utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja te omogućiti počinitelju ponovno uključivanje u društvo.

8. Budući da se okrivljeni od 28. svibnja 2025. godine, pa i nadalje, jer mu je produljen istražni zatvor, nalazi u istražnom zatvoru, to mu se temeljem čl. 54. KZ/11 cijelo to vrijeme koje će provesti u istražnom zatvoru uračunava u jedinstvenu kaznu zatvora.

9. Okrivljeni je proglašen krivim, pa je stoga temeljem čl. 148. st. 1. ZKP/08 dužan platiti troškove kaznenog postupka, i to stvarno nastale troškove psihijatrijskog vještačenja u iznosu od 545,35 EUR, kao i sudskomedicinskog vještačenja u iznosu od 123,38 EUR. S druge strane, s obzirom da je prosječnog imovnog stanja te da se neko vrijeme već nalazi u istražnom zatvoru, okrivljeni je temeljem čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobođen plaćanja ostalih troškova kaznenog postupka.

U Zagrebu 12. studenog 2025.

Sudac:

Marko Benčić

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude temeljem čl. 463. st. 1. ZKP/08 nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u 4 (četiri) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA:

1. OKDO Zagreb na broj KO-DO-1085/2025 - web servisom

2. Okrivljeni NM - putem Zatvora u Zagrebu

3. Branitelj odvj. Stipica Akrap - e-Komunikacijom

4. Zatvor u Zagrebu - e-mailom