REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2432/2025-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Meri Dominis Herman uz sudjelovanje Slobodanke Gorsensky, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja Zagorski vodovod d.o.o., Zabok, Ksavera Šandora Đalskog 1, OIB: 61979475705, kao pravni sljednik društva HUMVIO d.o.o., Hum na Sutli, Lastine 1, OIB: 57056832546, kojeg zastupa opunomoćenica Ksenija Kantura, odvjetnica u Zaboku, M. J. Zagorke 5B, protiv tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, Zagreb, Koturaška cesta 43/IV, OIB: 95857869241, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba i- Program d.o.o., Lug Samoborski, Kneza Zdeslava 4, OIB: 62101733920, kojeg zastupa opunomoćenik Pero Lozica, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Golub i partneri, Zagreb, Gajeva 2A i GPZ - Gradnja d.o.o., Zagreb, Zadarska 77, 6659290041, OIB: kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Kapor, odvjetnik u Zagrebu, Zadarska 77, radi javne nabave, 12. studenoga 2025.

p r e s u d i o  j e

I Poništava se točka 2. i 3. rješenja tuženika Državne komisije za kontrolu postupaka javne nabave, KLASA: UP/II-034-02/14-01/118, URBROJ: 354-01/14-7 od 6. ožujka 2014.

II Nalaže se tuženiku da u roku 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke donese novu odluku o troškovima žalbenog postupka te da u ponovljenom postupku postupi u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju presude.

III Nalaže se tuženiku (OIB: 95857869241) da tužitelju (OIB: 61979475705) nadoknadi troškove upravnog spora u ukupnom iznosu 4.812,50 eura (četiritisućeosamstodvanaesteuraaipedesetcenti) u roku 30 dana od dana primitka ove presude, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova do isplate, ako ih tuženik ne podmiri u ostavljenom roku.

IV Odbija se zahtjev za nadoknadu troškova u preostalom iznosu.

Obrazloženje

1. Presudom ovoga suda poslovni broj UsI-1283/14-22 od 13. svibnja 2016., odbijen je zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika KLASA: UP/II-034-02/14- 01/118, URBROJ: 354-01/14-7 od 6. ožujka 2014., kojim je poništen dio dokumentacije za nadmetanje zahvaćen nezakonitošću (točka 1. izreke) te naloženo tužitelju da u roku 16 dana od dana javne objave rješenja na internetskim stranicama tuženika nadoknadi žalitelju i-Program d.o.o., Lug Samoborski i žalitelju GPZ-Gradnja d.o.o., Zagreb troškove žalbenog postupka svakom u iznosu od 162.257,50 kuna te je odbijen zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova žalbenog postupka (točka 2. i 3. izreke). Točkom 4. izreke odbijen je zahtjev naručitelja za nadoknadom troškova žalbenog postupka.

2. Presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Usž- 2870/16-3 od 22. veljače 2017., odbijena je žalba tužitelja te je potvrđena naprijed navedena presuda ovoga suda. Protiv navedene presude Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, Državno odvjetništvo Republike Hrvatske (dalje: DORH) podnijelo je zahtjev za izvanredno preispitivanje zakonitosti pravomoćne presude zbog pogrešne primjene materijalnog prava, a koji zahtjev je usvojen odlukom Broj: U-zpz-52/2017-9 od 26. ožujka 2025. i ukinuta je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2870/16-3 od 22. veljače 2017., i presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-1283/14-22 od 13. svibnja 2016., u dijelu koji se odnosi na troškove žalbenog postupka (2. i 3. izreke osporenoga rješenja) i predmet je u tom dijelu vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

3. Tužitelj u tužbi između ostaloga pobija odluku o troškovima za koju navodi da je pogrešna i iz razloga jer tuženik nije valjano utvrdio vrijednost predmeta spora, a o kojoj ovisi visina troškova prema Odvjetničkoj tarifi. Smatra da je tuženik bio dužan savjesno ocijeniti radi li se o dokumentaciji procjenjive vrijednosti ili se zapravo radi o predmetu žalbenog postupak koji je neprocjenjiv. Ističe da je trebalo primijeniti odredbu Tbr. 22. u vezi s Tbr. 20. st. 1. Odvjetničke tarife. Poziva se na odredbu članka 170. stavka 3. Zakona o javnoj nabavi. Također navod i da je odluka o troškovima postupka pogrešna jer žalitelj – PROGRAM d.o.o. nije u cijelosti uspi sa žalbom te da mu stoga ne pripada pravo na naknadu troškova postupka u cijelosti. Upućuje i na praksu tuženika u istovrsnom predmetu u kojem je tuženik poništio dokumentaciju za nadmetanje, ali je odbio zahtjev žalitelja za naknadu troškova žalbenog postupka.

4. Predlaže da Sud poništi odluku tuženika te potražuje troškove upravnog spora.

5. Podneskom zaprimljenim na ovome sudu 29. rujna 2025., obavještava ovaj sud da je primio odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 26. ožujka 2025., kojom je usvojen zahtjev za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude te se poziva na stajalište koje je taj sud iznio u navedenoj odluci. Predlaže da Sud poništi rješenje tuženika u dijelu pod točkom 2. i 3. te potražuje troškove upravnog spora zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

6. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu i-Program d.o.o., očitovao se na navode tužbe i odgovora na tužbu podneskom od 28. srpnja 2014. Poziva se na odredbu članka 157. stavak 3. i 4. Zakona o javnoj nabavi te navodi kako je sukladno članku 141. Zakona o javnoj nabavi dokazao da ima pravo na žalbu kao pravna osoba koja ima pravni interes za dobivanje određenog ugovora o javnoj nabavi, jer je dostavom izvatka iz sudskog registra dokazao daje registriran za obavljanje poslova koji su predmet postupka javne nabave. Citira odredbu članka 87. stavak 1. i članka 70. Zakona o javnoj nabavi i navodi kao je tužitelj troškovničkom stavkom jasno odredio da se radi o stručnom nadzoru na izvedbi i realizaciji projekta kao i procijenjenu cijenu te stavke. Smatra kako naručitelj u ovom upravnom sporu tužitelj nije smio od potencijalnih ponuditelja - izvoditelja radova tražiti da nude, odnosno angažiraju osobu koja će pružati usluge vođenja stručnog nadzora na izvedbi i realizaciji projekta koji je predmet ovog postupak javne nabave. Napominje kako do izjavljivanja žalbe na dokumentaciju ne bi ni došlo daje ista bila sastavljena na zakonit način i da u konačnici ne bi bilo ni potrebe za nadoknadom troškova žalbenog postupka. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

7. Zainteresirana osoba u ovom upravnom sporu GPZ-Gradnja d.o.o., očitovao se na navode tužbe i odgovora na tužbu podneskom od 6. kolovoza 2014. te navodi kako se u cijelosti protivi shvaćanjima tužitelja za koje smatra daje činjenično i pravno neosnovano. U bitnome se pridružuje navodima iz odgovora na tužbu. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev.

8. Izvršen je uvid u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika te su uzete u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Primjenjujući materijalno pravo na izloženo činjenično stanje, ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev osnovanim.

9. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske Broj: U-zpz-52/2017-9 od 26. ožujka 2025., usvojen je zahtjev Državnog odvjetništva Republike Hrvatske i ukinuta je presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Usž-2870/16-3 od 22. veljače 2017., i presuda Upravnog suda u Zagrebu poslovni broj UsI-1283/14- 22 od 13. svibnja 2016., u dijelu koji se odnosi na troškove žalbenog postupka (2. i 3. izreka osporenoga rješenja) i predmet je u tom dijelu vraćen ovome sudu na ponovno suđenje.

10. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske ocijenio je osnovanim prigovor DORH-a, da su ovaj sud kao i Visoki upravni sud Republike Hrvatske pogrešno primijenili materijalno pravo kada su zakonitim ocijenili upravno rješenje tuženika u dijelu koji se odnosi na dosuđene troškove žalbenog postupka zainteresiranim osobama. Naime, Vrhovni sud Republike Hrvatske navodi da prema odredbi članka 170. stavka 2. i 3. Zakona o javnoj nabavi (Narodne novine, broj 90/11., 83/13., 143/13. dalje: ZJN), tuženik odlučuje o troškovima žalbenog postupka, određuje tko snosi troškove žalbenog postupka i njihov iznos te kome se i u kojem roku moraju platiti, dok je stranka na čiju je štetu žalbeni postupak okončan dužna protivnoj stranci nadoknaditi opravdane troškove koji su joj nastali sudjelovanjem u žalbenom postupku. Postupak javne nabave sastoji se od više faza te su zainteresirane osobe u ovome postupku žalbu uložile samo u odnosu na prvu fazu postupka, tj. na objavu dokumentacije o nabavi, a tuženik je utvrdio nezakonitost objavljene dokumentacije u jednom dijelu. Prema odredbi Tbr. 20. toč. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, dalje: OT) vrijednost sastava zahtjeva kojima se pokreće upravni postupak, sastav podnesaka sa činjeničnim navodima, sastav obrazloženih prijedloga i sastav prijedloga za izvršenje rješenja ovisi o tome radi li se o neprocjenjivom ili procjenjivom predmetu.

10.1. Nadalje Vrhovni sud RH je naveo kako ZJN i Zakonom o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave (Narodne novine br. 18/13. i 127/13.), koji su u tom razdoblju bili na snazi, nije bilo određeno treba li prilikom donošenja odluke o troškovima žalbenog postupka te predmete određivati kao procjenjive ili neprocjenjive. Neovisno o tome što iz odluka sudova kao i upravnog rješenja tuženika, nije vidljivo kolika je vrijednost predmeta spora u odnosu na koju su zainteresiranim osobama dosuđeni troškovi žalbenog postupka, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci zaključno naveo kako smatra da je pogrešno pravno shvaćanje da se u ovome slučaju radi o procjenjivom predmetu prema odredbi Tbr. 20. toč. 1. OT. Naime, naveo je da je odredbom čl. 170. st. 3. ZJN određeno da će se stranci nadoknaditi opravdani troškovi koji su joj nastali sudjelovanjem u žalbenom postupku te se takvim troškovima prema shvaćanju suda ne mogu smatrati troškovi u vrijednosti cijele javne nabave, a posebno s obzirom na to da je žalba usvojena samo u odnosu na dio objavljene dokumentacije iz prve faze postupka javne nabave. Zaključno je navedeno da je i zakonodavac Zakonom o izmjenama Zakona o Državnoj komisiji za kontrolu postupaka javne nabave(Narodne novine, broj 74/14.) odredio da u tim postupcima vrijednost predmeta nije procjenjiva.

11. S obzirom na naprijed izneseno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske, prema ocjeni ovoga suda tuženik će u postupku nakon ove presude donijeti obrazloženu odluku o troškovima žalbenog postupka pridržavajući se pravnog shvaćanja iznesenog u naprijed navedenoj odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske da u postupcima javne nabave vrijednost predmeta spora nije procjenjiva.

12. Sud je o tužbenom zahtjevu tužitelja odlučio bez provođenja rasprave u ovom predmetnom upravnom sporu (članak 98. stavak 6. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj 36/04., dalje ZUS).

13. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučiti kao u točki I i II izreke presude.

14. Na kraju, a uvažavajući postignuti uspjeh u predmetnom upravnom sporu, u kojem je tužitelj uspio u djelu zahtjeva i to za poništenjem točke 2. i 3. izreke osporenoga rješenja, Sud je primjenom odredbe članka 147. stavak 2. i članka 144. stavka 4., ZUS-a, u vezi Tbr. 27/1, 27/2, 27/3, Tbr. 46. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/23.), razmjerno uspjehu u sporu tužitelju priznao 70% traženih troškova i to trošak sastava tužbe od 2. travnja 2014., podnesak od 10. studenoga 2014., zastupanje na ročištu 6. svibnja 2016, žalba od 15. srpnja 2016. i prijedlog za podnošenje zahtjeva za izvanredno preispitivanje pravomoćne presude od 21. srpnja 2017., uvećan za PDV (prema priloženom troškovniku) u iznosu od 4.812,50 eura (točka III izreke).

15. Sud je nadalje na temelju odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a odbio zahtjev tužitelja za nadoknadu troškova za sastav podneska od 26. rujna 2025., i sudske pristojbe na tužbu, žalbu i presudu (točka IV izreke). Naime, podnesak od 26. rujna 2025., ne predstavlja obrazloženi podnesak predviđen Tbr. 27. Tarife, a kao takav niti opravdani izdataka u smislu odredbe članka 144. stavka 1. ZUS-a i isti nije ni od utjecaja na donošenje same odluke o dovršetku upravnog spora, jer je sud mogao i morao riješiti predmet nakon odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske bez navedenog podneska. Nadalje, tužitelju u okviru naknade troškova spora, ne može biti dosuđen i iznos pripadajućih sudskih pristojbi, jer tuženik i ne može biti pristojbeni obveznik koji bi tužitelju nadoknadio takav trošak, a u konačnici tužitelj je uspio u predmetnom upravnom sporu slijedom čega ni on nije pristojbeni obveznik.

U Zagrebu, 12. studenoga 2025.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I i II izreke ove presude žalba nije dopuštena. Protiv točke III i IV izreke presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Ksenija Kantura, Zabok, M. J. Zagorke 5B,

2. Državna komisija za kontrolu postupaka javne nabave, Zagreb, Koturaška cesta 43/IV,

3. Odvjetnik Pero Lozica, Zagreb, Gajeva 2A,

4. Odvjetnik Ivan Kapor, Zagreb, Zadarska 77,

5. U spis