REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U DUBROVNIKU

Dubrovnik, Dr. Ante Starčevića 23

Posl. br. P-5/2020-70

R E P U B L I K A H R V A T S K A

P R E S U D A

Trgovački sud u Dubrovniku, u ime Republike Hrvatske, po sutkinji tog suda Katarini Franković, u pravnoj stvari tužitelja CHRILE d.o.o., Sulimančeva 7A, Split, OIB: 00409536656, zastupan po punomoćniku Bori Rajiću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika ALFAPLAN GRAĐENJE d.o.o., Marka Marojice 3, Dubrovnik, OIB: 46889088938, zastupan po punomoćniku Hrvoju Katušiću, odvjetniku u Dubrovniku, radi naknade štete u iznosu 19.098,87 eura (ranije 143.900,43 kuna), na glavnoj raspravi održanoj i zaključenoj dana 29. rujna 2025. godine u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Ive Grbića, odvjetnika u Splitu i punomoćnika tuženika, objavljenoj dana 12. studenog 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: "Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana isplati tužitelju iznos od 19.098,87 eura (ranije 143.900,43 kuna) s zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 04. veljače 2020. godine, kao dana podnošenja predmetne tužbe, do isplate, po stopi koja je propisana čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 5 postotnih poena."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi parnični trošak tuženiku u roku 15 dana u iznosu od 4.625,00 eura.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je između tužitelja kao izvođača i tuženika kao naručitelja zaključen je Ugovor o kooperantskim radovima UG-2017-0033, za radove vodovoda i odvodnje na izvođenju 2. faze radova na objektu Odissey na Lopudu, temeljem kojeg ugovora je tužitelj kao izvođač trebao za tuženika na tom gradilištu izvesti radove u vrijednosti od 543.478,29 kn, uvećano za PDV što po stopi od 25 % iznosi 135.869,57 kn, odnosno ukupno u vrijednosti od 679.347,86 kn. Tužitelj navodi kako prije sklapanja navedenog ugovora je sklopljen je ugovor br UG-2016-0193, od 28.11. 2016., a kojeg je tuženik poništio dopisom od 24.02.2017.g., a po tom ugovoru tužitelj nije bio u mogućnosti izvoditi nikakve radove jer nisu bili dovršeni prethodni radovi koje je izvodio tuženik. Nadalje ističe tužitelj da je temeljem zaključenog ugovora od 24. veljače 2017., tužitelj pozvan da izvede radove u iznosu od 49.362,70 kn i to tek u mjesecu studenom 2017.g, te kako se tužitelj odazvao pozivu i izveo radove te je za izvedene radove tuženiku ispostavio I. privremenu situaciju br. 50/GUS1/1 od 30.11.2017.g., s tim da je tuženik uredno ovjerio situaciju. Tužitelj ističe kako nakon što su izvedeni radovi navedeni u I. privremenoj situaciji tuženik prestaje s izvođenjem svojih radova na predmetnom gradilištu koji prethode radovima koje je trebao obaviti tužitelj, a na pozive tužitelja o stanju radova na tom objektu odgovora da naručitelj nije osigurao sve dozvole za izvođenje radova. Navodi se da je tek sredinom siječnja 2018. godine tuženik zatražio od tužitelja da nastavi s izvođenjem radova, te da je 19. siječnja 2018. godine tužitelj organizirao i poslao radnike za nastavak radova, a kako otok Lopud ima ograničenu vezu trajektima, da su radnici stigli na gradilište s trajektom u 12 sati i javili se voditelju radova tuženika , ali da ih je tuženikov voditelj gradilišta vratio i zaprijetio da će raskinuti ugovor jer da radnici koji su došli na gradilište nisu iskusni “meštri” već mladi zaposlenici. Ističe tužitelj ad je dopisom od 20. 01. 2018. godine zatražio od tuženika službeno očitovanje o međusobnim obvezama iz predmetnog ugovora, ali da je tuženik umjesto očitovanja tužitelju uputio antidatirani dopis navodno od 18. siječnja 2018. godine, kojim bez bilo kakvog obrazloženja i razloga jednostrano raskida Ugovor o kooperantskim radovima broj UG-2017-0033, od 24. 02. 2017. g. U konačnici tužitelj zaključuje kako tuženik od tužitelja očekivao da u svakom trenutku mora biti pripravan na izvođenje radova bez obzira na njegovo kašnjenje i kašnjenje drugih izvođača na predmetnom gradilištu, a da ugovor o izvođenju radova potpisan 28.11.2016.g., tuženik nikada nije uveo tužitelja u posao i da je tuženik taj ugovor jednostrano raskinuo, te da je tužitelju ponudio zaključenje ugovora od 24.02.2017.g., a da su se uvjeti za izvođenje jednog dijela radova stekli tek u 11. mjesecu 2017.g. Isto tako tužitelj navodi da je tuženik tek u prosincu 2017.g. dostavio tužitelju izmijenjene projekte za izvođenje radova, dok su tuženik i naručitelj tek u siječnju 2018.g. izabrali opremu za kupaonice koje je trebalo izvesti, te da da tužitelju nije dao primjereni rok za ponovni početak radova na navedenom objektu što da upućuje na zaključak da je tuženik namjerno i bezrazložno inicirao raskid ugovora, a i da se 11 mjeseci od potpisa ugovor i 7 mjeseci od isteka roka za izvođenje radova na predmetnom gradilištu nisu izvodili nikakvi radovi, da bi tuženik tek u mjesecu siječnju 2018. godine od tuženika zatražio nastavak izvođenja radova, a kada tužitelj nije isti dan poslao svoje radnike na gradilište, tuženik je odmah, ne ostavljajući tužitelju primjereni rok za nastavak izvođenja radova, jednostrano bez bilo kakvog obrazloženja dostavio tužitelju jednostrani raskid ugovora. Tužitelj ističe kako nije dao nikakvog povoda za jednostrani raskid predmetnog ugovora, a za raskid ugovora između tužitelja i tuženika odgovoran je isključivo tuženik, jer nije na vrijeme izveo radove koji su prethodili radovima koje je trebao izvesti tužitelj, niti je na vrijeme uveo tužitelja u posao, a raskidom tog ugovora tužitelju je nastala šteta u vidu izmakle dobiti koju je tužitelj trebao ostvariti izvođenjem radova na predmetnom gradilištu i to u vrijednosti od 143.900,05 kn.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te navodi kako tužitelj prešućuje činjenice da mu je na temelju ugovora bilo poznato koju količinu posla ima odraditi jer je sastavni dio ugovora troškovnik radova vodovoda i odvodnje, da je tužitelj svoje radnike trebao uputiti na gradilište Odissey na Lopudu dana 8.1.2018. godine, jer je tuženikov poslovođa DŽ prihvatio molbu tužitelja da završi radove na drugim gradilištima i započne radove 8.1.2018.g. da se tužitelj na gradilištu nije pojavio 8.1.2018. g. do 14.1.2018., da gradilište ima svoju dinamiku jer u međuvremenu svi ostali radovi stoje dok se ne odrade radovi na vodovodu i odvodnji, da je na zahtjev tužitelja usmeno dogovoreno da će radovi započeti 15.1.2018.g., jer će tužitelj na gradilište uputiti iskusnog meštra koji će „povući“ (misli se: ubrzati radove) kako bi se otklonio zaostatak u vremenu, da tužitelj nije uputio radnike ni 15.1.2018. g., već da je tek 16.1.2018. na gradilište poslao 2 (dva) neiskusna radnika bez materijala, da je tužitelj raskinuo ugovor zbog neispunjenja tužiteljeve ugovorne obveze. Tuženik navodi da iako u konkretnom slučaju rok nije bio bitan sastojak ugovora, tuženik je raskinuo ugovor jer je tuženikov naručitelj radova – izvođač zaprijetio tuženiku raskidom ugovora navodeći da nema interes za nastavak ugovornog odnosa odnosno za ispunjenje ugovora ako radovi od strane izvođača Chrile d.o.o. ne budu započeti najkasnije 15.1.2018. godine, a tužiteljev nedolazak na gradilište više od 7 dana odnosno zakašnjelo upućivanje samo 2 neiskusna radnika na gradilište na dan 16.1.2018. i to bez materijala i opreme za izvođenje radova je od takvog značaja da je očito da tuženik ne bi imao interes za ispun jenje ugovora. Zbog navedenog ističe da je tuženik postupio sukladno čl.599. ZOO-a, odnosno u smislu čl.600. ZOO-a posao povjerio trećemu.

3. Tijekom postupka tužitelj u bitnome izlaže i predlaže kao u tužbi, a tuženik kao u odgovoru na tužbu.

4. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave priložene spisu:

- Ugovor o kooperantskim radovima, broj UG-2017-0033 od 24.02.2017.g. sa troškovnikom,

- Dopis br 0018-2017 od 24.02.2017.g.

- I. privremene situacije br. 50/GUS1/1, od 30.11.2017.g.

- e-mail od 19.01.2018.g. od strane tuženikovog poslovođe,

- tužiteljev dopisa od 20.01.2018.g. kao odgovor na e-mail od 19.01.2018.g.

- dopis raskid ugovora broj: 0005-2018, od 18. siječnja 2018.g.,

- e-mail od 11.12.2017.g., kojim se dostavlja izmjena projekta,

- e-mail od 19.12.2017.g. i 08.01.2018.g. vezanih za izbor opreme,

- e-mail od 02.05.2018.g. kojim se tužitelja poziva na tehnički pregled,

- izračuna izgubljene dobiti od 18. 09. 2019.i obračun,

- e-mail od 16. lipnja 2020.,

- dopis od 1.04.2017.,

- e-mail od SŽ i NŽ, od 11.12.2017.

- e-mail od DŽ od 19.12.2017.

- e-mail od AŽ, od 02.05.2018.

- e - mail od 26.6.2020,28.3.2017, 23.3.2017, 13.4.2017,

- dopis tužitelja od 10.4.2017,

- izvedbeni projekt od 8.12.2017,

- e-mail od 18.9.2020,

- e - mail od 05.02.2018.g.

- lista radova – TO DO LISTA

- dopis tužitelja od 06.02.2018.g.

- e- mail od gospodina AŽ, od 08.01.2019.g

- situacija s karte Državne geodetske uprave

te je sud saslušao svjedoke IŽ, ČŽ, ŠŽ, DŽ, RŽ i MŽ, saslušao parnične stranke, te je saslušao vještaka Zvonimira Franića koji je izradio i pisani nalaz i mišljenje, a sud je na temelju izvedenih dokaza mogao donijeti nedvojbenu odluku, te druge dokaze nije bilo potrebno izvoditi obzirom na sve izvedene dokaze na predložene okolnosti.

5. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za naknadom štete od tuženika u vidu izmakle dobiti koju je tužitelj trebao ostvariti izvođenjem radova na predmetnom gradilištu i to u vrijednosti od 143.900,05 kn.

6. Saslušan kao svjedok IŽ, voditelj instalaterskih radova na vodovodu i kanalizaciji za tužitelja ističe kako su imali dobru poslovnu suradnju sa društvom tuženika pa čak i nakon predmetnog poslovnog odnosa i nastavili poslovnu suradnju. Navodi da su projekte dobili tek u 12. mjesecu 2017.g., da bi pregledom projektne dokumentacije zatražili dopunu kako bi mogli pristupiti izvođenju radova, te da je tražena dokumentacija dostavljena 19.12.2017.g. od strane DŽ. Utvrđeno je da gradilište nije spremno za ugradnju instalacija koje je tužitelj, trebali ugraditi, pa da je 8. siječnja primio mail od KŽ, poslovođe na gradilištu tuženika, kojim traži da radnici dođu na gradilište, a da je on mailom odgovorio da su na kolektivnom godišnjem odmoru i da će doći 15. siječnja, te da su radnici došli 16. siječnja 2018.g. i to 2 mlađa majstora, koji imaju iza sebe 5 g radnog iskustva, ali da ih je DŽ nakon što su došli na gradilište poslao natrag kući, sa razlogom da su premladi i nestručni, te da su 19. siječnja dobili mail od KŽ da se raskida ugovor između tužitelja i tuženika. Ističe svjedok da je jedan od tih momaka koji su došli kasnije također za tuženika radio na hotelu Argosy i nije bilo primjedbi na njegov rad, i dalje se normalno surađuje između tužitelja i tuženika. Navodi kako dinamički plan nikad nije dostavljen iako je i u ugovoru navedeno da će biti dostavljen, te da su predmetne radove trebali dovršiti do 2.5.2017.g., a da njihovi radnici su bili na otoku Lopudu i radili tamo samostan i uskakali kada bi tuženiku trebalo odraditi neku sitnicu, ali da nije došlo do zamaha radova, a projektnu dokumentaciju su dobili krajem prosinca.

7. Svjedok ČŽ navodi kako je bio član uprave kod investitora na predmetnom gradilištu u ANKER GRUPI, a da je ANKER GRUPA vlasnik hotela LAFODIA na Lopudu, i u neposrednoj blizini je D koja je predmet spora, te kako je uprava ANKER GRUPE donijela odluku da se radovi vile D odgode za jesen 2017.g., a obzirom da se radilo o sezoni u blizini hotela Lafodia da ne bi bila buka i prašina, te da je tuženik bio glavni izvođač radova na vili D, te da prije početka radova su ishodili promjene i izmjene građevinske dozvole i da su bili upoznati da je društvo tuženika angažiralo podizvođača radova u ovom postupku tužitelja te kako je 15.10.2017.g. bio dogovor sa tuženikom da se odmah krene u radove uređenja vile D, te da je tako i bilo, radnici tvrtke CHRILE da su došli na gradilište i izvodili radove vodoinstalaterske. Navodi da u prosincu dolazi do zastoja radova, i to na način da nije bilo radnika na gradilištu za vodoinstalacije. Nakon par dana navodi da se obratio poslovođi tuženika KŽ i pitao gdje su radnici, vodoinstalateri koji mu je odgovorio da radnici nisu tu, da imaju veliki obim drugih poslova, a nedovoljno kvalificirane radne snage i da će doći za par dana na gradilište ali kako se ipak to nije desilo sve do Božića. Navodi da je bio jako ljut i rekao KŽ da radnici obavezno moraju biti na gradilištu 8.1.2018.g. jer će on osobno tada doći, ali da ni 8.1. nitko se nije pojavio, pa da mu je KŽ obećao da će oni doći 15.1., a da su oni došli 16.1. i to sa brodom ANKER GRUPE iz Brsečina, sa osobnom prtljagom bez ikakvog materijala i opreme. Nakon toga da je bijesan otišao u ured ALFAPLANA i dao gosp. ŽŽ ozbiljno upozorenje da će raskinuti ugovor ukoliko se odmah ne počnu vodoinstalaterski radovi. Nije upoznat sa sadržajem ugovora tužitelja i tuženika.

8. Zastupnik po zakonu tužitelja TŽ iskazuje kako za predmetno gradilište na objektu Odisej su imali sklopljen prvi ugovor na manji iznos i to upravo iz razloga izmjena projektne dokumentacije bivšeg vlasnika, a da je prvi ugovor onda raskinut i ponudio se drugi ugovor na taj iznos, te da je jedan dio radova bio započeo se raditi po prvom ugovoru, temeljna kanalizacija i cijevi za dovod vode pod tlakom. Navodi da bi položili uopće cijevi potrebi su bili radovi iskopa a koje radove je radio tuženik i da bi onda na poziv tuženika izlazili na određenu dionicu i postavljali cijevi, a da se posao radio u par faza po pozivu tuženika nakon što bi bilo pripremljeno za odraditi te radove. Iskazuje da u 10. i 11. mjesecu 2017.g. su napravljeni zadnji temeljni radovi te prve faze radova i da je za te radove tuženik ovjerio situaciju u 11. mjesecu, a nakon što je ispostavljena situacije tuženik je izvodio svoje radove i onda da se dolazi do 12. mjeseca kada počinju dogovori oko uključivanja izrade vodovoda i kanalizacije u samom objektu. Navodi da su tek 8.1.2018.g. dobili podatke od KŽ, odnosno tehničke listove za opremu koju će im isporučiti tuženik, a da je to bitan detalj za izvođenje radova. Ističe kako je tuženik kasnio sa dostavom potrebne dokumentacije da bi mogli izvoditi radove. Navodi da je ljude u najbržem roku poslao na otok i da su imali dovoljno staža i kvalifikacija da takav posao odrade, a da je DŽ vratio te ljude i poslao je diskriminirajući mail da ljudi nisu sposobni, te da su dobili obavijest od g. DŽ 19.1. da raskida ugovor. Onda je tražio da se oni službeno očituju, a da je tuženik onda poslao dopis antidatiran na 18.1., pa da su zbog svega onda imali štetu.

9. Saslušan zastupnika po zakonu tuženika ŽŽ ističe da su glavni ugovor sa investitorom ANKER GRUPOM smo potpisali 9.2.2018.g. a 24.2.2017.g, da su potpisali ugovor sa CHRILE d.o.o. te da je rok izvođenja radova sa CHRILE bio 2.5.2017.g. tj. 45 radnih dana, te da je ANKER GRUPA odlučila sve radove zbog sezone prebaciti za jesen odnosno studeni 2017.g., a da su o tome obavijestili kooperante, i kako su svi s time bili suglasni. Ističe ad je tvrtka CHRILE izvršila dio ugovorenih radova u studenom 2017.g. ali da je to bilo 10 % ugovorenih radova, te da su se radovi na gradilištu odvijali normalnim tijekom osim radova vodoinstalacije koju je radila tvrtka tužitelja, te da je u tom periodu tvrtka CHRILE radila i na drugim njihovim gradilištima i zato mu je poznato da su imali problema sa brojem ljudi, tj. kvalificiranom radnom snagom. Ističe da su u prosincu 2017.g. svi radovi normalno nastavili raditi osim radova tvrtke CHRILE, te da je u više navrata g. DŽ pozivao tvrtku CHRILE i to konkretno g. IŽ da se pojave na gradilištu i nastave sa radovima, te da su su se stalno izvlačili da bi onda konačno rekli da će se pojaviti na gradilištu 8.1. i to sa većim brojem radnika kako bi nadoknadili zaostatke. Navodi da je njih investitor stiskao da moraju odraditi vodoinstalaterske radove jer se dalje nije moglo raditi dok se ti radovi ne završe, a da su konačno tek 16.1. došla samo 2 čovjeka tužitelja bez alata i materijala. Ističe kako je trebalo donijeti i cijevi i spojnice i sve za izvršenje radova a da ti radnici nisu ništa donijeli sa sobom. Ističe da im je iz toga bio vidljiv stav tužitelja da neće moći izvršiti svoje ugovorne obaveze na vrijeme. Uzeli su drugoga kooperanta i završili radove.

10. Svjedok UŽ, ističe da je bio glavni inženjer gradilišta Odisej i zaposlenik kod tuženika, te da nije do kraja otpratio to gradilište jer je napustio posao kod ALFAPLAN GRAĐENJE u veljači 2018.g , te da do tada nije bilo nikakvih problema vezano za suradnju s tužiteljem i to do toga razdoblja prve ispostavljene situacije, te da je problem nastao u prosincu 2017.g. i siječnju 2018.g. kada se trebalo nastaviti radove na cijevnom razvodu instalacija kroz objekat, te da je problem bio jer nisu mogli dobiti ljude, odnosno da podizvođač nije mogao dobiti ljude koji će raditi na tome, pa je kontaktirao g. IŽ koji je bio zaposlenik CHRILE d.o.o. vezano za tu problematiku. Navodi da su bila obećanja da će radnici doći tad i tad na gradilište, ali to se nije ostvarilo nego tek krajem siječnja 2018.g, te da su tada došla 2 radnika nakon čega su udaljena s gradilišta jer su došli bez materijala, a bilo je rečeno da će doći i nastaviti radove, a da to kako su ti radnici došli nije se moglo nastaviti radove.

11. Svjedok DŽ navodi kako je zaposlen kod tuženika od 2009.g. na radnom mjestu poslovođe gdje izvršava zadatke na samom terenu na gradilištu i organizacije gradilišta, te navodi da je sve je bilo u redu oko suradnje s tužiteljem do jednog trenutka, a da onda odjednom je nešto presjeklo, i jednostavno ljudi nije bilo od CHRILE d.o.o. na gradilištu , da jednostavno nisu imali ljude radi zauzetosti, a da to zna jer su bili u kontaktu svaki dan. Primijetio je kao i drugi da CHRILE d.o.o. ne može ispoštovati ugovorene radove. Svaki dan navodi da je pozivao predstavnike CHRILE d.o.o. da dođu radnici na gradilište, te da je čak direktno kontaktirao i radnike CHRILE d.o.o. i rekli su da ne mogu jednostavno stići uraditi posao koji je firma dogovorila, trebalo je više ljudi a čak se i smanjio broj ljudi.

12. Svjedok ŠŽ, zaposlen od 16.1.2017.g. u društvu ADRIA VILLA MORE d.o.o. koja je sestrinska firma ANKER GRUPE koja je grupa bila investitor na predmetnom gradilištu zna da je društvo CHRILE d.o.o. bilo kooperant društvu ALFAPLAN GRAĐENJE ali nije imao direktnu komunikaciju s društvom CHRILE. Zna da se nisu izvodili radovi vodovoda i kanalizacije prema dinamičkom planu, a upoznat je s dinamičkim planom, ne zna za sadržaj ugovornog odnosa između investitora i glavnog izvođača.

13. Svjedok BŽ, raniji zaposlenik tužitelja u vrijeme radova na hotelu Odissey na Lopudu pa i nakon završetka tih radova još godinu dana navodi da zna da su tužitelj i tuženik i ranije surađivali, te da mu je jednom prilikom inženjer IŽ javio da moraju ići na Lopud radi izvođenja radova pa da je sa još jednim kolegom iz Chrile d.o.o. uputio se na gradilište na otok Lopud sa prvim jutarnjim trajektom i tamo smo zatekli FŽ, inženjera ili voditelj radova ispred Alfaplan građenja koji im je odmah rekao da se vrate natrag u Dubrovnik jer da su našli drugu firmu koja će izvoditi te radove. Navodi da osim papira – dokumentacije, kolega i on su nosili i alat, a dio materijala da je bio na otoku na jednom drugom njihovom gradilištu na kojem su također radili za Alfaplan građenje.

14. Sud je rješenjem odredio i naložio sudskom vještaku Zvonimiru Franiću iz DOMINO NEKRETNINE d.o.o. izraditi nalaz i mišljenje sa zadatkom: -koje je radove izveo tužitelj kao izvođač za tuženika kao naručitelja radova u kojim količinama i koje vrijednosti, koje je radove trebao izvesti, a nisu izvedeni tužitelj kao izvođač za tuženika kao naručitelja radova u kojim količinama i koje vrijednosti, sa kolikim troškovima, koliko je bilo kašnjenje i iz kojih razloga na čijoj strani.

15. U svom usmenom iskazu pred sudom kao i u pisanom nalazu i mišljenju vještak Zvonimir Franić navodi u bitnome da ostaje i izlaže kao u svom pisanom nalazu i mišljenju, te navodi u bitnome kako je mišljenja da je tuženik pritisnut rokovima od strane investitora iskoristio čl. 12 ugovora kako bi uveo novog izvođača sa dovoljnim brojem ljudi da završi posao u ugovorenom roku , te da tužiteljevo potraživanje nije argumentirano jer je posljedica izmjene projekta od strane tuženika odnosno investitora. Vještak je na ročištu odgovorio na sve prigovore na vještačenje navodeći da dinamički plan nije dostavljen u spis, te da ga nema ni s jedne ni s druge strane. Navodi da se navodi da tužitelj nije mogao pregledati projektnu dokumentaciju jer je nije dobio od tuženika, pa ističe da kako je onda mogao dati ponudu jer stoji da je sastavni dio ponude i nacrti. Nadalje kao i u odnosu na tvrdnje tužitelja na 3. listu podneska da nije bilo projekta vodovoda i odvodnje, da nije bilo tehničkih listova i ostalo što piše, isto tako odgovara da kako se onda mogla dati ponuda. Nadalje pod točkom 4. tvrdi da je imao 3 revizije projekata, a ranije u podnesku tvrdi da nije imao projekt na uvid. Ističe da ne može izračunati izgubljenu dobit jer u spisu nema projekta niti revizije na koje se tužitelj poziva, a da je izračun stavljen bez nacrta pa se ne može provjeriti. Navodi da nije imao na uvid građevinske knjige i građevinske dnevnike od tužitelja, a da ih nije bilo ni u spisu, a da on kao građevinski vještak nije ni ovlašten izračunavati ni dobit ni prihode neke firme. Upitan što spada u troškove na jednom gradilištu odgovara da u to spadaju troškovi materijala, radne snage, transporta, korištenje energije, korištenja vode, troškovi smještaja ljudi, troškovi prehrane ljudi, troškovi skela, pomoćnih konstrukcija, te kako u spisu nije pronašao dokaze o navedenim troškovima u ovom konkretnom predmetu.

16. Svaka stranka u ovom sporu treba dokazivati istinitost svojih tvrdnji o postojanju činjenica na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore (čl. 7. st.1. i čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje u tekstu: ZPP) te navedene odredbe određuju teret dokazivanja odlučnih činjenica. Sud je i na ročištu uputio na navedeno stranke prema načelu otvorenog pravosuđenja, a provedene dokaze sud je cijenio sukladno odredbi čl. 8 ZPP-a svaki zasebno i sve dokaze zajedno te je na temelju rezultata cjelokupnog postupka došao do uvjerenja da tužbeni zahtjev nije osnovan i presudio kao u toč. I. izreke presude. Sud je utvrdio pregledom Ugovora o kooperantskim radovima i ostale tehničke dokumentacije u spisu da su tužitelj i tuženik bili u ugovornom odnosu, obveznom pravnom odnosu ugovora o djelu iz članka 590. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO), da je tužitelj bio izvođač, a tužitelj naručitelj predmetnih radova. Iz iskaza svih saslušanih svjedoka je jasno da je tužitelj izvodio radove sve dok tuženik nije prekinuo poslovnu suradnju, odnosno ugovor pozivajući se na kašnjenje prema dinamičkom planu, a što proizlazi da je ugovoreno u čl.12 između stranaka (l.s. 6-11). I iz iskaza zastupnika po zakonu tužitelja (kao i svjedoka) proizlazi da isti nije osigurao potreban broj radnika na vrijeme prema traženjima tuženika na predmetnom gradilištu. Sud je iz nalaza i mišljenja vještaka te njegovog usmenog iskaza na ročištu utvrdio kako nije našao dokaze i razloge za nemogućnost pravovremenog izvođenja radova tužitelja u smislu da je bilo potrebno čekati izvođenje nekih prethodnih radova drugog izvođača ili samog naručitelja.

17. S obzirom na prethodno navedeno, a i prema pravilima o teretu dokaza, sud nije našao dokazanim da bi posljedično tužitelju nastala šteta u vidu izmakle dobiti koju je tužitelj trebao ostvariti izvođenjem radova na predmetnom gradilištu i to upravo u vrijednosti od tadašnjih 143.900,05 kuna.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP - a. Sud je na temelju do zaključenja glavne rasprave određeno postavljenog zahtjeva tuženika, sukladno čl. 155. ZPP, vrijednosti predmeta, te Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 142/2012, 103/2014, 118/2014, 107/2015, 37/2022, 126/2022, 138/2023, 107/25 dalje: OT), našao potrebnim za vođenje ovog postupka troškove i to za odgovor na tužbu 250 bodova (Tar.br. 8. toč. 1 OT-a), za zastupanje na ročištima na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari 250 bodova po ročištu i to od 2.9.20, 25.11.20, 24.2.21, 7.7.21, 19.9.22, 29.9.25 (Tar.br. 9.toč. 1 OT-a), što ukupno iznosi 1500 bodova, za ročište koje je odgođeno prije rasprave o glavnoj stvari od 3.11.21. i 16.5.22. po 50 bodova po ročištu (Tar.br. 9.toč. 5 OT-a) dakle ukupno 100 bodova, odnosno sveukupno 1.850 bodova temeljem Tar.br. 54. OT-a iznosi 3.700,00 eura uvećano za PDV 25%, što je 4.625,00 eura i tako odlučeno kao u toč. II izreke.

19. Sukladno zakonu o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine 57/22 i 88/22) bilo je nužno iskazati sve iznose u uvodu i izreci odluke i u kunama i u eurima uz fiksni tečaj konverzije od 7,53450.

U Dubrovniku, dana 12. studenog 2025.

Sutkinja:

Katarina Franković

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se izjavljuje Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske, putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, u roku 15 dana od dana objave presude, ukoliko je stranka bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, a ukoliko nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude od dana dostave presude pozivom na gornji poslovni broj spisa.