REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd-4868/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Goranke Barać-Ručević članice vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CU iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Branimiru Zmijanoviću, odvjetniku u Šibeniku, Fra Jerolima Mileta 16a, protiv tuženice Republike Hrvatske - Ministarstvo unutarnjih poslova, Policijska uprava Šibensko- kninska, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko- upravni odjel, radi isplate, odlučujući o tužiteljevom prijedlogu za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-111/2024-2 od 26. rujna 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr- 69/2022-14 od 28. svibnja 2024., u sjednici održanoj 12. studenoga 2025.,
r i j e š i o j e:
Prijedlog za dopuštenje revizije odbacuje se.
Obrazloženje
1. Tužitelj je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Velikoj Gorici poslovni broj Gž R-111/2024-2 od 26. rujna 2024., kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-69/2022-14 od 28. svibnja 2024., s time da je u prijedlogu za dopuštenje revizije naznačio pitanja koja smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, a koja glase:
"Da li tužitelj uživa prava iz Kolektivnog ugovora na tražbinu naknade troškova prijevoza na posao i s posla, ako ne postoji osigurana adekvatna pješačka ruta do posla u duljini do 2 km od mjesta stanovanja, a kraća ruta do posla predstavlja neosigurani pružni prijelaz?
Da li se tumačenje br. 21/53 Kolektivnog ugovora o vrsti pješake rute u smislu „suvremenog zastora koji čini asfaltirana cesta ili betonska podloga ili podloga izgrađena od kocki“ odnosi i na, za pješake, neosigurani pružni (željeznički) prijelaz? Da li drugostupanjski sud u situaciji kada postoji proturječnost o činjenicama na kojima se temelji prvostupanjska presuda, dakle, očito kod pogrešno i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, a po vlastitom zaključku, treba ukinuti presudu a ne preinačiti istu na štetu tužitelja, osobito kad sam drugostupanjski sud zaključuje kako o pitanju prava na naknadu troškova prijevoza ne postoji ustaljena i jedinstvena sudska praksa?
Ima li službenik u primjeni odredbi Kolektivnog ugovora i Zakona o radu prava temeljem načela povoljnijeg propisa?
Da li kasnijim Odlukama tuženice (RH MUP PUŠK), a kojima se tužitelju priznaje pravo na naknadu troškova prijevoza, te koje se temelje na istim činjenicama kao i one ranije Odluke kojima se to pravo ne priznaje, pravo na naknadu troškova prijevoza nesporno priznaje?".
2. Nadalje, iz prijedloga još proizlazi tvrdnja tužitelja da mu je pred nižestupanjskim sudovima (uskraćen pristup sudu kao konvencijsko pravo).
3. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
4. Postupajući u skladu s odredbama čl. 385.a st. 1. i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23
– dalje: ZPP), revizijski sud je ocijenio da se pitanja navedena u prijedlogu za dopuštenje revizije ne mogu smatrati važnim pravnim pitanjima za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. To iz razloga jer je tužitelj u prijedlogu propustio uz pitanja navesti jasno naznačene razloge zbog kojih smatra da bi mu Vrhovni sud Republike Hrvatske trebao dopustiti reviziju u smislu čl. 385.a st. 1. ZPP, a što je bio dužan učiniti u skladu s odredbom čl. 387. st. 2. toč. 3. ZPP.
5. Prema tome, u odnosu na postavljena pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije, nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda i dopuštenje revizije. U odnosu na prijedlog za dopuštenje revizije koji je utemeljen na odredbi čl. 385.a st. 2. ZPP (uskraćen pristup sudu kao konvencijsko pravo), valja reći da je stav ovog suda da tužitelj nije učinio vjerojatnim da mu je u prvostupanjskom i drugostupanjskom postupku zbog osobito teških povreda odredaba parničnog postupka ili pogrešne primjene materijalnog prava povrijeđeno pravo na pristup sudu, a kako to tvrdi u prijedlogu.
6. Zbog svega navedenog, na temelju odredbe čl. 389.a st. 3. i 4. ZPP, riješeno je kao u izreci.
Zagreb, 12. studenoga 2025.
Predsjednik vijeća:
dr. sc. Ante Perkušić
