Poslovni broj: Usž-3294/2025-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja toga suda Snježane Horvat-Paliska, predsjednice vijeća, Gordane Marušić-Babić i Radmile Bolanča Vuković, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Glorjane Čičak, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice GA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenik Martin Sherri, odvjetnik iz Zagreba, Kordunska 1, protiv tuženika Grada Zagreba, Gradonačelnika, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, OIB:61817894937, radi novčane pomoći za roditelja odgojitelja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5307/2024-6 od 3. lipnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 12. studenog 2025.
p r e s u d i o j e
I. Žalba se odbija i potvrđuje preuda Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj: Us I-5307/2024-6 od 3. lipnja 2025.
II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbenog postupka.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Grada Zagreba, Gradonačelnika, klasa: UP/II-551-06/23-014/2300, urbroj: 251-02-01/001- 23-3 od 6. srpnja 2023. i zahtjev tužiteljice za naknadu troškova upravnog spora.
2. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je prigovor tužiteljice podnesen protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za socijalnu zaštitu, zdravstvo, branitelje i osobe s invaliditetom, Sektora za socijalnu politiku, Odjela za demografski razvoj, Odsjeka za pronatalitetnu politiku, klasa: UP/I-551-06/22-013/4344, urbroj: 251-09-22- 1/002-23-2 od 31. ožujka 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem zamijenjene su točke II. I III. izreke zaključka Grada Zagreba, Ureda za demografiju, klasa: 551-06/19- 013/196, urbroj: 251-21-21-1/007-19-2 od 19. ožujka 2019. na temelju članka 6. Odluke o izmjenama i dopunama Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 25/22. – dalje: Odluka/22.), na način kako je to propisano odredbama članka 3. i 4. te Odluke, kojima su izmijenjene odredbe članka 5. i 7. Odluke o novčanoj pomoći za roditelja odgojitelja ("Službeni glasnik Grada Zagreba", broj: 10/18. i 20/21. – dalje: Odluka/18), a radi usklađivanja mjere novčane pomoći za roditelja odgojitelja prema Odluci/22, kako je detaljno navedeno u izreci obrazloženja rješenja tijela prvog stupnja.
3. Protiv presude prvostupanjskog suda tužiteljica je podnijela žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih u Zakonu o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 36/24. – u daljnjem tekstu: ZUS). U žalbi ponavlja sve tužbene navode vezane za nadležnost prvostupanjskog tijela i ovlaštenje za vođenje upravnog postupka po službenoj dužnosti, nadležnost tuženika, valjanost odnosno nedostatak potpisa gradonačelnika na osporenom rješenju, retroaktivnost, povredu prava vlasništva, povredu pravila Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine", broj: 47/09. i 110/21. – dalje: ZUP), vezano uz pravo sudjelovanja stranke u postupku (članak 30.) i neprovođenje ispitnog postupka (članak 51.), povredu načela zakonitosti, razmjernosti, predvidivosti pravne norme i zaštite stečenih prava, kao i karakter roka iz članka 6. Odluke/22. Smatra da se sud nepravilno u presudi poziva na presude Visokog upravnog suda o ocjeni zakonitosti općeg akta zanemarujući svoju ulogu suda pune jurisdikcije i činjenicu da su objektivni spor i subjektivni upravni spor po tužbi različiti. Navodi da je rješenjem odlučeno o njenim pravima u sklopu demografske mjere i da je ostvarivala više različitih prava temeljem pravomoćnog upravnog akta, koji je nezakonito modificiran. Iscrpno iznosi svoje mišljenje i stajalište kojima osporava pravno stajalište suda glede primjene materijalnih i postupovnih propisa odlučnih za rješavanje predmetne upravne stvari, pri čemu se poziva na niz odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i Europskog suda za ljudska prava. Također iznosi svoje stajalište glede karaktera, sadržaja i značaja mjere roditelj odgojitelj, ukazujući da se radi očito o interesu djeteta, čije potrebe sud ne može utvrđivati materijalnim dokazima već prije svega saslušanjem roditelja, te smatra da je sud zanemario ući u meritum spora. Ističe da je povrijeđeno i pravo na pravično suđenje jer joj sud nije omogućio da se upozna s dokazima koje je izveo, konkretno s upravnim spisom tuženika, jer ju nije obavijestio o dostavi toga spisa, čiji priklop je ona predložila, niti ju je pozvao da izvrši uvid u isti, čime je počinio povredu članka 114. stavka 4. ZUS-a jer je presudu donio temeljem dokaza za koje nije prethodno u sporu strankama dao mogućnost izjašnjavanja. Navodi nadalje da je sud neosnovano odbio provesti dokaze čije izvođenje je predložila, između ostalog saslušati ju kao stranku. Smatra također da je sud počinio bitnu povredu odredaba upravnog spora, posljedično kojoj je pogrešno primijenio materijalno pravo, jer nije odlučio o cijelom tužbenom zahtjevu iako je ona u petitu tužbe izričito predložila i poništaj prvostupanjskog rješenja. Predlaže da ovaj Sud pobijanu presudu poništi i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, a podredno da sam riješi stvar na način da usvoji tužbeni zahtjev te obveže tuženika na naknadu troškova upravnog spora sukladno ranije dostavljenom troškovniku i po članku 147. stavku 1. ZUS-a. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu od 1.562,50 eura.
4. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio Sudu odgovor na žalbu.
5. Žalba nije osnovana.
6. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji joj je prethodio, u granicama žalbenih razloga sukladno odredbi članka 134. stavka 1. ZUS-a, ovaj Sud ne nalazi postojanje ni jedne žalbene osnove zbog koje bi pobijana presuda bila nezakonita.
7. Prema stanju spisa i obrazloženju presude razvidno je da je sud činjenično stanje relevantno za donošenje odluke utvrdio uzimajući u obzir činjenice utvrđene u postupku donošenja osporene odluke, nakon izvršenog uvida u spis tuženika dostavljen sudu uz odgovor na tužbu, te podatke i isprave priložene u tijeku upravnog spora i nakon održane usmene rasprave. Prvostupanjski je sud potpuno razmotrio pravna i činjenična pitanja odlučna za rješavanje u predmetnoj upravnoj stvari, pri čemu je detaljno odgovorio na sve prigovore tužiteljice koje sada ponavlja u žalbi. Obrazloženje presude sadrži razumne i dostatne razloge koji opravdavaju njezino donošenje i ujedno otklanjaju sumnju da bi ta odluka mogla biti rezultat arbitrarnog postupanja te se ista zasniva na pravno prihvatljivom tumačenju i primjeni mjerodavnog materijalnog i postupovnog prava, koje je sukladno pravnom shvaćanju i dosljednoj praksi ovoga Suda. Stoga ovaj Sud ne nalazi potrebnim ponovno ocjenjivati iste prigovore tužiteljice, ponavljajući razloge koje su javnopravna tijela i prvostupanjski sud naveli u svojim odlukama i obrazložili, te prihvaća u cijelosti obrazloženje suda, koje je sačinjeno sukladno odredbi članka 119. stavka 5. ZUS-a.
8. U odnosu na prigovor da sud nije proveo predložene dokaze, treba reći da sud nije vezan prijedlozima stranaka ni u pogledu činjenica koje treba utvrditi ni dokaza kojima se one mogu utvrditi (članak 49. stavak 3. ZUS-a). Osnovano je prvostupanjski sud ocijenio izvođenje dokaza koje je tužiteljica predložila nepotrebnim, budući da se sve relevantne činjenice o kojima ovisi odluka o zakonitosti rješenja tuženika na nedvojben način mogu utvrditi temeljem dokumentacije u spisu predmeta, zbog čega i po ocjeni ovoga Suda izvođenje predloženih dokaza ne bi dovelo do drugačijeg rješenja ove upravne stvari.
9. Neprovođenje dokaza predloženih po tužiteljici, samo po sebi nema za posljedicu povredu načela pravičnog suđenja, na koje tužiteljica ukazuje u žalbi. Naime, zahtjevi i načela pravičnog suđenja ne postavljaju pravila o tome koje bi dokazne prijedloge sud trebao u konkretnom slučaju prihvatiti ili na koji način bi trebao ocjenjivati dokaze, slijedom čega odluka o tome koje će od predloženih dokaza izvesti ne ovisi o volji stranaka. Pri tome se napominje da ni Ustavne ni Konvencijske odredbe ne jamče stranci u postupku pravo da se sasluša određena stranka i izvede određeni dokaz, već jednakost stranaka u mogućnosti korištenja procesnih sredstava pretpostavlja razumnu mogućnost stranke da izloži činjenice i podupre ih svojim dokazima, na način da ni jednu od stranaka ne stavlja u bitno lošiji položaj u odnosu na suprotnu stranku, čemu je ovdje udovoljeno. Tužiteljica je i tijekom upravnog postupka kao i upravnog spora imala mogućnost izjasniti se o činjenicama, okolnostima i pravnim pitanjima važnim za rješavanje stvari, koju je iskoristila, te neosnovano navodi da joj nije omogućeno sudjelovanje u postupku. Također nije osnovan niti paušalni prigovor da joj nije dana mogućnost uvida u spis tuženika koji je priložen sudskom spisu i sudu bio dostavljen uz odgovor na tužbu 16. listopada 2023.
10. Glede prigovora tužiteljice da sud nije riješio o cijelom tužbenom zahtjevu jer nije odlučeno o zakonitosti prvostupanjskog rješenja čiji je poništaj tražila u petitu tužbe, valja istaći da je odredbom članka 3. stavka 1. točke 1. ZUS-a propisano da je predmet upravnog spora ocjena zakonitosti pojedinačne odluke kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari (upravni akt) protiv koje nije dopušteno izjaviti redoviti pravni lijek. S obzirom na navedenu odredbu te da sud nije vezan doslovnim sadržajem tužbenog zahtjeva niti procesnopravnim kvalifikacijama tužbenog zahtjeva, a imajući u vidu i jedinstvo upravnog postupka, time što je odlučeno o zakonitosti osporenog rješenja, na način da je odbijen tužbeni zahtjev za poništenje tog rješenja, odlučeno je i o zakonitosti prvostupanjskog rješenja potvrđenog predmetnim rješenjem koje je predmet ocjene u upravnom sporu.
11. Kako ne postoje razlozi zbog kojih tužiteljica pobija prvostupanjsku presudu, kao ni razlozi na koje ovaj Sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju članka 135. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u točci I. izreke.
12. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka odbijen je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a (točka II. izreke).
U Zagrebu, 12. studenog 2025.
Predsjednica vijeća
Snježana Horvat-Paliska
